Blog containing a database of articles, reports, blogger's notes and photos of Bosnia and Herzegovina and Balkans region. The compilation and material was created by Aleksandra Miletić-Šantić, a lawyer, social scientist, human rights activist, journalist and interpreter.
četvrtak, 10. rujna 2020.
Legacies of the Troubles: The Links between Organized Crime and Terrorism in Northern Ireland - abstract, notes and citations by John Jupp and Matthew Garrod (04 Nov 2019)
četvrtak, 3. rujna 2020.
Croat general 'armed Real IRA terrorists' (Guardian, September 24, 2000)
https://www.theguardian.com/uk/2000/sep/24/northernireland.henrymcdonald3?fbclid=IwAR1sG9L4IBQ6q9_R5xscknWFumirxkvHZYsE2uo0piuHWUqoQ7biXvzzmvk
Croat general 'armed Real IRA terrorists'
by Henry McDonald in Belfast
The International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia has questioned General Ivan Andabak over his alleged involvement in supplying the Real IRA with weapons, including the rocket-propelled grenade fired at the landmark MI6 headquarters in London last week.
Andabak was a senior military figure during the conflict in Croatia in the mid-1990s and is suspected of war crimes during that period.
The war crimes prosecutor's office in The Hague confirmed that investigators have interviewed Andabak. A spokesman said the general is believed to have received explosives training from Irish republicans in the 1990s and to have helped since to procure weapons for the dissident Real IRA.
A senior RUC officer told The Observer that the RPG rocket fired at the MI6 building last Wednesday evening originated in the former Yugoslavia. He said it was similar to an RPG found by Irish police in a secret Real IRA firing range in Co Meath earlier this year.
Given the huge stockpiles of arms in the Balkans, a sophisticated weapon such as the RPG can cost as little as £100.
The RUC is investigating the role of an Irish aid worker from Co Louth who has long-standing connections to Catholic charities in Croatia thought to be involved in the arms-smuggling network.
The allegations that a Croatian general was behind the arms route to the Real IRA first surfaced in the Boston Globe on Friday.
A spokesman for the war crimes tribunal, Paul Risley, said Andabak was arrested by police in connection with the murder of a Bosnian Croat official who was blown up by an under-car booby trap similar to those devised by the Provisional IRA in the 1970s and 1980s.
Risley confirmed that the investigators questioned Andabak about his links with Irish republicans, including explosives training and the establishment of arms networks.
In the summer Croatian police intercepted a huge haul of guns, detonators and plastic explosives destined for the Real IRA. However, both the Gardai and the RUC have since confirmed that the Real IRA managed to smuggle an undisclosed number of weapons and bomb-making equipment out of the Balkans to Ireland.
The security services fear that the Russian-made RPG could be used to assassinate a senior political or military figure in London.
The MI6 rocket attack was the third time the Real IRA has struck in London this year. While the blast caused only minimal damage and temporary traffic chaos in the capital, the political consequences of the attack are enormous. Striking at such a key symbol of the British establishment will be a useful recruiting tool for the republican terror group.
The attack took place just 12 hours before polling in the South Antrim by-election and was bound to have further dented grassroots unionist support for the Good Friday Agreement and the peace process.
The Real IRA was formed in late 1997 after a split within the Provisional IRA over Sinn Fein's participation in the peace talks that led to the Good Friday Agreement.
The terror group had called a ceasefire after its members placed a bomb in Omagh two years ago, killing 29. However, since the Omagh atrocity it has recruited disaffected former Provisional IRA activists and young nationalists, abandoned the ceasefire and concentrated its resources for terror attacks in England.
Last week's sortie on MI6's headquarters came in the middle of the inquest into the slaughter at Omagh in August 1998.
Britanski obavještajci istražuju vezu Andabaka i Nove IRA-e (Vjesnik, 25. 09. 2000.)
http://www.hsp1861.hr/vijesti/200925fv.htm?fbclid=IwAR2PAlgIPXa8QRC28LzeXefEUr3GIt4PRthuTL5m05xiyWVUUaMi36PEXOQ
Britanski obavještajci istražuju vezu Andabaka i Nove IRA-e
Britanske obavještajce osobito intrigira podatak da je Andabak svojedobno imao kontakte s IRA-om, navodno sudjelovao u obuci njezinih pripadnika koji su se, među ostalim, uvježbavali i za korištenje najrazličitijih bombi-iznenađenja
FRAN VIŠNAR
ZAGREB, 24. rujna - Napad na sjedište britanske obavještajne službe MI6 kod mosta Vauxhall na Temzi još uvijek je zanimljiva tema britanskom tisku. Tako nedjeljni Observer tvrdi da britanske istražitelje iz policije i sigurnosnih službi zanima uloga uhićenog hrvatskog generala Ivana Andabaka u krijumčarenju oružja, u što je navodno upetljana i jedna od frakcija Irske republikanske armije (IRA-e). Britanske obavještajce osobito intrigira podatak da je Andabak svojedobno imao kontakte s IRA-om, navodno sudjelovao u obuci njezinih pripadnika koji su se, među ostalim, uvježbavali i za korištenje najrazličitijih bombi-iznenađenja (od automobila bombe do običnog nalivpera ispunjenog eksplozivom).
Kako je ove godine hrvatska policija pronašla skladište s oružjem od kojeg je dio doista i bio namijenjen tzv. »Pravoj IRA-i« (formiranoj prije tri godine od strane protivnika mirovnog procesa u Sjevernoj Irskoj), britanski istražitelji koncentrirali su se i na ispitivanje djelatnosti jednog irskog humanitarnog djelatnika, za kojega se već duže vrijeme sumnja da s područja bivše Jugoslavije krijumčari oružje ruskog, jugoslavenskog i kineskog podrijetla. Koliko su ti tragovi »vrući« i imaju li te sumnje temelja, pokazat će se uskoro, jer su za presijecanje dotoka oružja s istoka Europe zainteresirane i druge zemlje-članice EU-a i njihove obavještajne službe.
»Prava IRA« sastavljena je od iskusnih operativaca i novopridošlih dobrovoljaca razočaranih novim političkim pravcem rukovodstva središnje IRA-e koja je pristala na političke kompromise i odustala od »oružane borbe«. No, »Prava IRA« nema pristupa nekadašnjim sigurnim kanalima naoružavanja IRA-e (Libija, simpatizeri iz SAD-a). Kako je u priličnoj izolaciji, uzima naoružanje tamo gdje je ono lako dostupno, plaća odmah i ne postavlja suvišna pitanja. Dostupno joj je nekoliko punktova: Čečenija, Kosovo (s vezom preko Makedonije i Albanije), BiH i Hrvatske, s tim da se suradnja ostvaruje gotovo uvijek s pojedincima iz kriminalnog podzemlja spomenutih zemalja. Poslovi su strogo konspirativni, i da se povremeno ne otkrije po koja pošiljka, javnost i kod nas i u Europi uopće ne bi saznala za taj problem s kojim se već skoro čitavo desetljeće bavi desetak obavještajnih službi.
Trenutačno su u irskom podzemlju najtraženiji raketni bacači i plastični eksplozivi. Primjerice, laki raketni protutenkovski bacač RPG-18 (ruske proizvodnje, s NATO oznakom RPG Mk 22) s kojim je pogođena masivna zelenkasta zgrada MI6 može probiti oklop od 375 mm i betonski zid debljine jedan metar. Lako se prenosi i sakriva (uređaj za lansiranje kada se rastegne ima 705 mm, težak je 2,7 kg, a sama raketa 1,4 kg). RPG-18 drži se u kutiji nalik na one uobičajene poslovne torbe kojih je pun London. Osoba koja je pucala na centar britanske obavještajne moći došla je do obale Temze, otvorila kovčeg, izvadila lanser, brzo ga podesila za aktiviranje i ispalila projektil koji je brzinom od 115 metara u sekundi za nešto manje od tri sekunde pogodio ogromnu zgradu s druge strane rijeke.
Takvi se strijelci u principu teško unaprijed otkrivaju (ukoliko se ne zaustavlja i pretražuje baš svaki poslovni čovjek), a u londonskoj prometnoj gužvi i lavini turista lako nestaju nakon obavljenog zadatka. U MI6 tvrde da »Prava IRA« ima i te kako hladnokrvne operativce. Samo protutenkovsko oružje, iako ruske proizvodnje, prema istom izvoru, potiče iz »balkanskog krijumčarskog lanca«. To još uvijek ne znači da upravo taj komad dolazi iz Hrvatske, ali sama pozadina slučaja, indiskretne spekulacije u britanskim medijima i nešto diskretnija temeljita službena istraga ponovno će donijeti našoj zemlji negativni publicitet širom Europe.
srijeda, 26. kolovoza 2020.
Osmanijeva operacija Durres izmijenila kriminalnu arhitekturu Balkana (intervju sa Domagojem Margetićem vođen za Nedeljni telegraf objavljen na necenzurirano.com)
Osmanijeva operacija Durres izmijenila kriminalnu arhitekturu Balkana
1 post od 1 autora
|
margeti...@gmail.com |
5.4.10.
|
poznatih razloga odustala od objave intervjua Domagoja Margetića o
temi povezanosti duhanske mafije u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, te
novoj kriminalnij arhitekturi Balkana, Necenzurirano.com u cijelosti
objavljuje razgovor kojeg je za Nedeljni Telegraf vodio novinar Boris
Subašić.
kadrovima? Tko su bili prvi šefovi te organizacije s kim su bili
povezani i na kojem su području djelovali? Da li su se osim cigareta
bavili i krijumačerenjem druge robe?
strukturama u Hrvatskoj i Srbiji početkom 1990.-ih godina.
primjerice, jasno ukazuju na to da je ratni premijer Hrvatske Franjo
Gregurić jedan od najodgovornijih za izgradnju organizacijske
infrastrukture duhanske mafije na Balkanu.
u tajnosti proveden postupak pretvorbe i privatizacije duhanske
industrije, prije svega Tvornice duhana Zagreb i Tvornice duhana
Rovinj, na nezakonit način, a prema uputama za privatizaciju duhanske
industrije, koje je u tajnosti izradila Gregurićeva Vlada.
je kasnije postala jedna od glavnih organizacijskih dijagonala
balkanske duhanske mafije. Točnije, bez takve reorganizacije duhanske
industrije u Hrvatskoj, ne bi bilo niti balkanske duhanske mafije.
Balkanu, prije svega u Hrvatskoj, a potom pod utjecajem iz Hrvatske i
dijela duhanske industrije u BiH, da bi se potom spriječilo ulazak
stranih duhanskih indusrija na prostor Balkana, kako bi se duhanskoj
mafiji postupno osigurao trgovinski monopol nad međunarodnom ilegalnom
trgovinom duhanskim proizvodima preko Balkana.
vidjela mogućnost vrlo visokih "crnih" prihoda kojima jeu svakom
trenutku mogla kontrolirati financijske i gospodarske tijekove u
zemlji.
1990.-ih godina koje jasno dokazuju kako je politička elita u
Hrvatskoj formirala kriminalnu infrastrukturu koju danas nazivamo
duhanskom mafijom.
od notornih šefova hrvatskog kriminalnog podzemlja, te ljudi bliski
ratnom premijeru Franji Greguriću, posebno Ante Vlahović i Plinio
Cuccurin, te mafijaški bankari poput Franje Lukovića dugogodišnjeg
predsjednika Uprave Zagrebačke banke, koja je otvoreno bila umiješana
u stvaranje duhanske mafije, sudjelujući u vlasničkoj strukturi
duhanske industrije, ali i operacijama pranja novca balkanske duhanske
mafije.
Gregurić bila je u Srbiji povezana sa Slobodanom Miloševićem, te su
kasnije s jedne strane kao punmoćnik kriminalnih struktura u Hrvatskoj
i s druge strane kao punomoćnik Miloševićevih struktura u Srbiji
financijskim operacijama pranja novca od međunarodnog krijumčarenja
duhana koordinirali Franjo Luković (s hrvatske strane) i Borka Vučić
(sa srbijanske strane).
Draškovića u Srbiji, koji su cijelo to vrijeme bili ključni suradnici
kriminalne organizacije pod kontrolom Hrvoja Petrača u Hrvatskoj, pa
je tako međunarodno kijumčarenje cigareta preko Srbije organizirano
upravo u toj sprezi Andrije Draškovića s kriminalnim organizacijama u
Hrvatskoj, koje je kontrolirao njegov prijatelj Petrač.
duhanska veza nastala od crnogorske duhanske mafije, te kako je
srbijanska duhanska mafija uglavnom u cijelom poslu igrala marginalnu
ulogu.
desetljeća na vrhu te hijerarhije bila je Tvornice duhana Rovinj, sa
svojim čelnim ljudima Antom Vlahovićem i Pliniom Cuccurinom, naravno
uz podršku političke elite u Zagrebu, crnogorska veza zapravo je
nastala kao izdanak te kriminalne infrastrukture sa središtem u
Hrvatskoj.
kokaina, te međunarodnih švercom oružja, ili recimo nuklearnih
materijala preko Luke Šibenik, što je izravno išlo po odobrenju
tadašnjeg premijera Franje Gregurića.
koji način su prali novac zarađen na krijumčarenju? Tko je štitio te
multinacionalne poslove?
međunarodnog šverca oruja, heroina i kokaina, dok je drugi dio novca
investirala sama duhanska industrija, ulaganjem dijela prihoda od
prodaje duhanskih proizvoda u izgradnju organizacijske arhitekture
balkanske duhanske mafije, to im se vraćalo kroz prihode od ilegalne
trgovine cigaretama.
bili pokrovitelji duhanske mafije, i to preko tajnih računa koje je
kontrolirala financijska infrastruktura iza duhanske mafije.
infrastrukture koja je stajala iza projekta duhanske mafije.
šverca duhana također odlazio, istim kanalima kao i iz Hrvatske, na
tajne račune preko Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu i Banque
Franco Yugoslav u Parizu.
Srbije.
preko Zagrebačke banke i Franje Lukovića, obzirom da je Zagrebačka
banka suvlasnik tih dviju banaka, dok je srbijanske suvlasnike ove
bankarske mreže za pranje novca duhanske mafije kontrolirala pokojna
Borka Vučić.
Hrvatskoj i Srbiji, potom u Crnoj Gori, i kasnije na Kosovu i u
Makedoniji.
duhanska mafija ne bi mogla razgranati svoj biznis u tolikoj mjeri,
dakle u određenom trenutku je i dio međunarodne zajednice očito, iako
su bili upozoreni na razmjere duhanskog biznisa preko Balkana,
jednostavno pokrivao te ilegalne poslove, iz nekih svojih interesa.
čudno izgledalo obzirom na ratne okolnosti i sukobe u regiji, na
razini političkih elita u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, pa i
Makedoniji i BiH, postojao određeni koncenzus oko zaštite ilegalnog
duhanskog biznisa.
surađivale u međunarodnom krijumčarenju duhana, odnosno cigareta, te
su možemo reći takvim koncenzusom štitile duhansku mafiju u zemljama
Balkana.
pojedinih država, kao primjerice Hrvatske, Srbije, BiH, bile
integrirane u kriminalne tijekove duhana, nafte, ljudi, oružja, kave i
nekih drugih roba interesantnih za međunarodno krijumčarenje.
tajkuni, banke i službe bili upleteni u posao?
Broda i Stare Gradiške, usmjerene na krijumčarenje prema i iz
Republike Srpske.
između Hrvatske i BiH, koji su služili, između ostalog i švercu
cigareta, od kojih je samo dio bio namijenjen tržištu u BiH, i to
manji dio, dok je većina tako švercanog duhana krijumčarena dalje za
Srbiju.
stari pogon Tvornice duhana Zagreb i taj tako rashodovan pogon,
prevezen je u Čapljinu, pod kontrolom vrha tadašnje Herceg Bosne i HVO-
a, gdje je uspostavljena potpuno ilegalna tvornica duhana, isključivo
za proizvodnju cigareta namijenjenih švercu preko Crne Gore i Srbije,
dalje, za jug Italije i potom za zemlje Europske unije, dok je jedan
manji dio završavao preko Srbije na istočnoeuropskim tržištima.
vlasti u Zagrebu i na granici transporti TDR-a praktički nisu
kontrolirani, odnosno nadležne carinske službe imale su naredbu čije
provođenje je kontrolirala policija, da svaki transport TDR-a moraju
propustiti bez dodatnih kontrola.
postupke zakoni nisu poznavali niti tada 1990.-ih godina, niti poznaju
danas.
Europsku uniju, gdje su krijumčarene lažno deklarirane TDR-ove
cigarete s originalnim duhanskim markicama Ministarstva financija
Republike Hrvatske, što je samo još jedna potvrda umiješanosti
najviših državnih institucija u međunarodno krijumčarenje cigareta.
i to kopnom i morem, dakle preko luka Rijeka i Šibenik, te preko
jednog donedavno nepoznatog krijumčarskog koridora u blizini Zaprešića
kraj Zagreba, također prema Sloveniji, koji je nadzirala policija
korumpirana od strane krijumčarskih kriminalnih organizacija.
Zaprešića, kažu mi kako su taj prostor kraj Zagreba nazivali "zlatnim
trokutom", a trasa je išla preko sela Dubravica, Vučilčevo i Prosinec,
dalje prema Sloveniji.
o krijumčarenju tom trasom istrage su vodili čak i agenti hrvatske
Sigurnosno obavještajne agencije, o čemu su podnosili i službena
izvješća, međutim kako se radilo o organiziranom kriminalu pod
pokroviteljstvom države, po njihovim se informacijama nije dalje
postupalo, a istrage su u pravilu obustavljane.
Srbiji, a krijumčarenje prema Kosovu i Makedoniji u značajnoj mjeri
kreće tek nakon 2000. godine.
Franjo Gregurić, čiji je šef kabineta operativno nadzirao ove poslove,
a danas je ministar unutarnjih poslova Hrvatske, radi se o Tomislavu
Karamarku, zatim predsjednik Uprave Adris grupe iz Rovinja Ante
Vlahović, bivši predsjednik Uprave Tvornice duhana Rovinj Plinio
Cuccurin, tajkun i jedan od šefova hrvatskog podzemlja Hrvoje Petrač,
Srećko Kestner, Andrija Drašković, Ratko Knežević, Stanko Subotić,
Milo Đukanović, Tino Bralo (koji je kontrolirao krijumčarenje preko
BiH), Vlado Brkić (praktički koordinator krijumčarske mreže preko koje
je TDR na crnom tržištu plasirao svoje proizvode), Slobodan Milošević
i njegov sin Marko Milošević, Borka Vučić.
reorganizirati, pa jednim dijelom i raspadati, a nakon 2001. godine,
posebno nakon 2005. godine značajno se mijenjaju i glavne krijumčarske
trase.
predvodnici ovih klanova? Tko je čije cigarete krijumčario i gdje?
odnosno raskola unutar te kriminalne strukture, nego se prvi put na
Balkanu događa doslovno preuzimanje kriminalnog podzemlja od strane
jednog od šefova albanske mafije Qazima Osmanija zvanog Felix.
2001. godine centar svojih kriminalnih operacija ponovno premješta iz
Europe, točnije iz Njemačke iz Hamburga na Balkan, i to s idejom
preuzimanja vodeće uloge u balkanskom kriminalnom podzemlju, te
preuzimanja potpune kontrole nad međunarodnim krijumčarenjem cigareta,
heroina, kokaina, ljudi, oružja, nuklearnog otpada i nuklearnih
materijala preko balkanskih zemalja.
Balkanu postaje sve moćnija i utjecajnija, mnogi drugi klanovi
objektivno slabe.
kontrolirao jednim dijelom gube značajnog političkog zaštitnika i
prisiljene su na reorganizaciju i sklapanje novih saveza bilo s novim
političkim sponzorima bilo s novim kriminalnim entitetima kako bi
održali svoju poziciju unutar kriminalne karte Balkana.
reorganizacije balkanskog kriminalnog podzemlja.
nadzirali neke od sastanaka Qazima Osmanija s partnerima u Hrvatskoj,
utvrdili su postojanje plana "Operacije Durres", nazvane po albanskoj
luci Drač.
koju je kontrolirao Hrvoje Petrač, a s kojom su surađivali i Ratko
Knežević i Andrija Drašković, u zatvoru, tzv. "zločinačka
organizacija" iz sudskih procesa s početka 2000.-ih godina, dok se i
protiv samog Petrača u tom trenutku pokreće više kaznenih istraga, od
kojih jedna i zbog međunarodnog krijumčarenja cigareta, koja se
istraga vodila protiv Hrvoja Petrača, Srećka Kestnera i Ratka
Kneževića, sve do 2002. godine.
Osmanija Felixa i Hrvoja Petrača, u Ankari, u Turskoj, nekoliko puta
od 2001. do 2005. godine, uz posredovanje tadašnjeg veleposlanika
Republike Hrvatske u Turskoj Amira Muharemija, kasnijeg dugogodišnjeg
predstojnika Ureda Predsjednika Republike, tijekom drugog
predsjedničkog mandata Stjepana Mesića.
reorganizirati kako ne bi nestali s kriminalne karte Balkana, i taj
trenutak njihove slabosti prepoznao je i lukavo iskoristio upravo
Qazim Osmani zvani Felix, koji tada sklapa kriminalne saveze sa
Petračevom organizacijom, koja uz posredovanje Amira Muharemija, koji
je organizirao susret Petrača i Osmanija u Ankari, te je od 2001. do
2005. u vrijeme Petračevog bijega od hrvatskog pravosuđa održano
nekoliko takvih sastanka Felixa i Petrača u Ankari.
Osmani Amira Muharemija, Qazim Osmani Felix i Hrvoje Petrač dogovorili
kriminalni sporazum o preuzimanju infrastrukture Petračeve kriminalne
organizacije za međunarodno krijumčarenje cigareta u Hrvatskoj.
nakon čega je Osmani trebao samo definirati dogovor s Antom Vlahovićem
i tajnim vlasnicima TDR-a, odnosno Adris grupe.
početkom 2005. godine uz posredovanje Ekrema Lluke, te je upravo na
tom sastanku kao prvi dio tajnog prezimanja TDR-a od strane novih
vlasnika dogovoreno udruživanje TDR-a i nekadašnje Tvornice duhana
Zagreb (TDZ), koje je uslijedilo oko godinu dana kasnije.
tajnih vlasnika TDR-a, koji se kriju iza tajnih skrbničkih računa, s
čijim će punomoćnicima morati dogovoriti preuzimanje onog dijela TDR-a
koji vlasništvom ne kontrolira Vlahović sa svojim ljudima.
Felixovom nalogu Dražen Golemović, koji se danas nalazi u bijegu u
susjednoj BiH, a kojeg istraga Pukanićevog ubojstva, iako su to mediji
uglavnom prešutjeli, također dovodi u vezu s likvidacijom Ive
Pukanića, točnije s navodnim izvršiteljem ubojstva Željkom
Milovanovićem.
2009. godine izmijenila kriminalnu arhitekturu Balkana, a jedan od
glavnih dijelova te strategije bilo je i Osmanijevo preuzimanje
duhanskog biznisa na Balkanu.
poduzimali na ostvarivanju svoje kriminalne strategije.
protiv duhanske mafije? Tko štiti Mila Đukanovića, ako su točne
Medojevićeve tvrdnje da italijansko tužiteljstvo poseduje kubne metre
dokumentacije o njegovoj umiješanosti u šverc?
projekt tjednih novina Nacionala u određenom trenutku poslužio
operacijama pranja novca kriminalnog podzemlja, pa se tako spominje i
navodni sukob Pukanića i Ratka Kneževića neposredno prije Pukanićeve
smrti, radi Pukanićeve namjere da proda tjednim Nacional stranim
investitorima, dok se smatra kako je jedan od tajnih suvlasnika
Nacionala bio upravo i Ratko Knežević.
navodno, bili i u svađi, dok postoji trag i o tome kako je Pukanić
svojevremeno bio policiji prijavio Kneževića zbog nekakvih prijetnji,
ali je naknadno odustao od te prijave.
mafiji u Crnoj Gori, ta medijska kampanja koju su dogovorno pokrenuli
Ivo Pukanić, Ratko Knežević i Hrvoje Petrač, uvelike odgovarala
planovima kriminalnog klana Osmani za preuzimanje duhanskog biznisa na
Balkanu, jer je ta kampanja ugrozila krijumčarske operacije preko Crne
Gore, koje su kontrolirali Milo Đukanović i Stanko Subotić, koje je
Osmani prije ili kasnije želio eliminirati kao konkurenciju, ali i kao
moguće partnere.
ograničena na Đukanovića i Subotića, skretala je pozornost s
aktivnosti kriminalnog klana Osmani na Balkanu, i usmjerila
međunarodne sigurnosne i obavještajne agencije na krijumčarenje
cigareta u Crnoj Gori, dok je Felix u tišini, i potpuno "ispod radara"
sigurnosnih službi zapadnih zemalja, odrađivao svoj plan redefiniranja
balkanskog kriminalnog podzemlja.
odnosu na projekt redefiniranja kriminalnog podzemlja na Balkanu.
Crne Gore, te istovremena uspostava novih i profitabilnijih
krijumčarskih ruta pod kontrolom Osmanijevih, preko Hrvatske,
Makedonije, Rumunjske, Bugarske, ali što je ključno, preko Kosova i
Albanije.
ubojstva, a i kasnije u svjedočenju pred Županijskim sudom u Zagrebu,
Ratko Knežević potvrdio je kako je glavni cilj njegove i Pukanićeve
medijske kampanje 2001. godine bio zaustaviti krijumčarske tokove
preko Crne Gore.
Osmani i Drašković, reorganizacijom krijumčarskih ruta.
krijumčarske trase, a što je u tom trenutku odgovaralo Osmanijevima i
njihovom projektu redefiniranja kriminalne arhitekture na Balkanu.
talijanskog državnog tužiteljstva u Bariju nalazi i Osmanijev ključni
partner Andrija Drašković, Osmanijevi su donijeli konačnu odluku o
reaktiviranju tada dvije godine starog plana za Pukanićevo ubojstvo.
istražitelje na trag Andriji Draškoviću, što je za samog Pukanića kako
je vrijeme pokazalo, bila fatalna pogrješka koju je platio životom.
talijanskim pravosuđem, kao jedan od glavnih optuženika sa optužnice
iz Barija, nije želio prijeći, niti oprostiti Pukaniću to što je
nesmotrenom medijskom kampanjom, ugrozio njegove kriminalne operacije.
odlučio pretvoriti u stratešku prednost u ostvarivanju dogovorenog
kriminalnog projekta, odnosno u preuzimanju vodeće uloge u srbijanskom
kriminalnom podzemlju, eliminacijom Sretena Jocića.
organizrano tako da bi se moglo smjestiti Jociću, te ga na taj način
eliminirati kao moguću konkrenciju Osmanijevim i Draškovićem planovima
na Balkanu, a posebno u Srbiji.
Jocićem živim i na slobodi ne može uspjeti.
otvoriti put za potpuno redefiniranje balkanskog kriminalnog
podzemlja, te reorganizaciju i preusmjeravanje krijumčarskih ruta
heroina, kokaina i cigareta, na novu glavnu trasu preko Kosova za
Albaniju.
dotadašnjih ključnih točaka, na albansku trasu i luku Drač,
predstavlja i glavni strateški cilj Osmanijeve "Operacije Durres".
Pukanićevog ubojstva Sretenu Jociću, što je odradio upravo Andrija
Drašković, mogla je započeti "Operacija Durres", odnosno završni dio
plana reorganizacije balkanskih krijumčarskih trasa, kojim je planom
ulogu luke Bar u ranijim krijumčarskim trasama trebalo zamijeniti
novom ulogom luke Drač (Durres), preko koje su od 2001. godine
aktivnije preusmjeravane krijumčarske trase heroina i kokaina, a od
2008. godine krenulo je i preusmjeravanje duhanskih krijumčarskih
trasa.
vječni opozicionar Nebojša Medojević u priči o duhanu? Tko su sve
glasnogovornici klanova?
ovom slučaju stranu koju predstavlja Qazim Osmani zvani Felix.
arhitekata duhanske mafije u Crnoj Gori, za što danas optužuje Mila
Đukanovića i Stanka Subotića.
brojni dokumenti i dokazi, ali Knežević je bio jedan od idejnih
začetnika duhanske mafije u Crnoj Gori, što je neizravno bio prisiljen
priznati i pred Županijskim sudom u Zagrebu, tijekom svjedočenja u
postupku protiv optuženih za ubojstvo Ive Pukanića.
on to lažno predstavlja, obračuna s duhanskom mafijom, nego u funkciji
reorganizacije balkanske duhanske mafije.
na sukob Ive Sanadera i Ivića Pašalića.
sukoba demokratskog koncepta sa konceptom tranzicijske
ratnoprofiterske političke elite, Ratko Knežević pokušava u svojim
teatralnim javnim istupima ostaviti dojam "patriotske" borbe za
demokratsku Crnu Goru, te rušenje korumpiranog Đukanovićevog režima.
kriminalnih klanova, unutarnjoj borbi kriminalne elite za nove
pozicije moći, te borbi klanova za tranzicijski financijski plijen,
odnosno enormna financijska sredstva na tajnim računima stečena
organiziranim kriminalom i vladavinom političke korupcije.
duhanske mafije, i svjestan je o kako se profitabilnoj kriminalnoj
djelatnosti radi.
Petračem i Pukanićem krenuo u medijsku kampanju protiv duhanske mafije
u Crnoj Gori, dok su istovremeno prikrivali sve tragove o duhanskoj
mafiji u Hrvatskoj, kao i planove kriminalnog klana Osmani za
preuzimanje duhanskog biznisa.
skretanje pozornosti sa istrage zbog međunarodnog šverca cigareta,
koja se u tom trenutku u Hrvatskoj i nekoliko drugih država vodila
protiv Hrvoja Petrača, kao šefa kriminalne organizacije za
krijumčarenje cigareta preko Hrvatske i Ratka Kneževića kao jednog od
njegovih ključnih suradnika u tim kriminalnim poslovima.
cigareta preko Hrvatske ušla u trag organizacijske strukture duhanske
mafije u Hrvatskoj, Petrač i Knežević dogovaraju s Pukanićem
lansiranje kampanje protiv duhanske mafije u Crnoj Gori, kako bi se
prikrila činjenica da se hrvatski krak duhanske mafije hijerarhijski
nalazi iznad organizacijske strukture u Crnoj Gori pod kontrolom Mila
Đukanovića i Stanka Subotića Caneta. Strateški cilj Nacionalove
medijske kampanje protiv duhanske mafije u Crnoj Gori, nije, stoga,
kako se to lažno prikazuje bio razotkrivanje međunarodnog kriminalnog
lanca za krijumčarenje cigareta preko Balkana, nego prikrivanje
postojanja organizacijske strukture duhanske mafije u Hrvatskoj i
prikrivanje duhanskih kriminalnih operacija koje je u tom trenutku
kontrolirala Petračeva kriminalna organizacija.
dogovorili Knežević, Petrač i Pukanić, ostvaren cilj snažnog pritiska
na crnogorsku duhansku mafiju, istovremeno se tom istom medijskom
kampanjom prikrivala duhanska mafija u Hrvatskoj i njezine aktivnosti,
kao i činjenica da toj kriminalnoj organizaciji u Hrvatskoj pripadaju
i Hrvoje Petrač i Ratko Knežević.
i Kneževićem započeo kampanju u Nacionalu razotkrivajući aktivnosti
duhanske mafije u Crnoj Gori, istraga koju je vodio Sektor
kriminalističke policije Ministarstva unutarnjih poslova Hrvatske
dovela je istražitelje na trag Petraču i Kneževiću, a kako pokazuju
dokumenti koje posjedujem, istraga protiv njih dvojice trajala je i
2002. godine, kada je pomoć u istrazi, operativnim izvješćem hrvatskog
MUP-a od 26. veljače 2002. godine, zatražena i od Interpolovih ureda u
Grčkoj, Španjolskoj, Nizozemskoj, Turskoj, Francuskoj, Egiptu, Velikoj
Britaniji i Sjevernoj Irskoj, tadašnjoj SR Jugoslaviji, Maleziji,
Italiji, Njemačkoj, Bugarskoj, Austriji, Izraelu, Malti, SAD-u i
Rusiji.
odnosno jaču kriminalnu ekipu. Danas je to potpuno jasno.
duhanskoj mafiji lakše doći na vlast, međutim njega uvelike
kompromitira i sama činjenica da mu je u toj njegovoj priči o
duhanskoj mafiji Ratko Knežević glavni adut, s kojim navodno ima
dogovor o tome da Knežević nakon moguće promjene vlasti preuzme
dužnost ministra vanjskih poslova Crne Gore.
kada je vlast preuzimao Ivo Sanader kojeg su mnogi smatrali "čistim" i
proeuropskim političarem.
Koliko se može vjerovati u Medojevićeve moguće reforme i promjene u
Crnoj Gori ako mu put do tih promjena osigurava arhitekt balkanske
duhanske mafije Ratko Knežević?
Medojević, naravno, koristi Kneževića kao instrument rušenja
Đukanovića i promjene vlasti u Crnoj Gori, međutim, pritom taj
oporbeni lider zaboravlja da je iste takve usluge Knežević
svojevremeno pružao i Milu Đukanoviću, s kojim je organizirao i jednim
dijelom vodio međunarodni šverc cigareta preko Crne Gore.
Crnoj Gori, a sada je isti taj Knežević jedna od glavnih Medojevićevih
perjanica za rušenje Đukanovića.
Beograd da ih počne goniti?
hrvatsku vezu međunarodne kokainske mafije, koju su koordinirali neki
vodeći hrvatski generali poput Ivana Čermaka i nekih drugih, recimo
general Ivan Andabak i Stanko Sopta Baja, a čiji trag vodi prema tzv.
"norvalskoj vezi" međunarodnog organiziranog krijumčarenja kokaina, o
čemu sam dosta pisao.
krijumčarenje kokaina iz bolivijskog grada Cochabamba u kanadski
Ontario, odnosno u ontarijski grad Halton Hills, odnosno u njegovo
predgrađe Norval, gdje su ga pojedinci iz lokalnog hrvatskog kluba
preuzimali radi transporta u SAD, i to za "klijente" iz miljea bijelih
rasista (white supremacy groups), koji su taj kokain prodavali po
malim mjestima provincijalne Amerike (small town America).
privremeno prilično suzbijena, ova "norvalska" organizacija nije u tom
trenutku više imala što krijumčariti.
preusmjerili na Kolumbiju i Venezuelu, gdje je Medellinski kartel bio
pod velikim pritiskom.
neograničenom" proizvodnjom kokaina u Kolumbiji, te "kanalima za
transport droge koje je otvarala venezuelanska vojska", koja je bila
"spremna surađivati sa svakim koji može prokrijumčariti kokain na
sjevernoameričko ili zapadnoevropsko tržište.
i budući hrvatski ministar obrane, "kanadski warlord", Gojko Šušak,
čija veza u Boliviji je bio njegov navodni rođak Ivo Šušak zvani
"Šića".
hrvatske komunističke tajne policije (UDBA) zaduženog za borbu protiv
tzv. "ekstremne emigracije", tj. za nadzor nad hrvatskom dijasporom,
Josipa Perkovića.
dvadesetak" najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj.
najutjecajnijima u hrvatskim tajnim službama, smatra se da je i dalje
"poslovno povezana" sa Ivom Šuškom "Šićom", za kojeg se vjeruje da je
i danas "jedan od značajnijih ljudi u evropskoj trgovini kokainom".
operiraju iz Bolivije, Šarić ne bi mogao voditi svoje operacije, i to
je ujedno i glavna poveznica Šarića s duhanskom mafijom u Hrvatskoj,
jer isti ljudi kontroliraju cijeli milje.
koje kontrolira Qazim Osmani, a koji operiraju i nadziru jedan dio
trgovine kokainom i heroinom u BiH.
Države, nakon što je utvrđena Šarićeva uloga u međunarodnom
krijumčarenju kokaina, a srbijanske su vlasti barem u odnosu na Šarića
očito odradile dobar "posao", odnosno kvalitetnu istragu.
crvenoj tjeralici Interpola, poslao preko "proameričke" televizije B92
da su Miroslav Mišković i Milan Beko njegovim novcem (50 milijuna
dolara) kupili Luku Beograd i Večernje Novosti?
u Hrvatskoj.
oni koji su iskoristili takve "posudbe" to kasnije "zaborave" i ne
žele vratiti novac.
određene usluge, odnosno vrlo vjerojatno i neki oblik zaštite u smislu
dogovora s političkim moćnicima, ili nešto slično.
nekadašnji poslovni partneri, danas su posvađani i odlučili su se
javno iznijeti međusobni prljavi veš, što dakako otkriva i njihove
međuosbne odnose, međuovisnosti, financijsku povezanost, tranzicijske
tijekove novca i slično.
prostorima.
klana: jesu li oni pravi vladari krijumčarenja duhana?
ali i apsolutni vladari balkanske duhanske mafije.
zapravo su loše informirani.
Balkanu: krijumčarenje heroina, krijumčarenje kokaina; cigareta,
ljudi, oružja, nuklearnih materijala.
posebno nakon dogovora s Hrvojem Petračem i Vinkom Žuljevićem Klicom,
te drugim organizacijama, kontrolira narko tržište i šverc cigareta u
Srbiji preko Andrije Draškovića, kontrolira organizirani kriminal u
BiH preko sporazuma sa Hajradinovićima, sa Tinom Bralom, Senadom
Šahinpašićem Šajom, a sada je u BiH i njegov blagajnik Dražen
Golemović, a na Kosovu Osmani kontrolira operacije preko nekada
suprotstavljenih klanova Hašima Tačija, Agima Čekua, i Ekrema Lluke.
Lluka je danas glavno čovjek za kontrolu glavne krijumčarske rute
preko Kosova za Albaniju i luku Drač.
podzemlja na Kosovu, čovjek koji za kriminalni klan Osmani na Kosovu
kontrolira krijumčarenje cigareta, heroina, ljudi, oružja, te je jedan
od glavnih oficira za vezu s međunarodnim terorističkim organizacijama
prisutnima na Kosovu.
poduzetnika, predstavlja i jednu od linija komunikacije kriminalnog
klana Osmani prema institucijama vlasti, a povezan je i sa Agimom
Čekuom, te sadašnjim premijerom Hašimom Tačijem.
kompanijom Mabatex, a upravo je preko Pacollija i pristupio
kriminalnom klanu Osmani, te ga je Behgjet Pacolli i povezao sa šefom
klana Qazimom Osmanijem zvanim Felix.
klan Osmani kontrolira dio poslova.
u mjestu Gnjilane na Kosovu, ilegalno proizvodi robne marke cigareta
koje inače proizvodi TDR, te se tako proizvedene cigarete krijumčare
preko Albanije, Bugarske i Makedonije.
jedan od glavnih ljudi kriminalnog klana Osmani na Kosovu, istovremeno
bio i predstavnik Tvornice duhana Rovinj na Kosovu, dovoljno govori
sama za sebe.
izabrao Ekrema Lluku predstavlja glavnu poveznicu Tvornice duhana
Rovinj i Adris grupe s balkanskom duhanskom mafijom i kriminalnim
klanom Osmani.
Lluka je Osmanijev glavni čovjek za kontrolu puteva heroina preko
Kosova za Srbiju, BiH, Crnu Goru, Makedoniju, Hrvatsku i zapadnu
Europu, što je BND utvrdio svojom istragom i dokumentirao u tajnom
izvješću od 22. veljače 2005. godine.
ključne uloge u kriminalnom podzemlju na Kosovu i na Balkanu uopće,
smatra jednim od financijski najmoćnijih i najutjecajnijih ljudi na
Kosovu, a prema zapadnim obavještajnim analizama spada među 156
najmoćnijih kriminalaca na Balkanu.
kontrolom Osmanijevih i jedan je od ključnih ljudi Osmanijeve
"Operacije Durres".
Boris Subašić/Nedeljni Telegraf
-
Emina Ganić je 1997. godine upisala Univerzitet Oxford, odsjek modernu historiju. Tada je njen otac bio predsjednik Vlade, potpredsjednik SD...
-
O ministru bezbjednosti, Draganu Mektiću, koji je na to mjesto došao 2015. kao kadar SDS-a - mnogo se piše. Imajući u vidu da je tokom de...
-
http://dnevnik.ba/vijesti/hrvatska-nije-bila-agresor-na-bih-susak-je-slao-oruzje-u-sarajevo Razgovor sa Zoranom Čegarom, zamjenikom zapo...
-
Jučer sam sasvim slučajno u birou za zapošljavanje na oglasnoj ploči pronašla ovaj biser, kojem je nažalost istekao rok, pa se ne mogu više...
-
Najbogatiji Hrvati u Hercegovini vs najbogatiji Bošnjaci u trokutu Sarajevo-Tuzla-Zenica. Hercegovina - 190 tisuća Hrvata Najjači hrvatsk...
-
U pismu Hansu Koschnicku, administratoru Administracije Evropske unije u Mostaru, tadašnji gradonačelnik tadašnjeg Istočnog Mostara, Safet...