Extract from the article: "The Bosnia Connection: A nation divided, and another seeking leadership of the supranational ummah" by Khaled Ahmed (21/1/2017)

Full article available at: http://indianexpress.com/article/opinion/columns/pakistan-nawaz-sharif-bsonia-herzegovina-4484307/
Extract from the article written on the occasion of the visit of the Pakistani PM Nawaz Sharif to Bosnia and Herzegovina in January, 2017.

Pakistani PM Nawaz Sharif with BaH PM Denis Zvizdić entering the BaH Presidency Building. 

Pakistani PM Nawaz Sharif with Bosniak and Serb members of BaH Presidency 

According to Hein G. Kiessling in his book Faith, Unity, Discipline: the ISI of Pakistan (2016), Pakistan assisted Bosnia, in cooperation with Iran, supplying small weapons, “flown to the Balkans by the Pakistan Air Force”. Under General Zia, Pakistan was already looking for causes to defend abroad and seeking leadership of the supranational Muslim ummah. Kiessling writes: “Former DG ISI Hamid Gul, who travelled to Bosnia himself, assisted in the training in the Harkatul Mujahideen. Besides Gul, another former ISI chief too was active in the Bosnian operations. Retired Lieutenant General Asad Durrani, by then Pakistan’s ambassador to Germany, coordinated from Bonn teams of young Muslims from the ummah for the Bosnia assignment.” NATO and CIA saw Pakistan transporting men and material by air and looked the other way.

One can understand the warmth between the two PMs in Bosnia last month as Nawaz Sharif visited with his wife. It was a gesture not only to the Bosnian Muslims but also to the army back home whose brave effort in the Balkans was appreciated by Pakistanis not able then to grasp the long-term effect of this adventure. It was one of the most transformational factors in the evolution of Pakistan: It changed the thinking of the officers who later took command of the Pakistan army. But the most important factor was the “return of the warrior” from proxy adventures abroad and the way it affected the internal sovereignty of the state.

The example of the British national Umar Sheikh is instructive. He was among the 200 British Pakistanis who trained in Pakistan and fought in Bosnia. He left the London School of Economics in 1993 for Pakistan where his ISI handling officer was Brigadier Ejaz Shah, also the ISI contact for Mullah Umar and Osama bin Laden. Umar Sheikh was to later gang up with Jaish-e-Muhammad to trap and help kill American journalist Daniel Pearl for al Qaeda.

According to Daily Pakistan (April 16, 2006) Umar Sheikh had conspired in 2001 to kill President Musharraf while the latter was taking a 23 March Pakistan Day salute in Islamabad. But the plan backfired, Umar Sheikh was arrested in 2002. He is today imprisoned in Pakistan waiting to be hanged for the murder of Daniel Pearl. The media has reported that he is lionised by the jail wardens as a true Muslim, even allowed once to use a cellphone to threaten Musharraf.

The writer Khaled Ahmed is consulting editor,  ‘Newsweek’ Pakistan

Šesta flota sa Neretve/ The 6th Fleet from the Neretva River (Hercegovački vojnik/ Herzegovinian Soldier, Issue No. 1, February, 1993)

Mirsad Zuhrić, zapovjednik satnije HVO, sastavljene od boraca muslimanske nacionalnosti, novinaru Ćamilu Šahoviću, govori o formiranju ove satnije i ciljevima ove jedinice u Brigadi HVO, koja je popularno nazvana "Šesta flota". 

Govoreći o formiranju jedinice, Zuhrić je naveo: "I prije dolaska rezervista u septembru 1991, mnogo ovdašnjih ljudi bilo je organizirano kroz krizne štabove, odnosno kroz Patriotsku ligu. Dolaskom rezervista na područje Dubrava počeli smo se pripremati za oružanu borbu zajedno sa komšijama Hrvatima, koje je vodio pokojni Pero Dalmatin... Moja jedinica se ponovo okuplja i omasovljava u Međugorju (oko 250 ljudi), gdje smo dobili nešto naoružanja od HVO i privatnim vezama. Tu smo prošli i odgovarajuću obuku."

Mirsad Zuhric, the commander of HVO company, composed of the soldiers of Muslim ethnicity, spoke with the journalist Camil Sahovic, about the establishment of this company and goals of this unit of the HVO Brigade, which is popularly called "The Sixth Fleet".

Speaking about the establishment of the unit, Zuhric stated:"Even before the arrival of the military reserve force in September, 1991, many of the people here were organized through the crises HQs and Patriotic League.  Following the arrival of the military reserve force to the area of Dubrave, we started to prepare ourselves for armed combat, together with our Croat neighbors, led by the late Pero Dalmatin ... The members of my unit were reunited in Medjugorje (some 250 people), where we received some weapons from the HVO and some were collected through private connections. We completed our training here, too." 

 

Razgovor sa Šefkijom Džihom/ Interview with Sefkija Dziho (Hercegovački vojnik/ Herzegovinian Soldier No. 1 - February, 1993)

Hercegovački vojnik je bio glasilo 4. korpusa Armije Republike BiH koje se štampalo u Mostaru od februara 1993. Glavni i odgovorni urednik Hercegovačkog vojnika bio je novinar Alija Lizde. Cijena Hercegovačkog vojnika iznosila je 300 HRD.
Kao aktuelna politička tema, u prvom broju objavljen je razgovor sa Šefkijom Džihom, pomoćnikom načelnika za bezbjednost 4. korpusa Armije RBiH. U ovom intervjuu, gosp. Džiho govori o značaju zajedničke borbe Muslimana i Hrvata, citirajući Petra Zrinskog, kojem se pripisuje rečenica iz 17. stoljeća: "Najsrećniji ću biti kada se izmiješaju hrvatski kalpaci i bosanske čalme." U razgovoru se Džiho posebno osvrnuo na značaj uspostavljanja službe bezbjednosti, opisavši je kao "oči i uši države i Armije". U okviru ove službe osnovana je i služba o ispitivanju genocida nad muslimanskim narodom. Govoreći o radu ove službe, on je detaljno objasnio čitaocima  šta sve spada u "genocid kao element", sa posebnim fokusom na paljenje, ubojstvo, silovanje, odvođenje u logore i raseljavanje.
Herzegovinian Soldier was the magazine of the 4th Corps of the Army of the Republic of Bosnia and Herzegovina printed in Mostar as of February, 1993. The editor in charge was the journalist Alija Lizde. The price of the magazine was 300 Croatian Dinars (HRD).
The first issue features the interview with Sefkija Dziho, assistant to the Head of Security of the 4th Corps - as the current political topic. In this interview, Mr. Dziho speaks about the importance of the joint struggle of Muslims and Croats, citing the sentence attributed to Petar Zrinski (17th century): "The happiest I shall ever be, when Croat kalpaks and Bosnian turbans are being mixed together."
In this interview, Dziho particularly reflects on the significance of the establishment of the security service, describing it as "the ears and eyes of the State and Army". A special service on investigation of genocide against the Muslim people was established within this service. Speaking about the operation of this service, he explains in detail what is understood as "the genocide as the element", particularly focusing on the arson, murder, rape, concentration camps and displacement.  

    

A Memorandum of Understanding and Strategic partnership Between The Government of the Federation of Bosnia and Herzegovina and Howell Machine, Inc. (December, 2013)

A Memorandum of Understanding and Strategic Partnership signed in December, 2013. by David C. Howell, Nermin Nikšić and Erdal Trhulj, ensuring inter alia offering the Howell Machine Inc. the right of preemption over the (majority) share of the Government of the Federation BaH in the Defense Industry in the Federation BaH.  Memorandum foresees that the Government will put at full disposal of the Howell all assets of the Defense Industry plants, including equipment, raw materials, manufactured goods, technical documentation, preexisting contracts and client contacts, administrative, manufacturing, storage and other facilities, vehicles and other means of transportation ... Howell will also have full authority over and all employment decisions in the Defense Industry plants..., including employment, but also dismissal. The Memorandum is related to the plants: "#Igman" d.d. Konjic, #UnisGinex d.d Goražde, #Pretis d.d. Vogošća, #Binas d.d. Bugojno i #Zrak d.d. Sarajevo, and foresees possibility of its expansion to include the remaining companies of the Defense Industry at some point in the future.

Memorandum o razumijevanju i strateškom partnerstvu između Vlade FBiH i Howell Machine, Inc, decembar, 2013.

Memorandum o razumijevanju i strateškom partnerstvu koji su u decembru, 2013. potpisali David C. Howell, Nermin Nikšić i Erdal Trhulj, kojim se između ostalog kompaniji Howell Machine Inc. osigurava pravo preče kupnje nad većinskim udjelom Vlade u namjenskoj industriji u Federaciji BiH. Memorandumom je Vlada dala na rukovođenje fabrike, opremu, postrojenja i ostalu imovinu namjenske industrije američkoj kompaniji Howell Machine Inc. Prema Memorandum, sva imovina fabrika, uključujući opremu, sirovine, proizvedenu robu, tehničku dokumentaciju, prethodne ugovore i ugovore s klijentima, administrativne, proizvodne, skladišne i ostale sadržaje, vozila i ostala sredstva prevoza ... stavit će se na potpuno raspolaganje Howellu. Howell će također imati punu nadležnost nad svakom odlukom o zaposlenju u fabrikama, uključujući zapošljavanje, ali i otpuštanje svih zaposlenika i osoblja. Memorandum se odnosi na "Igman" d.d. Konjic, Unis Ginex d.d Goražde, Pretis d.d. Vogošća, Binas d.d. Bugojno i Zrak d.d. Sarajevo, uz mogućnost proširenja na ostale fabrike namjenske industrije uz obostranu saglasnost. 

Patria s vlasnikom kompanije "Howell Machine": Ostajemo u BiH, jer joj treba ruka koja će je dići!/ Patria with the owner of the company "Howell Machine": We are staying in BaH, as it needs an arm to help it up! (02/12/2015)

PODRŠKA I VLADE SAD-a

Patria s vlasnikom kompanije "Howell Machine“: Ostajemo u BiH, jer joj treba ruka koja će je dići!

Objavljeno u kategoriji Intervju na 02.12.2015 17:33:38

http://nap.ba/new/vijest.php?id=18925

"Howell Machine, Inc.", sa sjedištem u Lewistonu, država Idaho, američka je kompanija koja se bavi proizvodnjom, razvojem i prometom naoružanja, vojne opreme i drugih artikala odbrambenih tehnologija.

Na tržištu Bosne i Hercegovine prepoznata je kao najveći pojedinačni kupac artikala iz proizvodnih programa namjenske industrije Federacije BiH. Riječ je o kompaniji koja je u 2013. zaključila ugovore u vrijednosti oko 65 miliona eura s privrednim društvima "Igman" Konjic i "Unis Ginex" Goražde, te donijela odluku o investiranju u proširenje kapaciteta za proizvodnju inicijalnih sredstava u "Unis Ginex" d.d. Goražde.

Na tržištu Bosne i Hercegovine „Howel Machine“ prepoznata je kao najveći pojedinačni kupac artikala iz proizvodnih programa namjenske industrije Federacije BiH, a David C. Howell, vlasnik i predsjednik „Howell Machine“ u ekskluzivnom intervjuu za novinsku agenciju Patria otkrio je da ova kompanija i dalje ostaje na tržištu BiH.

Posebno je ovo istaknuto nakon jutrošnjeg sastanka u Vladi FBiH na kojem je između ostalih prisustvovao i Nermin Džindić, ministar energetike, rudarstva i industrije, koji je iskazao spremnost na daljnju saradnju s „Howell Machine“.

- Nema promjene, samo evolucija, nija lako raditi na Balkanu. Naš cilj je imati dugoročni, jak odnos sa Vladom. Ništa se nije promijenilo. Stvari su se usporile zbog promjene Vlade i ministara – istakao je na početku Howell.

U javnosti se počelo pričati da je od priče s Howel Machine odustao još ranije i bivši ministar energetike i rudarstva Erdal Trhulj.

- Ne znamo ništa o tome, nije bilo komunikacije na tu temu. Nije ni važno. Ono što jeste važno je da osnovni odnos nepromijenjen, a tiče se izgradnje i širenja lokalne ekonomije i našeg rada sa Ministarstvom odbrane – ističe Howell.

S obzirom na različitu percepciju u javnosti zanimalo nas je šta je onda bio problem, zašto imamo negativne napise o „Howell Machine“ i priči da je ovo štetno za BiH?

- Nemam pojma, vjerovatno dolazi od ljudi kojima se ovo protivi njihovim interesima. O njima ne želim govoriti. Hajde da budemo pozitivni i govorimo o pozitivnim stvarima. Ako me želite intervjuisati, o tome želim govoriti – kaže Howell.

Ovaj uspješni američki biznismen pojašnjava da kada je počeo raditi u BiH prije dvije i po godine, sve je bilo frustrirajuće.

- Ali smo se svojski potrudili i radit ćemo ovdje. Ključ uspjeha je veća investicija, više kupovine proizvoda – to uvijek unaprjeđuje stvari. To je ono što pokreće stvari, lubrikant kotača za fabrike. Kada fabrike počnu bolje raditi, i rukovodstvo počne bolje raditi. I onda, ako imate nešto zapadnjačkog načina razmišljanja, kao npr. sa Ginexom, gdje je išlo jako dobro – novac ulazi u firmu, proizvod izlazi i ide u Ameriku i fabrika procvjeta. Želimo nastaviti taj model i sa drugim kompanijama i dovesti do buđenja cjelokupne industrije – dodaje Howell.

S obzirom na održani sastanak u Vladi FBiH, Howell pojašnjava da već idućeg mjeseca možemo čekivati nove ugovore i prve rezultate i efekte sastanka.

- Mi kontinuirano imamo ugovore, imamo ih i trenutno. Ginex konstantno ima ugovore, svakog mjeseca. Pokušavamo navesti ostale kompanije da se ugledaju na Ginex kao pozitivni model kako su svi ovi planovi primjenjivi u praksi. U nekim kompanijama nismo imali uspjeh zbog njihovog menadžmenta, ali Ginex je bio za nas uspjeh jer smo u dvije godine utrostručili autput. Biznis konstantnog toka, to je ono što želimo vidjeti – ističe Howell pojašnjavajući da su u Vladi FBiH dogovorili da će Vlada raditi još bliže sa njima.

- Mi to i želimo jer želimo da Vlada bude više uključena u njihov biznis, jer to jeste njihov posao. To je njihov biznis od 51%, ne trebaju dozvoliti da neko to vodi kao porodični biznis, postavite mjere kontrole – pojašnjava Howell.

Dalje otkriva da jutrošnji sastanak nije prvi kontakt s novom Vladom, jer je nedavno u Washingtonu na Univerzitetu Johns Hopkins, održan panel sa predstavnicima Svjetske banke, State Departmenta, OHR-a itd., gdje su se susreli sa premijerom Fadilom Novalićem, premijerkom Željkom Cvijanović, ministrom vanjskih poslova, sa svim relevantnim faktorima sa kojima su imali razgovore na ovu temu.

- Danas uopće nismo razgovarali o potpisanom memorandumu. Novi ministar pokušava da nastavi saradnju sa HMT-om. Ponudio je i rekao da se njemu direktno obraćamo, dakle, gdje god se desi zastoj da ga direktno kontaktiramo. Ako je tako, ja mu čestitam. I premijer Novalić, na skupu u Washingtonu je rekao, šta god bude mogao uraditi, ne samo za HMT, nego za bilo koju drugu američku kompaniju otvoren je za saradnju. Jer su gore bili predstavnici i drugih investicijskih kompanija. Što je najvažnije, i američka Vlada podržava ovaj posao i žele da ulažu u BiH – ističe Howell.

I sam je ministar Džindić priznao da je bilo mnogo prepreka, ali je obećao da će ih otkloniti kako bi mogli lakše raditi.

- Ono što mi hoćemo je snažna kooperacija sa kompanijama i jednako snažna sa vladom i transparentnost. Znači, nema tajni, mora biti iskrenost i čist kanal komunikacije. Prije dvije godine, stvari su bile u rasulu, jedino što sam mogao uraditi je ponuditi da rukovodim kompanijama. Sada stvari idu nabolje i ja ne želim da vodim njihove kompanije, samo želim raditi s njima. Njihov menadžment je bolji, otvaraju se mogućnosti za bolje stvari, bolje prilike.

Predstavnici ove kompanije na čelu s Davidom Howellom ističu da ne moraju biti u BiH, ali da to žele.

Ja sam ovdje jer postoji infrastruktura, odlična radna snaga spremna da radi, fabrike koje spavaju. U vrijeme Jugoslavije, to je bila najbolja proizvodnja na svijetu, odličan kvalitet. Gdje god američki biznis uđe, ekonomija procvjeta, jer oni učine da se mentalni sklop ljudi i način razmišljanja promijeni, jer ljudi sami kontrolišu kompanije i njihov novac, a ne vlada. Kad to vlada vodi, nikad ne funkcioniše – dodaje dalje Howell.

Poznato je da u BiH postoje otpori zato što postoje različite „struje“ koje pokušavaju uzeti nešto za sebe. Pokušali smo Howellu objasniti da BiH nije tipična demokratska zemlja jer ovdje ministar ima privatnu firmu koja je uključena u biznis. Međutim, Howell je odlučan, bez obzira na otpore nastavit će poslovati u BiH.

- Ako nismo do sada otišli, nećemo nikako. Ovdje smo već tri godine, bit ćemo još tri, pet, koliko treba. Bosna treba ruku koja će joj pomoći da se podigne. Ovo je glavna industrija BiH i već je podignuta. To treba iskoristiti – dodaje Howell.

Efikasnost sistema deminiranja u BiH, oktobar, 2016./ Efficacy of the system of demining in BaH, October, 2016

The goal of the Report of the Audit Office of the Institutions of Bosnia and Herzegovina (BaH) was to assess the established system of demining and capacities of BaH to fulfill its international obligations and own strategic commitments. The Report has established that the system of demining at the level of BaH is not efficacious. Moreover, the process of demining itself has not been either analysed or improved over the last 15 years. During the period 2002-2015, the total of 530 million BAM was spent, out of which two thirds were provided by donors. Over the last three years (2012-16), the total of 113.5 million BAM was spent (58 million provided by BaH and 55 million of donor funds).
Even 20 years after the end of the war, the Mine Action Center (http://www.bhmac.org/?lang=en) does not have all the information about the exact locations of the mines. Initially, BaH had committed itself to fulfill international obligations and strategic goals from the Ottawa Convention by 2009. This deadline has been prolonged to 2019. The latest strategy proposal is the vision of BaH without mines by 2024.
There is a number of demining projects, which resulted in identification of only one mine, or even no mines were identified after the project completion.For 385 projects subjected to this analysis, the percentage of the successfully assessed number of mines in comparison to the expected number of mines is 2.5%.
Over the period 2005-2016, 25 persons were killed and 24 injured in demining accidents or were victims of mines. In addition, 23 irregularities were recorded. This resulted in the obligation of BaH to compensate 850 000 BAM on the basis of the enforceable court decisions.
According to the assessments, 545.000 of BaH citizens currently live in immediate danger of minefields and BaH has been categorized accordingly among the countries at highest risk in the world.            
Izvještaj Ureda za reviziju institucija BiH je urađen sa ciljem da se izvrši procjena uspostavljenog sistema deminiranja i spremnosti BiH da ispuni međunarodno preuzete obaveze i vlastita strateška opredjeljenja. U Izvještaju je utvrđeno da sistem deminiranja na nivou BiH nije efikasan. Proces deminiranja nije analiziran, niti unaprijeđen tokom posljednjih 15 godina. U periodu od 2002-2015. godine utrošeno je ukupno 530 miliona KM, od čega su 2/3 osigurali donatori. U posljednje tri godine (2012-16) utrošeno je oko 113,5 miliona KM sredstava, i to 58 miliona koje je osigurala BiH i 55 miliona donatorskih sredstava.
Ni 20 godina nakon završetka rata, Centar za uklanjanje mina nema sve informacije gdje se mine nalaze. BiH se prvobitno bila obavezala da će međunarodne obaveze i strateške ciljeve iz Otavske konvencije ispuniti do 2009. godine. Nakon toga je rok prolongiran do 2019. godine. Novi prijedlog vizije jeste BiH bez mina do 2024.
Nije mali broj projekata deminiranja koji nakon završetka aktivnosti rezultira pronalaskom jedne ili nijedne mine. Za 384 projekta koji su bili predmet analize, procenat uspješno procijenjenog broja mina spram očekivanih mina je 2.5%.
U periodu od 2005-2016. godine, rezultat minskih i deminerskih nesreća jeste da je 25 ljudi izgubilo život i 24 osobe su povrijeđene. Pored navedenog desile su se 23 nepravilnosti. Posljedica dosadašnjih nesreća je da BiH, prema pravosnažnim presudama, treba isplatiti 850 000 KM.
Procjene ukazuju da danas u BiH približno 545.000 građana živi u neposrednoj opasnosti od minskih polja, te se, prema tome, BiH svrstava među najugroženije zemlje u svijetu.

Bogumili - Povijest i naučavanje bosanskih krstjana/ Bogomils - History and Teaching of Bosnian Christians

PRETIS d.d. Vogošća - godišnji izvještaj za 2015. godinu/ Annual Report, 2015

PRETIS d.d. Vogošća - Izvještaj o izvršenoj reviziji finansijskih izvještaja za 2015. godinu/ Integral Auditors Report, 2015

PRETIS d.d. Vogošća - godišnji izvještaj za 2016. godinu/ Annual Report, 2016

Feminism, motherhood and the struggle for gender equality

6 November 2015

“In our struggle for equality, we tend to forget that women are also mothers (if they chose to be).  We should not be ashamed of our ability to give birth to a human being. The rights of mothers are also women's rights. Being a mother and a feminist is not a contradiction” says Aleksandra Miletić-Šantić, a lawyer and single mother of three children.

---

© Aleksandra Miletic-Santic

Aleksandra is originally from Mostar in Bosnia and Herzegovina (BH). She currently lives and works in Sarajevo as a BH focal point person for the Council of Europe’s Human Education for Legal Professionals Programme. She is also a specialist in the Monitoring and Evaluation of Development Programmes.

The years 1992-1995 was a tumultuous period in war torn Bosnia and Herzegovina when Aleksandra worked as a War Studio of Mostar correspondent for the Sarajevo-based Radio-Television BH. The multi-ethnic Studio had been created with the goal of being a source of optimism to citizens and as part of an attempt to preserve cultural and artistic life under abnormal conditions.  This studio was attacked and subsequently closed. In 1993 it was permanently destroyed when the building it occupied with the Headquarters of the BH Army was set on fire.

Aleksandra’s journalistic background and experience of living through armed conflict as a young woman has made her a passionate advocate for peace building. In her current professional capacity she works on the implementation of the United Nations (UN) Security Council Resolution 1325 on Women, Peace and Security. She has designed and facilitated training programs on gender and security, and also engages with the UN Women Office in BH to support national gender mechanisms in the implementation of the Resolution 1325.

“In the ideal world, being a feminist would be a matter of decency as it would be considered normal that all people have the same rights and liberties. That would include all rights - civil, social, economic and political.”

For the past 15 years, Aleksandra has been working on the improvement of human rights in BH, and was one of the pioneer gender advisors for the Common Security and Defence Policy missions of the European Union (EU). In her role as gender advisor for the EU Police Mission (EUPM) in BH she introduced the action plan for gender mainstreaming as a tool that focuses on improving the internal position of women staff members, while integrating gender in the EUPM mandate activities in BH.

Aleksandra’s dream of a better world drives her in the work she does:

“My dream is a world where everybody will be able to achieve their full potential, where not a single person will know about poverty or insecurity. Sadly, so many years after the adoption of basic human rights instruments, a way of life is still not a matter of individual choice.”

Aleksandra has been an AWID member since February 2014.

“I have become an AWID member as its mission and the way it is implemented strongly correspondents to my ideals. I also cherish the way AWID treats its members by paying due attention to every single member regardless of any basis. It makes every member feel as an important actor of change.”  

Potrošili milijune, a ni nakon 20 godina ne znaju gdje su nam minska polja/ They spent millions and after 20 years, they still don't know where the minefields are (Dnevni List, 7/11/2016)

https://web.archive.org/web/20161108181325/https://dnevni-list.ba/web1/potrosili-milijune-a-ni-nakon-20-godina-ne-znaju-gdje-su-nam-minska-polja/

Osvrt na specijalni izvještaj revizora o sistemu deminiranja na razini institucija BiH pod nazivom “Efikasnost sistema deminiranja u BiH”. Centar za uklanjanje mina ni 20 godina nakon završetka rata nema sve informacije gdje se mine nalaze u BiH, odnosno ne zna kolika je konačna sumnjiva površina. Postoje slučajevi da su se pronalazile mine ili dešavale nesreće na površinama koje nisu prvobitno okarakterizirane kao sumnjive. Ustanovljeno je kako se i pored više razina kontrole u sistemu deminiranja, nesreće i nepravilnosti  dešavaju na površinama koje je Centar za uklanjanje mina BiH proglasio sigurnim za korištenje. Posljedica dosadašnjih nesreća jeste da BiH, prema pravosnažnim presudama, treba isplatiti naknadu oštećenim osobama u iznosu od cca 850 tisuća maraka.

Potrošili milijune, a ni nakon 20 godina ne znaju gdje su nam minska polja

Centar za uklanjanje mina ni 20 godina nakon završetka rata nema sve informacije gdje se mine nalaze u BiH, odnosno ne zna kolika je konačna sumnjiva površina. Postoje slučajevi da su se pronalazile mine ili dešavale nesreće na površinama koje nisu prvobitno okarakterizirane kao sumnjive, navode revizori

Uspostavljeni sustav deminiranja na razini institucija BiH nije efikasan, zaključili su državni revizori u specijalnom izvješću pod nazivom “Efikasnost sustava deminiranja u BiH”. Nakon sagledavanja situacije revizori su zaključili kako institucije BiH nisu poduzele sve neophodne aktivnosti kako bi osigurale efikasnost sustava deminiranja.

– Može se zaključiti da opredjeljenje BiH da se ozbiljno pristupi problemu deminiranja ne postoji čime je ugrožena realizacija strateških ciljeva BiH i ispunjenje međunarodno preuzetih obveza. Sustavno, proces deminiranja nije analiziran niti unaprijeđen posljednjih 15 godina, stoji u izvješću.

Potrošeni milijuni

Vijeće ministara BiH i Ministarstvo civilnih poslova BiH nisu poduzeli mjere kako bi se uspostavio funkcionalan institucionalni okvir za deminiranje niti su osigurali potrebna financijska sredstva za efikasnu implementaciju strateških ciljeva deminiranja. U posljednje tri godine za financiranje deminiranja u BiH utrošeno je približno oko 113,5 milijuna KM ili 38,5 posto od planiranih sredstava. Također, BiH godišnje izdvaja 75 posto manje sredstava nego što je planirano Strategijom protuminskog djelovanja BiH 2009. – 2019., a operacije čišćenja ovise u potpunosti o donatoru.

Šokantno otkriće iz ovoga izvješća je i to da čak ni oni kojima su mine direktna nadležnost o ovome problemu nemaju potpune informacije. Revizori navode kako  Centar za uklanjanje mina BiH (BH MAC)  nije poduzeo adekvatne aktivnosti s ciljem osiguranja efikasnosti i transparentnosti sustava deminiranja.

-Centar za uklanjanje mina ni 20 godina nakon završetka rata nema sve informacije gdje se mine nalaze u BiH, odnosno ne zna kolika je konačna sumnjiva površina. Postoje slučajevi da su se pronalazile mine ili dešavale nesreće na površinama koje nisu prvobitno okarakterizirane kao sumnjive, navode revizori. Ni kontrola kvalitete deminiranja koju provodi Centar za uklanjanje mina BiH nije efikasna. Ustanovljeno je kako se i pored više razina kontrole u sustavu deminiranja, nesreće i nepravilnosti  dešavaju na površinama koje je Centar za uklanjanje mina BiH proglasio sigurnim za korištenje.

-Navedene nesreće i nepravilnosti sve više postaju uobičajena pojava jer Centar za uklanjanje mina BiH nije poduzimao aktivnosti kako bi se sustav deminiranja, prvenstveno kontrole kvalitete, unaprijedio, upozoravaju revizori.

Nema kazni

Koliko država neozbiljno pristupa ovom problemu govori informacija kako su u ovoj godini izdvojili samo 100 tisuća maraka za deminiranje. Nova dinamika predviđa da bi BiH, u najboljem slučaju, ako institucije prepoznaju važnost rješenja ovoga problema, mogla biti očišćena od mina 2024. godine, a ne 2019. kako je to planirano Strategijom protuminskog djelovanja „BiH bez mina 2019“. Revizija čak navodi kako postoje i mišljenja kako se BiH mina neće riješiti ni za 60 godina. Ono na što revizori nadležnim skreću pozornost jeste i to da se definirani mehanizam disciplinske odgovornosti  ne primjenjuje ili se minimalno koristi. Do danas, bez obzira na broj nepravilnosti i nesreća, nijedna deminerska organizacija ili pojedinac nije novčano kažnjena.

Brojne nesreće

Trenutna veličina minski sumnjive površine u BiH iznosi 1.176,5 kilometara kvadratnih ili 2,3 posto u odnosu na ukupnu površinu BiH.

Izvješće navodi i kako je u razdoblju od 200.5–2016. godine, rezultat minskih i deminerskih nesreća taj da je 25 ljudi izgubilo život i 24 ih je povrijeđeno. Pored navedenog desile su se 23 nepravilnosti. Posljedica dosadašnjih nesreća jeste da BiH, prema pravosnažnim presudama, treba isplatiti naknadu oštećenim osobama u iznosu od cca 850 tisuća maraka.

Procjene ukazuju da danas u BiH približno 545.000 građana živi u neposrednoj opasnosti od identificiranih ili neidentificiranih minskih polja i njihov život je u svakodnevnoj opasnosti. Na temelju broja ugroženih zajednica (cca 1.400) i razine utjecaja mina, BiH se svrstava u red najugroženijih zemalja na svijetu.

Narušen ugled

Revizori navode i to kako proces deminiranja u BiH prate česti negativni medijski natpisi koji utječu na transparentnost cijelog procesa, ali i to da je bivšem ravnatelju BHMAC-a početkom 2016. godine izrečena pravosnažna presuda zbog zlouporabe službenog položaja.

-Sustav nije postavljen na zdravim temeljima i ne može se očekivati ni da isti daje efikasne rezultate. U nedostatku transparentnosti rada i različitih koruptivnih špekulacija, BHMAC-u je narušen ugled među donatorima, ali i javnosti. I pored takve situacije ne može se zaključiti da je BHMAC poduzeo aktivnosti kojima bi rad učinio transparentnim i efikasnijim, zaključak je revizorskog izvješća.  

Piše:Vanja Bjelica-Čabrilo, dogadjaji@dnevni-list.ba

Ejup Ganić kritikuje američku šutnju u njegovom slučaju/ Ejup Ganic Criticises US Silence in His Case - 21.4.201 klix0

https://www.klix.ba/vijesti/bih/ejup-ganic-kritikuje-americku-sutnju-u-njegovom-slucaju/100421032
(English translation below)

Ejup Ganić kritikuje američku šutnju u njegovom slučaju

Član ratnog Predsjedništva RBiH Ejup Ganić, koji se suočava sa mogućnošću da ga Velika Britanija izruči u Srbiju zbog optužbi za ratne zločine, kritikovao je danas administraciju američkog predsjednika Baracka Obame, jer se nije oglasila o njegovom slučaju. Ganić je američkom dnevniku "Miami Herald" rekao da "Amerikanci ne treba da šute o ovom slučaju, jer šutnja znači odobravanje". Ganić je podsjetio da je on 1996. godine dočekao tadašnju prvu damu SAD-a, a sada šefa diplomatije Hillary Clinton tokom njene posjete BiH, kao i da se sastao sa specijalnim predstavnikom američkog predsjednika za Balkan Richardom Holbrookeom.
Kontroverza je izbila 2008. godine kada je tokom svoje predsjedničke kapmapnje Clinton rekla da je po njenom dolasku na aerodrom u Tuzli 1996. godine otvorena snajperska vatra, što su osporili novinari koji su tada bili sa njom. Prema Ganićevim riječima, on je "pokušao da umanji nastalu štetu, ističući da je tada i on bio zabrinut zbog bezbjednosti u BiH".

On je izrazio zaprepaštenost i zbog neoglašavanja Holbrookea, koji je sada specijalni predstavnik SAD za Afganistan i Pakistan."Svi šute, pa čak i američki ambasador u Sarajevu. State Department treba da reaguje i da pošalje svog posmatrača. Treba da ukažu na rezultate istrage Tribunala u Hagu", rekao je Ganić. State Department je do sada odbijao da komentariše ovaj slučaj, ali je portparol američkog MIP-a P.J. Crowley danas rekao da je "Washington upoznat o slučaju koji je u procesu pred britanskim pravosuđem".

Ganić je naglasio da je njegov slučaj u BiH izazvao "veliku paniku" i da joj nanosi štetu kao i reputaciji tribunala za ratne zločine. Vlasti u Beogradu traže od Velike Britanije da im izruči Ganića na osnovu optužnice podignute u Srbiji, koja ga tereti za ubistvo i ratne zločine 3. maja 1992. godine u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu.

Sud u Londonu odlučio je juče da će 5. jula u cjelosti razmatrati zahtjev Srbije za Ganićevim izručenjem. On će do tada u Londonu ostati u kućnom pritvoru.

Ejup Ganic Criticises US Silence on His Case

Ejup Ganic has criticised the U.S. over its silence on his case.

A member of the wartime Presidency of the Republic of Bosnia and Herzegovina, Ejup Ganić, facing the possibility of being extradited by the UK to Serbia in relation to the war crimes charges, has criticized today the Administration of the US President Barack Obama, for their silence in his case. "The Americans shouldn't be silent on this case. Silence implies approval," Ganic told "Miami Herald" .

He also reminded that in 1996, it was him who welcomed the then US First Lady and current Secretary of State, Hillary Clinton, during her visit to BaH, as well as that he had a meeting with the special envoy of the US President to the Balkans, Richard Holbrooke.

A controversy was started in 2008 when during her election campaign, Clinton said that at her arrival to the Tuzla airport in 1996, the snipers opened fire, which was denied by the reporters who accompanied her. According to Ganic, "he tried to minimize the damages by pointing out that at that time, he was also worried about security in BaH".

He expressed his shock also because Holbrooke, currently US envoy to Afghanistan and Pakistan failed to react. "Everyone is silent, even the American ambassador in Sarajevo," Ganic said in the interview. "The State Department should react and send their observer. They should point to the findings of the Hague Tribunal." 

Up until now, the State Department has sustained from commenting on this case. However, the United States Assistant Secretary of State for Public Affairs P.J. Crowley has stated today that “Washington is aware of the case, and it is proceeding through the British legal system".

Ganic emphasized that his case is causing "big panic" in his country, as well as damage to it, but also to the reputation of the war crimes tribunal. The authorities in Belgrade requested from the UK to extradite Ganic on the basis of the indictment filed in Serbia, including charges for homicide and war crimes committed on the 3rd of May, 1992 in Dobrovoljacka Street in Sarajevo.

The Magistrates Court in London set the 5th of July as the date for the hearing of Serbia's request for the extradition of Ganic. Until then he is staying in London under house arrest.

Popis stanovništva FNR Jugoslavija 1961./ Census FPR Yugoslavia 1961

Naslovnica Oslobođenja - izdanje za RS, 1/10/1994/ The cover of Oslobodjenje - Republika Srpska edition, 1/10/1994

Naslovi/Headlines:
Balkanska politička kuhinja: Milošević Klintonov saveznik/ The Balkans Political Kitchen: Milosevic, Clinton's Ally
Odluka predsednika Republike Srpske i Vrhovnog komandanta vojske RS Dr Radovana Karadžića - Ratno stanje u delu Republike/ Decision of the President of Republika Srpska and Supreme Commander of the RS Army, Dr Radovan Karadzic - State of War Declared in Part of the Republic
Rat ili mir na prostorina bivše BiH - Rasplet na Igmanu/ War or Peace in the Territories of the Former BaH -  Outcome on Igman Mountain
Stanovnici Hadžića o zloglasnom tarčinskom logoru za Srbe: U "Silosu" živi trunu/ The residents of Hadzici on Notorious Tarcin Camp for Serbs: They are rotting away alive at the "Silo".

Nove knjige: Alija Izetbegović, od mita do stvarne ličnosti (Radio Slobodna Evropa, 30.10.2015. godine, članak povodom promocije knjige “Alija Izetbegović - jahač apokalipse ili anđeo mira“ autora Mustafe Čengića)

Članak autorice Gordane Sandić-Hadžihasanović, dostupan i na stranici Radija Slobodna Evropa. 

U Sarajevu je nedavno promovisana knjiga “Alija Izetbegović - jahač apokalipse ili anđeo mira“, autora Mustafe Čengića, uglednog novinara i publiciste. Ona će sasvim sigurno izazvati burne polemike i rasprave, što je bilo očito na samom putu do predstavljanja publici: više izdavača je odbilo štampati knjigu, a bilo je teško pronaći prostor za promociju. Na kraju, knjigu je štampala izdavačka kuća Kult – B, a gostoprimstvo je autoru, promotorima i publici pružila Akademija nauka i umjetnosti BiH.

Knjigom koja je posvećena Aliji Izetbegoviću, uz pitanje iz naslova: da li je on “jahač apokalipse ili anđeo mira“, autor Mustafa Čengić, analitički i kritički, uz obimnu i brojnu dokumentaciju, raščlanjuje Izetbegovićevu ulogu u novijoj istoriji BiH – kao političara, stranačkog vođe i državnika, ali pod istraživačku lupu stavlja i njegovu ideološku platformu sa svim posljedicama za BiH.

Politički proces muslimanskim intelektualcima

Knjiga donosi sasvim drugačiji pristup interpretaciji djela i Iika Alije Izetbegovića i, kako je na promociji istakao jedan od recezenata knjige, uvezitetski profesor Nerzuk Ćurak, Mustafa Čengić se svojim djelom suprotstavlja dominirajućem obrascu interpretacije politike Alije Izetbegovića, ocjenjujući da je "to za intelektualnu debatu u jednom zatvorenom društvu kao što je bosansko-hercegovačko, pozitivna činjenica”.

O sadržaju knjige svjedoče već sami naslovi poglavlja: O istini; O Bosni i Bošnjacima; Da li je rat bio neizbježan ; O Stranci demokratske akcije; O politici i religiji; O jedinstvenoj Bosni i Hercegovini; O antikomunizmu i antifašizmu; O državi i demokratiji; Stranka demokratske akcije i nacionalizam; O bošnjačkom identitetu; O islamskom bratstvu; O prošlosti i budućnosti...

Autor prati političko ponašanje Izetbegovića, počevši od osnivanja Stranke demokratske akcije, čije su jezgro činili mladomuslimani i osuđenici na tzv. Sarajevskom procesu, ali, uz stav da je ovo suđenje muslimanskim intelektualcima, protivnicima komunističke vlasti bio politički proces.

Jedno od pitanja na koje Čengić traži odgovor je, da li je Alija Izetbegović želio stvoriti državu Bošnjaka – Muslimana, bez obzira na njenu veličinu. Navodeći proces islamizacije Armije Republike BiH, kao primjer, Čengić provocira razmišljanje da li je Izetbegović želio primarno da bude političko - vjerski vođa Muslimana (Bošnjaka) ili predsjednik svih građana Bosne i Hercegovine?

Čengić takođe, dokumentuje više političkih odluka Alije Izetbegovića koji svjedoče da je on bio spreman pristati na podjelu BiH. U dijelu knjige prenosi svjedočenje Adila Zulfikarpašića da je u Lisabonu stavljen preliminarni potpis na podjelu, pa zatim potpis u Ženevi pa u Sarajevu. „Izetbegović je to spremno prihvatio, valjda da se konačno dobije islamska država. Sigurno je tu državu zamišljao kao idealnu republiku, u kojoj su svi vjerski fanatizirani, u uvjerenju da je raj zemaljski u njegovoj vjerskoj državi“, kaže Zulfikarpašić.

Kontra nacionalnim stereotipima

Čengić takođe navodi da je “prvi Bošnjački sabor u septembru 1993. u Sarajevu bio prvobitno zamišljen kao skup jedinstva i koncentracije svih snaga u odbrani golih života i nacionalnog opstanka. Održan je u najtežem vremenu odbrane BiH i bošnjačkog naroda koji je napadnut i sa druge, hrvatske strane. Međutim, glavna tema sastanka je postao Ženevski mirovni plan, tzv Wens – Owenov, koji je predviđao stvaranje tri etničke republike u okviru labave državene zajednice, sa pravom na secesiju. Bila je to prava prilika da se otvoreno nametene ideja o podjeli BiH kao jedino moguće i razumno rješenje“, piše Čengić.

Autor Mustafa Čengić je na promociji pored ostalog, poručio da je knjigu napisao jer se osjećao poniženo i bijedno i da nije htio biti dio jedne velike laži.

“Došlo je vrijeme da se ta laž raspakuje, demistificira i da se o njoj počne raspravljati. Meni je bilo dosta što mi je ona tako dugo visila iznad glave i upravo zato sam se odlučio da ovu knjigu i dovršim. Započinjao sam i prekidao, opsjednut brojnim dilemama. Sumnjao sam u svrsishodnost i domete ovakvog rada. Bio sam svjestan ograničenja koja proizilaze iz opšte društeve apatije, kulturne i obrazovne zapuštenosti ogromne većine koja se ne druži s knjigom. Većine koja nije pripremljena za kritičko sagledavanje naše stvarnosti i prošlosti, ali je spremna da se žestoko obračunava sa svima koji se usude da naruše nacionalističke stereotipe. Više sam se borio s ovim dilemama nego sa sadržajem knjige, a postavljao sam i stalno nova pitanja: Da li je došlo pravo vrijeme za ovakav rad, treba li da baš Bošnjaci prvi počnu s ovom mentalnom higijenom, treba li sačekati da to započnu oni koji nose mnogo teži teret stvaranja i održavanja svoje velike laži pod kojom su učinjeni teški zoločini i genocid, oni – koji svoju veliku laž o ugroženosti i nemogućnosti zajedničkog života i danas podstiču i realizuju.“

Dalje Bajtal kaže: “Stvarnost u kojoj živimo najbolje opisuju dva ovih dana nasumice uzeta portalska naslova. Prvi kaže: 'Svaki šesti stanovnik Bosne i Hercegovine nema novaca za jedan obrok dnevno'. Drugi, još grozomorniji, samo pola tog naslova, kaže: 'Više od 80 posto djece u Bosni i Hercegovini liježe u krevet gladno'. Da ne nabrajam dalje. Nezaposlenost, kupovna moć posljednja u Evropi, glad, bijeda, kontejneri za preživljavanje, porast narodnih kuhinja, samoubistava, uključujući i borce, kriminal, korupcija, nepotizam. To je porazna slika odsustva pravne države i vladavine zakona, socijalno-državni ponor iz koga odzvanja ljudski, patriotski i moralni krik Čengićeve knjige. Krajnje reducirano govoreći, u pojmovno-sadržajnom smislu ove knjige, radi se o sudaru idejno idealizirane slike i povijesno stvarne loše stvarnosti“, ističe Bajtal.Recenzent dr Esad Bajtal kaže da je knjiga Mustafe Čengića naprosto bila neizbježna, jer samo kritika vuče zajednicu naprijed, budeći je iz zaspalosti.

BiH čeka svog Đinđića

Jedan od promotora knjige, dr Slavo Kukić, značaj knjige stavlja u kontekst odnosa prema nacionalnim herojima, u BiH.

“Po onome što ja znam, nema niko od etničkih Hrvata i Srba iz BiH, koji je ponudio jednu zaokruženu istinu o Radovanu Karadžiću i Mati Bobanu, i kad se sutra budemo pitali zašto proces katarze kasni kod Hrvata i Srba onda sam siguran da će dio odgovora ležati u toj činjenici. A bez nje, na prve znake katarze i jednih i drugih bi se moglo značajno duže čekati no što je to u povijesti bilo uobičajeno.

Prva kritička knjiga o Izetbegoviću, međutim, ugledala je svjetlost dana, iz pera Mustafe Čengića u izdanju sarajevskog Kulta B. Čitatelju je ponuđena knjiga 'Alija Izetbegović – jahač apokalipse ili anđeo mira'. Ona, ruku na srce, iščitavanje priče o Alijinim herojskim činima, omogućuje iz nešto drugačije perspektive u odnosu na onu na koju se do sada naviklo.

S druge strane, mogućnost takvog iščitavanja ima nesvakidašnje značenje, jer, da pojednostavim, podrazumijeva barem jedan kamenčić na taj proces katarzičnog zaokreta među građanima bošnjačkog etnikuma prije svega. Omogućuje, naime, svijest da sve baš i nije bilo onako kakvim nam je predstavljano prethodnih dvadeset godina, a ponešto od toga je bilo i radikalno suprotno od onoga što nam se godinama serviralo.

Alija Izetbegović bio je ozbiljna politička ličnost i politička pojava, te zaslužuje kritičku opservaciju kako onu koja u ideološkom smislu naginje njemu, tako i onu koja je suprotstavljena njegovoj ideologiji i ključnim postavkama – naglasio je Nerzuk Ćurak.O tome, uostalom, autor ove knjige govori već u njenim uvodnim rečenicama. 'Za laž je' – veli Čengić – 'potrebno dvoje: onaj koji laže i onaj koji je spreman da prihvati neistinu. Laž se prihvaća mnogo lakše i bezbolnije, ako je istina koja joj stoji nasuprot neprijatna i okrutna'“, navodi Kukić

„Ovakve knjige su poziv na buđenje, na mišljenje kao buđenje, jer bez mišljenja nema drugačijeg djelovanja a bez drugačijeg djelovanja prevladaće gotovo mentalitetski koeficijent kilavosti: Nemoj danas, sutra ćemo, kuda žuriš? Polako, kud si navro? Upravo ono što ovu zemlju drži izvan magistralnih tokova emancipacije. Zoran Đinđić je u Srbiji pokušao da tu usporenu, kilavu svijest, prodrma političko intelektualnim djelovanjem visokog intenziteta. Završio je kako je završio.

Bošnjaci čekaju svog Đinđića. Ako ga dočekaju ostaje nada da će i on dočekati da vidi plodove svoje mirne revolucije.

Ova je knjiga poziv na buđenje, koje će izostati“, zaključio je Ćurak.