Memorandum SANU, 1986

A GROUP OF ACADEMICS OF THE SERBIAN ACADEMY OF SCIENCES AND ARTS ABOUT THE  CURRENT SOCIAL ISSUES IN YUGOSLAVIA IN 1986

"A stoppage in societal development, economic difficulties, accumulated social tensions and open international conflicts are causing severe concern in our country. A serious crisis has affected not only the political and economic systems, but the entire public order of the state. These are everyday occurrences: sloth and irresponsibility at work, corruption and nepotism, the absence of rule of law, bureaucratic authoritarianism, disregard of law, growing distrust between people and ever more  unscrupulous individual and collective etatisms. A decay of moral values and reputation of the leading institutions in society, a lack of trust in the competences of decision-makers - are followed by apathy and bitterness of the people, the alienation of an individual from all holders and symbols of public order. An objective examination of the Yugoslav reality permits that the current crisis may result in social unrest with unpredictable consequences, including an outcome as catastrophic as the fall of the Yugoslav state."   
 

  

GRUPA AKADEMIKA SRPSKE AKADEMIJE NAUKA I UMETNOSTI O AKTUELNIM DRUŠTVENIM PITANJIMA U JUGOSLAVIJI 1986. GODINE:

"Zastoj u razvoju društva, ekonomske teškoće, narasle društvene napetosti i otvoreni međunarodni sukobi izazivaju duboku zabrinutost u našoj zemlji. Teška kriza je zahvatila ne samo politčcki i privredni sistem već i celokupni javni poredak zemlje. Svakodnevne su pojave : nerad i neodgovornost na poslu, korupcija i nepotizam, odsustvo pravne sigurnosti, birokratska samovolja, nepoštovanje zakona, rastuće nepoverenje među ljudima i sve bezobzirniji individualni i grupni etatizmi. Raspadanje moralnih vrednosti i ugleda vodećih
ustanova društva, nepoverenje u sposobnost onih koji donose odluke praćeni su apatijom i ogorčenjem naroda, otuđenjem čoveka od svih nosilaca i simbola javnog poretka. Objektivno ispitivanje jugoslovenske stvarnosti dopušta da se sadašnja kriza završi socijalnim potresima sa nesagledivim posledicama, ne isključujući ni tako katastrofalan ishod kao što je raspad jugoslovenske državne zajednice."

Članovi Trilateralne komisije (mart, 2017.)/ Members of Trilateral Commission (Mach, 2017)

Members of the Trilateral Commission from the Balkans Region:

Serbia

1) Jovan Kovačić, President, East West Bridge; Chief Executive Officer, GCA Global Communications Associates Ltd; Senior Partner, Kovacic & Spaic; former Reuters Correspondent; former Advisor to the Serbian Government, Belgrade;

2)  Aleksandar Nikolić, State Secretary and Deputy Minister, Ministry of Interior of the Republic of Serbia, Belgrade

Slovenia:

General Secretary of the CPSU Central Committee Mikhail Gorbachev, left, and committee co-chairman David Rockefeller (USA). Reception of the representatives of the Trilateral Commission during their USSR visit.
Vyacheslav Runov/RIA Novosti

American banker David Rockefeller. / Photo: Getty Images

1) Franjo Bobinac, President of the Management Board and CEO, Gorenje Group, Slovenia
2) Marko Voljč, Partner, Dr. Pendl & Dr. Piswanger d.o.o., Ljubljana; former Adviser Special Credits, KBC Group, Brussels; former Chief Executive Officer, Nova Ljubljanska Banka

Croatia:

1) Marijan Hanžeković, Lawyer, Law Firm Hanžeković & Partners Ltd., Zagreb
2) Franjo Luković, former Chairman of the Management Board, Zagrebačka Banka - UniCredit Group, Zagreb

Former members in public service:

Kolinda Grabar Kitarović, President of the Republic of Croatia, Zagreb

Hrvatska nije bila agresor na BiH, Šušak je slao oružje u Sarajevo/ Croatia was not Aggressor on BaH. Susak was sending weapons to Sarajevo (02/12/2017) - dnevnik.ba

http://dnevnik.ba/vijesti/hrvatska-nije-bila-agresor-na-bih-susak-je-slao-oruzje-u-sarajevo

Razgovor sa Zoranom Čegarom, zamjenikom zapovjednika Federalne uprave policije, o ulozi Hrvatske u ratu u BiH (1992-95), a povodom samoubojstva generala Praljka u MKSJ u Hagu tokom izricanja drogostepene presude tzv. haškoj šestorki i reakcija u BiH. Čegar se posebno osvrnuo na tvrdnje da je Hrvatska bila agresor na BiH./ The interview with Zoran Cegar, deputy commander of the Federal Administration of Police about the role of Croatia in the war in BaH (1992-95). The interview was conducted following the suicide of the General Praljak in the ICTY in Den Hague during the reading of the second-instance verdict in the case of the so called "The Six of The Hague", which caused contradictory reactions in BaH. Cegar was particularly focused on the allegations that Croatia had committed the aggression on BaH.

Zoran Čegar, sarajevski ratni specijalac i sadašnji zamjenik zapovjednika FUP-a: "(Od Šuška u Zagrebu) dobili smo dva puna tegljača vojne opreme, “zolja”, “osa”, “ciganki”, pušaka, snajpera RPG-ova, granata, mina, bombi..., sve što je moglo stati. S pratnjom smo došli do Mostara i HVO nas je dovezao do Kreševa u kuću pjevača Duška Kuliša koji je više učinio za obranu BiH nego brojni drugi. Tada sam nazvao ministra Pušinu i rekao mu što sam dovezao. On je mislio da sam ja pukao. Nije mi vjerovao. Poslao je iz Hrasnice izvidnicu koja je sve to potvrdila. Nazvao me i rekao: - Svaka čast. Tada smo s desecima malih kamiona i pickupova to prebacili u Hrasnicu. Nažalost, znam čak da je dio tog oružja prodan, nekima od tih pušaka ubijeni su svećenici u Fojnici i kod Konjica."... " Znate tko je bio Mate Šarlija Daidža (Nijaz Batlak - bivši časnik HV-a i HVO-a). On je sve kampove vojne obuke organizirao u Hrvatskoj, svi logistički centri za BiH bili su u RH."..."Ali mene boli to što su, primjerice, u Drežnici kod Mostara (Muslimani-Bošnjajci) ljude ubacivali u svinjac, polijevali benzinom i zapalili i to je nazvano izoliranim slučajem. To je ratni zločin. A kada bilo što učini neki Hrvat, odmah je to ratni zločin."

Večernji list BiH: 
Kako ste doživjeli i kako komentirate presudu koja je izrečena u Haagu protiv šestorice dužnosnika Herceg Bosne?
- Ja možda nisam najbolji sugovornik za to i ne želim komentirati presude. Posebno oko toga je li netko nešto počinio ili nije. No, ja ću vam posvjedočiti nekoliko stvari u kojima sam bio sudionik i znam što se dogodilo.
Večernji list BiH: 
A što se to događalo? - Konkretno. U ovoj situaciji mene najviše boli što su u Haagu rekli i presudili da je Hrvatska bila agresor na BiH.
Večernji list BiH: 
Zašto vas to boli?
- Ja sam bio sudionik kada je sve krenulo. Bio sam sudionik u vrijeme raspada Jugoslavije. Zemlja koja je, kako kažu, bila agresor na drugu državu, ne može 1992. godine među prvima priznati tu zemlju na koju je bila agresor. To ne može tako biti. Iskreno govoreći, prvi zločini i prve granate na Hrvatsku pale su iz BiH. Ispalili su ih ovi koji su nas sve klali, ubijali i sada se mi, imam osjećaj, moramo njima ispričavati što smo se branili. Meni nije jasno kako netko može reći da je Hrvatska bila agresor na BiH, a Srbija nije. To mi nikada neće biti jasno.
Večernji list BiH: Kako to tumačite?
- To tumačim tako da su srbijanski lobiji, UDBA, BIA, MI5 i ostale obavještajne službe to jako dobro odradili s Haagom. Urađeno je to perfidno s Hrvatskom. Nisam političar, a brojni znaju ovo što ću vam reći, ali ne smiju.
Večernji list BiH: 
Zašto se boje?
- Znate, oni meni kažu: - Mi imamo djecu. Ali, Hrvatska, kao država, ispravite me ako lažem i nazovite me lažljivcem pustila je da preko njezina teritorija izbjegne više od milijun ljudi iz BiH za vrijeme rata. Čak 700.000 izbjeglica iz BiH je bilo smješteno u RH. Bili su siti i obučeni, a među njima je bila i moja obitelj. U Hrvatskoj je zbrinuto 15.000 ranjenika iz BiH. To jedna država agresor ne radi.
Večernji list BiH: 
Kako ste doživjeli šestoricu osuđenih Hrvata u Haaga, neke ste i poznavali?!
- Svu šestoricu osuđenika osobno poznajem. Oni nisu zarobljavani, nisu se skrivali ili bježali. Dragovoljno su otišli u Haag dokazati nevinost. U prijevodu, kako mi to ovdje kažemo, netko im je to dobro “zabio” iz politike. Opet kažem, neću komentirati i govoriti jesu li bili u zapovjednom lancu, ali jamčim da nitko od njih nikoga nije zaklao, nitko nije silovao, nitko nikoga nije ubio. Znam da nisu takvi tipovi ljudi.
Večernji list BiH: 
Zanima me vaše mišljenje o generalu Praljku koji je počinio samoubojstvo?!
- Nisam imao puno kontakata s njim, ali… sjećam se jednoga trenutka i, ponavljam, uopće ne ulazim u presudu. Išao je konvoj u istočni Mostar hrane i pomoći iz smjera Avijatičarskog mosta i ekstremi nisu dali prolazak. Pokojni general, ja sam to vidio, popeo se na prvo vozilo i rekao: - Vozi. Ja sam bio tu. I proveo je konvoj u istočni Mostar. Ljudi su ga dočekali, nisu pucali na njega. Izgrlili su ga i izljubili i s ovima što su dovezli vratili su se na “hrvatsku stranu”. E sada, vi meni recite rade li to ratni zločinci. Nađite mi jednoga svjedoka koji može potvrditi da je netko od tih ljudi u tom udruženom zločinačkom pothvatu ubio, silovao. Ja sam bio zapovjednik i nisam mogao znati što je netko radio u pozadini. Možda sam mogao saznati, a možda i nisam. Ne možete tako ljude tako okarakterizirati. Ratni zločinac je Ratko Mladić. Osobno sam došao i vidio trudnicu u osmom mjesecu trudnoće kojoj je on pucao u trbuh. No, kada netko popije otrov, a prije toga kaže da nije ratni zločinac, najbolje svjedoči o drugoj krajnosti. To za mene nije ratni zločinac. Jamčim da nitko od tih šest ljudi nije ono što im se stavlja na teret.

Večernji list BiH: Neće vam sigurno biti ugodno kada ovaj intervju izađe u javnost?! - Stojim iza ovih tvrdnji i znam da ću zbog ovog intervjua imati problema. Ali se njih ne bojim. Nas i u policiji, politici vode ljudi koji su 1992. prvi digli ruke i predali se četnicima. Plakali su za njima na Yutelu. Prvi koji su pobjegli danas nam zapovijedaju i javno poručuju kako će, kao, eto, sprečavati neke nove sukobe u buduće, a trebali su prije osam godina u mirovinu. To su priče za malu djecu. Nama danas u policiji rade ljudi koji veličaju Ratka Mladića. To me boli da danas na mom mjestu sjedi onaj koji je pucao na nas sve.
Večernji list BiH: 
Vratimo se malo ulozi Hrvatske u posljednjem ratu. Jedan ste od heroja rata u Sarajevu, sudjelovali ste u presudnim bitkama za obranu grada. Koliko je RH zaslužna za tu obranu?
- Neću vam ništa govoriti iz druge ruke jer sam izravni sudionik. Bio sam ranjen drugi put i izašao sam najprije kao maskirani svećenik. Izvukli su me braća Ćurčić. Došao sam u Mostar, gdje sam zbrinut, a nakon toga u Zagreb, gdje su me zbrinuli u bolnicu “Sestre milosrdnice”. Jedan dan krajem 1992. smo preko nekih veza organizirali sastanak s pokojnim ministrom Šuškom. Na tome sastanku bio je i ministar obrane BiH Jerko Doko, general Ivan Čermak, Ante Roso, Ante Gotovina, moja malenkost i Dunja Zloić. Ministar Šušak me pitao: - Zapovjedniče, što vama treba? Odgovorio sam da me samo zanima da se vratim u Sarajevo i napravimo deblokadu grada. I objasnio: - Mi nemamo ništa. Večernji list BiH: 
Je li se tada spominjalo ulogu Bošnjaka i Hrvata, odnos prema ovim dvjema stranama i kakvi su bili komentari? - Nitko nije rekao ružnu riječ. Nitko. Valja mrijeti, valja reći istinu. Ja sam rekao da je jako malo Hrvata katolika ostalo u Sarajevu, a ministar Šušak je rekao: - Nema to veze tko je tko, ostali su ljudi. Ponovio je što treba poslati da se deblokira grad, a ja sam doslovno ponovio da mi nemamo ništa. Nakon toga je generalu Čermaku rekao: - Ivane, uzet ćeš momka, ići ćete tamo gdje treba i dajte im sve u što on upre prstom. Je li jasno? Zatim je od Rose i Gotovine zatražio da nam osiguraju prolaz. Dobili smo dva puna tegljača vojne opreme, “zolja”, “osa”, “ciganki”, pušaka, snajpera RPG-ova, granata, mina, bombi..., sve što je moglo stati. S pratnjom smo došli do Mostara i HVO nas je dovezao do Kreševa u kuću pjevača Duška Kuliša koji je više učinio za obranu BiH nego brojni drugi. Tada sam nazvao ministra Pušinu i rekao mu što sam dovezao. On je mislio da sam ja pukao. Nije mi vjerovao. Poslao je iz Hrasnice izvidnicu koja je sve to potvrdila. Nazvao me i rekao: - Svaka čast. Tada smo s desecima malih kamiona i pickupova to prebacili u Hrasnicu. Nažalost, znam čak da je dio tog oružja prodan, nekima od tih pušaka ubijeni su svećenici u Fojnici i kod Konjica. Ali, pustimo sada to, ponovno pitam može li takva država biti agresor.
Večernji list BiH: 
Da, to se pitaju svi. Čini se da se drugi boje reći što vi govorite?!
- Znate tko je bio Mate Šarlija Daidža (Nijaz Batlak - bivši časnik HV-a i HVO-a). On je sve kampove vojne obuke organizirao u Hrvatskoj, svi logistički centri za BiH bili su u RH. Hoće li sve to dopustiti “zemlja agresor”. Naravno da neće. Ne ulazim ni u kakve presude.
Večernji list BiH: 
Iznimno emotivno nastupate. Zašto ste sada odlučili ovako jasno progovoriti?
- Zato što sam imao infarkt. Ovo me je sve jako potreslo. Prije nekoliko dana imao sam trigliceride 26. Ovo jako loše utječe na mene i svakog normalnog čovjeka.
Večernji list BiH: 
Nakon presude stvorilo se vrlo ružno ozračje. Hoće li imati posljedice na odnose Hrvata i Bošnjaka?
- Ne mogu vjerovati sada gdje živim. Ne mogu vjerovati da živim s ljudima koji s jedne strane slave onog koljača i ratnog zločinca, a drugi koji žive sa mnom se naslađuju onom čemu se ne smiju naslađivati. A znate što me još više boli. To što šute Bošnjaci iz Sarajeva koji imaju vile i jahte u Makarskoj, Brelima, pod Dubrovniku i koji su se za vrijeme rata tamo skrivali. Zašto nitko od njih ne izađe i kaže: - Hej, nemojte tako govoriti. Ja nemam problema ni s kim. Do Bakira Izetbegovića (bošnjački član Predsjedništva) i drugih bošnjačkih dužnosnika mogu otići kad želim. Ali nisam siguran da mogu kod Hrvata koji su se 1997. godine sjetili da su Hrvati. Dapače, okreću glavu i boje se istine koju mogu reći.
Večernji list BiH: 
Kako vratiti povjerenje između Bošnjaka i Hrvata nakon ovakvog negativnog naboja?
- Treba razgovarati, ljude povezivati i reći istinu kakva god bila. Ali mene boli to što su, primjerice, u Drežnici kod Mostara ljude ubacivali u svinjac, polijevali benzinom i zapalili i to je nazvano izoliranim slučajem. To je ratni zločin. A kada bilo što učini neki Hrvat, odmah je to ratni zločin. U mojoj postrojbi koja je upadala u vojarne i radila što nitko drugi nije, nitko nikada nije imao nož. Ja nemam emocija prema zločincima, i da je u pitanju rođeni brat, ali ne može se etiketirati bilo koga. I sada ću vam reći kako vidim izlazak iz ove situacije. Bio sam Titov pionir, omladinac, vojnik i policajac. Na to sam ponosan. Napravio me čovjekom. I to je istina. Sve dok se ne rodi novi Tito ovdje, ovdje neće biti života i suživota.
Dnevnik.ba

(Drugi dio) Prvi jednogodišnji izvještaj EUAM o Mostaru/ (the second part) The first EUAM annual report on Mostar (Hans Koschnick, septembar/ September, 1995)

(Prvi dio) Prvi jednogodišnji izvještaj EUAM o Mostaru/ (the first part) The first EUAM annual report on Mostar (Hans Koschnick, septembar/ September, 1995)

Prevod izvještaja EUAM-a objavljen je u novinama "Stari Mostar", br. 1 (01.-15.IX, 1995.)

U prvom jednogodišnjem izvještaju opisuje se situacija u Mostaru godinu dana nakon što je administrator EU Administracije nad Mostarom, Hans Koschnick preuzeo funkcije 23.07.1994. Između ostalog, u izvještaju se navodi da je stanovništvo Mostara živjelo u velikoj mjeri od humanitarne pomoći - do 90% u istočnom i 70% u zapadnom dijelu Mostara. Izvještaj konstatuje da je "očigledno hrvatska strana prihvatila i čak zatražila bez ustezanja našu finansijsku i tehničku pomoć za rekonstrukciju zapadnog dijela grada i pokretanje privrede". Ovaj aspekt pomoći se ogledala kroz finansijsku pomoć lokalnim preduzećima (malim preduzećima i većim javnim preduzećima), kao i podrške u izvozu za lokalne proizvođače. 

Međutim, u svim ostalim segmentima, ta saradnja je izostala. Koschnick navodi kako su ovlašteni predstavnici mostarskih Hrvata, potpisivali memorandume o razumijevanju, bez ikakve namjere da ih provode. U nedostatku drugih sredstava, on navodi: "ostala su nam dva instrumenta: naši fondovi za obnovu kao politička podloga i demarši hrvatskoj Vladi u Zagrebu. Naši kontakti i naši apeli vođstvu u Zagrebu su bili česti. Ja sam nekoliko puta susreo predsjednika Tuđmana i ministre spoljnih poslova i odbrane, kako bih razmotrio tu situaciju. " U izvještaju se zaključuje: "Lokalne vođe HDZ-a u svojoj većini su posebna nacionalistička vrsta i osim toga blisko povezani sa lokalnim vojnim zapovjednicima i čak sa nekim vođama bandi..." "Njihovo komandovanje nad policijom i njihove veze sa organizovanim kriminalom, i pristup lokalnim medijima kao instrumentu propagande, čini ih zastrašujućim gospodarima rata."

The translation of the EUAM report published in the newspapers "Stari Mostar", issue no. 1 ( 01.-15.IX, 1995.)  

The first annual report describes the situation in Mostar one year after the Administrator of the EU Administration of Mostar (EUAM), Hans Koschnick, assumed his functions on the 23rd of July, 1994.

The Report inter alia states that the majority of the Mostar population depended on the humanitarian aid - up to 90% in the east and 70% in the west part of Mostar. The report reads that "it is obvious that the Croat side has accepted and even openly requested our financial and technical support for the reconstruction of the western part of the town and economic development." This aspect of aid included financial support to the local companies (small businesses and larger public companies), as well as the support in export to the local manufacturers.

Nevertheless, in all other segments, there was no cooperation from the Croat side. Koschnick has stated that the authorized representatives of Croats from Mostar, have been signing MoUs with no intention to implement these agreements. As there are no other means, he has stated:"only two instruments are left: our reconstruction funds as the political background and démarches to the Croatian Government in Zagreb. Our contacts and appeals to the leadership in Zagreb have been frequent. I have met on several occasions with the president Tudjman and ministers of foreign affairs and defense, to discuss about this situation." The report has concluded:"The local Croat Democratic Union (HDZ) leaders are in majority a specific nationalistic sort and besides that tightly connected with the local military commanders and even some gang leaders..." "Their command over the police and organised crime ties, as well as the access to the local media as the propaganda instrument - have made them frightening masters of war."    

   

Extract from the article: "The Bosnia Connection: A nation divided, and another seeking leadership of the supranational ummah" by Khaled Ahmed (21/1/2017)

Full article available at: http://indianexpress.com/article/opinion/columns/pakistan-nawaz-sharif-bsonia-herzegovina-4484307/
Extract from the article written on the occasion of the visit of the Pakistani PM Nawaz Sharif to Bosnia and Herzegovina in January, 2017.

Pakistani PM Nawaz Sharif with BaH PM Denis Zvizdić entering the BaH Presidency Building. 

Pakistani PM Nawaz Sharif with Bosniak and Serb members of BaH Presidency 

According to Hein G. Kiessling in his book Faith, Unity, Discipline: the ISI of Pakistan (2016), Pakistan assisted Bosnia, in cooperation with Iran, supplying small weapons, “flown to the Balkans by the Pakistan Air Force”. Under General Zia, Pakistan was already looking for causes to defend abroad and seeking leadership of the supranational Muslim ummah. Kiessling writes: “Former DG ISI Hamid Gul, who travelled to Bosnia himself, assisted in the training in the Harkatul Mujahideen. Besides Gul, another former ISI chief too was active in the Bosnian operations. Retired Lieutenant General Asad Durrani, by then Pakistan’s ambassador to Germany, coordinated from Bonn teams of young Muslims from the ummah for the Bosnia assignment.” NATO and CIA saw Pakistan transporting men and material by air and looked the other way.

One can understand the warmth between the two PMs in Bosnia last month as Nawaz Sharif visited with his wife. It was a gesture not only to the Bosnian Muslims but also to the army back home whose brave effort in the Balkans was appreciated by Pakistanis not able then to grasp the long-term effect of this adventure. It was one of the most transformational factors in the evolution of Pakistan: It changed the thinking of the officers who later took command of the Pakistan army. But the most important factor was the “return of the warrior” from proxy adventures abroad and the way it affected the internal sovereignty of the state.

The example of the British national Umar Sheikh is instructive. He was among the 200 British Pakistanis who trained in Pakistan and fought in Bosnia. He left the London School of Economics in 1993 for Pakistan where his ISI handling officer was Brigadier Ejaz Shah, also the ISI contact for Mullah Umar and Osama bin Laden. Umar Sheikh was to later gang up with Jaish-e-Muhammad to trap and help kill American journalist Daniel Pearl for al Qaeda.

According to Daily Pakistan (April 16, 2006) Umar Sheikh had conspired in 2001 to kill President Musharraf while the latter was taking a 23 March Pakistan Day salute in Islamabad. But the plan backfired, Umar Sheikh was arrested in 2002. He is today imprisoned in Pakistan waiting to be hanged for the murder of Daniel Pearl. The media has reported that he is lionised by the jail wardens as a true Muslim, even allowed once to use a cellphone to threaten Musharraf.

The writer Khaled Ahmed is consulting editor,  ‘Newsweek’ Pakistan

Šesta flota sa Neretve/ The 6th Fleet from the Neretva River (Hercegovački vojnik/ Herzegovinian Soldier, Issue No. 1, February, 1993)

Mirsad Zuhrić, zapovjednik satnije HVO, sastavljene od boraca muslimanske nacionalnosti, novinaru Ćamilu Šahoviću, govori o formiranju ove satnije i ciljevima ove jedinice u Brigadi HVO, koja je popularno nazvana "Šesta flota". 

Govoreći o formiranju jedinice, Zuhrić je naveo: "I prije dolaska rezervista u septembru 1991, mnogo ovdašnjih ljudi bilo je organizirano kroz krizne štabove, odnosno kroz Patriotsku ligu. Dolaskom rezervista na područje Dubrava počeli smo se pripremati za oružanu borbu zajedno sa komšijama Hrvatima, koje je vodio pokojni Pero Dalmatin... Moja jedinica se ponovo okuplja i omasovljava u Međugorju (oko 250 ljudi), gdje smo dobili nešto naoružanja od HVO i privatnim vezama. Tu smo prošli i odgovarajuću obuku."

Mirsad Zuhric, the commander of HVO company, composed of the soldiers of Muslim ethnicity, spoke with the journalist Camil Sahovic, about the establishment of this company and goals of this unit of the HVO Brigade, which is popularly called "The Sixth Fleet".

Speaking about the establishment of the unit, Zuhric stated:"Even before the arrival of the military reserve force in September, 1991, many of the people here were organized through the crises HQs and Patriotic League.  Following the arrival of the military reserve force to the area of Dubrave, we started to prepare ourselves for armed combat, together with our Croat neighbors, led by the late Pero Dalmatin ... The members of my unit were reunited in Medjugorje (some 250 people), where we received some weapons from the HVO and some were collected through private connections. We completed our training here, too." 

 

Razgovor sa Šefkijom Džihom/ Interview with Sefkija Dziho (Hercegovački vojnik/ Herzegovinian Soldier No. 1 - February, 1993)

Hercegovački vojnik je bio glasilo 4. korpusa Armije Republike BiH koje se štampalo u Mostaru od februara 1993. Glavni i odgovorni urednik Hercegovačkog vojnika bio je novinar Alija Lizde. Cijena Hercegovačkog vojnika iznosila je 300 HRD.
Kao aktuelna politička tema, u prvom broju objavljen je razgovor sa Šefkijom Džihom, pomoćnikom načelnika za bezbjednost 4. korpusa Armije RBiH. U ovom intervjuu, gosp. Džiho govori o značaju zajedničke borbe Muslimana i Hrvata, citirajući Petra Zrinskog, kojem se pripisuje rečenica iz 17. stoljeća: "Najsrećniji ću biti kada se izmiješaju hrvatski kalpaci i bosanske čalme." U razgovoru se Džiho posebno osvrnuo na značaj uspostavljanja službe bezbjednosti, opisavši je kao "oči i uši države i Armije". U okviru ove službe osnovana je i služba o ispitivanju genocida nad muslimanskim narodom. Govoreći o radu ove službe, on je detaljno objasnio čitaocima  šta sve spada u "genocid kao element", sa posebnim fokusom na paljenje, ubojstvo, silovanje, odvođenje u logore i raseljavanje.
Herzegovinian Soldier was the magazine of the 4th Corps of the Army of the Republic of Bosnia and Herzegovina printed in Mostar as of February, 1993. The editor in charge was the journalist Alija Lizde. The price of the magazine was 300 Croatian Dinars (HRD).
The first issue features the interview with Sefkija Dziho, assistant to the Head of Security of the 4th Corps - as the current political topic. In this interview, Mr. Dziho speaks about the importance of the joint struggle of Muslims and Croats, citing the sentence attributed to Petar Zrinski (17th century): "The happiest I shall ever be, when Croat kalpaks and Bosnian turbans are being mixed together."
In this interview, Dziho particularly reflects on the significance of the establishment of the security service, describing it as "the ears and eyes of the State and Army". A special service on investigation of genocide against the Muslim people was established within this service. Speaking about the operation of this service, he explains in detail what is understood as "the genocide as the element", particularly focusing on the arson, murder, rape, concentration camps and displacement.  

    

A Memorandum of Understanding and Strategic partnership Between The Government of the Federation of Bosnia and Herzegovina and Howell Machine, Inc. (December, 2013)

A Memorandum of Understanding and Strategic Partnership signed in December, 2013. by David C. Howell, Nermin Nikšić and Erdal Trhulj, ensuring inter alia offering the Howell Machine Inc. the right of preemption over the (majority) share of the Government of the Federation BaH in the Defense Industry in the Federation BaH.  Memorandum foresees that the Government will put at full disposal of the Howell all assets of the Defense Industry plants, including equipment, raw materials, manufactured goods, technical documentation, preexisting contracts and client contacts, administrative, manufacturing, storage and other facilities, vehicles and other means of transportation ... Howell will also have full authority over and all employment decisions in the Defense Industry plants..., including employment, but also dismissal. The Memorandum is related to the plants: "#Igman" d.d. Konjic, #UnisGinex d.d Goražde, #Pretis d.d. Vogošća, #Binas d.d. Bugojno i #Zrak d.d. Sarajevo, and foresees possibility of its expansion to include the remaining companies of the Defense Industry at some point in the future.

Memorandum o razumijevanju i strateškom partnerstvu između Vlade FBiH i Howell Machine, Inc, decembar, 2013.

Memorandum o razumijevanju i strateškom partnerstvu koji su u decembru, 2013. potpisali David C. Howell, Nermin Nikšić i Erdal Trhulj, kojim se između ostalog kompaniji Howell Machine Inc. osigurava pravo preče kupnje nad većinskim udjelom Vlade u namjenskoj industriji u Federaciji BiH. Memorandumom je Vlada dala na rukovođenje fabrike, opremu, postrojenja i ostalu imovinu namjenske industrije američkoj kompaniji Howell Machine Inc. Prema Memorandum, sva imovina fabrika, uključujući opremu, sirovine, proizvedenu robu, tehničku dokumentaciju, prethodne ugovore i ugovore s klijentima, administrativne, proizvodne, skladišne i ostale sadržaje, vozila i ostala sredstva prevoza ... stavit će se na potpuno raspolaganje Howellu. Howell će također imati punu nadležnost nad svakom odlukom o zaposlenju u fabrikama, uključujući zapošljavanje, ali i otpuštanje svih zaposlenika i osoblja. Memorandum se odnosi na "Igman" d.d. Konjic, Unis Ginex d.d Goražde, Pretis d.d. Vogošća, Binas d.d. Bugojno i Zrak d.d. Sarajevo, uz mogućnost proširenja na ostale fabrike namjenske industrije uz obostranu saglasnost. 

Patria s vlasnikom kompanije "Howell Machine": Ostajemo u BiH, jer joj treba ruka koja će je dići!/ Patria with the owner of the company "Howell Machine": We are staying in BaH, as it needs an arm to help it up! (02/12/2015)

PODRŠKA I VLADE SAD-a

Patria s vlasnikom kompanije "Howell Machine“: Ostajemo u BiH, jer joj treba ruka koja će je dići!

Objavljeno u kategoriji Intervju na 02.12.2015 17:33:38

http://nap.ba/new/vijest.php?id=18925

"Howell Machine, Inc.", sa sjedištem u Lewistonu, država Idaho, američka je kompanija koja se bavi proizvodnjom, razvojem i prometom naoružanja, vojne opreme i drugih artikala odbrambenih tehnologija.

Na tržištu Bosne i Hercegovine prepoznata je kao najveći pojedinačni kupac artikala iz proizvodnih programa namjenske industrije Federacije BiH. Riječ je o kompaniji koja je u 2013. zaključila ugovore u vrijednosti oko 65 miliona eura s privrednim društvima "Igman" Konjic i "Unis Ginex" Goražde, te donijela odluku o investiranju u proširenje kapaciteta za proizvodnju inicijalnih sredstava u "Unis Ginex" d.d. Goražde.

Na tržištu Bosne i Hercegovine „Howel Machine“ prepoznata je kao najveći pojedinačni kupac artikala iz proizvodnih programa namjenske industrije Federacije BiH, a David C. Howell, vlasnik i predsjednik „Howell Machine“ u ekskluzivnom intervjuu za novinsku agenciju Patria otkrio je da ova kompanija i dalje ostaje na tržištu BiH.

Posebno je ovo istaknuto nakon jutrošnjeg sastanka u Vladi FBiH na kojem je između ostalih prisustvovao i Nermin Džindić, ministar energetike, rudarstva i industrije, koji je iskazao spremnost na daljnju saradnju s „Howell Machine“.

- Nema promjene, samo evolucija, nija lako raditi na Balkanu. Naš cilj je imati dugoročni, jak odnos sa Vladom. Ništa se nije promijenilo. Stvari su se usporile zbog promjene Vlade i ministara – istakao je na početku Howell.

U javnosti se počelo pričati da je od priče s Howel Machine odustao još ranije i bivši ministar energetike i rudarstva Erdal Trhulj.

- Ne znamo ništa o tome, nije bilo komunikacije na tu temu. Nije ni važno. Ono što jeste važno je da osnovni odnos nepromijenjen, a tiče se izgradnje i širenja lokalne ekonomije i našeg rada sa Ministarstvom odbrane – ističe Howell.

S obzirom na različitu percepciju u javnosti zanimalo nas je šta je onda bio problem, zašto imamo negativne napise o „Howell Machine“ i priči da je ovo štetno za BiH?

- Nemam pojma, vjerovatno dolazi od ljudi kojima se ovo protivi njihovim interesima. O njima ne želim govoriti. Hajde da budemo pozitivni i govorimo o pozitivnim stvarima. Ako me želite intervjuisati, o tome želim govoriti – kaže Howell.

Ovaj uspješni američki biznismen pojašnjava da kada je počeo raditi u BiH prije dvije i po godine, sve je bilo frustrirajuće.

- Ali smo se svojski potrudili i radit ćemo ovdje. Ključ uspjeha je veća investicija, više kupovine proizvoda – to uvijek unaprjeđuje stvari. To je ono što pokreće stvari, lubrikant kotača za fabrike. Kada fabrike počnu bolje raditi, i rukovodstvo počne bolje raditi. I onda, ako imate nešto zapadnjačkog načina razmišljanja, kao npr. sa Ginexom, gdje je išlo jako dobro – novac ulazi u firmu, proizvod izlazi i ide u Ameriku i fabrika procvjeta. Želimo nastaviti taj model i sa drugim kompanijama i dovesti do buđenja cjelokupne industrije – dodaje Howell.

S obzirom na održani sastanak u Vladi FBiH, Howell pojašnjava da već idućeg mjeseca možemo čekivati nove ugovore i prve rezultate i efekte sastanka.

- Mi kontinuirano imamo ugovore, imamo ih i trenutno. Ginex konstantno ima ugovore, svakog mjeseca. Pokušavamo navesti ostale kompanije da se ugledaju na Ginex kao pozitivni model kako su svi ovi planovi primjenjivi u praksi. U nekim kompanijama nismo imali uspjeh zbog njihovog menadžmenta, ali Ginex je bio za nas uspjeh jer smo u dvije godine utrostručili autput. Biznis konstantnog toka, to je ono što želimo vidjeti – ističe Howell pojašnjavajući da su u Vladi FBiH dogovorili da će Vlada raditi još bliže sa njima.

- Mi to i želimo jer želimo da Vlada bude više uključena u njihov biznis, jer to jeste njihov posao. To je njihov biznis od 51%, ne trebaju dozvoliti da neko to vodi kao porodični biznis, postavite mjere kontrole – pojašnjava Howell.

Dalje otkriva da jutrošnji sastanak nije prvi kontakt s novom Vladom, jer je nedavno u Washingtonu na Univerzitetu Johns Hopkins, održan panel sa predstavnicima Svjetske banke, State Departmenta, OHR-a itd., gdje su se susreli sa premijerom Fadilom Novalićem, premijerkom Željkom Cvijanović, ministrom vanjskih poslova, sa svim relevantnim faktorima sa kojima su imali razgovore na ovu temu.

- Danas uopće nismo razgovarali o potpisanom memorandumu. Novi ministar pokušava da nastavi saradnju sa HMT-om. Ponudio je i rekao da se njemu direktno obraćamo, dakle, gdje god se desi zastoj da ga direktno kontaktiramo. Ako je tako, ja mu čestitam. I premijer Novalić, na skupu u Washingtonu je rekao, šta god bude mogao uraditi, ne samo za HMT, nego za bilo koju drugu američku kompaniju otvoren je za saradnju. Jer su gore bili predstavnici i drugih investicijskih kompanija. Što je najvažnije, i američka Vlada podržava ovaj posao i žele da ulažu u BiH – ističe Howell.

I sam je ministar Džindić priznao da je bilo mnogo prepreka, ali je obećao da će ih otkloniti kako bi mogli lakše raditi.

- Ono što mi hoćemo je snažna kooperacija sa kompanijama i jednako snažna sa vladom i transparentnost. Znači, nema tajni, mora biti iskrenost i čist kanal komunikacije. Prije dvije godine, stvari su bile u rasulu, jedino što sam mogao uraditi je ponuditi da rukovodim kompanijama. Sada stvari idu nabolje i ja ne želim da vodim njihove kompanije, samo želim raditi s njima. Njihov menadžment je bolji, otvaraju se mogućnosti za bolje stvari, bolje prilike.

Predstavnici ove kompanije na čelu s Davidom Howellom ističu da ne moraju biti u BiH, ali da to žele.

Ja sam ovdje jer postoji infrastruktura, odlična radna snaga spremna da radi, fabrike koje spavaju. U vrijeme Jugoslavije, to je bila najbolja proizvodnja na svijetu, odličan kvalitet. Gdje god američki biznis uđe, ekonomija procvjeta, jer oni učine da se mentalni sklop ljudi i način razmišljanja promijeni, jer ljudi sami kontrolišu kompanije i njihov novac, a ne vlada. Kad to vlada vodi, nikad ne funkcioniše – dodaje dalje Howell.

Poznato je da u BiH postoje otpori zato što postoje različite „struje“ koje pokušavaju uzeti nešto za sebe. Pokušali smo Howellu objasniti da BiH nije tipična demokratska zemlja jer ovdje ministar ima privatnu firmu koja je uključena u biznis. Međutim, Howell je odlučan, bez obzira na otpore nastavit će poslovati u BiH.

- Ako nismo do sada otišli, nećemo nikako. Ovdje smo već tri godine, bit ćemo još tri, pet, koliko treba. Bosna treba ruku koja će joj pomoći da se podigne. Ovo je glavna industrija BiH i već je podignuta. To treba iskoristiti – dodaje Howell.

Efikasnost sistema deminiranja u BiH, oktobar, 2016./ Efficacy of the system of demining in BaH, October, 2016

The goal of the Report of the Audit Office of the Institutions of Bosnia and Herzegovina (BaH) was to assess the established system of demining and capacities of BaH to fulfill its international obligations and own strategic commitments. The Report has established that the system of demining at the level of BaH is not efficacious. Moreover, the process of demining itself has not been either analysed or improved over the last 15 years. During the period 2002-2015, the total of 530 million BAM was spent, out of which two thirds were provided by donors. Over the last three years (2012-16), the total of 113.5 million BAM was spent (58 million provided by BaH and 55 million of donor funds).
Even 20 years after the end of the war, the Mine Action Center (http://www.bhmac.org/?lang=en) does not have all the information about the exact locations of the mines. Initially, BaH had committed itself to fulfill international obligations and strategic goals from the Ottawa Convention by 2009. This deadline has been prolonged to 2019. The latest strategy proposal is the vision of BaH without mines by 2024.
There is a number of demining projects, which resulted in identification of only one mine, or even no mines were identified after the project completion.For 385 projects subjected to this analysis, the percentage of the successfully assessed number of mines in comparison to the expected number of mines is 2.5%.
Over the period 2005-2016, 25 persons were killed and 24 injured in demining accidents or were victims of mines. In addition, 23 irregularities were recorded. This resulted in the obligation of BaH to compensate 850 000 BAM on the basis of the enforceable court decisions.
According to the assessments, 545.000 of BaH citizens currently live in immediate danger of minefields and BaH has been categorized accordingly among the countries at highest risk in the world.            
Izvještaj Ureda za reviziju institucija BiH je urađen sa ciljem da se izvrši procjena uspostavljenog sistema deminiranja i spremnosti BiH da ispuni međunarodno preuzete obaveze i vlastita strateška opredjeljenja. U Izvještaju je utvrđeno da sistem deminiranja na nivou BiH nije efikasan. Proces deminiranja nije analiziran, niti unaprijeđen tokom posljednjih 15 godina. U periodu od 2002-2015. godine utrošeno je ukupno 530 miliona KM, od čega su 2/3 osigurali donatori. U posljednje tri godine (2012-16) utrošeno je oko 113,5 miliona KM sredstava, i to 58 miliona koje je osigurala BiH i 55 miliona donatorskih sredstava.
Ni 20 godina nakon završetka rata, Centar za uklanjanje mina nema sve informacije gdje se mine nalaze. BiH se prvobitno bila obavezala da će međunarodne obaveze i strateške ciljeve iz Otavske konvencije ispuniti do 2009. godine. Nakon toga je rok prolongiran do 2019. godine. Novi prijedlog vizije jeste BiH bez mina do 2024.
Nije mali broj projekata deminiranja koji nakon završetka aktivnosti rezultira pronalaskom jedne ili nijedne mine. Za 384 projekta koji su bili predmet analize, procenat uspješno procijenjenog broja mina spram očekivanih mina je 2.5%.
U periodu od 2005-2016. godine, rezultat minskih i deminerskih nesreća jeste da je 25 ljudi izgubilo život i 24 osobe su povrijeđene. Pored navedenog desile su se 23 nepravilnosti. Posljedica dosadašnjih nesreća je da BiH, prema pravosnažnim presudama, treba isplatiti 850 000 KM.
Procjene ukazuju da danas u BiH približno 545.000 građana živi u neposrednoj opasnosti od minskih polja, te se, prema tome, BiH svrstava među najugroženije zemlje u svijetu.

Bogumili - Povijest i naučavanje bosanskih krstjana/ Bogomils - History and Teaching of Bosnian Christians

PRETIS d.d. Vogošća - godišnji izvještaj za 2015. godinu/ Annual Report, 2015

PRETIS d.d. Vogošća - Izvještaj o izvršenoj reviziji finansijskih izvještaja za 2015. godinu/ Integral Auditors Report, 2015

PRETIS d.d. Vogošća - godišnji izvještaj za 2016. godinu/ Annual Report, 2016

Feminism, motherhood and the struggle for gender equality

6 November 2015

“In our struggle for equality, we tend to forget that women are also mothers (if they chose to be).  We should not be ashamed of our ability to give birth to a human being. The rights of mothers are also women's rights. Being a mother and a feminist is not a contradiction” says Aleksandra Miletić-Šantić, a lawyer and single mother of three children.

---

© Aleksandra Miletic-Santic

Aleksandra is originally from Mostar in Bosnia and Herzegovina (BH). She currently lives and works in Sarajevo as a BH focal point person for the Council of Europe’s Human Education for Legal Professionals Programme. She is also a specialist in the Monitoring and Evaluation of Development Programmes.

The years 1992-1995 was a tumultuous period in war torn Bosnia and Herzegovina when Aleksandra worked as a War Studio of Mostar correspondent for the Sarajevo-based Radio-Television BH. The multi-ethnic Studio had been created with the goal of being a source of optimism to citizens and as part of an attempt to preserve cultural and artistic life under abnormal conditions.  This studio was attacked and subsequently closed. In 1993 it was permanently destroyed when the building it occupied with the Headquarters of the BH Army was set on fire.

Aleksandra’s journalistic background and experience of living through armed conflict as a young woman has made her a passionate advocate for peace building. In her current professional capacity she works on the implementation of the United Nations (UN) Security Council Resolution 1325 on Women, Peace and Security. She has designed and facilitated training programs on gender and security, and also engages with the UN Women Office in BH to support national gender mechanisms in the implementation of the Resolution 1325.

“In the ideal world, being a feminist would be a matter of decency as it would be considered normal that all people have the same rights and liberties. That would include all rights - civil, social, economic and political.”

For the past 15 years, Aleksandra has been working on the improvement of human rights in BH, and was one of the pioneer gender advisors for the Common Security and Defence Policy missions of the European Union (EU). In her role as gender advisor for the EU Police Mission (EUPM) in BH she introduced the action plan for gender mainstreaming as a tool that focuses on improving the internal position of women staff members, while integrating gender in the EUPM mandate activities in BH.

Aleksandra’s dream of a better world drives her in the work she does:

“My dream is a world where everybody will be able to achieve their full potential, where not a single person will know about poverty or insecurity. Sadly, so many years after the adoption of basic human rights instruments, a way of life is still not a matter of individual choice.”

Aleksandra has been an AWID member since February 2014.

“I have become an AWID member as its mission and the way it is implemented strongly correspondents to my ideals. I also cherish the way AWID treats its members by paying due attention to every single member regardless of any basis. It makes every member feel as an important actor of change.”  

Potrošili milijune, a ni nakon 20 godina ne znaju gdje su nam minska polja/ They spent millions and after 20 years, they still don't know where the minefields are (Dnevni List, 7/11/2016)

https://web.archive.org/web/20161108181325/https://dnevni-list.ba/web1/potrosili-milijune-a-ni-nakon-20-godina-ne-znaju-gdje-su-nam-minska-polja/

Osvrt na specijalni izvještaj revizora o sistemu deminiranja na razini institucija BiH pod nazivom “Efikasnost sistema deminiranja u BiH”. Centar za uklanjanje mina ni 20 godina nakon završetka rata nema sve informacije gdje se mine nalaze u BiH, odnosno ne zna kolika je konačna sumnjiva površina. Postoje slučajevi da su se pronalazile mine ili dešavale nesreće na površinama koje nisu prvobitno okarakterizirane kao sumnjive. Ustanovljeno je kako se i pored više razina kontrole u sistemu deminiranja, nesreće i nepravilnosti  dešavaju na površinama koje je Centar za uklanjanje mina BiH proglasio sigurnim za korištenje. Posljedica dosadašnjih nesreća jeste da BiH, prema pravosnažnim presudama, treba isplatiti naknadu oštećenim osobama u iznosu od cca 850 tisuća maraka.

Potrošili milijune, a ni nakon 20 godina ne znaju gdje su nam minska polja

Centar za uklanjanje mina ni 20 godina nakon završetka rata nema sve informacije gdje se mine nalaze u BiH, odnosno ne zna kolika je konačna sumnjiva površina. Postoje slučajevi da su se pronalazile mine ili dešavale nesreće na površinama koje nisu prvobitno okarakterizirane kao sumnjive, navode revizori

Uspostavljeni sustav deminiranja na razini institucija BiH nije efikasan, zaključili su državni revizori u specijalnom izvješću pod nazivom “Efikasnost sustava deminiranja u BiH”. Nakon sagledavanja situacije revizori su zaključili kako institucije BiH nisu poduzele sve neophodne aktivnosti kako bi osigurale efikasnost sustava deminiranja.

– Može se zaključiti da opredjeljenje BiH da se ozbiljno pristupi problemu deminiranja ne postoji čime je ugrožena realizacija strateških ciljeva BiH i ispunjenje međunarodno preuzetih obveza. Sustavno, proces deminiranja nije analiziran niti unaprijeđen posljednjih 15 godina, stoji u izvješću.

Potrošeni milijuni

Vijeće ministara BiH i Ministarstvo civilnih poslova BiH nisu poduzeli mjere kako bi se uspostavio funkcionalan institucionalni okvir za deminiranje niti su osigurali potrebna financijska sredstva za efikasnu implementaciju strateških ciljeva deminiranja. U posljednje tri godine za financiranje deminiranja u BiH utrošeno je približno oko 113,5 milijuna KM ili 38,5 posto od planiranih sredstava. Također, BiH godišnje izdvaja 75 posto manje sredstava nego što je planirano Strategijom protuminskog djelovanja BiH 2009. – 2019., a operacije čišćenja ovise u potpunosti o donatoru.

Šokantno otkriće iz ovoga izvješća je i to da čak ni oni kojima su mine direktna nadležnost o ovome problemu nemaju potpune informacije. Revizori navode kako  Centar za uklanjanje mina BiH (BH MAC)  nije poduzeo adekvatne aktivnosti s ciljem osiguranja efikasnosti i transparentnosti sustava deminiranja.

-Centar za uklanjanje mina ni 20 godina nakon završetka rata nema sve informacije gdje se mine nalaze u BiH, odnosno ne zna kolika je konačna sumnjiva površina. Postoje slučajevi da su se pronalazile mine ili dešavale nesreće na površinama koje nisu prvobitno okarakterizirane kao sumnjive, navode revizori. Ni kontrola kvalitete deminiranja koju provodi Centar za uklanjanje mina BiH nije efikasna. Ustanovljeno je kako se i pored više razina kontrole u sustavu deminiranja, nesreće i nepravilnosti  dešavaju na površinama koje je Centar za uklanjanje mina BiH proglasio sigurnim za korištenje.

-Navedene nesreće i nepravilnosti sve više postaju uobičajena pojava jer Centar za uklanjanje mina BiH nije poduzimao aktivnosti kako bi se sustav deminiranja, prvenstveno kontrole kvalitete, unaprijedio, upozoravaju revizori.

Nema kazni

Koliko država neozbiljno pristupa ovom problemu govori informacija kako su u ovoj godini izdvojili samo 100 tisuća maraka za deminiranje. Nova dinamika predviđa da bi BiH, u najboljem slučaju, ako institucije prepoznaju važnost rješenja ovoga problema, mogla biti očišćena od mina 2024. godine, a ne 2019. kako je to planirano Strategijom protuminskog djelovanja „BiH bez mina 2019“. Revizija čak navodi kako postoje i mišljenja kako se BiH mina neće riješiti ni za 60 godina. Ono na što revizori nadležnim skreću pozornost jeste i to da se definirani mehanizam disciplinske odgovornosti  ne primjenjuje ili se minimalno koristi. Do danas, bez obzira na broj nepravilnosti i nesreća, nijedna deminerska organizacija ili pojedinac nije novčano kažnjena.

Brojne nesreće

Trenutna veličina minski sumnjive površine u BiH iznosi 1.176,5 kilometara kvadratnih ili 2,3 posto u odnosu na ukupnu površinu BiH.

Izvješće navodi i kako je u razdoblju od 200.5–2016. godine, rezultat minskih i deminerskih nesreća taj da je 25 ljudi izgubilo život i 24 ih je povrijeđeno. Pored navedenog desile su se 23 nepravilnosti. Posljedica dosadašnjih nesreća jeste da BiH, prema pravosnažnim presudama, treba isplatiti naknadu oštećenim osobama u iznosu od cca 850 tisuća maraka.

Procjene ukazuju da danas u BiH približno 545.000 građana živi u neposrednoj opasnosti od identificiranih ili neidentificiranih minskih polja i njihov život je u svakodnevnoj opasnosti. Na temelju broja ugroženih zajednica (cca 1.400) i razine utjecaja mina, BiH se svrstava u red najugroženijih zemalja na svijetu.

Narušen ugled

Revizori navode i to kako proces deminiranja u BiH prate česti negativni medijski natpisi koji utječu na transparentnost cijelog procesa, ali i to da je bivšem ravnatelju BHMAC-a početkom 2016. godine izrečena pravosnažna presuda zbog zlouporabe službenog položaja.

-Sustav nije postavljen na zdravim temeljima i ne može se očekivati ni da isti daje efikasne rezultate. U nedostatku transparentnosti rada i različitih koruptivnih špekulacija, BHMAC-u je narušen ugled među donatorima, ali i javnosti. I pored takve situacije ne može se zaključiti da je BHMAC poduzeo aktivnosti kojima bi rad učinio transparentnim i efikasnijim, zaključak je revizorskog izvješća.  

Piše:Vanja Bjelica-Čabrilo, dogadjaji@dnevni-list.ba

Ejup Ganić kritikuje američku šutnju u njegovom slučaju/ Ejup Ganic Criticises US Silence in His Case - 21.4.201 klix0

https://www.klix.ba/vijesti/bih/ejup-ganic-kritikuje-americku-sutnju-u-njegovom-slucaju/100421032
(English translation below)

Ejup Ganić kritikuje američku šutnju u njegovom slučaju

Član ratnog Predsjedništva RBiH Ejup Ganić, koji se suočava sa mogućnošću da ga Velika Britanija izruči u Srbiju zbog optužbi za ratne zločine, kritikovao je danas administraciju američkog predsjednika Baracka Obame, jer se nije oglasila o njegovom slučaju. Ganić je američkom dnevniku "Miami Herald" rekao da "Amerikanci ne treba da šute o ovom slučaju, jer šutnja znači odobravanje". Ganić je podsjetio da je on 1996. godine dočekao tadašnju prvu damu SAD-a, a sada šefa diplomatije Hillary Clinton tokom njene posjete BiH, kao i da se sastao sa specijalnim predstavnikom američkog predsjednika za Balkan Richardom Holbrookeom.
Kontroverza je izbila 2008. godine kada je tokom svoje predsjedničke kapmapnje Clinton rekla da je po njenom dolasku na aerodrom u Tuzli 1996. godine otvorena snajperska vatra, što su osporili novinari koji su tada bili sa njom. Prema Ganićevim riječima, on je "pokušao da umanji nastalu štetu, ističući da je tada i on bio zabrinut zbog bezbjednosti u BiH".

On je izrazio zaprepaštenost i zbog neoglašavanja Holbrookea, koji je sada specijalni predstavnik SAD za Afganistan i Pakistan."Svi šute, pa čak i američki ambasador u Sarajevu. State Department treba da reaguje i da pošalje svog posmatrača. Treba da ukažu na rezultate istrage Tribunala u Hagu", rekao je Ganić. State Department je do sada odbijao da komentariše ovaj slučaj, ali je portparol američkog MIP-a P.J. Crowley danas rekao da je "Washington upoznat o slučaju koji je u procesu pred britanskim pravosuđem".

Ganić je naglasio da je njegov slučaj u BiH izazvao "veliku paniku" i da joj nanosi štetu kao i reputaciji tribunala za ratne zločine. Vlasti u Beogradu traže od Velike Britanije da im izruči Ganića na osnovu optužnice podignute u Srbiji, koja ga tereti za ubistvo i ratne zločine 3. maja 1992. godine u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu.

Sud u Londonu odlučio je juče da će 5. jula u cjelosti razmatrati zahtjev Srbije za Ganićevim izručenjem. On će do tada u Londonu ostati u kućnom pritvoru.

Ejup Ganic Criticises US Silence on His Case

Ejup Ganic has criticised the U.S. over its silence on his case.

A member of the wartime Presidency of the Republic of Bosnia and Herzegovina, Ejup Ganić, facing the possibility of being extradited by the UK to Serbia in relation to the war crimes charges, has criticized today the Administration of the US President Barack Obama, for their silence in his case. "The Americans shouldn't be silent on this case. Silence implies approval," Ganic told "Miami Herald" .

He also reminded that in 1996, it was him who welcomed the then US First Lady and current Secretary of State, Hillary Clinton, during her visit to BaH, as well as that he had a meeting with the special envoy of the US President to the Balkans, Richard Holbrooke.

A controversy was started in 2008 when during her election campaign, Clinton said that at her arrival to the Tuzla airport in 1996, the snipers opened fire, which was denied by the reporters who accompanied her. According to Ganic, "he tried to minimize the damages by pointing out that at that time, he was also worried about security in BaH".

He expressed his shock also because Holbrooke, currently US envoy to Afghanistan and Pakistan failed to react. "Everyone is silent, even the American ambassador in Sarajevo," Ganic said in the interview. "The State Department should react and send their observer. They should point to the findings of the Hague Tribunal." 

Up until now, the State Department has sustained from commenting on this case. However, the United States Assistant Secretary of State for Public Affairs P.J. Crowley has stated today that “Washington is aware of the case, and it is proceeding through the British legal system".

Ganic emphasized that his case is causing "big panic" in his country, as well as damage to it, but also to the reputation of the war crimes tribunal. The authorities in Belgrade requested from the UK to extradite Ganic on the basis of the indictment filed in Serbia, including charges for homicide and war crimes committed on the 3rd of May, 1992 in Dobrovoljacka Street in Sarajevo.

The Magistrates Court in London set the 5th of July as the date for the hearing of Serbia's request for the extradition of Ganic. Until then he is staying in London under house arrest.