Minutes from the Conference Processing War Crimes in BiH – Achievements and Challenges (June, 2006)

Minutes from the Conference Processing War Crimes in BiH – Achievements and Challenges; UNDP/ Center for Education of Judges and Prosecutors – June 1 – 2, 2006 UNITIC, Sarajevo Conference

Recommendations:

1. Creation of a national strategy and system of support to an efficient processing of war crimes, which would include technical and material assistance to courts and prosecutor's offices; 

2. Improve cooperation between entity courts and the Court of BiH with the objective of exchanging information and resolving the issue of competence which was discussed during the conference; 

3. Participants expressed support to the continuation of judicial reform, in particular to further efforts in the development of legal framework for processing war crimes and expert and administrative-technical capacities for dealing with war crime cases in courts and prosecutors' offices; 

4. Work on establishing a mechanism for making the ICTY data bases accessible for BiH courts and prosecutors' offices; 

5. Continuous education and training in the field of war crimes processing.

The search engine manipulation effect (SEME) and its possible impact on the outcomes of elections by Robert Epstein and Ronald E. Robertson

The search engine manipulation effect (SEME) and its possible impact on the outcomes of elections by Robert Epstein and Ronald E. Robertson (American Institute for Behavioral Research and Technology, Vista, CA 92084 Edited by Jacob N. Shapiro, Princeton University, Princeton, NJ) Here the authors report "the results of five relevant double-blind, randomized controlled experiments, using a total of 4,556 undecided voters representing diverse demographic characteristics of the voting populations of the United States and India. The results of these experiments demonstrate that (i) biased search rankings can shift the voting preferences of undecided voters by 20% or more, (ii) the shift can be much higher in some demographic groups, and (iii) search ranking bias can be masked so that people show no awareness of the manipulation. We call this type of influence, which might be applicable to a variety of attitudes and beliefs, the search engine manipulation effect. Given that many elections are won by small margins, our results suggest that a search engine company has the power to influence the results of a substantial number of elections with impunity. The impact of such manipulations would be especially large in countries dominated by a single search engine company."

The comic: Ajvaz-dede - the spiritual builder of Bosnia

Addressing those present at Ajvatovica at the 505th Days of Ajvatovica in 2015, the Reisu-l-Ulema of the Islamic Community in BaH Husein ef. Kavazović emphasized the significance of organization of this manifestation and the preservation of its tradition.

“I wish to express my gratitude to the generations of Muslims who have before us, by preserving the memory of this prayer and great God’s friend Ajvaz-dedo, saved for us this spirituality that can be felt only here, at Ajvatovica, and at no other place in B&H. Their hope that they trust us the preservation of this tradition from generation to generation imposes for us an obligation to, with the same flame and the same consciousness as those good Muslims, give our best to preserve Ajvatovica and the memory of Ajvaz-dedo, the greatest Bosnian spiritualist that this country has ever breeded, for our children, the generations that are to come after us, as well as for our yet unborn children”, said Reis Kavazović among other things.

According to the post on the blog Bosnian Magic, "every year in June, thousands of Bosniaks gather at the holy site at Ajvatovica near the village of Prusac. According to legend, Prusac had problems with water supply.  Ajvaz-dedo found a water spring near Prusac, but it was blocked  with a 74 meters long rock. Ajvaz-dedo spent 40 days praying to Allah to split the rock. On the fortieth morning, following his prayers,  Ajvaz-dedo dreamed that two white rams collided and split the rock. 

In June 1990 the Islamic Community (IZ), organized a landmark commemoration of the sixteenth-century conversions to Islam in Bosnia.

Concurrently the IZ symbolically restored the national  Bosniak shrine at Ajvatovica in western Bosnia via massive pilgrimage under green banners of Islam. The pilgrimage had originated in 1463 and had continued as an established tradition until it was interrupted by a police action in 1947. Legend has it that Ottoman religious instructors came to the Prusac area in the 1460s to establish regular instruction and convert local members of the Bogumil "Bosnian Church" to Islam.

On 16-17 June 1990. over 100.000 people made pilgrimage to Ajvatovica to commemorate the beginning of the conversion to Islam in Bosnia. At the mountain shrine where Muslim mystics meditate above the valley of the historic conversion."

The comic in the form of a picturebook:  Ajvaz-dede - the spiritual builder of Bosnia, was published by Yunus Emre Enstitüsü in Bosnia and Herzegovina.

Ajvaz-dede was a Sufi dervish who arrived in Akhisar (known today as Prusac, Bosnia and Herzegovina) with the conquering Ottoman armies in 1463.

Facebook stranica Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU) - 19.08.2013. - uoči popisa stanovništva u BiH koji je sproveden u periodu 1-15. 10.2013.

 19. avgust 2013. (BANU)

"Opstanak Bosne i očuvanje nacije

Tri konstitutivne nacije u BiH jesu Bošnjaci, Srbi, Hrvati.

Ipak, Bošnjaci su još uvijek odrednica koja se rijetko koristi i teško prihvaća! Čak i u Bosni i Hercegovini, čak i od samih Bošnjaka! Šta je dovelo do takve uzdržanosti u pogledu sagledanja sopstvenog identiteta i njegovog prihvatanja? Duga je i gorka povijest Bošnjačkih stradanja, stradanja kojima su bili izloženi samo zato što su Bošnjaci! Uz žestoku medijsku propagandu, inspirisanu ideološkim strateškim ciljem da se odgodi, a po mogućnosti i da se trajno spriječi puno nacionalno samo-ostvarenje Bošnjaka i dovrši institucionalno konstituisanje bošnjačke nacije, značajan faktor je i strah Bošnjaka da isticanjem svoje posebnosti ne ugroze svoj opstanak i opstanak Bosne i Hercegovine. Sasvim neopravdan strah, mora se odmah istaći!

Jer, upravo suprotno je istina! Opstanak Bosne i Hercegovine kao države, može se garantovati jedino energičnom afirmacijom nacionalnog identiteta Bošnjaka! To je aksiom, to je alfa i omega, to je postulat i conditio sine qua non svake konstruktivne politike, to je temelj svake zdrave strategije, na kom se jedino može izgraditi čvrsta demokratska država i jasna građanska svijest na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine!

Prvi korak koji se mora preduzeti, jeste definitivno razgraničavanje kompozita “Bosna“ i “Hercegovina“ koji sačinjavaju ime države i koji se, iako su po svom karakteru isključivo teritorijalno i lokalno konotirani, potpuno neopravdano transponiraju kao navodne oznake etničke i nacionalne pripadnosti u rogobatnoj formi “Bosanci“ i “Hercegovci“ – od jedine korektne forme nacionalne odrednice koja glasi “Bošnjaci“. To znači da je nužno definitivno, sistematsko i potpuno brisanje pojmova “Bosanci“, “Hercegovci“, kao i “Bosanci i Hercegovci“ iz spiska referenci koje upućuju na nacionalni identitet Bošnjaka! Kao što Hrvati nikada neće reći da su Dalmatinci, Slavonci, Zagorci, Istrani itd. kada govore o svojoj nacionalnoj pripadnosti; i kao što Srbi nikada neće reći da su po nacionalnosti Šumadinci, Piroćanci, Vranjanc (još manje da su Gedže, Čokalije, Čarapani); tako i Bošnjaci moraju najzad prestati sebe ponižavati izbjegavanjem sopstvenog nacionalnog imena i skrivanjem iza etnički i nacionalno apsolutno praznih odrednica. Oznake „Bosanci“, „Hercegovci“, „Krajišnici“, a pogotovo „Bosanci i Hercegovci“ namijenjena valjda za dvoglava čudovišta a ne za ljude, jesu ekskluzivno geografski konotirani leksemi koji ne sadrže apsolutno nikakvo etničko značenje i ne impliciraju ni jednu nacionalnu pripadnost! To se mora imati uvijek na umu! I upravo zato, ovi pojmovi se moraju definitivno izbrisati iz svake oficijalne, pa i kolokvijalne upotrebe, ukoliko je intencija takve upotrebe da se notira nacionalna, etnička i kulturna pripadnost Bošnjaka i svih drugih građana države Bosne i Hercegovine! Bosna i Hercegovina je multinacionalna država u kojoj su konstitutivna tri naroda: Bošnjaci, Srbi, i Hrvati! Na tom spisku nema nikakvih ni Bosanaca, ni Hercegovaca, pa ni Bosanaca i Hercegovaca! Ne postoji nikakva legalna, pravna, zakonska osnova da se oni spominju ni u oficijalnoj ni u svakodnevnoj upotrebi, osim kada se aludira na sve građane države Bosne i Hercegovine. U tom smislu, i samo u tom smislu, i Bošnjaci, i Srbi i Hrvati i Jevreji i Romi i svi drugi građani ove države jesu Bosanci i Hercegovci! Vrijedi se upitati, kako to da se upravo te dvije odrednice, koje kao takve ne postoje čak ni u ustavu države Bosne i Hercegovine, uporno koriste kao surogati za nacionalnu pripadnost upravo Bošnjaka i praktično isključivo samo od Bošnjaka i samo za Bošnjake, dok je za identifikovanje svoje nacionalne pripadnosti, kao što smo već istakli, ne koriste ni Srbi ni Hrvati koji takođe žive u Bosni i Hercegovini!? Tako su Bošnjaci pristali da se čak i njihovi sunarodnici, žrtve genocida u Srebrenici, izvršenog nad Bošnjacima, u medijskim komentarima i oficijalnim izvještajima, najčešće imenuju kao Bosanci i Hercegovci!?? Mora se jasno reći: svi oni koji govore da je u Srebrenici pobijeno 8.400 Bosanaca i Hercegovaca, čine krivično djelo poricanja genocida! Jer, budući da genocid znači ubijanje, istrebljenje gensa, roda, na-roda, ispuštanje nacionalne odrednice, odnosno imena Bošnjaka kao naroda i zamjena njihovog imena sa pojmom državljanstva, u suštini predstavlja postupak denominacije žrtava, te utoliko ima efekat direktnog poricanja bilo kakvog genocida. Takva formulacija zapravo sugeriše da u Srebrenici nisu ubijani Bošnjaci, pa ni Muslimani sa velikim M, nego tek slučajno sabrani i zatečeni građani BiH, pri čemu njihova nacionalna pripadnost nije igrala nikakvu ulogu!? Uporedite to sa genocidom/holocaustom. Ko bi se usudio reći da u koncentracione logore nisu odvođeni i ubijani nikakvi Jevreji, nego Nijemci, Poljaci, Jugosloveni, Grci, Bugari, Mađari, Austrijanci, Francuzi, Rumuni, jer su u Aušvicu, Osvjenćimu, Dahauu svi dovedeni bili državljani svih ovih i još nekih država!? Iako je poznato državljanstvo svih Jevreja žrtava holokausta, isticanjem zajedničkog imenitelja Jevreji, poentira se njihova etnička, nacionalna, vjerske pripadnost, na čemu se i temelji činjenica da je riječ o genocidu i holokaustu!

Bitno je biti Bošnjak!

Ali, reći će neko – u Srebrenici nisu jedine žrtve bili Bošnjaci! Moglo je biti i vjerovatno je bilo i pripadnika neke druge nacionalnosti! Sasvim nebitno. I u konclogorima su kosti ostavili pripadnici mnogih drugih naroda a ne samo Jevreji, ali osnovni cilj zločinaca bio je tamo sakupiti i likvidirati Jevreje. Što je i učinjeno. Osnovni cilj zločinaca u Srebrenici bio je masovna likvidacija upravo Bošnjaka, a ne građana BiH, i upravo zbog toga se taj zločin i kvalifikuje kao genocid!! Mnogi Bošnjaci se, mora se to otvoreno reći, uporno distanciraju od svog nacionalnog imena, pa čak i od cijele svoje nacionalne kauze. Tako je nedavno, gost TV emisije mladi pjesnik Bošnjak čitao stihove posvećene Bošnjacima ubijenim u zločinima tokom agresije na BiH prekinuo ga je drugi gost, takođe Bošnjak, riječima:“Nisu ubijani samo Bošnjaci, ubijani su i Srbi i Hrvati!“ Pogledajte vi samo taj nadobudni poriv! Pod plaštom objektivnosti, ova upadica skriva strah da se bude autentično svoj i da se punim integritetom slobodno i jasno brani sopstvena istina! Možete li zamisliti Jevreja koji bi, u ime objektivnosti, prekinuo svog sunarodnika usred TV emisije, da bi ga podsjetio kako nisu samo Jevreji bili ubijani u Drugom svjetskom ratu, nego da su ubijani i Nijemci!? Ko je ikada pokrenuo postupak protiv saveznika za civilne žrtve Nijemce, kojih je u tom istom Drugom svjetskom ratu bilo nekoliko miliona!? Ni jedno ni drugo se nije desilo i neće se desiti, jer je poštovan princip podjele na agresora i žrtvu, na osvajački i odbrambeni rat. Samo u Bosni i Hercegovini se taj princip ne poštuje, iako Bošnjaci u ratu protiv agresora 1992-95. nisu ispalili ni jedan jedini metak izvan granica svoje države! I uprkos toga, upravo sami Bošnjaci u ime nekakve „objektivnosti“ uzimaju na sebe dio krivice što su bili šrtve!? Tako jedan eminentni pisac i naučnik Bošnjak predlaže projekat u kom će se istraživati negativni stereotipi koje Bošnjaci imaju prema Srbima i Hrvatima, da bi se bolje razumjela mržnja agresora kao jedan od razloga koji ih je naveo da počine zločine i genocid nad Bošnjacima!?? I opet, pokušajte zamisliti Jevreja, istaknutog pisca i naučnika, koji bi predložio projekt za istraživanje negativnih stereotipa koje Jevreji imaju o Nijemcima, da bi se bolje razumjeli razlozi zbog kojih su ih nacisti Nijemci izložili genocidu i holokaustu!? Ako podsjetimo da je ove godine manifestacija u Ajvatovici, na najgledanijoj BiH TV, predstavljena kao „mjesto sakupljanja muslimana BiH“ (??) biće sasvim jasno koliko je i danas duboka kriza nacionalne samoidentifikacije Bošnjaka u BiH!

I pri tome je svima jasno da ni jedan jedini ubijeni Bošnjak nije bio ubijen zato što je bio građanin BiH, dakle apstraktni Bosanac ili Hercegovac, pa ni zato što je sebe deklarisao kao Bosanac i Hercegovac, nego upravo zato i samo zato što je bio Bošnjak! Zebnja da bi insistiranje na sopstvenom autentičnom nacionalnom identitetu Bošnjaka, njih ponovo dovela u poziciju da iritiraju nacionalna osjećanja sopstvenih dojučerašnjih dželata, predstavlja psihološki ključ za razumijevanje priklanjanja defanzivnoj praksi tipa kraju lađu, odnosno svih onih Bošnjaka koji se opredjeljuju za prećutkivanje svog pravog nacionalnog identiteta i koji insistiraju na etnički i nacionalno praznoj odrednici Bosanci i Hercegovci, kao navodno neutralnoj i integrativnoj formi zajedničkog identiteta svih građana BiH pa tako i samih Bošnjaka! Samo je duga povijest nacionalnog progona i stradanja, mogla dovesti do duboko tragične činjenice da jedan narod izbjegava javno prihvatiti svoje tradicionalno, istorijsko ime kao samorazumljivu oznaku svog nacionalnog identiteta! Ali, koliko god to bilo tragično za Bošnjake i koliko god optuživalo one koji su nad Bošnjacima vršili pritiske s ciljem njihove de-nacionalizacije, takva inferiornost mora prestati a strah mora biti savladan. Jer svaki strah samo perpetuira strah, i svako skrivanje obnavlja psihološke razloge koji su naveli na skrivanje! Konačno, i zato što život počinje tamo gdje prestaje strah!

Time što, kao pripadnici najbrojnije nacije u BiH i dalje s rezervom gledaju na svoje nacionalno ime, i kriju se iza navodno integrišućih odrednica državne pripadnosti, Bošnjaci samo slabe i svoje pozicije i snagu sopstvene države. Naime, u takvim okolnostima cijela država postaje krajnje nesigurna i neurotična, jer nesigurnost jednih stimuliše druge da pojačaju svoju agresivnost, dok povećan strah onih protiv kojih je ta agresivnost usmjerena, vodi u duboko nepovjerenje, pa čak i otvoren animozitet potencijalnog agresora prema potencijalnoj žrtvi! Umjesto da postane istinska multinacionalna zajednica snažno integrisana na poštovanju i punom priznanju razlika u nacionalnom, kulturnom i vjerskom identitetu, takva država generira sve snažnije frustracije kod predstavnika sve tri konstitutivne nacije, zbog čega je uspostavljanje zajedničkih interesa cijele države praktično onemogućeno! A još kada je najbrojnija nacija dovedena u poziciju permanentne društvene marginalizacije, inferiornosti u djelovanju, i defanzivnosti čak i u jednoj tako samorazumljivoj građanskoj sferi kakav je slobodna afirmacija sopstvenog identiteta, kao što je to slučaj sa Bošnjacima u Bosni i Hercegovini, problemi na koje je ukazano dodatno se komplikuju, dok šanse za uspješno zajedničko harmonično i koordinirano funkcionisanje ne postaju ni malo veće.

Stoga, i zato: Narod koji se plaši javno deklarisati svoju nacionalnu pripadnost nije ni slobodan ni emancipiran narod! Govorimo o tome u svakoj prilici i svuda zato da bismo shvatili koliko je duboka trauma koju su Bošnjaci pretrpili u minulih stotinu godinu, samo zbog javnog naglašavanja svog nacionalnog identiteta! Tolika da se još i danas mnogi Bošnjaci pa čak mnogi istaknuti intelektualci, dovoljno smjeli da kritikuju nepravdu bez obzira ko je počini i moćnike, koji god oni bili, drže podalje od njega- zapravo, drže se podalje od sebe samih i od svoje frustriranosti što jesu oni koji jesu – libe se da ga prihvate, i izabiru liniju manjeg otpora, da o sebi govore samo kao o ljudima sa teritorije na kojoj žive a ne kao o narodu, ne kao o posebnoj naciji. Govorimo zato da bi smo razumjeli kako je moguće da se taj strah od javnog i eksplicitnog nacionalnog identifikovanja, kod Bošnjaka do danas zadržao! Strah koji obuzima mnoge i danas. Kao da ovaj tekst nije pisan 20 godina nakon obnovljenog (inače, hiljadu godina starog nacionalnog imena), kao da Bošnjaka više nema i kao da ih nikada nije ni bilo! Da ne bismo iritirali Srbe i Hrvate, sebe ćemo zvati Bosanci ili Hercegovci, ili Bosanci i Hercegovci, dok će Srbi sasvim rahat u po Bosne i to praktično na pola njene cijele teritorije, osnovati svoju administrativnu jedinicu i nazvati je Republika Srpska!? Ne samo ne obazirući se da li to nekoga iritira, nego upravo svjesni da to iritira! To što Bošnjaci mahom još zaziru da prihvate svoj nacionalni identitet (?) kako za druge, tako i za sebe same, ukazuje koliko je veliko bilo njihovo stradanje dok su se tog svog imena držali, ali pokazuje i koliko nam je velik i uzvišen zadatak ostao! Vratiti jednog čovjeka iz amnezije njemu samom, osvijestiti ga, obnoviti mu sjećanje na njegovu ličnu prošlost, na to ko je i kako se zove, znači ponovo uspostaviti njegov identitet, znači prosto, spasiti ga zaborava i vratiti ga ponovo među ljude. Vratiti jedan narod sebi samom, osvijestiti ga, obnoviti mu sjećanje na njegovu kolektivnu povijest, podsjetiti ga na njegovo ime, znači spasiti taj narod od zaborava i anonimnosti, znači vratiti taj narod među druge narode, uklopiti ga u neposrednu istorijsku realnost.

Bitno je biti Bošnjak! Bošnjaci budite Bošnjaci! I opet, neka odjekuje: Bitno je biti Bošnjak! Bošnjaštvo brani Bosnu u BiH! Panbošnjaštvo brani BiH u cijelom svijetu! Naći smisao života znači: Naći nešto za šta vrijedi umrijeti i onda živjeti za to! Do sada su Bošnjaci umirali za svoj identitet, došao je dan da za svoj nacionalni identitet Bošnjaci počnu živjeti!"

(Autor: Dr. Ferid Muhić)

Pomaganje oligarsima u izbjegavanju sankcija postalo je unosan biznis - Autor: Mislav Šimatović (Večernji list, str. 12, 25.09.2023.)

Članak u elektronskom obliku dostupan Premium pretplatnicima Večernjeg lista na linku: https://www.vecernji.hr/vijesti/pomaganje-oligarsima-u-izbjegavanju-sankcija-postalo-je-unosan-biznis-1711663

Pomaganje oligarsima u izbjegavanju sankcija postalo je unosan biznis (dio članka koji se odnosi na Velesstroj)  

Autor: Mislav Šimatović (Večernji list, str. 12, 25.09.2023.)

(...) Uz ova nelegalna lobiranja, ruski oligarsi sve češće pokreću sudske sporove protiv sankcija. Sve veća pozornost zapadnih država po pitanju izbjegavanja sankcija i pranja ruskog novca preko Emirata zasigurno ne odgovara grupaciji oko Saifa Alketbija, koji je početkom studenog 2022. objavio da je od sankcionirane Sberbanke kupio 43,4% dionica Fortenove. Navodna kupoprodaja vrijedna 400 milijuna eura obavljena je u nekoliko sati, a brojne nelogičnosti u Alketbijevoj priči o kojima su mediji pisali ukazuju da se radilo o fiktivnoj kupoprodaji. Naime, sumnja se da je Alketbi paravan za drugog kupca te da se ovim manevrom pokušalo izigrati sankcije, preuzeti Sberbankove dionice Fortenove i tako novac iz Rusije prebaciti i oprati u EU. Operacija nije uspjela jer je EU pod sankcije stavila tvrtku SKB, u kojoj Sberbank čuva dionice Fortenove, a nizozemski sud odbacio je Alketbijev zahtjev da se upiše kao vlasnik Fortenove. U operaciji preuzimanja Fortenove dvije su osobe označene kao ključne Krešimir Filipović, ruski tajkun i vlasnik tvrke Velesstroj, koji je naveden kao osoba čiji kapital stoji iza pokušaja preuzimanja Fortenove i kojem Alketbi služi kao paravan te Miodrag Borojević, njegov dugogodišnji poslovni partner i član  uprave Fortenove ispred Sberbanka, kao glavni operativac cijele operacije pretvaranja Velesstrojeva ruskog kapitala u dionice Fortenove. Borojević je medijima priznao da je radio kao Alketbijev savjetnik za kupoprodaju Fortenove.

Filipovićeva tvrtka Velesstroj jedna je od najvećih ruskih građevinskih tvrtki koja gradi naftovode, plinovode i slično od strateške važnosti za Rusku Federaciju i državne energetske kompanije. Velesstroj je došao u fokus javnosti kada je ruski oporbeni političar Aleksey Navalni objavio dokumentarac o Putinovom dvorcu na Crnom moru vrijednom milijardu dolara, čiji je zakupac 2011. godine bila upravo tvrtka Velesstroj. Najviše poslova Velesstroj dobiva od Transnefta čiji je izvršni direktor Nikolaj Tokarev dugogodišnji bliski suradnik Vladimira Putina i financijer ruskih donositelja odluka odgovornih za aneksiju Krima i destabilizaciju istočne Ukrajine, a ujedno je u bliskom odnosu sa Filipovićem. Tokarev ljetuje na Lošinju, a Filipović je suvlasnik tamnošnjeg turističkog kompleksa Jadranka.

Hrvatska na sivoj listi

Sjedinjene Države, ali ne i EU, 14. rujna ove godine godine uvrstile su Velesstroj na sankcijsku listu. Potvrdilo se tako ono što su mediji ranije isticali: da je Velesstroj jedna od onih koja pomaže opstanak Putinova režima i ruskog vojnog stroja. Krešimir Filipović, kao vlasnik Velesstroja, kao privatna osoba zasad nije pod

sankcijama, ali svako poslovanje s njim predstavlja rizik. Nakon ruske agresije na Ukrajinu promijenio je prebivalište te je od polovice 2022. prijavljen u Dubaiju. O poslovnoj suradnji Filipovića i Borojevića u kontekstu sumnji u izbjegavanje sankcija znakovito govori neobičan detalj. Naime, tijekom Borojevićeve brakorazvodne parnice Općinski sud u Novom Zagrebu odlučivao je o obiteljsko-bračnoj stečevini Borojevića i njegove supruge. U presudi od 30. ožujka 2023. godine sud je utvrdio da su Filipovićev otac i brat svjedočili da je Borojević od Filipovića fiktivno posuđivao višemilijunske iznose, pri čemu je sud utvrdio da je to rađeno s lažiranom i antidatiranom dokumentacijom, a novac je po Borojevićevom svjedočenju samo prošao preko njegovog računa da bi ih Filipovići transferirali trećim osobama. Dakle, radilo se o ozbiljnoj sumnji u pranje novca, a nije poznato jesu li državna tijela išta poduzimala kad je riječ o ovoj sudskoj presudi. Unatoč razotkrivanju cjelokupne operacije i gubitku više sporova u Nizozemskoj, kao i uvrštavanju Velesstroja pod sankcije SAD-a, Borojević i Filipović nisu odustali od Fortenove. Borojević je mjesecima u potrazi za pravnim i PR savjetima koji će mu pomoći u ukidanju ili izbjegavanju sankcija. S obzirom na to da sankcije SAD-a dovode u opasnost svakoga tko s njima bude surađivao na spašavanju Filipovićeva kapitala, cijena ovih usluga može samo rasti. Stručnjaci koji se bave ovom problematikom to nazivaju „nadnicom za strah“. U kontekstu zanimljivo se podsjetiti da je Međunarodna agencija za borbu protiv pranja novca Financial Action Task Force (FATF) u lipnju uvrstila Hrvatsku na „sivu listu“ zbog nedjelotvornih aktivnosti u sprečavanju pranja novca. Hrvatska je jedina članica EU na „sivoj listi“ FATF-a i ta činjenica predstavlja neugodan politički, gospodarski, reputacijski i pravni problem. Večernjakovi sugovornici upozaravaju da, pokaže li se da je moguće pranje i plasiranje sankcioniranog ruskog kapitala u Hrvatskoj, Hrvatska također riskira uvrštavanje na „crnu listu“ FATF-a. Radilo bi se o nepopravljivoj šteti s nesagledivim političkim i gospodarskim posljedicama.     

Ekskluzivno: Iz tiska izišao enciklopedijski leksikon o Hrvatima, predstavljaju ga predsjednik HAZU-a u BiH Mladen Bevanda i HLI-ja Ivan Anđelić (Večernji list, 10. srpnja 2023.)

 Večernji list, 10. srpnja 2023.

Iz tiska je izišao Abecedarij o živućim uspješnim i afirmiranim Hrvatima u Bosni i Hercegovini u nakladi HAZU u BiH i Hrvatskog leksikografskog instituta u BiH. Radi se o svojevrsnom enciklopedijskom leksikonu koji je na jednom mjestu sabrao 2243 ugledna hrvatska imena s kratkim životopisima.
Sunakladnici, predsjednik HAZU u BiH, prof. dr. sc. Mladen Bevanda i ravnatelj Hrvatskog leksikografskog instituta u BiH Ivan Anđelić, pretpromotivno su predstavili ovo kapitalno djelo.
Zainteresirani za kupnju knjige mogu je nabaviti u knjižari "Ivo Andrić" u Mostaru, Biskupa Čule bb (036 833 673), ili naručiti dostavu poštom na e-mail klub.knjige.andric@gmail.com, a koja je ekskluzivni distributer izdanja.

Prijava podataka o smrtno stradaloj žrtvi Drugog svjetskog rata i poraća sa područja Mostara

Prijava podataka o smrtno stradaloj žrtvi Drugog svjetskog rata i poraća sa područja Mostara Povjerenstva za popis mjesta stradanja i žrtava Drugog svjetskog rata i poraća na području Mostara i Komisije za Hrvatski martirologij HBK i BK BiH (Povjerenstvo za Mostarsko-duvanjsku i Trebinjsko-mrkanjsku biskupiju)

U toku je popis žrtava Drugog svjetskog rata i poraća na području Mostara. Uvid u trenutno stanje popisa žrtava kao i tačnost već upisanih podataka moguće je provjeriti na lokalnim portalima kao i na službenoj web stranici www.grobljemira.info . Dopunu popisa i ispravak netačnih podataka moguće je obaviti putem ovog Obrasca za žrtve Drugog svjetskog rata i poraća ilii izravnim kontaktima sa Komisijom. 

Washington i Zagreb nisu željeli zauzeti Banju Luku, nego Srbe dovesti za stol - Večernji list, 26. srpnja 2023, str. 9 - autor Zoran Krešić

Bivši diplomat Vitomir Miles Raguž u Ademijevoj knjizi "Samo istina": Washington i Zagreb nisu željeli zauzeti Banju Luku, nego Srbe dovesti za stol

"Tada sam zaključio da je SAD zahvaljujući operaciji "Oluja" odustao od svog tadašnjeg plana podjele Bosne i Hercegovine na dva dijela i iskoristio priliku novog odnosa snaga na terenu kako bi postavio temelj za Daytonsko-pariški sporazum nekoliko mjeseci poslije, koji će održati zemlju nepodijeljenom", napisao je, uz ostalo, bivši hrvatski i bosanskohercegovački diplomat Vitomir Miles Raguž u recenziji knjige "Samo istina - Ratni dnevnik generala Hrvatske vojske".
"Sada general Ademi prvi put otkriva da je Washington zatražio od Zagreba da poduzme još dva niza operacija nakon Oluje, prvo da zauzme Šipovo i Jajce, a zatim da napreduje prema Banjoj Luci, čime bi se izvršio pritisak na Radovana Karadžića i Ratka Mladića, koje su se pregrupirale u cilju ponovnog zauzimanja izgubljenog ozemlja, neobzirne na zračne napade NATO-a koji su bili u tijeku." Miles Raguž ističe kako je Oluja okončana 8. kolovoza, no da je srpska strana u BiH pristala ući u razgovore tek pod vođstvom Richarda Holbrookea nakon 11. listopada kako hrvatske snage ne bi ušle i zauzele Banja Luku. "Ademi nam sada kaže da Zagreb nikada nije postavljao Banja Luku, a time ni Jajce i Šipovo, kao ciljeve. Planove za preuzimanje tih gradova pripremili su u posljednjem trenutku Ademi i njegovi ljudi, i to na zahtjev Washingtona." On dodaje kako je nakon srpske protuofenzive "Vaganj '95"Ademi objavio detalje o još dvije akcije na teritoriju BiH - Maestralu (8-15. rujna 1995.) i Južnom potezu (8-11. listopada 1995.). Namjera Maestrala bila je pomaknuti hercegovačku tampon-zonu dalje prema sjeveru kako bi se osigurali i Grahovo i Livno od mogućih reakcija VRS-a, a fokus je bio na zauzimanju Drvara. Međutim, Šušak je za vrijeme trajanja akcije javio Ademiju da Washington želi da se zauzme Šipovo, ali i Jajce, ako se to čini izvedivim. Ovdje Ademi navodi bespilotne letjelice NATO-a, koje su nadzirale operacije HV-a, i istodobne zračne napade NATO-a u cijeloj zemlji.

U Njemačkoj radi 17.900 njegovatelja s bh. državljanstvom, brojniji od njih samo Poljaci (Večernji list, subota, 8.srpnja 2023.)

Njemački mediji objavili službenu statistiku Ministarstva zdravstva o strukturi zaposlenih

U Njemačkoj radi 17.900 njegovatelja s bh. državljanstvom, brojniji od njih samo Poljaci. U staračkim domovima poslove njege obavljala su 814.042 radnika. U poslovima njege zastupljeno je 10.000 Filipinaca, 6900 Vijetnamaca, kao i 6.900 Sirijaca. Među 11 najzastupljenijih su i Talijani (7200) i Albanci (6700). Plaća njegovatelja u Njemačkoj u 2021. godini iznosila je 3531 euro, što je najveći razlog velikog zanimanja bh. građana za ovaj posao. Četvrti po brojnosti su državljani Hrvatske - 14.700, a peti državljani Srbije, kojih 11.300 radi kao njegovatelji u Njemačkoj.

RH već uložila 1.3 milijarde eura u BiH, a dolaze i novi projekti (Večernji list, subota, 8. srpnja 2023.)

 Republika Hrvatska uložila 1.3 milijarde eura u Bosnu i Hercegovinu, a dolaze i novi projekti. Osim političke podrške, Hrvatska je i strateški važan ekonomski saveznik BiH.

U 2022. BiH bila najveći primatelj hrvatske bilateralne pomoći s više od 40 projekata u vrijednosti od 16.7 milijuna eura. Hrvatska će svojim savjetima, ali i pozicijom i ugledom u EU, svakako ojačati perspektivu BiH za IPA projekte.

Hrvatski premijer Andrej Plenković u kontekstu gospodarstva podsjetio je na čak 4 milijarde eura vrijednu vanjskotrgovinsku razmjenu.

Hercegovački vojnik, list 4. korpusa Armije Republike BiH, Mostar, februar, 1993. br. 1

 Prvi broj Hercegovačkog vojnika, lista 4. korpusa Armije Republike BiH, Mostar, februar 1993. donosi brojne zanimljive priče.

Između ostalog može se odlomak razgovora sa gosp. Šefkijom Džihom, pomoćnika načelnika za bezbjednost 4. korpusa Armije RBiH, u kojem on između ostalog navodi: Konačno, Slobodan Milošević je i išao po Izraelu prije rata i kupovao licence kako treba postupati sa Muslimanima na osnovu iskustva Izraelaca vršeći genocid Arapa u Palestini. Iz reportaže sa prve linije koju potpisuje Faruk Krvavac, od Admira, zapovjednika grupe Donja Mahala, mogli smo čuti: Oružja i municije imamo i više nego što nam treba. Sve smo to dobili od bivše JNA koja je bila i sada je četnička. I ovo malo što sada imaju oružja, sve će to oni ostaviti, jer u našem naletu kad budemo oslobađali Bosnu teške će im gaće biti. (...) Srbočetničke bande su bile te koje bolovaše i danas boluju od ovih svih opakih riječi i djela. Valjda je to u genima pogani i zlikovaca da siluju, pale, ubijaju, raseljavaju, pljačkaju i nadaju se bez posla i rada dobiti pune stanove, a nas potčiniti trećerazrednim građanima, valjda zato što smo Muslimani.

Na ove Admirove riječi, Samir Marić, "pun ogorčenja ovako reče: Boli me zasljepljenost Evrope, boli me njena sljepoća, što gleda, ništa ne čini. Dopuštaju ti Evropljani da im se Milošević, Karadžić i ostala bratija svih boja i suludih htijenja krvavih ruka do lakata i do ramena šetaju Briselom, Ženevom, Parizom i ostalim metropolama bacaju ljagu na narod koji nema pravo čak ni oružje za odbranu da kupi. Sram ih bilo 200.000 mrtvih muslimana, 20 - 30.000 silovanih djevojčica, djevojaka i žena, bezbroj invalida, milion i više raseljenih, sve u ime nekakve velike, gadi mi se spomenuti ime. Misle oni da ćemo sjediti skrštenih ruku, da nas sele i preseljavaju gdje to njima bude ćeif."

Iz uvoda knjige "Upoznaj Kraljevinu Saudijsku Arabiju" koji potpisuje direktor Kulturnog centra Kralj Fahd (izdavač Kulturni centar Kralj Fahd - Sarajevo, 2018.god./ 1439. h. god.)

"S obzirom na to da je neznatan broj knjiga informativnog karaktera o Kraljevini Saudijskoj Arabiji, koje su napisane na bosanskom, srpskom ili hrvatskom jeziku, publicirano je ovo djelo, koje se odlikuje jednostavnim stilom i lahkim načinom prezentiranja informacija. Ova knjiga je namijenjena svim čitaocima s ciljem da predstavi Kraljevinu Saudijsku Arabiju "Kraljevinom humanizma", utočištem arabizma, kolijevkom islama, Kiblom muslimana i zaštitnicom dvaju časnih harema."

(...)

"Zbog inicijativa koje je poduzela i još uvijek poduzima u rješavanju sukoba, promovišući kulturu mira i suživota u cijelom čovječanstvu, Kraljevina Saudijska Arabija zaslužuje naziv "Kraljevina humanizma", imajući u vidu njene zasluge i humanitarna dostignuća na lokalnom, arapskom, islamskom i međunarodnom nivou. Vrlo bitno je napomenuti da je Kraljevina Saudijska Arabija zauzela častan stav prema Bosni i Hercegovini tokom nepravednog rata protiv miroljubivog naroda (mart 1992. - novembar 1995.)., ali i nakon toga. Ona je odigrala vodeću ulogu u okončanju krize, pružajući potporu bosanskom narodu i bezgraničan doprinos kako bi se izgradila moderna bosanskohercegovačka država. Početkom rata u BiH, Čuvar dvaju časnih harema kralj Fahd b. Abdulaziz je intervenirao, u junu 1992. godine, kod tadašnjeg američkog predsjednika Džordža Buša starijeg, britanskog premijera Džona Mejdžera, generalnog sekretara UN-a Butros Butros Galija i drugih, kako bi promijenili svoje stavove prema ratu u Bosni i Hercegovini, pokrenuvši ujedno kompletnu međunarodnu zajednicu da zaustavi rat. Njegova inicijativa je na kraju dovela do NATO intervencije i potpisivanja Dejtonskog sporazuma.

Kraljevina Saudijska Arabija je u periodu od 1992-2000. godine, putem Visokog saudijskog komiteta za pomoć narodu Bosne i Hercegovine donirala pomoć u visini od 2.103.869.021 rijala (dvije milijarde, 103 miliona, 869 hiljada i 21 rijal) u hrani, odjeći, lijekovima, ogrijevu, pomažući jetime, povratak raseljenih osoba, smještaj izbjeglica, obnovu porušenih zgrada, te pružajući nesebičnu podršku vladinim i nevladinim organizacijama. Također, Saudijski fond za razvoj odobravao je od 2009 - 2013. godine zajmove i pružao pomoć Bosni i Hercegovini u vrijednosti od preko 100.000.000 dolara (100 miliona dolara), uključujući i zajam od 25 miliona dolara za obnovu i opremanje 4 bolnice. Ovaj Fond je obezbijedio 25 miliona dolara za izgradnju obilaznice oko grada Zenice, finansirao je obnovu Filozofskog fakulteta, Srednje poslovne škole, te 12 osnovnih i srednjih

škola u iznosu od 20,10 miliona rijala. Također je pružio podršku i pomoć malim preduzećima u iznosu od 18,75 miliona rijala. Podržao je program za uzgoj stoke sa 3,75 rijala, osposobio fabriku tekstila "Olimp" u vrijednosti od 1,5 miliona rijala, potom fabriku lijekova "Bosnalijek" u iznosu od 7,5 miliona rijala.

Pored navedenog, Saudijski fond za razvoj je učestvovao u popravci i obnovi stambenih objekata u Brčkom i Sanskom Mostu sa 3,85 miliona rijala. Također je pomogao rekonstrukciju zgrade i željezničke stanice u Sarajevu iznosom od 5,55 miliona rijala.

(...) 

ISIL nije mrtav, jako utočište mu je u Africi (autor: Hassan Haidar Diab, objavljeno u Obzoru, Večernji list - vikend izdanje 24. i 25. lipnja, 2023., str. 30)

Brojne terorističke organizacije vehabijsko-selefijske ideologije prisegnule su rigidnoj Islamskoj državi

Unatoč tome što je teroristička organizacija Islamska država (ISIL) teritorijalno poražena i 2017. je izgubila područje koje je nazivala državom kalifata na Bliskom istoku te unatoč likvidaciji njezina utemeljitelja Abu Bakra al-Baghdadija, stručnjaci za sigurnost upozoravaju da ta zloglasna organizacija nije mrtva, štoviše da oživljava i na Bliskom istoku i u drugim regijama. Ponovno pojavljivanje ISIL-a ili bilo koje njegove inačice, neizbježno je s obzirom na velike neuspjehe nekoliko vlada na Bliskom istoku, u Africi i Aziji da je suzbiju. Zbog rata u Ukrajini i stanja u svijetu ISIL je u drugom planu i nije u fokusu, a još uvijek je vrlo aktivan i opasan. Samo u posljednjih godinu dana, osim u Afganistanu, ISIL je izveo nekoliko bombaških napada na vojne konvoje u planinskoj regiji Hamrin u Iraku, a u Siriji je pokrenuo napade na Deir Ezzor, Al-Hasakah, Raqqu i Aleppo, ubivši oko 300 ljudi. Procjenjuje se da još ima između 10.000 i 15.000 boraca u Siriji i Iraku, kojima su baze uglavnom u ruralnim područjima pod kontrolom sirijske i iračke vojske te nastavljaju postavljati zasjede i izvoditi bombaške napade uz ceste. Jedini teritorij koji je do danas ostao pod kontrolom ISIL-a i ostalih džihadističkih skupina je provincija Idliba na sjeverozapadu Sirije. Ondje je prije rata živjelo oko 300 tisuća ljudi, a danas ih je gotovo dva milijuna. Nitko nema prave informacije koliko je džihadista na tom području. Prema obavještajnim podacima, ondje su još i brojni državljani zemalja članica EU, SAD-a, Rusije ...

ISIL još djeluje u Afganistanu, ali njegova snaga i utjecaj variraju, iako se procjenjuje da i ondje ima između 15 i 20 tisuća boraca. U toj zemlji djeluje od 2014. godine. Tada su se neki talibanski borci odvojili od talibanske organizacije i pridružili se ISIL-u. Ta grupa bila je poznata kao ISIL-K (Islamska država Horasana provincija Khorasan) i uglavnom sekoncentrirala na istočne i sjeverne dijelove zemlje. ISIL-K i talibani često su se sukobljavali oko teritorija i utjecaja. Iako imaju slične ideološke korijene, dvije skupine imaju različite strategije i prioritete. Taj je sukob rezultirao brutalnim okršajima dviju skupina. Nakon povlačenja većine američkih snaga iz Afganistana 2021. godine, talibani su brzo napredovali u preuzimanju kontrole nad mnogim dijelovima zemlje. To je stvorilo novo okruženje u kojem ISIL-K pokušava iskoristiti nestabilnost i oslabljeni sigurnosni aparat.

Nakon gubitka teritorija na Bliskom istoku, ISIL se prebacio na taktiku gerilskih napada, kojima pokušava destabilizirati zemlje u kojima djeluje. Njegovi ciljevi uključuju vojne postrojbe, sigurnosne snage, civilno stanovništvo i vjerske manjine. ISIL i dalje koristi internet i društvene mreže za propagandu i regrutiranje novih članova. Iako su mu glavni računi na platformama poput Twittera, Facebooka i YouTube uklonjeni, ISIL koristi enkriptirane komunikacijske kanale i druge mreže kako bi širio svoju ideologiju i privukao nove simpatizere i borce. Do prihoda je, poznato je, dolazio prodajom nafte, pljačkama banaka, otmicama i drugim kriminalnim aktivnostima. Iako su mnogi od tih izvora prihoda smanjeni, još postoje izvješća da im novac pritječe od krijumčarenja nafte, trgovine oružjem, iznuda, ali i donacija izvana. ISIL i dalje promiče svoju radikalnu verziju islama i pokušava privući sljedbenike. Ta ideologija potiče nasilje, vjersku netoleranciju i stvaranje kalifata prema njihovoj interpretaciji. I u zemljama EU ISIL je i dalje aktivan, ali ne kao organizacija. Isilovci su u Europi vukovi samotnjaci, a njihovim smo napadima svjedočili i nedavno.

Posljednjih godina najviše su se na udaru ISIL-a našle afričke zemlje, u kojima je našao jako utočište. Da je Afrika danas postala uporište ISIL-a. dokazuje i zadnji krvavi napad koji su izvele Savezničke demokratske snage (ADF), paravojska povezana s terorističkom organizacijom Islamske države, u gradu Mpondwe u Ugandi, blizu granice s Demokratskom Republikom Kongo. Pripadnici terorističke skupine ADF, koja djeluje iz DR Konga, podrijetlom su iz Ugande i zakleli su se na vjernost Islamskoj državi. Dužnosnik pokrajinske vlade kazao je kako je islamistička milicija ubila najmanje 42 osobe, 38 učenika, zaštitara i dva člana zajednice u napadu na srednju školu, a oteto je 15-ero djece, uglavnom djevojke, dok su ubijeni uglavnom muškarci. Prema policijskim izvještajima, teroristi su upali u srednju školu Lhubiriha duboko u noći dok su učenici spavali te pritom zapalili spavaonice. 

ADF i druge kongoanske paravojske već godinama izvode napade u pograničnom području dviju istočnoafričkih zemalja. Savezničke demokratske snage tvrde da se bore za prava muslimana, koje vlada u Ugandi sve više pomiče prema marginama društva. Cilj je skupine svrgnuti vladu u ugandskom glavnom gradu Kampali. Međutim, žrtve njihovih terorističkih napada uglavnom su civili. Dosad najgori napad koji je izvela ta teroristička skupina bio je na sveučilište u graničnoj pokrajini 1998., u čemu je smrtno stradalo 80 studenata.  

ADF se protivi vladavini predsjednika Ugande Yowerija Musevenija, koji je na vlasti od 1986. godine. Američka vlada klasificirala je ADF kao globalnu terorističku organizaciju. Snage demokratskog saveza (ADF) već su više od dva desetljeća aktivne u Demokratskoj Republici Kongo i dijele istu radikalnu ideologiju s ISIL-om. Skupinom se upravlja prema šerijatu. Ako kradeš, izgubit ćeš ruku. Siluješ li dijete, umrijet ćeš. Kažeš li laž o nekome i otkriju te, kazna je smrt.

Vjerski rat između islama i kršćanstva u Africi, koji je počeo krajem prošlog i početkom ovog stoljeća na području Somalije, Sudana, preko Sahare, sjeveroistočno od Nigerije, ubrzano se širi prema ekvatorijalnom pojasu. Nakon obnove sukoba u Somaliji, Južnom Sudanu i Srednjoafričkoj Republici, džihadisti iz Ugande, povezani sa somalijskim ogrankom Al'Qa'ide, prelili su vjerski sukob neizvjesnog ishoda na krševit teren sjeveroistočnog dijela DR Konga.  Jedini islamski pobunjenički pokret koji je djelovao u ekvatorijalnim džunglama Ugande od sredine 1990-ih upravo je ADF-NALU (Ujedinjene demokratske snage - Nacionalna vojska za oslobođenje Ugande). O toj se organizaciji ne zna mnogo. Ono što se zna jest to da su pripadnici ADF-a prekaljeni i obučeni borci kojima je zapovjednik Jamil Mukulu, katolik iz Ugande koji je prešao na islam sredinom 1990-ih i na meti je sankcija UN-a od 2011. godine. Prema podacima zapadne obavještajne službe, Mukulu je nekoć prošao ozbiljnu obuku u Al'Qa'idinim kampovima u Sudanu i Afganistanu te je još 2003. zamolio istomišljenike u Iraku da mu pomognu u srcu Afrike, ali i protiv zapadnih interesa u Ugandi, Keniji, Burundiju, Južnoj Africi.

Iako Jamil Mukulu potječe iz poznate kršćanske obitelji, tvrdi da je prešao na islam jer nije zadovoljan vladom Ugande zbog ponašanja prema muslimanima i njihova tlačenja ističući da islam jedini jamči vječni život u raju. Teroristička skupina stigla je iz Ugande 1995. godine. ADF ima nekoliko kampova za obuku u istočnom DR Kongu. Između srpnja 2010. i studenoga 2013. Benijevo civilno društvo registriralo je 660 otmica koje je izveo ADF, od kojih su se 382 dogodila u 2013. godini. 

Teroristička organizacija Islamska država nakon nestanka u Iraku i Siriji, osim u Afganistanu, brojna uporišta našla je i u afričkim zemljama, gdje su brojne terorističke organizacije iste ideologije, vehabijsko-selefijske, dale prisegu i pridružile se ISIL-u. Radikalna organizacija Wilayat Sinai u Egiptu, prije poznata kao Beit al-Maqdis, pristupila je ISIL-u i sve svoje aktivnosti vodi kao ogranak ISIL-a u toj zemlji. Slična teroristička organizacija aktivna je i u Alžiru pod nazivom Vojska halifata. Ta je skupina otkazala poslušnost Al Qa'idi i pridružila se ISIL-u kao njegov ogranak u toj afričkoj zemlji. Teroristička organizacija Boko Haram nastala je prije nekoliko godina u nigerijskoj pokrajini Borno, a danas djeluje i na prostorima Kameruna i regije oko jezera Čad. Kao jedna od najvećih terorističkih organizacija u Africi, Boko Haram dao je prisegu i pridružio se pokretu ISIL-a. Trenutačno vodi sukobe protiv snaga sigurnosti Nigerije, Nigera, Kameruna i Čada, ali izvodi i napade na civile. 

Al Shabaab, čiji je lider Abdel Kabir al-Mu'min, teroristička je organizacija koja je nastala 2006. godine nakon etiopske okupacije u Somaliji. Tu se organizaciju tereti za niz terorističkih napada u Somaliji i Keniji. Svoju odanost ISIL-u objavila je i radikalna skupina Al Murabitun, koja uporište ima u Maliju, ali djeluje duž afričkog pojasa Sahel. Riječ je o organizaciji koja je prije dvije godine nastala udruživanjem nekoliko manjih radikalnih pokreta. Nakon pada režima Moamera Gadafija, i Libija je postala povoljno tlo za različite terorističke skupine, uključujući i ISIL. Organizacija je uspjela uspostaviti baze i izvesti napade u nekim dijelovima zemlje. Djelovanje ISIL-a u Libiji dodatno je destabiliziralo situaciju u toj zemlji. U nekim dijelovima Malija zabilježeno je djelovanje ISIL-a, posebno u regiji Sahel. ISIL je uspio izvesti terorističke napade i regrutirati borce iz lokalnih militantnih skupina. Djelovanje ISIL-a u Maliju dodatno komplicira sigurnosnu situaciju u regiji koja već pati zbog drugih terorističkih skupina. Posljednjih godina pokrajina Cabo Delgado u Mozambiku postala je također poprište nasilja i terorističkih napada. Grupa poznata kao ISIL-Mozambik, koja je povezana s ISIL-om, izvodi napade na civilno stanovništvo, vojne postrojbe i infrastrukturu. Djelovanje ISIL-a u Mozambiku izazvalo je humanitarnu krizu i velik broj raseljenih ljudi. Velika prisutnost ISIL-a u afričkim zemljama zasigurno je pridonijela kompleksnosti situacije na afričkom kontinentu te stvorila plodno tlo i za druge terorističke skupine i lokalne konflikte. Teroristička organizacija ISIL koristi veze s drugim skupinama kako bi proširila svoj uzjecaj i iskoristila nestabilnost u tim regijama. 

Kad mi izađe nova knjiga, morat ću nositi pancirku (Boris Rašeta za Express, subota, 17. lipnja 2023.)

Prvi svezak knjige Stipe Mesića - cijeli materijal ima gotovo dvije tisuće stranica - trebao bi izaći na jesen, pa nema sumnje da če privući veliku pozornost. I na tumačenja naše novije povijesti

Morat ću nositi pancirku kad to izađe, šalio se zadnjih mjeseci "doživotni bivši" predsjednik Hrvatske, Stjepan Mesić. Uskoro, naime, kako je objavio Glas Istre iz tiska treba izaći prvi od tri sveska njegovih memoara u izdanju Tehničke knjige iz Zagreba. To je, zapravo, treći put da Mesić ukoričuje svoju biografiju - najprije je izdao knjigu "Kako sam srušio Jugoslaviju", koja je u drugom izdanju nosila naslov "Kako smo rušili Jugoslaviju", potom je Ivica Đikić objavio njegovu biografiju "Domovinski obrat - politička biografija Stipe Mesića", a ovo će biti zadnja i, čini se, najbrutalnija verzoja životne i političke priče čovjeka koji se nikad nije plašio, pa je očito da će sadržaj biti papren. Prema onom što se može doznati iz krugova bliskih Mesiću, on će reći "popu pop, a bobu bob" - pisat će o naručenim ubojstvima, naručiteljima, izvršiteljima, zakulisnim političkim, ekonomskim i obavještajnim igrama, pa bi njegova ispovijed mogla utjecati i na tumačenja naše novije povijesti. Stjepan Mesić je, naime, zadnji ključar tajni - on je bio na čelu svega osim kućnog savjeta i Ujedinjenih naroda, u Hrvatskoj je bio predsjednik općine, Sabora, Vlade i dva puta Republike, predsjednik Jugoslavije bio je jednom. Mesić se godinama druži i sa starim Jožom Manolićem, koji je prošle godine bio vrlo zabrinut za sudbinu Hrvatske, pa je Mesiću predložio osnivanje savjetodavnog tijela čiji bi zadatak bio vraćanje zemlje - u kojoj već godinama 70 posto ispitanika misli da idemo u krivom smjeru - no do toga ipak nije došlo jer postoje letvice koje čak ni dobri stari Joža ne može preskočiti. Stjepan Mesić zna puno. U jednom od svezaka njegovih memoara izaći će priča o tome kako je hrvatska javnost doznala za ubojstvo obitelji Zec. Danas je o tom zlodjelu poznato dosta toga, ali ključni pozadinski detalji priče iznenadit će javnost, prije svega ime čovjeka koji je medijima dostavio spise iz istrage. Riječ je o poznatom desničarskom političaru, koji je relativno nedavno igrao važnu ulogu u političkom životu zemlje. Mesić objašnjava kako je Tuđmanova stranka, koja se isprva trebala zvati Hrvatski demokratski zbor, ali je na intervenciju Tomislava Ladana, koji je smatrao da to ime asocira na Dimitrija Ljotića, pa je promijenjeno u "Zajednica". isprva trebala imati ljevičarski predznak, ali je, na misteriozan način, postala desničarska - što je Joža Manolić navodno prokomentirao riječima: "Došli smo kao domobrani, a odlazimo kao ustaše". Nije točno poznato o kojim će sve likvidacijama Mesić pisati. Tijekom devedesetih na neobičan je način stradao Ante Paradžik, nepoćudni i neposlušni pravaški vođa, koji je navodno ubijen zabunom, kao i pravaški general Blaž Kraljević, koji je stradao u Hercegovini. I oko ubojstva Mire Barešića godinama se pletu razne priče. Hoće li "doživotni bivši" ispisati nešto i na tu temu? Prvi svezak knjige - cijeli materijal ima gotovo dvije tisuće stranica - trebao bi izaći na jesen, pa nema sumnje da će privući veliku pozornost. Mesić se u memoarima bavi i korupcijom. Sigurno će detaljnije objasniti i sljedeće svoje riječi: "Iz Amerike i Kanade (1991.) dolaze neki ljudi koji su bogati. Može se reći da su milijunaši. Uspješni Hrvati. Janko Herak, Miško Primorac, Ivica Zdunić. I oni traže od nas, ako idemo na izbore, da idemo zajedno sa Savkom i Mikom. Jer da sami ne možemo uspjeti. Ali Savka nije htjela, pa onda ni drugi. Neće ni Miko, neće ni Srečko Bjelić. E onda smo mi smatrali: možemo sami pobijediti, ali imamo čvrsti okvir iz kojega Tuđman ne može izaći.

U Mesićevu životu ima doista bizarnih epizoda - prvi put Tita je vidio kao dječak i Tito mu je dao čokoladu. "Prvi put sam ga sreo kad sam išao u požešku gimnaziju. Moj otac je bio predsjednik kotara. Bio je poslanik u saveznoj skupštini. Tito je dolazio. To je negdje pedeset i neka godina. Bio sam gimnazijalac. On je držao govor u Brodu. Došao sam s ocem i tad sam Tita vidio iz blizine. Nisam se s njim rukovao. No pošto sam ja bio s ocem, on mi je dao čokoladu i time sam dobio otpust te sam otišao tamo u masu ljudi, koji su čekali njegov govor. A rukovodioci su mu bili malo bliže. U to vrijeme sam ga ja gledao sasvim jasno. Kult ličnosti se politički stvara. Tako da ja nisam ni slušao šta on govori. Ja sam ga samo gledao jer sam bio opčinjen njegovom figurom - njegovom političkom osobom", sjetio se jednom. Kao odrastao čovjek s njim je bio na sastanku partijskog aktiva u Slavoniji, a zadnja veza Tita i Mesića sadržana je u Titovoj rečenici:"Ima neki predsjednik općine Orahovica koji bi restaurirao kapitalizam", nešto kasnije Mesić je iz Orahovice prebačen u obližnju Gradišku. "To je bio jedan teški zatvor. Jer 32 zatvorenika su u sobi. Od toga je bilo pet političkih ili kvazipolitičkih. A drugo su sve bili manje više kriminalci povratnici. Ali u takvoj prostoriji gdje nema grijanja, nema vode, kad te zaključaju uvečer, ujutro tko preživi - taj se javlja na prozivku. Jer tu je bilo i bolesnih. Svašta je bilo. I u zimi i u ljeti 32 u sobi. Sada gledam kako su ovi na izdržavanj kazni kod nas. Pa to je "esplanada" prema onome kako smo mi imali." Mesić se prisjetio i diskusije koju je vodio s Markom Veselicom u vrijeme studentskog štrajka 1971. godine. "Marko Veselica je kazao da sam ja presentimentalan prema vodstvu Centralnog komiteta i da ja mislim da ako ovo vodstvo padne doći će još kroatičnije, hrvatskije i još demokratičnije. No kako je kasnije došlo do represije, došlo je i do suđenja. Marko i ja smo se našli u Staroj Gradiški. I jesu li došli kroatičniji i demokratičniji, pitao sam Veselicu."

Bit će zanimljiv i današnji, sine ira et studio, pogled na Tuđmana, kojeg je nakon izlaska iz zatvora povremeno susretao. "S Tuđmanom sam se, manje više, sastajao prigodno. Najviše poslije sedamdeset i prve godine. I kada je on došao iz zatvora, i kada sam ja došao, onda bismo se sastajali kod Savke, kod Srećka Bjelića, kod Marka Koprtle, kod Mike Tripala, uvijek bi se našla neka prigoda. Ili je netko kupio auto, ili je netko imao rođendan, ili se nekome rodio unuk. Jer, više se nikome djeca nisu rađala, ali jesu unuci. I onda bismo se našli. I malo raspravljali o raznim tad aktualnim temama. Čitavo to vrijeme Tuđman nije predlagao da se dijeli Bosna. Ali je često ponavljao da je AVNOJ pogriješio kada je Srbiji dao autonomnu pokrajinu Vojvodinu. Jer Vojvodina nikada do Prvog svjetskog rata nije bila u sklopu Srbije. Ali ako je već Srbija dobila Vojvodinu, onda je Bosna i Hercegovina trebala biti u Hrvatskoj. Kao što je tamo pokrajina, tako i ovdje pokrajina. Mi sada možemo pričati što je AVNOJ trebao, a što nije trebao, ali to je bilo definitivno riješeno. I onda on na tome ne bi dalje inzistirao. I nikada, moram reći, nije govorio o podjeli Bosne. To nije bila nikakva ilegala. Ali se ipak nismo sastajali, da tako kažem, na javnim mjestima, nego u kućama. Uvijek bi se analizirao tadašnji politički trenutak. I procjene su vršene."

Mesić je vodio dosta rasprava i s Borom Jovićem, podlim i priglupim srpskim članom predsjedništva SFRJ, koji mu je iskreno izložio srpski plan. "Ja njemu kažem: dobro, Boro, što vi želite u Hrvatskoj? Da li želite Srbe u Hrvatskoj - naše građane? Ne. Da li želite naš teritorij? Ne. Ono što mi želimo je 63% Bosne i Hercegovine, to je bilo srpsko, to jest srpsko i to srpsko mora ostati. Ako vi od Hrvatske ništa ne očekujete, pa idemo onda ti i ja, Tuđman i Milošević, negdje sjesti pa da mi konstatiramo koji su problemi. I da tražimo onda političke mehanizme kako da to riješimo, u jednoj demokratskoj proceduri, ali da se okanimo oružja. Kaže on da se slaže, da je zvao Miloševića i on se složio. I ja sam uzeo avion, otišao u Zagreb. Rekao Tuđmanu: ova dvojica se žele sastati, jesi li za to. Kaže on - jesam, a ja ću ti reći kada ćeš dogovoriti. Međutim, potom Tuđman meni više ništa ne govori, jer njemu je to bio znak da može s Miloševićem sam razgovarati."

Mesić je memoare priredio u suradnji s dr. Franjom Maletićem, profesorom na Sveučilištu Sjever u Koprivnici, koji je objavio i sjećanja Jože Manolića, koja su obilovala šokantnim tvrdnjama, ali nigdje nisu bila ozbiljno demantirana. Pitanje svih pitanja - koliku je i kakvu ulogu imala služba državne sigurnosti - u ovim će sjećanjima svakako biti detaljno elaborirano i poduprto brojnim dokumentima. Stjepan Mesić zna s arhivima kao profesionalac - kad je postao predsjednik, sa stenogramima sa Pantovčaka izazvao je bezbroj političkih potresa, oluja i nevera. Prvi svezak, kako su doznali kolege iz Glasa Istre "bavi se zakulisnim igrama u kojima su sudjelovali špijuni i svi

oni koji su osiguravali komunistički režim. Mnogo od toga nije jasno ni do danas, najmanje kako su se stvarali savezi svih iz komunističke poluge vlasti i kako su gazili sve one koji im nisu bili po volji. Miko Tripalo i Franjo Tuđman sedamdesetih su se godina po povratku iz Slavonskog Broda, vozili automobilom, pa je ni s čim izazvan Tuđman rekao Tripalu: "Zapamtite, za dvadeset se godina ovdje ništa bez mene neće događati." Kako je znao?  Kako je mogao znati? U memoarima će Mesić pisati o svojim zatvorskim danima, stradanju hrvatskih domoljuba. Drugi tom bavi se događajima koji su prethodili  ratu na ovim prostorima, približavanju Mesića politici Franje Tuđmana, njegovim beogradskim danima. Mesić je i zadnji svjedok koji može svjedočiti o Tuđmanovom vremenu iz prve ruke, jer je dugo bio njegov blisku suradnik dok se nisu razišli. Bit će tu puno pikanterija, koje su sve dileme imali ljudi u vodstvu tadašnje Hrvatske, pogleda na osjetljive situacije. Afera Našice i čekovi koje je iz Australije donio, navodno za Zakladu Ankice Tuđman, također će biti tematizirani u knjizi. U završnom dijelu ambiciozno zamišljene trilogije bit će opisan razlaz s Tuđmanom i dva predsjednička mandata, koja je Mesić osvojio s tek nešto manje glasova od Tuđmana.