Prikazani su postovi s oznakom smuggling. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom smuggling. Prikaži sve postove

subota, 15. kolovoza 2020.

Osmani Clan Killing army, led by Ćazim, nicknamed Felix - using Croatia and Kosovo for its business (Politika Ekspres, March 10, 2018)

https://politika-ekspres.net/balkan/16-balkan/1644-koriste-hrvatsku-i-kosovo-za-svoje-poslove-ubilacka-vojska-klana-osmani-na-cijem-se-celu-nalazi-cazim-zvani-feliks

Translated sections of the original below:

At the beginning of July, 2008, the members of the criminal clan Osmani held a secret meeting in Zagreb and on this occasion they also met with senior state representatives: Stjepan Mesić, president of the Republic of Croatia (who was fascinated by them and who is a personal friend of Behgjet Pacolli, also a member of this criminal clan) Amir Muharemi, chief of staff of Mesić's office, and Tomislav Karamarko, chief of Croatian Security and Intelligence Agency (SOA)... At the meeting with Muharemi, Mesic and Karamarko, Cazim Osmani Feliks obliged himself to finalize an agreement related to the sales of the Croatian anti-aircraft S300 missile systems to Iran, which was implemented following this meeting in Zagreb. According to the senior military source from the Croatian Ministry of Defense, it was Feliks who hosted the Iranian general who led control and negotiations related to the S300 system. As a reward for this arms-deal, Feliks could arrange new deals for his Balkan partners, such as AdrisGroup and TDR, which marked the beginning of his project of taking over the Balkan black market of tobacco products.


Following the murders of Ivana Hodak and Ivo Pukanic, and bombing attacks in Vitez, Central Bosnia, we can state with significant level of certainty that the Balkan criminal underground is implementing the final processes of its own reorganization, reconstruction and internal redefining of relations between individual criminal clans.

Soon after the Osmani clan meeting in Zagreb, at the state property close to Kutina, at the village of Podgaric, in Moslavina, another meeting was held. One of the participants was also late Dafina Milanovic, a banker from Serbia, suspected that she was a proxy holder of the former Serbian president Slobodan Milosevic, for various secret bank accounts abroad.
Together with several other proxy-holders from Croatia, Dafina Milanovic, was also one of the signatories for the secret joint bank accounts where the money withdrawn from the former Yugoslav institutions and treasuries was deposited, and which was divided between the members of the Croatian and Serbian political elites. For this purpose, Dafina Milanovic was authorized by Milosevic, and according to the available information, the other proxy-holder was late Borka Vucic, while Franjo Greguric, authorized two senior Croatian state officials - Vladimir Zagorec and Hrvoje Sarinic, according to our sources. To ensure that all this money did not uselessly "lie" on these secret Austrian bank accounts for all those years, Joerg Heider and Gunter Stridinger - a former representative of an important co-owner as well as the former head of the Hypo group. According to our sources, this money was also used to finance various operations carried out by the Osmani criminal clan, as well as operations of other members of the criminal underground and political elite in Croatia, with members of the criminal underground essentially buying the silence of political institutions in the Balkans. Part of this money is allegedly still stored in secret bank accounts opened with the Hypo Alpe Adria Bank in Klagenfurt. Despite the fact that, pertaining to the issue of the distribution of the transitional financial spoils of the organized criminal underground in the Balkans, there remains an ongoing conflict within the clans, it is a fact that the reorganization and establishment of the new Balkan criminal hierarchy has been finalized, with which a new criminal map of the Balkans has been drawn.
According to these processes, the ones heading the New Criminal Order in the Balkans are the Osmani clan, themselves, who possess absolute control over the underground in Croatia, BaH, Montenegro, Kosovo and in Macedonia, as well as a part of Albania.
In other words, the Osmani clan, according to the available information, have taken over leadership of the criminal underground in the Balkans, and there are currently final operations being led with the goal of stabilizing the new infrastructure, as well as those of taking over the financial and intelligence infrastructures.
In the effort of avoiding the attention of security systems and their particular focus on the activities of the Osmani clan, the shocking and brutal murders of Ivana Hodak and Ivo Pukanic were clearly carried out as a means of creating chaos and distraction from the creation of the New Criminal Order in the Balkans, and also carried the purpose of delivering other messages.


KORISTE HRVATSKU I KOSOVO ZA SVOJE POSLOVE: Ubilačka vojska klana Osmani na čijem se čelu nalazi Ćazim zvani Feliks

Zna se da klanom vladaju tri brata Osmani, Burim,Baškim i Ćazim(zvani Feliks - “srećković”) 
Pretpostavlja se da su braća Osmani, porijeklom iz Đakovice, 1979. godine su otišli za Hamburg i za kratko vrijeme se našli među najbogatijim ljudima u tom gradu. 
Ćazim je na pitanje odakle mu toliko novca, odgovorio  „od ruleta i marljivog rada". Tada je i dobio nadimak Feliks ili Srećković. 
Prema pisanju pojedinih medija, Nemačka obaveštajna služba BND je otkrila veze kriminalnog klana Osmani sa Američko-albanskom civilnom ligom, registrovanom u Njujorku, i veze klana Osmani i Hašima Tačija u međunarodnom švercu nafte preko Kosova i firme "Kosovo Petrol".
U Izvještaju za potrebe političkog vrha Nemačke, prema pisanju medija , Nemačka obaveštajna služba dokazuje da su Hašim Tači, Agim Čeku, Ramuš Haradinaj i Bedžet Pacoli pripadnici vrha hijerarhije organizovanog kriminala na Blakanu, koji danas kontroliše kriminalni klan Osmani. 
U leto 2006. god. brojne Nemačke novine su pisale o braći Osmani kao nosiocima organizovanog kriminala u najjačoj evropskoj državi, a na osnovu izveštaja Nemačke tajne službe. Zelenašenje, otmice, prostitucija, krađe automobila, falsifikovanje dokumenata su samo neki od opisanih poslova... Ali, ubrzo sledi sudska zabrana o pisanju o braći Osmani u Nemačkoj, navodi se u dokumentu. 
Braća Osmani su, zatim, pod pritiskom njemačke policije i medija dio kapitala prebacili u Hrvatsku, gdje su napravili imperiju. Stekli su i hrvatsko državljanstvo a mediji  su objavili da je za njih intervenisao lično tadašnji predsednik Mesić. 
Sve do sada poznate činjenice o brutalnim ubistvima Ivane Hodak i Ive Pukanića, ukazuju na činjenicu kako su okolnosti do kojih su dovela ova ubistva najviše odgovarale upravo kriminalnom klanu Osmani na čijem se čelu nalazi Ćazim Osmani zvani Feliks. Klan Osmani  jedina je kriminalna organizacija na jugoistoku Europe koja je bez ikakve kolateralne štete u potpunosti profitirala ubistvima Ivane Hodak i Ive Pukanića.
Početkom jula 2008. godine, pripadnici kriminalnog klana Osmani održali su svoj tajni sastanaku Zagrebu, kojom su se prilikom sastali i sa istaknutim državnim predstavnicima: Stjepanom Mesićem, predsednikom Republike Hrvatske (koga su fascinirali i koji  je lični prijatelj Bedžeta Pacolija pripadnika ovog kriminalnog klana) Amirom Muharemijem, šefom Kancelarije predsednika Republike i Tomislavom Karamarkom, tadašnjim šefom Bezbednosno obaveštajne agencije (SOA), danas ministrom unutrašnjih poslova.
   Na sastanku klana, a prema ranijim zamislima Feliksa, dogovorene su dve ključne stvari:
  • reorganizacija balkanskog kriminalnog podzemlja i preuzimanje vodeće uloge u balkanskom krim- miljeu 
  • premeštanje klana Osmani iz Hamburga u Zagreb, odnosno u Rovinj ili Dubrovnik.
Ove dve odluke predstavljaju ključne odluke u repozicioniranju klana Osmani i redefinisanju balkanskog kriminalnog miljea, odnosno redefinisanju uloge i položaja Balkana u međunarodnom organizovanom kriminalu.
Ove odluke klana Osmani ciljano je doneo nakon priznanja Kosova i nakon preuzimanja dominacije nad kriminalnim podzemljem u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji, na Kosovu i na severu Albanije.
Osim navedenih odluka, prilikom sastanka sa Muharemijem, Mesićem i Karamarkom, upravo je Ćazim Osmani Feliks preuzeo na sebe obavezu finalizacije dogovora oko prodaje hrvatskog protivraketnog sistema S 300 Iranu, koja se i dogodila neposredno nakon tog zagrebačkog sastanka.
Prema visokom izvoru iz Ministarstva odbrane Republike Hrvatske, upravo je Feliks bio domaćin iranskom generalu koji je u Istri predvodio pregled i dogovore oko sistema S 300, te dogovore oko načina transporta sistema za Iran.
 Kao nagradu za ovaj posao s oružjem Feliks je u Iranu mogao da dogovori nove poslove za svoje balkanske partnere, kao na primer za Adris grupu i TDR, čime je započeo njegov projekat preuzimanja balkanskog crnog tržišta duvanskim proizvodima.
Preuzimanjem balkanske duvanske mafije i crnog tržišta u organizaciji rovinjske Adris grupu i TDR, klan Osmani zaokružio je svoju zonu uticaja i uspostavio stvarnu dominaciju u balkanskom krim miljeu.
Preuzimanjem duvanske mafije Osmanijevi su izveli uz direktnu pomoć Amira Muharemija i posredovanje Stjepana Mesića kod Ante Vlahovića i čelnih ljudi Adris grupe, nakon čega su Osmanijevi preuzeli posredovanje za  Adris grupu u njenim iranskim operacijama, odnosno u investicijama koje je Adris grupa najavila i započela u Iranu.
Ti ugovori Anti Vlahoviću omogućili su upravo pripadnici klana Osmani, a za uzvrat su preuzeli duvanski biznis na Balkanu i u široj regiji.
 
Joca Amsterdam odbio ponudu Feliksa

Međutim pozicije klana Osmani u Srbiji još uvek, prema izvorima srbijanskih obaveštajnih službi i policije, nisu definisane, niti su te službe uspele da identifikuju pripadnike kriminalnog podzemlja u Srbiji, zapravo, predstavnike kriminalnog klana Osmani.
Uprkos toj činjenici, sasvim je jasno da za preuzimanje balkanskog kriminalnog podzemlja, klan Osmani mora preuzeti i teren Srbije.
Čini se da je Pukanić pao kao i žrtva tog kriminalnog obračuna.
Naime, jedina ozbiljna pretnja klanu Osmani u Srbiji bio je klan Sretena Jocića zvanog Joca Amsterdam, koji sudeći prema dostupnim informacijama iz srbijanskih obaveštajnih službi nije želeo da  pristane na susret sa sa Ćazimom Osmanijem zvanim Feliks, u leto 2008. niti je pristao na Feliksovu ponudu za uspostavljanje zajedničke organizacije i hijerarhije na Balkanu sa sedištem u Zagrebu, Rovinju ili Dubrovniku.
Upravo zbog te činjenice Osmanijevi su bili prisiljeni da isplaniraju izguravanje Jocića iz dominantne uloge u srbijanskom kriminalnom podzemlju, pa su se prema svemu sudeći, poslužili klasičnom nameštaljkom kako bi eliminisali suparnički klan i njegovog šefa.
Pukanićevo ubistvo bila im je gotovo idealna prilika za „pakovanje" Sretenu Jociću.
Tražili su naime osobu koja će biti čelnik klana Osmani u Srbiji, a da pritom nije niti albanac niti islamske veroispovesti.
Moj sagovornik iz srbijanskih obaveštajnih službi i sam je tada postavio ključno pitanje: Ko će biti čovek klana Osmani za Srbiju?
Sasvim je jasno da kriminalno redefinisanje Balkana i repozicioniranje Kosova i Albanije u stvaranju alternativnih koridora šverca droga, zahteva i preuzimanje balkanskog kriminalnog miljea od strane klana koji u Albaniji, na Kosovu i u albanskom krim-miljeu u Hrvatskoj, BiH, Makedoniji i Crnoj Gori uživa najveći uticaj.
U ovom slučaju radi se o klanu Osmani.
 
Bezbednosne procene

Zanimljivo je da su ovakav razvoj događaja vezano za širenje uticaja klana Osmani i njihove uloge na Balkanu predvideli i obaveštajni oficiri NATO saveza, koji su još početkom 2000. godine izradili kartu uticaja kriminalnog klana Osmani na Balkanu, sa posebnim osvrtom na zone uticaja u Hrvatskoj, BiH, na Kosovu i u Albaniji.
Tada je izrađena strogo poverljiva karta kriminalno terorističke mreže koju kontroliše i sa kojom je povezan kriminalni klan Osmani, ukazuje na činjenicu da je Ćazim Osmani Feliks, još tokom ratnih sukoba u BiH i na Kosovu, uz pomoć saradnika u međunarodnom kriminalnom miljeu i međunarodnim terorističkim grupacijama i organizacijama, projektovao novu kriminalnu arhitekturu Balkana.
Taj projekat klan Osmani danas očito dovršava, koristeći pritom Hrvatsku i Kosovo kao svoja ključna sigurna logistička, finansijska i poslovna uporišta.
Ono čemu svedočimo svi zajedno, očito su novi balkanski mafijaški ratovi, u kojima nastaje do sada neviđena kriminalna organizacija pod vođstvom klana Osmani.
Nakon ubistva Ivane Hodak i Ive Pukanića, te istovremenih bombaških napada u Vitezu, u Srednjoj Bosni, sa velikom sigurnošću možemo da govorimo kako balkansko kriminalno podzemlje provodi završne procese vlastite reorganizacije, rekonstrukcije i unutarašnje redefinisanje odnosa između pojedinih kriminalnih klanova.
Taj proces stvaranja novog balkanskog kriminalnog podzemlja, očito se pokušavalo prikriti stvaranjem haosa i brutalnim ubistvima koja su šokirala javnost i praktično blokirala bezbednosni sistem, u ovom slučaju Hrvatske.
Iako je politički Zagreb uporno ignorisao stalna upozorenja i procene poznavalaca prilika i odnosa u podzemlju, kako se priprema nova organizacija i svojevrsna centralizacija balkanskog kriminalnog podzemlja, a u kojem procesu je Hrvatska odbrana jedan od glavnih centara novog balkanskog kriminalnog poretka, institucije su potpuno nespremno dočekale vrhunac ovih procesa u podzemlju.
Štaviše, pojedini klanovi u borbi za preuzimanje novog kriminalnog poretka na Balkanu, uspeli su pritiscima nasiljem i kriminalnim akcijama, poput one brutalnog ubistva Ivane Hodak, da instaliraju na ključne pozicije u hrvatskom bezbednosnom sistemu svoje ljude od poverenja, poput Tomislava Karamarka, Amira Muharemija i drugih, čime možemo reći da je vrh balkanskog kriminalnog podzemlja preuzeo bezbednosni i sistem policije do sada vodeće zemlje u regionu.
To, daleko, upozorava na moguću destabilizaciju u celom regionu, na što su stručnjaci, obaveštajni analitičari, upozoravali godinama, kako domaću tako i međunarodnu javnost i institucije.
 

Pranje para


Deo redefinisanih odnosa unutar balkanske kriminalne hijerarhije je i rešavanje odnosa sa finansijskim centrima moći, te njihovo stavljanje u funkciju pranja novca kriminalnih klanova, odnosno legalizacije nezakonito stečenog novca balkanskog kriminalnog podzemlja.
Naime, upravo su finansijske institucije na Balkanu u proteklih dvadesetak godina glavni saveznik organizovanom kriminalnom podzemlju, te su kriminalni klanovi u Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Makedoniji, na Kosovu i u Crnoj Gori, ali i njihovi partneri izvan granica ovih država, novac stečen kriminalnim putem legalizovali finansijskim operacijama preko poslovnih banaka na Balkanu, ali i nekih banaka u Europi.
Tako je u proteklih petnaest godina nastao dobro ustrojeni finansijski, bankarski sistem koji na prvi pogled   posluje, međutim stvarno deluje kao sistem za legalizaciju kapitala organizovanog kriminala na Balkanu, te predstavlja finansijsku mrežu preko koje kapital kriminalnog podzemlja ulazi u legalne finansijske tokove prvo u matičnim zemljama, a potom i izvan njihovih granica.
Presudom pripadnicima samog vrha kriminalnog klana Osmani, braću Burimu i Baškimu, sud u Hamburgu je naveo  Hrvatsku kao finansijsko središte operacije pranja novca kriminalnog klana Osmani, koji je svoj kapital u Hrvatskoj i na Balkanu peru finansijskim operacijama u poslovnim bankama i kroz investicije u građevinski biznis.
Istom je presudom kao bitan činilac u kriminalnim operacijama klana Osmani utvrđena i njihova sprega sa visokopozicioniranim pripadnicima političkih elita ne samo država na Balkanu, već i država u zapadnoj Evropi, u kojima je klan Osmani imao svoje operativne centre, kao što su Nemačka i Švajcarska.
Drugi bitan deo procesa redefinisanja odnos organizovanog kriminala na Balkanu je i regulisanje odnosa balkanskog kriminalnog podzemlja sa stranim terorističkim grupama koje su početkom ratnih sukoba u Hrvatskoj i BiH, a kasnije i na Kosovu i Makedoniji došli na teritorije tih država.
Oni su sada jedini od potencijalno ključnih saveznika novom balkanskom kriminalnom podzemlju.
Odnosno niti jedna novouspostavljena balkanska kriminalna hijerarhija ne bi mogla opstati i delovati autonomno bez dogovora i makar tihog saveza sa tim terorističkim grupama, danas uglavnom rasprostranjenim na teritoriji Bosne i Hercegovine, Kosova, Makedonije, Crne Gore i Albanije.
Možemo tako reći da Novi balkanski kriminalni poredak podrazumeva operativnu i hijerarhijsku integraciju nekoliko bitnih elemenata, zbog kojih će taj novi poredak, zapravo, predstavljati samostalni entitet u globalnoj mreži organizovanog kriminala:
- finansijsku strukturu
- bezbednosnu strukturu
- infrastrukturu obaveštajnog podzemlja, sa mrežom terenskih obaveštajnih centara u službi kriminalnog poretka
- kadrovsku infrastrukturu unutar političkih centara moći
- teritorijalno, organizacijsku, klanovsku integraciju i stvaranje jedinstvene kriminalne hijerarhije, nadređene svim još postojećim kriminalnim klanovima
- vojnu komponentu, u smislu mobilizacije pripadnika terorističkih jedinica i organizacija koji bi zbog vlastitih interesa bili voljni na savez sa Novim balkanskim kriminalnim podzemljem
- jedinstvenu logističku infrastrukturu, sa uspostavljanjem terenskih logističkih centara.
Drugim rečima, Novi balkanski kriminalni poredak kao bitne integracijske činioce izgrađuje vlastitu oružanu silu, finansijske institucije, vlastitu obaveštajnu zajednicu, jedinstvenu logistiku, mrežu kadrova u političkim centrima moći.
Radi se, dakako, o novom balkanskom kriminalnom savezu, kojem je glavni cilj reorganizacija organizovanog kriminalnog podzemlja na Balkanu i u pojedinim državama, te njegova regionalna integracija u svrhu golog opstanka.
 
Završne operacije

Naime, na julskom sastanku klana Osmani 2008. godine u Zagrebu, prema mojim izvorima jasno je procenjeno kako bi evropska integracija Hrvatske mogla ozbiljno da ugrozi interese organizovanog kriminala na Balkanu.
Kao protivudar osmišljen je projekat balkanskog kriminalnog poretka, odnosno kriminalnog saveza pojedinih klanova na Balkanu i u stvaranju njihove jedinstvene, savezne, infrastrukture i hijerarhije.
Ovaj je projekat došao pred samu završnu fazu, kada je očito neko od klanova u kriminalnoj hijerarhiji na Balkanu, usporio integraciju finansijske infrastrukture, ili pojednostavljeno rečeno, objedinjavanje tajnih operacija u pojedinim bankama, kako na balkanu tako i u Evropi.
Sastanak na tu temu održan je neposredno nakon sastanka klana Osmani u Zagrebu, i to na izvesnom državnom imanju u blizini Kutine, u mestu Podgarić, u Moslavini, na kojem je sastanku navodno bila i pokojna Dafina Milanović, srpski bankar, za koju se sumnja da je na raznim tajnim računima u inostranstvu bila ovlašćena kao osoba od poverenja bivšeg srpskog predsednika slobodana Miloševića.
Međutim, prema tvrdnjama našeg sagovornika, Dafina Milanović je sa nekoliko drugih hrvatskih potpisnika, navodno bila i potpisnica na zajedničkim tajnim računima ma kojima su se nalazila sredstva povučena iz nekadašnjih saveznih institucija i blagajna, a koja su trebali da podele pripadnici hrvatske i srpske političke elite.
U tu je svrhu Milošević na takvim računima u Klagenfurtu, navodno ovlastio Dafinu Milanović i još jednu osobu, prema informacijama kojima raspolažem radilo se o pokojnoj Borki Vučić, dok je Franjo Gregurić ovlastio navodno dvojcu visokopozicioniranih hrvatskih državnih službenika, za koje naš izvor tvrdi da se radilo o Vladimiru Zagorcu i Hrvoju Šariniću.
Međutim, kako taj novac sve ove godine ne bi "ležao" beskorisno na tajnim austrijskim računima, poverenici za investiciono raspolaganje tim novcem navodno su bili Joerg Heider i Gunter Stridinger, inače bivši predstavnik značajnog suvlasnika i bivši čelni čovek Hypo grupe.
Tim novcem, prema mojim izvorima su finansirane i razne operacije kriminalnog klana Osmani, kao i operacije pripadnika kriminalnog podzemlja i političke elite u Hrvatskoj, čime su zapravo pripadnici kriminalnog podzemlja "kupovali" ćutanje političkih institucija na Balkanu.
Prema navodima istog izvora deo tog tranzicijskog kapitala i danas se nalazi na tajnim računima kod Hypo Alpe Adria Banke u Klagenfurtu, a nije poznato ko bi danas bio potpisnik na tim računima, a ko poverenik za investicijsko raspolaganjem tim tranzicijskim kapitalom.
Uprkos činjenici da oko podele tranzicijskog finansijskog plena organizovanog kriminalnog podzemlja na Balkanu još uvek traje tihi sukob unutar klanova, činjenica je da je završena reorganizacija i uspostava nove balkanske kriminalne hijerarhije, čime je ocrtana nova kriminalna karta Balkana.
Sudeći prema tim procesima, na čelu Novog balkanskog kriminalnog poretka nalazi se upravo kriminalni klan Osmani, koji ima apsolutnu kontrolu nad podzemljem u Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori, na Kosovu i u Makedoniji, te u delu Albanije.
Drugim rečima klan Osmani, prema dostupnim informacijama preuzeo je vođstvo organizovanog kriminalnog podzemlja na Balkanu, i sada se vode završne operacije za stabilizaciju nove infrastrukture, te preuzimanje finansijske i obaveštajne infrastrukture.
Kako bi izbegli pažnju bezbednosnih sistema i njihovu usmerenost na aktivnost klana Osmani, očito su kao sredstva izazivanja haosa i skretanje pažnje sa stvaranja Novog balkanskog kriminalnog poretka, izvršena šokantna i brutalna ubistva Ivane Hodak i Ive Pukanića, koja su osim ovog cilja imala i svrhu slanja drugih poruka.
 
Pod zaštitom Zagreba

Kriminalni klan Osmani od leta 2008. godine operativno vodi svoje aktivnosti iz Hrvatske, gde funkcioniše pod direktnom zaštitom današnjeg ministra unutrašnjih poslova Tomislava Karamarka, ranije bivšeg šefa Kancelarije predsednika Amira Muharemija (danas konzula u Istanbulu) i lično bivšeg predsednika Stjepana Mesića, čiju su prvu predsedničku kampanju finansirali upravo Ćazim Osmani zvani Feliks i njegovi kriminalni partneri, poput Bedžeta Pacolija, istaknutog pripadnika klana Osmani iz Švajcarske, povezanog sa islamističkim teroristima na Kosovu, koji bio i predstavnik u kosovskom parlamentu te predsednik Kosova, a javno se hvalio svojim bliskim prijateljstvom sa Mesićem. Upravo zbog ovih veza sa najvišim hrvatskim državnim službenicima, niko od pripadnika klana Osmani nije pozvan na informativne razgovore u policiju, niti nakon ubistva Ivane Hodak, a niti nakon ubistva Ive Pukanića. U Zagrebu se tako pod najvišom zaštitom Tomislava Karamarka i njegovog bezbednosnog sistema, gradi nova kriminalna arhitektura Balkana, i crta se nova kriminala karta Balkana, pod vođstvom kriminalnog klana Osmani, sada apsolutnih gospodara balkanskog kriminalnog podzemlja


Also the members of the Osmani clan hold the nationality of BaH by Goran Maunaga 07.07.2009 (Glas Srpske)

https://www.glassrpske.com/lat/novosti/vijesti_dana/Drzavljanstvo-BiH-imaju-i-pripadnici-klana-Osmani/24647
Muslims accused of granting Bosnian citizenship to 1,300 mujahidin
BBC Monitoring Europe (Political) - July 10, 2009, Friday (original below)

Text of report by Bosnian Serb state-owned daily Glas Srpske, on 8 July

[Report by Goran Maunaga: "Osmani Clan Members, Too, Possess B-H Citizenship"]

Banja Luka - Cazim Osmani, aka Felix, leader of the Osmani criminal clan in Croatia, portrayed in the German press as "European drug kingpin," possesses the citizenship of B-H, just like most members of this mafia-like criminal organization. They acquired citizenships thanks to direct ties between the Croatian intelligence service and Bosniak security agencies in B-H.

This was stated by Dzevad Galijasevic, a member of the South East Europe Anti Terrorist and Organized Crime Expert Team, who added that "it is not surprising because all logistics and intelligence activities of the RB-H [Republic of Bosnia-Hercegovina] Army had been carried out via Croatia."

"As a result, almost the entire Croatian criminal underground, currently more than 500 members, were granted B-H citizenship. The biggest problem, however, is that some applicants for citizenship were given completely new identities," Galijasevic said.

It is indicative, he added, that Serbia's most notorious criminals, including the "Zemun Clan" members, obtained B-H citizenship and identity documents from the Bosniak authorities in Sarajevo.

Therefore, he concluded, terrorists, that is, the mujahidin, of whom 1,300 were granted B-H citizenship and fake identity documents, still pose the most serious security threat to B-H and the region.

Mirko Okolic, a member of the Joint Committee for Defence and Security of the B-H Parliament's Lower House and chairman of the Joint Oversight Committee for OSA [Intelligence and Security Agency], says that everything is now in the hands of investigative bodies which are supposed to make an effort to track down failures in CIPS [Citizen Identification Protection System] and the B-H Ministry of Civil Affairs and Communications.

"All citizenships need to be urgently reviewed and those acquired illegally revoked. There is no need to step up the legislation and rules. One should rather be stricter on the executives, because it is all due to human factor. There are only a few mistakes in the legislation in this field," Okolic says.

When asked whether the "Zemun Clan" members Ninoslav Konstantinovic, Milos Simovic, Vladimir Milisavljevic, Sretko Kalinic, and Milan Jurisic possess B-H citizenship, officials of the B-H Ministry of Civil Affairs and Communications replied that they "need more information about those people" to be able to answer our question.

Marina Bakic, spokeswoman for the B-H Justice Ministry, said that the process of gathering information on those who cannot be extradited to some other country on account of dual citizenship was under way.

"We know for sure that there are currently dozens of such individuals," Bakic said.

Convicted war criminal Branimir Glavas, HDZ's [Croatian Democratic Union] number one tycoon Miroslav Kutle; Zoran Stefanovic, a suspect in the Split post office robbery; Vladimir Jovanovic, aka Vlada Japanac, former inmate of a pre-extradition detention centre in Italy; and Ljubisa Lindo, a suspected drug trafficker wanted by Serbian authorities, possess B-H citizenship as well.

Andrija Draskovic also has B-H citizenship issued in Brcko and a Bosnian identity card issued in Tomislavgrad, the B-H Federation.

[Box] Naturalized Citizens

The committee tasked with reviewing the status of citizens naturalized during the period from 6 March 1992 until the signing of the Dayton peace accord has established that around 11,000 people had been granted B-H citizenship in that period.

"Of that number, about 30 had been naturalized in the Serb entity, and about 200 in the Croat Republic of Herceg Bosna. The rest obtained citizenship in the territory then under control of the RB-H Army. Of this number, 90 per cent of the naturalized citizens were from Sandzak and Macedonia. The remaining 10 per cent pertain to foreigners, mostly Arabs," the committee members said.


Source: Glas Srpske, Banja Luka, in Bosnian/Croatian/Serbian 8 Jul 09
Posted for Fair Use only.

BANjA LUKA - Vođa kriminalnog klana Osmani iz Hrvatske Ćazim Osmani Feliks, koga njemačka štampa naziva "evropskim kraljem droge", posjeduje državljanstvo BiH kao i većina pripadnika te mafijaške organizacije, a do njega su došli preko direktne veze hrvatske obavještajne službe s bošnjačkim bezbjednosnim agencijama u BiH.
Izjavio je to član Ekspertskog tima jugoistočne Evrope za borbu protiv terorizma i organizovanog kriminala Dževad Galijašević dodajući da "to ne iznenađuje jer su sva logistika i obavještajni rad u Armiji RBiH išli preko Hrvatske".
- Zato je skoro cijelo hrvatsko kriminalno podzemlje dobilo bh. državljanstva. Takvih je danas više od 500. Sada je najveći problem to što prilikom dodjele tih državljanstava pojedine osobe dobijaju potpuno nove identitete - kaže Galijašević.
On dodaje da je indikativno i to što su najveći kriminalci iz Srbije, uključujući pripadnike "zemunskog klana", bh. državljanstva i lične dokumente dobili preko Sarajeva i bošnjačke vlasti.
Ipak, zaključuje on, i danas su po bezbjednost BiH i regiona najopasniji teroristi, mudžahedini kojih je oko 1.300 dobilo bh. državljanstva i lične dokumente na nove identitete.
Član Zajedničke komisije za odbranu i bezbjednost Predstavničkog doma Parlamenta BiH i predsjedavajući Zajedničke komisije za kontrolu nad radom OBA-e Mirko Okolić kaže da je sada sve na istražnim organima koji bi propuste trebalo da traže u CIPS-u i Ministarstvu bezbjednosti BiH i Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija BiH.
- Hitno treba uraditi reviziju državljanstava i oduzeti ona nelegalno stečena. Tu ne treba ništa pooštravati u zakonu i propisima, nego kod izvršilaca jer je tu ljudski faktor u pitanju. Malo je grešaka u legislativi iz te oblasti - smatra Okolić.
U Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija BiH na pitanje da li pripadnici "zemunskog klana" Ninoslav Konstantinović, Miloš Simović, Vladimir Milisavljević, Sretko Kalinić i Milan Jurišić imaju državljanstvo BiH, odgovoreno je "da im treba više podataka o tim licima da bi nam dali odgovor".
Portparol Ministarstva pravde BiH Marina Bakić kaže da je u toku prikupljanje podataka o onima koji zbog dvojnog državljanstva ne mogu da budu isporučeni drugoj zemlji.
- Za sada znamo da se sigurno radi o nekoliko desetina takvih - kaže Bakićeva.
Državljanstvo BiH dobili su i osuđeni ratni zločinac Branimir Glavaš, najveći HDZ-ov tajkun Miroslav Kutle i optuženik za pljačku pošte u Splitu Zoran Stefanović. Imaju ga i bivši pritvorenik ekstradicionog pritvora u Italiji, Vladimir Jovanović, zvani Vlada Japanac, te osumnjičeni za trgovinu drogom za kojim tragaju vlasti Srbije, Ljubiša Lindo.
Državljanstvo BiH ima i Andrija Drašković, a dobio ga je u Brčkom. Lična karta izdata mu je u Tomislavgradu u FBiH.

Naturalizovani

Komisija za razmatranje statusa lica naturalizovanih od 6. marta 1992. godine do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma revizijom je utvrdila da je u tom periodu državljanstvo BiH dobilo oko 11.000 osoba.
- Od tog broja u Srpskoj  je naturalizovano oko 30 ljudi, a u HR Herceg-Bosni oko 200. Ostalo otpada na dio teritorije koju je tada kontrolisala Armija RBiH. Od tog broja 90 odsto naturalizovanih bili su iz Sandžaka i Makedonije. Deset preostalih procenata otpada na strance, uglavnom Arape - kažu u toj komisiji.



Organized and/or Transnational Criminal Cartel Nexus with Illicit Radiological/Nuclear (RN) Trade, Smuggling and/or Terrorism in Europe and North, Sahelian, and West Africa Organized Criminal Groups of the Balkan Region: Actors, Activities, and Assessment Final Report for the Domestic Nuclear Detection Office June 2015

Organized and/or Transnational Criminal Cartel Nexus with Illicit Radiological/Nuclear (RN) Trade, Smuggling and/or Terrorism in Europe and North, Sahelian, and West Africa Organized Criminal Groups of the Balkan Region: Actors, Activities, and Assessment Final Report for the Domestic Nuclear Detection Office June 2015

Getoš, Anna-Maria, and Kaileigh Donlon. “Organized and/or Transnational Criminal Cartel Nexus with Illicit Radiological/Nuclear (RN) Trade, Smuggling and/or Terrorism in Europe and North, Sahelian, and West Africa: Organized Criminal Groups of the Balkan Region: Actors, Activities, and Assessment,” Final Report to the Domestic Nuclear Detection Office, U.S. Department of Homeland Security. College Park, MD: START, 2015.



ponedjeljak, 3. kolovoza 2020.

BOSNIAN OFFICIALS INVOLVED IN ARMS TRADE TIED TO RADICAL STATES BOSNIAN OFFICIALS INVOLVED IN ARMS TRADE TIED TO RADICAL STATES By John Pomfret (1996)

https://www.washingtonpost.com/archive/politics/1996/09/22/bosnian-officials-involved-in-arms-trade-tied-to-radical-states/522c8276-6f73-4201-b0b7-6d9abbe7448b/?fbclid=IwAR28jTil4WDhd03AhsEclTk_qdhkgbLKYr4dD_V5ICheZagMCT1guV3_ozA


Muslim officials who rose to prominence in Bosnia because of their association with the Third World Relief Agency are part of a group of hard-liners who appear committed to maintaining close relations with radical Islamic states and individuals with links to terrorists, Western sources say.
U.S. officials say they worry that these men could use their high positions to provide foreign Islamic terrorists with Bosnian passports and otherwise aid their movement into and out of Europe.
Western officials say these men form the core of a faction within President Alija Izetbegovic's Party of Democratic Action that is seeking the creation of an ethnically homogeneous Muslim state inside Bosnia.
Officials who worked with the Third World Relief Agency now hold high positions in Bosnia's military, defense, diplomatic and executive branches.
"The men who worked for TWRA formed a cell that is dedicated to pushing Bosnia toward the more radical movements of the Middle East," said the head of a Western intelligence agency. "We do not believe that all of Bosnia's Muslims want that. But TWRA gave these men money, influence and power. It brought them and their ideas a long, long way."
U.S. officials said they have identified two men who are of particular concern.
The first is Hasan Cengic, whom Slovenian officials identified as the man who arranged a multimillion dollar deal to bring arms from Sudan to Bosnia via Slovenia in 1992.
An Austrian police official said Cengic was on the relief agency's supervisory board, a fact confirmed by its Sudanese director, Elfatih Hassanein, in a 1994 interview with Gazi Husrev Beg, an Islamic affairs magazine. Cengic later became the key Bosnian official involved in setting up a weapons pipeline from Iran. Today he is deputy defense minister, the highest-ranking Muslim in that ministry.
Cengic, an Islamic cleric, is a longtime associate of Izetbegovic's. He was one of the co-defendants in Izetbegovic's 1983 trial for fomenting Muslim nationalism in what was then Yugoslavia. Cengic was given a 10-year prison term, most of which he did not serve. In trial testimony Cengic was said to have been traveling to Iran since 1983.
Cengic lived in Tehran and Istanbul during much of the war, arranging for weapons to be smuggled into Bosnia. U.S. officials said they suspect Cengic's political beliefs lean toward Iran. In public statements, he has praised Tehran, opposed marriage between Muslims and non-Muslims and backed the idea of a Muslim army -- an idea that clashes with a U.S. program to create a joint force of Croats and Muslims.
A senior U.S. official identified Cengic as the major obstacle to implementing the U.S.-led program to equip Bosnia with more than $100 million worth of weapons and train the joint army. Cengic has refused to create a company that would work with the Alexandria, Va.-based Military Professionals Resources Inc., which has signed a contract to train the joint army, and he has attempted to force the U.S. government to pay large fees in addition to its training and equipment costs, the officials said.
In recent days, U.S. officials have asked Izetbegovic to remove Cengic from his post. But the Bosnians do not appear to be complying.
U.S. officials say a second former Third World Relief Agency official who causes concern is Irfan Ljevakovic.
Ljevakovic, one of the founders of Izetbegovic's political party, was also on the agency's supervisory board, according to Austrian officials and the 1994 interview with Hassanein. Ljevakovic is now a senior official in the Agency for Investigation and Documentation, a Bosnian Muslim secret service that is responsible only to Izetbegovic and to top officials in his Party of Democratic Action.
Ljevakovic is wanted for questioning by the Austrian government for soliciting its citizens to fight as mercenaries in Bosnia, a senior Austrian police officer said. He is also believed to have been one of the main backers of a project to bring foreign Islamic "freedom fighters" to Bosnia under the guise of working for the relief agency.
Suspicions that the organization was used as a front for the Islamic fighters were apparently confirmed last Dec. 14 when Croat gunmen killed five foreign soldiers in a shootout outside the central Bosnian town of Zepce. One of the dead soldiers held an identity card from the Third World Relief Agency, Bosnian sources said.
Bosnian sources said Ljevakovic is one of several influential officials protecting the Islamic fighters who remain in Bosnia in violation of the Dayton peace accord. Last month, Izetbegovic appointed Ljevakovic as the Bosnian representative to a key committee monitoring whether Bosnia has rid itself of all such fighters. The Committee on Foreign Forces in Bosnia includes officials from the Bosnian government, NATO, the United States and other Western powers.
Cengic and Ljevakovic are not the only senior Bosnians involved with the relief agency. Huso Zivalj, Bosnia's ambassador to Austria, was also on its supervisory board, Austrian officials said. Faris Nanic, a senior adviser to Izetbegovic, ran the agency's office in Croatia during the war. CAPTION: BOSNIA'S ISLAMIC CONNECTION Elfatih Hassanein A Sudanese national and co-founder of the Third World Relief Agency (TWRA) in Vienna. He is a member of Sudan's ruling National Islamic Front, a fundamentalist organization. While studying medicine in Yugoslavia in the 1970s, he established a friendship with Bosnian President Alija Izetbegovic and other Muslim activists. He later became Sudanese cultural attache. He left Austria in 1994. Sheik Omar Abdel Rahman Radical Egyptian cleric, convicted mastermind of the 1993 World Trade Center terrorist attack. U.S. law enforcement officials have found documents linking him to TWRA. Osama Binladen Wealthy Saudi Arabian emigre, suspected of sponsoring militant Islamic groups in the Middle East, is believed to have contributed money for arms through TWRA. He is now in Afghanistan, where he has called for attacks on U.S. forces in the Persian Gulf. Irfan Ljevakovic A co-founder of Bosnia's Muslim Party of Democratic Action. Believed to be involved with a project to bring Islamic mercenaries to Bosnia under TWRA's guise. Alija Izetbegovic As president of Bosnia, Izetbegovic backed TWRA to obtain arms for his struggle against separatist Serbs. He also vouched for Hassanein's activities in a 1993 letter to the First Austrian Bank. Hassan Cengic A member of TWRA's supervisory board. He is a trained Islamic cleric and now Bosnia's deputy defense minister. He has been identified as the man who arranged a major 1992 arms deal for Bosnia via Slovenia. CAPTION: Elfatih Hassanein CAPTION: Sheik Omar Abdel Rahman CAPTION: Hassan Cengic






petak, 12. lipnja 2020.

Oružje sa Balkana u rukama boraca ISIL-a (19. septembar 2014. - Al Jazeera)



ans.aljazeera.net/vijesti/oruzje-sa-balkana-u-rukama-boraca-isil-0
"... Vlada RH spominjala doniranje opreme Sjedinjenim Američkim Državama, tu bi lako mogla biti u pitaju i prodaja vojne tehnike samome Iraku (vladi u Bagdadu, uz kasniju isporuku direktno kurdskim snagama). Kako ni Irak, a ni SAD nisu pod ikakvim sankcijama - i tu je stvar za prodavatelje ili donatore vrlo jasna", kaže Igor Tabak. SAD je objavio da će naoružavati i obučavati pobunjenike u Siriji, koji se bore protiv ISIL-a. Iako je sarađivala sa SAD-om u nekim vojnim projektima na Bliskom istoku, nije jasno da li Hrvatska tamo učestvuje i u obuci ljudstva ili kakvim drugim, više borbenim aktivnostima, zaključuje hrvatski vojni analitičar.


Vojni eksperti za Al Jazeeru govore o oružju iz bivše Jugoslavije koje se našlo u rukama boraca u Iraku i Siriji.

Piše: Fahrudin Smailović
Britanska kompanija Conflict Armament Resaerch objavila je studiju o oružju koje koriste borci grupe Islamska država u Iraku i Levantu (ISIL).
U studiji objavljenoj u septembru navodi se da je od 17 oružja sa spiska oružja koje ta grupa koristi u Siriji i Iraku, šest američke proizvodnje. Oružje su zaplijenili kurdski borci, a analiza je izvršena najkasnije dva dana nakon zapljene.
Tim je došao do još jednog važnog saznanja – ISIL posjeduje i moćne protivtenkovske rakete proizvedene u bivšoj Jugoslaviji.
Kako se saznaje, rakete je sirijskim pobunjenicima 2013. isporučivala Saudijska Arabija, jedan od glavnih pristalica pobune i američki saveznik.
Pored ovih raketa, britanski stručnjaci su evidentirali i oružje novije hrvatske proizvodnje – snajper Elmech EM-992 i pištolj HS-9, proizveden u kompaniji HS Produkt.
Ostalo oružje zaplijenjeno od ISIL-a proizvedeno je u bivšem SSSR-u, Kini, Belgiji i Austriji.
Bacači iz Prilepa i Valjeva
O okolnostima pod kojima se ovo oružje našlo u rukama boraca ISIL-a za Al Jazeeru su govorili vojni eksperti iz Makedonije, Hrvatske i BiH.
Rakete za antitenkovski bacač M79, popularna Osa, proizvode se u kompaniji Krušik iz Valjeva, kazao je Petar Škrbinja, vojnopolitički ekspert iz Skoplja.
On je dodao da je u fabrici 11 Oktomvri u Prilepu proizvode 90-milimetarske lansirne cijevi za Osu, kao i one za Zolju, od 120 mm.
Škrbinja navodi da je bivša Jugoslavija izvezla velike količine oružja Iraku. Ta država je, dodaje on, bila jedan od glavnih kupaca raznog jugoslavenskog oružja.
Pored evidentiranog oružja, Irak je kupovao i druge vrste naoružanja – višecjevni raketni bacač Grad 21, odnosno Kaćuša, haubice i drugo.
To oružje je nakon pada režima Saddama Husseina ostalo u Iraku i bilo je očekivano da će pasti u ruke nekome, zaključio je Škrbinja.
Hrvatski izvoz
Hrvatski mediji su ranije govorili da se u rukama militanata našlo "hrvatsko" oružje: Raketni bacači M79 i RPG-22, ručni bacači granata RBG-6, te bestrzajni topovi M60.

Poslovni putevi

"Za poslove iz 2013. nije jasno vidljivo kojim su putem tekli, ni koja je zemlja tu bila kupac kojih količina vojne robe iz hrvatskih izvora, no logično je pretpostaviti da je nastavljeno dotadašnje poslovanje s kraja 2012. godine.
Za aktualno poslovanje s iračkim Kurdima - nije jasan mehanizam posla. Dok je Vlada RH spominjala doniranje opreme Sjedinjenim Američkim Državama, tu bi lako mogla biti u pitaju i prodaja vojne tehnike samome Iraku (vladi u Bagdadu, uz kasniju isporuku direktno kurdskim snagama). Kako ni Irak, a ni SAD nisu pod ikakvim sankcijama - i tu je stvar za prodavatelje ili donatore vrlo jasna", kaže Igor Tabak.
Za sada su vidljiva dva osnovna puta kojima to hrvatsko oružje dospijeva u regiju u kojoj djeluje ISIS, kazao je hrvatski vojni analitičar Igor Tabak.
"Kao prvo, tu je trgovački posao s kraja 2012. godine, te početka 2013. godine – kada je Republika Hrvatska izgleda Jordanu prodala veće količine oružja i vojne tehnike, izričito ne obraćajući pažnju kuda će ta tehnika krenuti nakon isporuke kupcu", kazao je on.
On je istakao da je prvi dio ovoga posla bio vidljiv u hrvatskom Godišnjem izvješću o prometu naoružanja i vojne opreme, dok je njegov drugi segment nejasan, budući je RH radikalno suzila javnosti objavljeno takvo izvješće za 2013. godinu.
"Drugi put dolaska hrvatskog oružja u Irak i Siriju je nedavno od Vlade RH odobrena isporuka oružja i vojne tehnike u ruke iračkih Kurda. O tome je odlučivano na zatvorenoj sjednici Vlade RH prije samo nekoliko tjedana, da bi onda čitava priča iz tajnost izašla tek pisanjem jednih hrvatskih dnevnih novina još istoga dana", kazao je vojni analitičar Tabak.
'Pale maske'
Na navode medija o izvozu oružja odgovorio je hrvatski premijer Zoran Milanović – potvrđujući dio navoda o postojanju posla, a zamagljujući količine opreme o kojima je riječ i destinaciju te sam karakter ovoga posla.
"Ipak, kako je samo koji dan kasnije američki ministar obrane Chuck Hagel izrijekom zahvalio i Hrvatskoj za naoružavanje Kurda - i tu su temeljio pale maske, usprkos grubim, te nevještim pokušajima skrivanja čitave stvari. Ovaj drugi smjer dostave još je vjerojatno na svome začetku - tako da ovo oružje u rukama sirijskih te iračkih islamista vjerojatno potiče iz 'jordanskih pošiljki'", navodi Tabak.
Sa aspekta Hrvatske, u ovakvim transakcijama nema ništa nelegalno, navodi sagovornik Al Jazeere.
"Naime, 2012. godine su prodaje išle prema Kraljevini Jordan, zemlji koja nije pod ikakvim sankcijama ili međunarodnim ograničenjima prometa oružja ili vojne opreme (gdje prodavači po aktualnim propisima još nisu dužni voditi računa o mogućem daljnjem putu prodane vojne robe)", ocijenio je Tabak.
SAD je objavio da će naoružavati i obučavati pobunjenike u Siriji, koji se bore protiv ISIL-a. Iako je sarađivala sa SAD-om u nekim vojnim projektima na Bliskom istoku, nije jasno da li Hrvatska tamo učestvuje i u obuci ljudstva ili kakvim drugim, više borbenim aktivnostima, zaključuje hrvatski vojni analitičar.
Izvoz iz BiH
Jedan dio oružja zaplijenjenog kod boraca ISIL-a mogao je biti izvezen i iz Bosne i Hercegovine, kazao je za Al Jazeeru Denis Hadžović, generalni sekretar Centra za sigurnosne studije (CSS) iz Sarajeva, uz napomenu da se, u slučaju potvrde, radi o starim isporukama.

Zakoni o oružju

"Bosna i Hercegovina je 2003. godine donijela Zakon o uvozu i izvozu naoružanja i vojne opreme (sadašnji Zakon o kontroli vanjskotrgovačkog prometa roba i usluga od strateške važnosti za sigurnost, donesen 2009.) koji u potpunosti reguliše promet ovih proizvoda. Zakoni su u skladu sa svim evropskim i međunarodnim standardima i redovno se ažuriraju u skladu sa promjenama. Znači samo je on osnova za izvoz naoružanja a za izdavanje dozvola nadležno je Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH", kaže Hadžović.
Više detalja o ovoj temi nalazi se na web stranici www.css.ba u odjelu istraživanja 2010.
"Do 2005. godine pitanje izvoza iz BIH nije bilo adekvatno regulisano. Do tog perioda, odnosno proglašenje moratorija na izvoz naoružanja od strane Ministarstva odbrane BiH, bilježimo izvoz viškova naoružanja iz BiH od entitetskih vlada koji nije adekvatno kontrolisan", istakao je Hadžović.
Hadžović ističe da BiH nakon rata nije proizvodila vrste naoružanja navedene u studiji britanske agencije. On je naveo da bi to jedino mogli biti viškovi naoružanja koje su prodale entitetske vlade u BiH prije formiranja državnog Ministarstva odbrane 2005. godine.
BiH se 2002. godine nalazila pred međunarodnom izolacijom zbog afere prodaje oružja u koju je bio umiješan Vazduhoplovni zavod Orao.
Iako je sam zavod negirao umiješanost, u entitetu Republika Srpska smijenjeno je i uhapšeno više odgovornih lica zbog afere o izvozu oružja i vojne opreme Iraku, koji je bio pod sankcijama UN-a.
U aferu je, prema navodima Instituta za izvještavanje o ratu i miru (IWPR), bilo umiješano i preduzeće "Jugoimport-SDPR" iz Beograda, čiji je direktor Jovan Čeković smijenjen.
Nakon ove afere, zaključuje Hadžović, bh. vlasti su preuzele odgovarajuće mjere za donošenje zakona na državnom nivou i kvalitetnog rješavanja zakonske regulative vezane za uvoz i izvoz naoružanja.
Izvor: Al Jazeera