Uz dvogodišnjicu rušenja Starog mosta (9.XI 1993. - 9. XI 1995.)
MOST JE ODBRANIO MOSTARCE
PISMO MOSTARCIMA UZ OBNOVU STAROG MOSTA
Do prije ovog rata često sam se pitao kako to da je Stari most odolijevao vojskama, osvajačima i ratovima, poznajući osobinu ljudskog bića koja se, u takvim vremenima nažalost najčešće dokazuje destrukcijom. Tada sam sebe uvjeravao da bi Stari most mogao srušiti samo netko ko ga nije vidio i ništa o njemu čuo.
Pripadam onim ljudima koji su gledali rušenje Starog mosta. Mada nekima to može biti čudno, rušenje mosta doživio sam kao najveću pomoć Bošnjacima. Tek kad se čula vijest o rušenju iz Mostara, saznalo se za mostarski pakao. Tad je "Stari" okončao šutnju i progovorio o patnjama i logorima, o silovanjima i protjerivanju, o svem zlu kojeg su nanijeli nevinim ljudima. Kao da je Stari most podmetnuo sebe i žrtvovao se da bi spasio narod u svom Mostaru. Tako je opet pokazao svoju nadmoćnost - onu koju je vijekovima dokazivao svojom ljepotom.
Ko je srušio Stari most? Za sve što je srušeno u istoriji ne bi bilo tačno ako bi see reklo da je srušeno od jednog naroda. Bilo bi to i nepravedno - breme zla čina čekalo bi i još nerođene. Stari most srušili su zli ljudi samo u ime Hrvatskog naroda. Siguran sam da se Hrvatski narod neće ponositi što su takvi bili njegov dio. Njih se najčešće u ovom ratu nazivalo fašistima, ali istorija ima jednu zamjerku na taj naziv; ustaše i ostali fašisti tokom okupacije Mostara u Drugom svjetskom ratu nisu srušili Pravoslavnu crkvu, Stari most je ostao čitav a ni logora za Mostarce nije bilo. Dakle, ovim koji su srušili Most, istorija još nije dala pravo ime.
Šta su i zbog čega kanili uništiti rušenjem Starog mosta? To je bila identifikacija nestanka jednog naroda sa činom rušenja. Kada netko toleranciju i ljepotu koju simboliše ovaj most kani ubiti u jednom narodu rušenjem, onda moram reći da se i tim činom Bošnjake odredilo kao narod čija je tradicija, ali i sudbina da poput mostova povezuje kulture, religije i civilizacije. Tako je Mostarski Most postao Bošnjački simbol. Koliko god da je rušenje govorilo o samom rušiocu, mnogo je više govorilo o narodu kojeg se željelo uništiti njegovim rušenjem. Danas je jasno da se borba u Mostaru vodila između onih koji su branili i onih koji su rušili Stari most i sa istoka i sa zapada. Zato Mostarci ne govore o bivšem Starom mostu - za sve nas, on je još "živ"kao što je i njegov narod koji ga je brranio i kojeg je Mosta odbranio.
Svaki čovjek kao pripadnik svog naroda nosi poruku. Poruka onih koji su ga rušili bila je vrlo jasna. Gradnja Starog mosta bit će poruka Bošnjaka civilizacijama koje su svoj dom našle u Bosni i svim narodima svijeta koji su rušenje ovog svjetskog blaga, gledali skrštenih ruku.
Obnova Starog mosta biti će najuzvišenijim simbolom pobjede BiH. Most će biti građen na isti način na koji je sagrađen prije 428 godina. Biti će to svojevrstan ritual kojim će Bosna pokazati svoju neuništivost. Za pametnog - dovoljno da shvati, za manje pametnog - dovoljno da se opameti.
Ostatke srušenog izvadićemo iz Neretve i ugraditi u Stari most - tako da će biti jednako star kao što je i bio, a uvijek mlađi kako bi podsjećao svijet na svoju glupost. Dok majstori klesači budu klesali teneliju, posmatraće sa skela novog Starog mosta kako se gradi novi Stari Mostar - onaj koji je oduvijek bio sklad civilizacija. Gradiće ga oni koji su u koloni, bez obzira na granate i snajpere, išli ka njemu da bi se uvjerili svojim očima da je srušen: ne treba se čuditi - to su oni koji nisu vjerovali da ga neko može srušiti.
Dah vijekova u teneliji srušenog poteći će njegovim lukom između svijetova.
Stari most - istovremeno i stariji i mlađi od samog sebe.
U zemlji svijetova, Bosni, pružajući se između istoka i zapada, njegov veličanstvenluk bit će simbol njihova objedinjavanja.
Allahu moj, hoće li Neretva stati kada ga ponovo vidi!
GRADONAČELNIK
SAFET ORUČEVIĆ
Nema komentara:
Objavi komentar