U Parizu potpisan Mirovni sporazum za BiH - Dobrodošlica miru (Oslobođenje, 15.12.1995)

 OSLOBOĐENJE

Sarajevo, godina LII

Broj 17068

Petak, 15. XII 1995.

 

U PARIZU POTPISAN MIROVNI SPORAZUM ZA BIH

Dobrodošlica miru

Predsjednici, Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović. Srbije Slobodan Milošević, Hrvatske Franjo Tuđman, tačno u 11 sati i 45 minuta stavili svoje potpise na istorijski sporazum. Ceremoniji prisustvovali brojni svjetski državnici

 

Pariz, 14.decembar - Sporazum o miru u Bosni i Hercegovini formalno je potpisan u 11 sati 45 minuta u Elizejskoj palati u Parizu. Predsjednik BiH Alija Izetbegović, Srbije Slobodan Milošević i Hrvatske Franjo Tuđman tačno u 11 sati i 45 minuta stavili su svoje potpise, dok su kao svjedoci i patroni iznad njih stajali predsjednici Francuske Žak Širak i Sjedinjenih Država Bil Klinton, njemački kancelar Helmut Kol, te predsjednici vlada Velike Britanije Džon Mejdžor, Španije Felipe Gonzales i Rusije Viktor Černomirdin, koji su zatim i sami parafirali sporazum.

 

Čin koji bi trebalo da donese mir Bosni i Hercegovini, ozvaniči ga na prostoru bivše Jugoslavije i vrati Evropi zbivao se u tišini u prisustvu potpredsjednika vlada i ministara inostranih poslova i drugih zvaničnika iz 50 zemalja, te najviših ličnosti Ujedinjenih nacija, Evropske unije, Nata, Evropske organizacije za bezbjednost i saradnju, Konferencije islamskih zemalja, Savjeta i Parlamenta Evrope. Međusobno rukovanje svih potpisnika propraćeno je diplomatskim aplauzom.

 

Bio je to svečani trenutak, koji bi trebalo da značajno obilježi istoriju, a kojem su prethodile tokom troipogodišnjeg rata bezbrojne rezolucije mirovne konferencije, pregovori, hiljade tona humanitarne pomoći, stacioniranje snaga Ujedinjenih nacija, Snaga za brze reakcijec, konačno intervencija Nata i radikalnije angažovanje Sjedinjenih država. (Dž.S. 3-7. strana)z

 

 

GOVOR PREDSJEDNIKA IZETBEGOVIĆA

SNAGA MODELA

Pariz, 14.decembar  (BH PRESS) - Nakon potpisivanja mirovnog sporazuma za BiH, danas se predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović obratio skupu u Parizu riječima:

"Zahvaljujem francuskoj vladi i francuskom narodu za domaćinstvo ove važne konferencije i za gostoprimstvo koje su nam ukazali. Zahvaljujem svim ovdje u sali za učinjene napore da ova današnja konferencija bude moguća. Posebno izražavam priznanje američkom narodu, američkom Kongresu i predsjedniku Klintonu za ono što su učinili qi što će učiniti da rat u regionu prestane i da otpočne mir. Došli smo ovdje da potpišemo ugovor o miru u BiH, koji smo parafirali u Dejtonu prije dvadesetak dana. Naš narod i naš parlament prihvatili su taj ugovor, učinili su to bez oduševljenja, poput čovjeka koji ispija koristan, ali gorak lijek.

 

Ipak, želim vas uvjeriti u našu budućnost, da potpisani ugovor i sve njegove dijelove dosljedno i pošteno provedemo. Naš cilj je bio i ostao cjelovita i demokratska Bosna. Odredbe ugovora to garantuju, ali hoće li te odredbe postati život ili će ostati mrtvo slovo na papiru to od ovog trenutka dobrim dijelom zavisi od nas, od toga šta hoćemo i šta možemo. Borba za te ciljeve nije izgubljena, ali nije ni dobijena. Ona se nastavlja drugim, miroljubivim sredstvima, ne silom oružja, kojeg smo bili lišeni, nego snagom ideja i duha. Vjerovali smo i tvrdili da je naš model višenacionalne zajednice i otvorenog društva nadmoćan i da ne može izgubiti. Došlo je vrijeme da to sebi i drugima dokažemo. Sa ovim mislima mi poručujemo Srbima da je rat završen i da zlo treba da prestane. Još jednom objavljujemo da nema revanša i osvete, ali da ima i treba da ima pravde. Ljudska prava moraju svugdje biti uspostavljena, prognanici imaju pravo na svoj dom, a krivci na svoju kaznu, jer kazna je ljudsko pravo zločina. Srbima oko Sarajeva treba omogućiti izbor da odu ili ostanu. Mi ih pozivamo da ostanu i nastave živjeti u sigurnosti. Jedini uslov je da poštuju zakon BiH koji naređuje slobodu, a zabranjuje nasilje. Neka pomognu svojim susjedima da se vrate svojim kućama i neka sarađuju sa legalnim organima i vlastima BiH u uspostavljanju reda i zakona.

Zatražit ćemo od Ifora i međunarodnih organizacija da u toku prijelaznog perioda posreduju u ostvarivanju kontakata na svim nivoima, kako bi se odredbe danas potpisanog ugovora u cijelosti provele. Pozivamo svijet da u ovom historijskom trenutku pomogne Bosni. Pošaljite vaše trupe da provedu ugovor o miru i ispunite svoja obećanja koja se tiču ekonomske pomoći za obnovu zemlje. Bosna će vam to uzvratiti na najbolji način, postajući faktor mira i stabilnosti u ovom dijelu svijeta. 

 

 

 

  

  

 

   

Amerika Tuđmanu: Vrlo cijenimo što novac i krv svojih vojnika žrtvujete za obranu Bošnjaka (Slobodna Dalmacija, 12.8.2023.)

SKINUTA OZNAKA TAJNOSTI S IZVJEŠĆA STALNOG OBAVJEŠTAJNOG POVJERENSTVA KONGRESA

AMERIKA TUĐMANU: 

Vrlo cijenimo što novac i krv svojih vojnika žrtvujete za obranu Bošnjaka

https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/politika/dokumenti-iz-1995-godine-amerika-tudmanu-vrlo-cijenimo-sto-novac-i-krv-svojih-vojnika-zrtvujete-za-obranu-bosnjaka-1314145

Svjestan da Amerika Hrvatskoj nije mogla jamčiti mirni povratak okupiranih teritorija, tadašnji veleposlanik Peter Galbraith je nadolazeću hrvatsku VRO "Oluja" smatrao dobrim vojno-političkim rješenjem. Ipak, američki dužnosnici su se tada bojali da bi Slobodan Milošević mogao posegnuti za ratnom eskalacijom...

Rat će započeti sutra u 4.30 ujutro - zapisao je u večernjim ili poslijepodnevnim satima 3. kolovoza 1995. američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith u svoj diplomatski dnevnik, čije je odlomke izdalo Nacionalno obrambeno sveučilište SAD-a 

 

Autor članka: TIHOMIR RAJČIĆ

 

Galbraith je toga dana hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu rekao da je službeni Washington svjestan da pobunjeničke srpske vlasti u tzv. Krajini nisu spremne prihvatiti mirni povratak u ustavni poredak Republike Hrvatske, ali da ipak treba nastaviti pregovore. No, Galbraithovo predviđanje nije se ostvarilo, isto kao što njegov savjet nije imao smisla. To se najbolje vidjelo 5. kolovoza 1995., kada je Galbraith u svoj dnevnik zapisao:"Hrvati su izveli veliki vojni prodor. Jutros su osvojili Knin."

U pozadini ovih riječi je bila tragična situacija u Bosni i Hercegovini i američki strah od neuračunljivosti tadašnjega srpsko-jugoslavenskoga predsjednika Slobodana Miloševića.

Hrvatska i Bosna i Hercegovina su za Amerikance 1995. bile jedinstvena vojno-politička bojišnica na kojoj su vojne snage bosanskih Srba provodile masovnu eliminaciju bošnjačkog civilnog stanovništva, pri čemu je za  Galbraitha posebno upečatljiv bio srpski zločin u Srebrenici. Galbraith je u svome dnevniku 20. srpnja 1995. napisao kako je vojska bosanskih Srba samo produžena ruka službenog Beograda koji ju je financirao, organizirao, naoružavao i nadgledao.

Pohvala iz Washingtona

Za službeni Washington je posebno važna bila sudbina Bihaća, koji je bio u okruženju srpske vojske i čijih je 160 tisuća stanovnika moglo stradati u novom srpskom zločinu. Zato je Galbraith 25. srpnja 1995. hrvatskoj Vladi prenio službenu poruku iz Washingtona, u kojoj je pisalo:

"Vrlo cijenimo prošlotjedne konzultacije i vašu voljnost da svoj novac i krv svojih vojnika žrtvujete za obranu Bošnjaka." Iza ovih riječi je bio Galbraithov strateški razgovor s tadašnjim hrvatskim ministrom obrane Gojkom Šuškom, koji mu je tri dana prije otvoreno rekao da se predsjednik Franjo Tuđman odlučio za izravnu vojnu intervenciju za spas Bihaća. Svjestan kako Amerika Hrvatskoj nije mogla jamčiti mirni povratak okupiranih teritorija, Galbraith je nadolazeću hrvatsku VRO "Oluja" smatrao dobrim vojno-političkim rješenjem. Ipak, američki dužnosnici su se tada bojali da bi Slobodan Milošević mogao posegnuti za ratnom eskalacijom, slično kao što se danas boje da bi ruski predsjednik Vladimir Putin mogao napraviti isto.  

Jedanaest dana nakon završetka pobjedonosne "Oluje", u Zagreb je došao tadašnji "leteći" američki pregovarač za Balkan Richard Holbrooke, koji je pripremao Daytonski sporazum, sklopljen četiri mjeseca kasnije. Hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman je s njime, među ostalim, razgovarao o sudbini Bosne i Hercegovine. Prema Galbraithovom dnevniku Tuđman je otvoreno rekao da Bosna i Hercegovina nije održiva te da treba spriječiti nastanak velike muslimanske države koja bi se protezala od Makedonije, preko Kosova, Sandžaka i Bosne i Hercegovine do Jadrana, i koja bi bila opasnija od Srbije. Prema Galbraithu Tuđman je tada rekao i kako je samostalna Bosna i Hercegovina privremeno rješenje te je na engleskom naglasio:"Bosnia Herzegovina has no future" ("Bosna i Hercegovina nema budućnosti").

Iako je Galbraith riječi hrvatskoga predsjednika smatrao predrasudama koje su protivne američkim interesima i koje treba oštro suzbiti, njegovo djelovanje se pokazalo vrlo kontroverznim. Naime, unatoč krajnjoj odbojnosti prema Tuđmanovim gledištima na Bosnu i Hercegovinu, Galbraith je, po prešutnom nalogu tadašnje američke administracije Billa Clintona, organizirao nelegalno krijumčarenje oružja iz islamističkoga Irana za bošnjačku Armiju Bosne i Hercegovine.

Iransko oružje za Bošnjake

Tako barem svjedoče nekidan (8.kolovoza 2023.) deklasificirana izvješća stalnog obavještajnog povjerenstva američkoga Kongresa iz 1998. Prema tim izvješćima Galbraith je u travnju 1994. sudjelovao u tajnom i neovlaštenom krijumčarenju iranskoga oružja u Bosnu i Hercegovinu. Riječ je bila o zakulisnoj diplomatskoj igri koja je uključivala američko ministarstvo vanjskih poslova i neke hrvatske dužnosnike. S obzirom da je u Iranu tada, kao i danas, vladao islamistički režim od kojeg je službeni Washington zazirao, Galbraith je pred kongresnim istražnim povjerenstvom tvrdio da ni on ni tadašnja administracija Billa Clintona nisu sudjelovali u ovoj krajnje sumnjivoj transakciji, što je kongresnom istražnom povjerenstvu izgledalo kao neuvjerljiv izgovor.

Očito,  Galbraith je bio svjestan da je svojim postupanjem izravno podupirao islamizam u Bosni i Hercegovini na koji je upozoravao Tuđman, pa se branio ne baš istinitom tvrdnjom da nije dobio nikakve službene instrukcije iz Washingtona i da nije sudjelovao u krijumčarenju oružja za Bošnjake.

Jednako kontroverznim se pokazalo Galbraithovo svjedočenje na procesu protiv hrvatskih generala Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača u Haagu.

Kada se zna da haaško tužiteljstvo u ovom slučaju nije uspjelo dokazati postojanje udruženog zločinačkog pothvata za progon srpske manjine iz Hrvatske, vrlo kontroverzno zvuče Galbraithove riječi da je iz čestih razgovora s predsjednikom Franjom Tuđmanom i najvišim hrvatskim dužnosnicima došao do zaključka da je cilj tadašnjeg službenog Zagreba bio etnički homogena Hrvatska u kojoj bi se na mjesto izbjeglih pripadnika srpske manjine naselilo milijun hrvatskih izbjeglica iz susjednih zemalja (...)     

Nastavak članka dostupan pretplatnicima Slobodne Dalmacije na linku:  https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/politika/dokumenti-iz-1995-godine-amerika-tudmanu-vrlo-cijenimo-sto-novac-i-krv-svojih-vojnika-zrtvujete-za-obranu-bosnjaka-1314145