Leutarove ubojice pokušavale doznati sve o istrazi koja se u to vrijeme vodila protiv međunarodnog narko-lanca, od Južne Amerike do Mostara, a koji se vjerovatno, jednim krakom, protegnuo i do Rusije, gdje je trebalo završiti pola tone kokaina zaplijenjenog 1998. u Riječkoj luci.
| A da nije Jedinko? | |
Istraga o slučaju Leutar nikako nije u krizi. Naprotiv, razvija se. U kiseljačkom kafiću "Nazaret", koji do ponoći nosi profetsko ime, a nakon toga postaje sablasna tarantinovska mora, uhićen je i šesti osumnjičeni za atentat - stanoviti Jedinko Bajkuša. Koliko će još biti uhićenih dok se ne uhiti onaj pravi?
| |
 lučaj Leutar ipak se nastavlja. Nakon uhićenja "petorice" uhićen je i šesti osumnjičeni za atentat, stanoviti Jedinko Bajkuša iz Kiseljaka, konobar u kafiću Dominika Ilijaševića Come, bivši pripadnik "Maturica". Prethodno su HDZ-ovci Kleinu podmetnuli benignog kriminalca Jadranka Lučića kao ključnu osobu, u čemu su stanovitu rolu odigrali bivši doministar Bačak i Jelavićev consigliere Josip Muselimović. Trećerazredno HDZ-ovsko vrdanje sa svjedocima Klein smatra krajnje besramnim. Prije toga, naime, IPTF-u je iz istih krugova serviran stanoviti Arman Jašarević, navodni krunski svjedok u slučaju Leutar. Taj je, naravno, za atentat teretio Bakira Izetbegovića, kleo se da je osobno čuo Bakirovu naredbu Ismetu Bajramoviću Ćeli, izdatu preko telefona!? Znajući da se ubojstva, u praksi, ne dogovaraju putem telefonije, IPTF-ovci su diskvalificirali Jašarevića, kojeg je po jedan milijun DM nagrade poslao Boško Landeka, poznati reketaš, zelenaš i estradni umjetnik iz Splita, blizak Kažnjeničkoj bojni. Potom se Jašarević na preporuku Landeke i Željka Šiljega, šefa hercegovačkih špijuna, "u povjerenju" stao javljati svim redakcijama hrvatskih novina, nudeći svoj iskaz. Navodno je bio na cjedilu, glas mu je odavao progonjenu zvijer, javljao se svako malo iz druge govornice... No, u redakcije su njegovo svjedočenje uredno donosili tipovi u crnom, izlazeći iz mercedesa hercegovačkih tablica, što je kod novinara izazivalo stanovito nepovjerenje u objektivnost izvora, pa je Jašarević provaljen. Kasnije ga je Bačak još jednom pokušao "zavrtiti", nakon uhićenja Andabaka, Come i grupe, ali nije išlo, pa su se okrenuli drugim oblicima opstrukcije.
Strašna galama i principijelna ostavka Sudeći prema informacijama koje se daju čuti u nekim diplomatskim krugovima, postupci HDZ-ovaca posve su razumljivi. Istraga o Leutaru, naime, u startu je vezana za nekoliko krupnih HDZ-ovskih imena. To Jelavić i društvo znaju, naprosto zato jer ih je Klein, ali i ostatak međunarodnih predstavnika, u početku uredno informirao. Naprimjer, Ante Jelavić znao je za imena osumnjičenih dva mjeseca prije njihova uhićenja. To su mu, kao i Bačku, u posebnim razgovorima priopćili Klein, kao i general Migs, te američki i njemački ambasador. Oba HDZ-ovca složila su se da uhićenja petorice trebaju biti obavljena. No na dan Comina uhićenja, odmah su informirali novinare da je razlog - Leutarovo ubojstvo, što je u dobroj mjeri omelo hapšenje ostalih u grupi. Potom je netko iz hrvatskog podzemlja pokušao likvidirati svjedoke, koji su u posljednjem času spašeni, i zajedno s obiteljima prevezeni u "sigurne kuće" pod nadzorom SFOR-a. Potom je Bačak zbog uhićenja "Petorice", koja je inače prethodno odobrio, digao strašnu galamu, povukao na ulicu hvidraše i dragovoljce, te potom dao "principijelnu" ostavku.
Policajci Vinko Letica i Luka Glibo, iz hrvatskog dijela federalnog istražnog tima, raskrinkani su kao krtice, i Jelavić im je morao naći mjesto u nekom od javnih poduzeća - Glibo je otpravljen za jednog od direktora u Mirovinski fond, a Letica je angažiran kao direktor u Elektroprivredi, gdje su tražene njegove stručne kvalifikacije (udbaš, policajac). Uloga Vinka Letice u atentatu na Leutara još se istražuje, jer je taj Leutarov kolega i zemljak bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za osiguranje objekata i materijalnih sredstava. Bio je, dakle, nadležan i za osiguranje Leutarovog automobila, prije, za vrijeme, i neko vrijeme poslije atentata - do zapljene Leutarove službene aktovke. Aktovku su, kao što je poznato, Letica i Glibo predali Anti Bakoviću, a ovaj ju je nakon dva tjedna tutnuo Leutarovom sinu, na dan ukopa. Prethodno je po tim papirima rovario i Tomo Mihalj, izvadivši 19 povjerljivih spisa, koji Leutaru više nisu trebali, ali su zanimali stanoviti broj involviranih osoba.
Stranačka besa Ukratko, HDZ-ovski se aparat napregnuo do krajnjih granica kako bi ispleo mrežu falsifikata, lažnih svjedoka, opstrukcija i fantoma oko Leutarova ubojstva, iz čega se može zaključiti da stranka nema čistu savjest. Pokušaj likvidacije svjedoka još se istražuje, i to je nit koja međunarodne timove, izgleda, vodi u samo srce narko-mafije. Posve je sigurno da su Leutarove ubojice pokušavale doznati sve o istrazi koja se u to vrijeme vodila protiv međunarodnog narko-lanca, od Južne Amerike do Mostara, a koji se vjerovatno, jednim krakom, protegnuo i do Rusije, gdje je trebalo završiti pola tone kokaina zaplijenjenog 1998. u Riječkoj luci. Kako je Leutar bio jedina hrvatska veza u toj istrazi, visoki HDZ-ovi dužnosnici salijetali su ga pitanjima. Petnaest milijuna dolara vrijedan tovar, preračunat u rublje, pa u dolare, u Rusiji bi vrijedio barem 80, što bi hercegovačko podzemlje učinilo najjačim u jugoistočnom dijelu Evrope. Prirodno, treći entitet tada bi bio realniji nego ikada.
Istraga o Leutaru otkrit će i naličje HDZ-ovih ortaštava. Naprimjer, sada se zna da je jedan HDZ-ov dužnosnik, javno najveći Leutarov saveznik i prijatelj, neposredno prije ubojstva upozoravao svog kolegu "neka drži jezik za zubima". Na dan ubojstva odbio se naći s Leutarom i povesti u njegovu automobilu! Isti je HDZ-ovac predao Leutaru veći iznos deviza (približno 300 tisuća DEM) na ime nepoznatih usluga, od čega je Leutar sagradio poveliku kuću. Što je bio ortački deal između Leutara i HDZ-a još uvijek je tajna, no neki su se novci zavrtili, kao i tipična stranačka besa o "držanju jezika za zubima". Tako tople, drugarske riječi obično razmjenjuju na općem saboru, kad je rastanak već izvjestan, a potom i preko telefona, ne kao što zamišlja priglupi Jašarević, već anonimno, u kasne noćne sate, kada slušalicu možda dignu žena ili dijete...
Istraga o Leutaru, dakle, nikako nije u krizi, naprotiv, razvija se. Uhićen je "šesti", u kiseljačkom kafiću "Nazaret", koji do ponoći nosi profetsko ime, a nakon toga postaje sablasna tarantinovska mora. Sedmi i osmi bit će manje anonimni, a deveti možda osvane na naslovnicama svih hrvatskih novina.
|
