Pomaganje oligarsima u izbjegavanju sankcija postalo je unosan biznis - Autor: Mislav Šimatović (Večernji list, str. 12, 25.09.2023.)

Članak u elektronskom obliku dostupan Premium pretplatnicima Večernjeg lista na linku: https://www.vecernji.hr/vijesti/pomaganje-oligarsima-u-izbjegavanju-sankcija-postalo-je-unosan-biznis-1711663

Pomaganje oligarsima u izbjegavanju sankcija postalo je unosan biznis (dio članka koji se odnosi na Velesstroj)  

Autor: Mislav Šimatović (Večernji list, str. 12, 25.09.2023.)

(...) Uz ova nelegalna lobiranja, ruski oligarsi sve češće pokreću sudske sporove protiv sankcija. Sve veća pozornost zapadnih država po pitanju izbjegavanja sankcija i pranja ruskog novca preko Emirata zasigurno ne odgovara grupaciji oko Saifa Alketbija, koji je početkom studenog 2022. objavio da je od sankcionirane Sberbanke kupio 43,4% dionica Fortenove. Navodna kupoprodaja vrijedna 400 milijuna eura obavljena je u nekoliko sati, a brojne nelogičnosti u Alketbijevoj priči o kojima su mediji pisali ukazuju da se radilo o fiktivnoj kupoprodaji. Naime, sumnja se da je Alketbi paravan za drugog kupca te da se ovim manevrom pokušalo izigrati sankcije, preuzeti Sberbankove dionice Fortenove i tako novac iz Rusije prebaciti i oprati u EU. Operacija nije uspjela jer je EU pod sankcije stavila tvrtku SKB, u kojoj Sberbank čuva dionice Fortenove, a nizozemski sud odbacio je Alketbijev zahtjev da se upiše kao vlasnik Fortenove. U operaciji preuzimanja Fortenove dvije su osobe označene kao ključne Krešimir Filipović, ruski tajkun i vlasnik tvrke Velesstroj, koji je naveden kao osoba čiji kapital stoji iza pokušaja preuzimanja Fortenove i kojem Alketbi služi kao paravan te Miodrag Borojević, njegov dugogodišnji poslovni partner i član  uprave Fortenove ispred Sberbanka, kao glavni operativac cijele operacije pretvaranja Velesstrojeva ruskog kapitala u dionice Fortenove. Borojević je medijima priznao da je radio kao Alketbijev savjetnik za kupoprodaju Fortenove.

Filipovićeva tvrtka Velesstroj jedna je od najvećih ruskih građevinskih tvrtki koja gradi naftovode, plinovode i slično od strateške važnosti za Rusku Federaciju i državne energetske kompanije. Velesstroj je došao u fokus javnosti kada je ruski oporbeni političar Aleksey Navalni objavio dokumentarac o Putinovom dvorcu na Crnom moru vrijednom milijardu dolara, čiji je zakupac 2011. godine bila upravo tvrtka Velesstroj. Najviše poslova Velesstroj dobiva od Transnefta čiji je izvršni direktor Nikolaj Tokarev dugogodišnji bliski suradnik Vladimira Putina i financijer ruskih donositelja odluka odgovornih za aneksiju Krima i destabilizaciju istočne Ukrajine, a ujedno je u bliskom odnosu sa Filipovićem. Tokarev ljetuje na Lošinju, a Filipović je suvlasnik tamnošnjeg turističkog kompleksa Jadranka.

Hrvatska na sivoj listi

Sjedinjene Države, ali ne i EU, 14. rujna ove godine godine uvrstile su Velesstroj na sankcijsku listu. Potvrdilo se tako ono što su mediji ranije isticali: da je Velesstroj jedna od onih koja pomaže opstanak Putinova režima i ruskog vojnog stroja. Krešimir Filipović, kao vlasnik Velesstroja, kao privatna osoba zasad nije pod

sankcijama, ali svako poslovanje s njim predstavlja rizik. Nakon ruske agresije na Ukrajinu promijenio je prebivalište te je od polovice 2022. prijavljen u Dubaiju. O poslovnoj suradnji Filipovića i Borojevića u kontekstu sumnji u izbjegavanje sankcija znakovito govori neobičan detalj. Naime, tijekom Borojevićeve brakorazvodne parnice Općinski sud u Novom Zagrebu odlučivao je o obiteljsko-bračnoj stečevini Borojevića i njegove supruge. U presudi od 30. ožujka 2023. godine sud je utvrdio da su Filipovićev otac i brat svjedočili da je Borojević od Filipovića fiktivno posuđivao višemilijunske iznose, pri čemu je sud utvrdio da je to rađeno s lažiranom i antidatiranom dokumentacijom, a novac je po Borojevićevom svjedočenju samo prošao preko njegovog računa da bi ih Filipovići transferirali trećim osobama. Dakle, radilo se o ozbiljnoj sumnji u pranje novca, a nije poznato jesu li državna tijela išta poduzimala kad je riječ o ovoj sudskoj presudi. Unatoč razotkrivanju cjelokupne operacije i gubitku više sporova u Nizozemskoj, kao i uvrštavanju Velesstroja pod sankcije SAD-a, Borojević i Filipović nisu odustali od Fortenove. Borojević je mjesecima u potrazi za pravnim i PR savjetima koji će mu pomoći u ukidanju ili izbjegavanju sankcija. S obzirom na to da sankcije SAD-a dovode u opasnost svakoga tko s njima bude surađivao na spašavanju Filipovićeva kapitala, cijena ovih usluga može samo rasti. Stručnjaci koji se bave ovom problematikom to nazivaju „nadnicom za strah“. U kontekstu zanimljivo se podsjetiti da je Međunarodna agencija za borbu protiv pranja novca Financial Action Task Force (FATF) u lipnju uvrstila Hrvatsku na „sivu listu“ zbog nedjelotvornih aktivnosti u sprečavanju pranja novca. Hrvatska je jedina članica EU na „sivoj listi“ FATF-a i ta činjenica predstavlja neugodan politički, gospodarski, reputacijski i pravni problem. Večernjakovi sugovornici upozaravaju da, pokaže li se da je moguće pranje i plasiranje sankcioniranog ruskog kapitala u Hrvatskoj, Hrvatska također riskira uvrštavanje na „crnu listu“ FATF-a. Radilo bi se o nepopravljivoj šteti s nesagledivim političkim i gospodarskim posljedicama.     

Punac Emila Tedeschija iz Širokog Brijega opet utekao u Moskvu (Irena Divković Milanović, Imperijal, 19.02.2021)

 http://www.imperijal.net/1/13/radar/2447/punac-emila-tedeschija-iz-sirokog-brijega-opet-utekao-u-moskvu.html?fbclid=IwAR12JYmUjvvjbrKo2AeWxnK3_psSro5Uy38IfmQIJ-aq_sZ5UwVssNHApLo

 

Nakon pisanja Imperijala

Punac Emila Tedeschija iz Širokog Brijega opet utekao u Moskvu

Mihajlo Perenčević se u kolovozu prošle godine odjavio iz Hercegovine i prijavio u ruskoj prijestolnici

 Jedan od najbogatijih i najmisterioznijih Zagrepčana, neokrunjeni je kralj Malog Lošinja a ruski mediji ga nazivaju 'hrvatskim novčanikom Vladimira Putina'. Posjeduje američku putovnicu a istodobno je s ortakom Krešimirom Filipovićem zakupac dvorca i kompleksa u Gelendžiku koji je zatočeni Aleksej Navaljni nazvao Putinovim dvorcem. Dobio je odličje predsjednika Rusije ali i ruskog patrijarha.... U članku koji slijedi razotkrivaju se njegove porezne ali i transakcije vrijedne milijarde kuna.

 

U kolovozu prošle godine, sudeći po relevantnim sudskim podacima, Mihajlo Perenčević odjavio se s adrese u Širokom Brijegu i prijavio na adresu u Favejevoj ulici u Moskvi. Predzadnje porezno utočište imao je u susjednoj Hercegovini, tradicionalnom utočištu Hrvata koji se nađu na meti pravosuđa. Doduše, Perenčevića nitko sudski ne goni ali je evidentno da počinju njegovi porezni problemi. Naime, godinama je vješto mijenjao adrese kako bi izbjegao visoka poreznih davanja sukladno ostvarenim enormnim profitima u biznisu na tri kontinenta (SAD-u, Europi i azijskom dijelu Rusije).

Istraživači okupljeni oko OCCRP-a pokušavali su detektirati zadnju adresu Mihajla Perenčevića ali u tome nisu uspjeli. Odgonetke se nekad skrivaju na lako dostupnim mjestima - sudskim ili  zemljišnim registrima. Tako je i u slučaju jednog od zasigurno financijski najtežih hrvatskih državljana - ujedno punca sina najbogatijeg hrvatskog tajkuna Emila Tedeschija koji nosi tatino ime. Prvi dokaz da je Perenčević u bijegu od američkih ili europskih poreznika posegnuo za adresom u Širokom Brijegu detektirali smo u zemljišnom registru Malog Lošinja.

Tamo se naime Perenčević sa suprugom Sonjom uknjižio kao vlasnik reprezentativne vile u uvali Čikat. Uz ime vlasnika - znakovito - nije bila upisana zagrebačka adresa - kao što je to bio slučaj s prethodnim Mihajlovim upisima u zagrebačkoj i malološinjskoj gruntovnici. Naime, te 2018. uz njegovo ime bila je upisana adresa u Ulici Kralja Zvonimira u Širokom. Slijedom tog otkrića pogledali smo stanje u registru Trgovačkog suda u Zagrebu. Tamo nas je dočekalo zanimljivo otkriće. Perenčević je naime u roku tri godine, počev od 2015., tri puta mijenjao adresu. Te godine je zamijenio LA adresu na Beverly Hillsu - 519 North Canyon Drive - adresom na Trgu  Ante Starčevića 4 u Širokom Brijegu.

Lako smo ustanovili da se na toj adresi nalazi Hotel Park s 4 i pol zvjezdice. Dakle, očito je da se Perenčević samo fiktivno iz SAD-a preselio u Široki Brijeg. Očito je to napravio iz poreznih razloga - naime tih je godina Perenčevićeva ruska tvrtka Velestroj (u originalu Velesstroy) ostvarivala ekstra profit a on je, osim hrvatskog i američki državljanin, te je vjerojatno želio izbjeći plaćanje poreza SAD-u. 

Prema podacima iz  Los Angeles gruntovnice supružnici Perenčević su na spomenutoj adresi kupili luksuznu vilu 2002. za 2,22 milijuna dolara. Vila je sada vlasništvo Sonje Perenčević. Perenčevićeva adresa na kojoj je živio prije prijave u Americi bile su zagrebačke Kozarčeve stube 3, ulica - odvojak iz Pantovčaka. Prema zemljišnim podacima vlasnik vile na toj adresi u doba socijalizma bila je tvrtka  Unikum hortikulturnog komunalnog poduzeća, OOUR Građevinarstvo.

Pravni sljednik te tvrtke je Trgovačko društvo Zrinjevac iz Zagreba. Na toj adresi, koja je prijavio 1996. kada je bio član NO-a riječke tvrtke Jadrankolor, Perenčević  nema uknjiženo vlasništvo. U tom NO-u je bio tri godine, do travnja 1999. godine. Potom se Perenčević ukazao kao fizički osnivač tvrtke Valadria u Zagrebu 2009 godine. Zanimljivo je kako je tu tvrtku osnovao preko washingtonske tvrtke Trenton & Partners LLC a koju je ugasio 2008. godine. Iako je Trenton ugašen u Americi, u završnom izvješću Valadrie za 2018. a koji potpisuje njegova snaha Ivana Perenčević, piše kako je prihod Valadrie 0 kuna te da su obveze prema Trentonu preko 13 milijuna kuna.

Preostaje nam vidjeti kakvu će čudnovatu alkemiju primijeniti Mihajlo Perenčević da vrati sredstva od skoro dva milijuna eura tvrtci koju je ugasio prije 12 godina? Iz istog registra vidljivo je i kako je Perenčević u vrijeme upisa vlasništva nad Valadriom posjedovao američku putovnicu jer je nju dao upisati kao identifikacijski dokument. U Valadriji je Perenčević kao fizička osoba i dalje jedini vlasnik dok je direktorica supruga njegovog sina Nikole. 

Ako ikada Perenčević porezno padne, kao što je u Americi zbog poreza pao Al Capone, onda bi slijed promjena adresa koji je vidljiv iz upisa Valadrije, mogao biti temeljni putokaz. Naime, nakon što je 2015. kalifornijsku adresu zamijenio hercegovačkom, Perenčević se u travnju 2016. odjavio iz širobriješkog hotela i prijavio  na moskovskoj adresi. Rezidencijalni luksuzni kompleks na adresi  2 Tverskaja Jamskaja dom 10  u Moskvi postao je novo privremeno boravište Mihajla Perenčevića.  

Na toj se adresi iznajmljuju luksuzni apartmani. Vidljivo je to iz foto galerije jer stanovnici prestižnog kompleksa imaju facinantan hol, luksuzni restoran i niz drugih zajedničkih sadržaja. Prema podacima sa službene stranice Perenčevićeve tvrtke velesstroy.com na toj adresi je sjedište njegove kompanije. Samo dvije godine kasnije, Perenčević više nije bio upisan kao moskovski rezident već se ponovno fiktivno ukazao u Širokom Brijegu. No, njegova službena adresa više nije Hotel Park već višekatnica u Ulici Kralja Tomislava 29/a.

Veliko je pitanje je li Perenčević ikada kročio u zgradu na toj adresi ili je za njega prijavu napravio neki odvjetnik iz Zagreba? Tu je promjenu adrese Mihajlo napravio u veljači 2018. godine. Zanimljivo je kako Perenčević uspijeva sakrivati tragove svoga vlasništva preko mreže kompanija osnovanih u poreznim oaza. Primjerice, vlasnik njegovog ruskog giganta Velestroja je londonski Amerco International Ltd.  U Hrvatskoj je ta tvrtka od 2005. imala registrirano predstavništvo koje je vodio stanoviti Armin Alić.

U Zagrebu je 1996. Perenčevićev dugogodišnji ortak, bivši pomoćnik u MUP-u koji je bio zadužen i za nabavu oružja tijekom Domovinskog rata Željko Tomljenović , osnovao tvrtku istog imena na kućnoj adresi u Medvedgradskoj ulici u Zagrebu. U tvrtci Amerco International d.o.o. je jedno vrijeme direktor bio njegov sin Luka da bi u tvrtci do gašenje 2007. direktorica bila Zagrepčanka Branka Despot. Ona je inače odgovorna osoba i u tvrtci Magnum HR nova koju je osnovao  Mihajlov sin Nikola a koja je sada u posjedu Alpha ulaganja.

Preko te tvrtke ruski tajkuni povezani s Perenčevićem upravljaju i hotelima u Malom Lošinju poput Vile Hygeie i Vile Flora. Tvrtka Magnum HR nova vlasnica je pretplatničkih brojeva  u Uvali Čikat 13 u Malom Lošinju.  No, na toj lokaciji se nalaze i čestice u vlasništvu Grada Lošinja i Hrvatskih šuma a iz zemljišnih knjiga su vidljivi i sudski sporovi. Naime, na terenima tik do tog kućnog broja izgrađeni su luksuzni apartmani.

U jednom objektu suvlasnica više apartmana je Mihajlova snaha Ivana koja se uknjižila na apartmane tvrtke Fil-Adria Turist koju je osnovao Perenčevićev partner Krešimir Filipović a koji je vlasništvo 2016. prepustio članu najuže obitelji Tomi Filipoviću. Na malološinjskim apartmanima upisana je zabilježba od 47.537.251,48 kuna u korist Fil-Adria Turista. Ta je tvrtka zemljišna vlasnica i vile u uvali Čikat 21 a na kojoj pretplatnički broj ima Sonja Perenčević.

Spomenuti apartmanski kompleksi nastali su kao projekt javno-privatnog partnerstva u kojem je osim Grada Malog Lošinja i Fil-Adria Turista sudjelovala i zg. tvrtka Hal odvjetnika Krešimira Lešića. On je znan i kao suprug loto djevojke i bivše Miss Jelene Glišić te sin ubijenog odvjetnika Hrvoja Lešića koji je likvidiran na Malom Lošinju kao žrtva iznude.

Između spomenutih sudionika JPP-a 2013. došlo je do razvrgnuća ortačkog ugovora a na scenu je tada stupila tvrtka Media Polis kao sljednica ugovora Fil-Adria Turista. Osnivačica i direktorica u Media Polisu je vlasnica marketinških agencija iz Zagreba Anita Bračun koja je sa suprugom Brunom poznata i kao vlasnica luksuzne vile u Jurjevskoj, koja je nekad bila vlasništvo plemenitaške obitelji Živković-Androwski-Lubienski.  Bračuni su marketinški moćnici pa samim tim i ostvaruju utjecaj na medije što je vjerojatno grupaciji oko Perenčevića jako važno.

Drugi krak utjecaja na medije Perenčević ostvaruje i preko Mario Petrovića, partnera Bože Skoke, koji je stekao Perenčevićevo povjerenje činjenicom da je i u rodbinskim odnosima s njegovom snahom Ivanom te je imenovan u NO lošinjske Jadranke. U tom su NO-u još i Krešimir Filipović koji ima prijavljenu istu moskovsku adresu koju je imao i Perenčević ali od zvučnijih imena tu je i Borislav Škegro.

Imenovanjem u NO hotelsko-turističke tvrtke Jadranka Perenčević se očito revanširao Škegri za godine u kojem je držao njegovog sina u tvrtci Quaestus partneri. S druge strane tandem Skoko-Petrović su u  Akademski savjet njihovog privatnog učilišta Edward Bernays imenovali Mihajlovog sina Nikolu Perenčevića te direktora njihove Jadranke Sanjina Šolića u Akademski savjet tog svog privatnog sveučilišta.

Predsjednica istog je ultra ambiciozna Gordana Buljan - Flander, šefica Poliklinike za zaštitu djece. Vlasnik malološinjske Jadranke je zagrebačka tvrtka Beta ulaganja čiji je vlasnik isti kao i druge, s Perenčevićem, povezane tvrtke Alfa ulaganja. Objema je vlasnik moskovska tvrtka Alfa-kapital.  Odavno traju špekulacije jesu li Perenčević ili njegovi ruski partner poput vlasnika Transnefta Nikolaja Tokarjeva koji je vlasnik vile Carolina na Malom Lošinju, vlasnici Alfa-kapitala.

No, zna se da je Perenčević, koji je s partnerima te s bratom Predragom pokupovao sve vrijedne vile u uvali Čikat na Malom Lošinju, kao dijete ljetovao tamo s roditeljima u kućici od 30-ak kvadrata te da od tada potječe njegova fascinacija tim otokom. Također, nije tajna da je Perenčević dio kruga osoba od povjerenja ruskog predsjednika Vladimira Putina. Ta je veza i javno demonstrirana jer je Perenčevićev Velestroj izabran za kompaniju koja je imala pristup u tzv. Putinov dvorac na obali Crnog mora.

Također, 2016. Putin je osobno nazočio važnom događaju za kompaniju i tada je nastala snimka razgovora Putina i Perenčevića. Punac Tedeschijeva sina uživa i veliki ugled u vrhu Ruske pravoslavne crkve što se vidjelo i po snimkama specijalnog prijama kod ruskog patrijarha Kirila kada je primio i odličje. Perenčević i njegovi najbliži suradnici Krešimir Filipović i Zlatko Penić odlikovani su 2010. od bivšeg predsjednika te kasnije dugogodišnjeg premijera Ruske Federacije Aleksandra Medvjedeva. 

Strateški važna otkrića o opsezima i vrijednosti ruskog biznisa Perenčevića i Velestroja moguće je dokučiti iz londonskog registra. Tvrtka Amerco International Ltd., sve do promjene imena u Oil Storage Ltd. i likvidacije, bila je glavna za transfer dobiti ali i troškova generiranih kroz poslovanje u Rusiji imala sjedište na adresi londonskog direktora te u Velikoj Britaniji.  Ta je tvrtka od osnivanja pa sve do godinu prije likvidacije imala minimalno oko 20 milijuna britanskih funta prihoda.

Najveće prihode  imala je 2009. - preko 142 milijuna britanskih funti. Perenčevićev modus operandi lako se da iščitati iz godišnjih izvještaja i promjena direktora. Ta strateški važna tvrtka bila je osnovana 13. srpnja 1998. a ugašena je 30. listopada 2019. Vjerojatno gašenje koincidira s pojačanim interesom neovisnih istraživača za Perenčevićeve netransparentne poslove i možebitne interkontinentalne porezne utaje.

Važno je naglasiti da je vlasnik te londonske tvrtke preko koje su kroz godine tekle stotine milijuna funti prometa bila off shore tvrtka Interport Contract iz američke porezne oaze Delaware.  I dok su milijuni putovali iz jedne zemlje u drugu, Perenčević je očito veći dio godine provodio u Moskvi gdje se kretao u visokim krugovima i posjećivao golf turnire Alfa-private kluba. U rujnu 2018. Perenčević se ukazao i kao sudionik prestižnog golf turnira u francuskom Biarritzu u društvu europske elite i pripadnika europskog plemstva.

Za to vrijeme njegova supruga Sonja veći dio godine provodi u Los Angelesu gdje je vlasnica ne samo nekoliko vila već i spomenutog restorana te nekoliko tvrtki. U posljednje vrijeme sve više ruskih medija iskazuje golem interes za razotkrivanje tajnih Perenčevićevih transakcija. Ako je njegovo ime bilo vrhunska ulaznica Emilu Tedeschiju za proboj na tržište Rusije, očito je kako će ta ulaznica sada imati i jednu dodatnu, hipotekarnu stranu. Špekulira se kako Tedeschi želi preuzeti Podravku te da u tome računa na novu šeficu Martinu Dalić o čemu smo već pisali. Također, objavili smo članak kako je Perenčevićev ortak Krešimir Filipović interesno povezan s nedavno zbog obiteljskog nasilja uhićenim čelnikom Fortenove Miodragom Borojevićem.

(Napomena: Članak Irene Divković Milanović je u izvornom obliku objavljen na stranicama tabloida Imperijal prošle godine. Nakon objave članka Mihajlo Perenčević se odjavio sa širokobriješke i ponovno prijavio moskovsku adresu).