Interview: Morton Abramowitz On The 'End Of Bosnia' (Radio Free Europe/Radio Liberty, 13 August, 2011)

Interview: Morton Abramowitz On The 'End Of Bosnia'  (Radio Free Europe/Radio Liberty, 13 August, 2011)

https://www.rferl.org/a/interview_abramowitz_end_of_bosnia/24295787.html

 

Morton Abramowitz is a senior fellow at The Century Foundation and former president of the Carnegie Endowment for International Peace. He has served as ambassador to Turkey and Thailand and as assistant secretary of state for intelligence and research. The author of many books, he recently co-wrote an article in "The National Interest" titled "The Death of the Bosnian State." RFE/RL's Balkan Service director Gordana Knezevic asked him what he meant by this.

RFE/RL: The recent article you co-authored in "The National Interest" is kind of alarming. Do you think Bosnia-Herzegovina can really fall apart?

Morton Abramowitz: To be frank, the title was put out by the editor; it was not our title. It's a rather alarming title. We had a much more subdued one.

On the other hand, I think there is a serious situation. The ethnic rivalry is hardening and it's like a frozen conflict in a sense. Leaving it that way is very dangerous, or potentially very dangerous. So we wanted to point out that one, this is a very uncertain and unsatisfactory situation and it had to be dealt with, and not a can to be kicked down the road. For example, the European Union approach to this seems to be that we will, over time, by providing aid assistance, make some progress in reducing tensions. This will culminate in some sort of better and more satisfactory relationship between the parties.

Clearly, I don't think it can work. There has to be a much more vigorous effort to deal with the situation. The center of the problem in my view -- a lot of people disagree with this -- both in Kosovo and in Bosnia is Serb domestic politics. And until that problem is resolved, I'm not optimistic we will see much progress made. That was the gist of the piece.

There was a relationship also between Kosovo and Bosnia in that as long as the Kosovo problem remained unresolved, the problem of north Kosovo, the problem of Bosnia, was likely to remain unresolved. And if for some reason north Kosovo was somehow partitioned, that would open a new channel for the exit of Republika Srpska (the Bosnian Serb entity) from Bosnia. It's a problem mainly of Serb domestic politics.

Now, the EU basically seeks to find some way to continue both in Bosnia and Kosovo ways that will indicate some progress in the Kosovo negotiations or through a new EU mission in Bosnia. This will lead to a situation that will enable Serbia to get the ability to win accession [to the EU] and permit [Serbian President Boris] Tadic to win [reelection] in Belgrade because they see him as the major source of progress on these Balkan issues. I think that's a very, very difficult row to hoe with very uncertain results.

RFE/RL: This is an amazing analysis.

 Abramowitz: The problem is one of how you produce constructive change in two very difficult situations in which there is a potential for sliding backward and even for some violence. We've seen a little violence occur in Kosovo and that should be a wake-up call to the West and Kosovo, to realize progress is simply not going to be made by the parties getting together in Brussels and producing advances in useful but small issues.

The issue is more fundamental than that and it's the issue of north Kosovo. It's easier to proceed in hopes that over time, attitudes will change and there will be a little more forthcoming relationships between the Serbs and the Kosovars, but I don't believe that is a productive way for resolving this problem. I feel you have to attack the main problem, which is the future of north Kosovo. I may be too pessimistic, but I don't believe this problem in Kosovo can be resolved without some resolution of the north Kosovo situation and that problem lies in Belgrade.

A European Future

RFE/RL: Do you have any explanation for why the European Union isn't applying pressure on Belgrade?

Abramowitz: The European Union largely doesn't believe in pressure. The European Union basically believes in trying to find ways that are so-called constructive and enlist the parties in cooperation and over time produce a significant change in the situation. They also believe the promise of European accession will encourage the parties to compromise and find ways to get along better and produce an effective Bosnian government, etc. I would hope that to be the case, but I'm very skeptical.

RFE/RL: I'd like to ask you about the international community's Office of the High Representative (OHR) in Bosnia. It's seen by many as an obstacle to Bosnia's European future, but at the same time, it's an obstacle to the disintegration of Bosnia. At the very least, the office can declare null and void any unilateral proclamation of independence as it would be against the terms of the Dayton peace agreement.

Abramowitz: That's been a view of many in the United States. The U.S. has always been the principal champion of the continuation of the OHR position.

The fact is the OHR is a skeleton of what it once was. Its ability to fashion its will is very difficult. Look at the way the OHR was undermined by the EU in its dealings on the proposed referendum in Serbia. They undermined OHR, gave them a kick in the ass. So I have always felt OHR was a useful institution, but right now, in the way it's operating, I don't think those powers are very effective.

RFE/RL: Do you think that Bosnia should join NATO and do you think it would provide some sense of security to all ethnic groups?

Abramowitz: I think it would be useful if Bosnia could join NATO, as I believe it useful if the Greeks would stop preventing Macedonia from joining NATO. I think it would be a step forward, but I'm not quite sure that all parties in Bosnia would agree to it and I don't think it resolves the fundamental issue of how to reduce the ethnic abrasions and move forward. There are some people who are more optimistic about the impact of that; I'm not. But I'm obviously not opposed to it.

Healing Ethnic Divisions

RFE/RL: The fact that Bosnian Serbs, Bosnian Croats, and Bosnian Muslims are cooperating and standing shoulder-to-shoulder in NATO missions in Afghanistan and Iraq is sending us a clear message within the right framework and in a truly professional environment...

Abramowitz: It doesn't deal with Bosnia's domestic politics. Maybe it will encourage change, I would hope that might be the case, but I'm not optimistic. Bosnian politicians are wedded to different things that are often inconsistent with what many people would want. I think there are a lot of people in Bosnia and in all quarters who want to see much more focus on the economy, much more growth, much more robust activity, but that doesn't seem to happen.

 

 Rather we have [President Milorad] Dodik in [Republika] Srpska and other politicians there who always go back to ethnic issues. And the ethnic parties tend to vote in an ethnic way. The Bosniaks vote for Bosniaks, Serbs vote for Serbs, and it doesn't break this down.

Now, how this is to be done I frankly don't know. I think the biggest problem is Republika Srpska and to change the climate that has been produced by Mr. Dodik and all his statements.

RFE/RL: The division of the country along ethnic lines was actually legitimized by the Dayton agreement...

Abramowitz: Yes, of course, that's what they did; it consolidated the status quo and did nothing more. It did not provide adequately for the growth of a different country.

RFE/RL: And Dayton is now seen as a holy script for some....

Abramowitz: Well, it's a holy script because no one knows how to replace it. No one's going to get together and produce another Dayton agreement that integrates the country. If they wanted to do that, the parties themselves could, but they're not.

Unless the West were to impose a totally new agreement, which they're certainly not prepared to do, I don't know how a new Dayton conference will achieve anything. If it were possible to achieve something by a new Dayton conference, which would change the way the country operates, obviously I would support it, but I don't see that happening.

Look, over the past year there have been all sorts of meetings, high-level officials came back and forth. Nothing's changed.

Papering Over The Cracks

RFE/RL: I think what we're seeing now in Kosovo is the bad politics and hypocrisy of the international community exploding. When Kosovo simply decided to guard its own border, we had a new crisis.

Abramowitz: For whatever reason, [Kosovo Prime Minister Hashim] Thaci got mad and he decided to move ahead. Whether he talked to the Americans or not, I don't know; there's a lot of back-and-forth on this issue. Kosovars rarely do anything without American approval; Americans are their best friends.

But nevertheless he went and did it and I believe the status quo has been somewhat changed. I don't know where the negotiations are now. They may well go back to Brussels and try to restore the status quo. Further talks may solve the customs problem, but I don't think it's going to contribute to any long-term solution in the north.

Now, they may hope that over time good things will occur because they're cooperating more, but I don't think they're going to cooperate more.

 

Odlukom povjerenika Inzka pomilovani Kalinić i društvo (Slobodna Dalmacija, 26. kolovoza 2009.)

 https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/regija/odlukom-povjerenika-inzka-pomilovani-kalinic-i-drustvo-64907

 

 Kao dio kontinuiranog procesa koji se tiče revidiranja odluka o smjenama, visoki predstavnik Valentin Inzko ukinuo je sankcije za četiri osobe koje su ranije smijenjene zbog opstruiranja implementacije mira u BiH.

Kako je priopćeno iz OHR-a, sankcije su ukinute bivšem predsjedniku Narodne skupštine RS i nekadašnjem lideru SDS-a Draganu Kaliniću, te Savi Kruniću, Jovi Kosmajcu i Nemanji Vasiću, koji su smijenjeni s izabranih i imenovanih funkcija i funkcija u političkim strankama u RS u lipnju 2004. godine.

Kako je obrazloženo, odluka je dio procesa koji je pokrenuo visoki predstavnik u ožujku 2005. godine. Također, ovom se odlukom navedeni pojedinci ne vraćaju na funkcije na kojima su se nalazili u vrijeme kad su smijenjeni.

Otkad je proces revidiranja započeo, sankcije su ukinute u 52 pojedinačna slučaja. Visoki su predstavnici, pozivajući se na “bonnska ovlaštenja”, smijenili 187 dužnosnika u BiH. Većina ih je bila iz SDS-a.

Među ostalima, smijenjeni su bivši predsjednik NSRS Kalinić, nekadašnji predsjednici RS Nikola Poplašen i Mirko Šarović, zatim hrvatski članovi Predsjedništva BiH Ante Jelavić i Dragan Čović.

Sa smjenama je prvi počeo Carlos Westendorp, a najviše je dužnosnika smijenio Paddy Ashdown. Inače, iz OHR-a su odbili komentirati medijske spekulacije kako je cilj rehabilitacije smijenjenih dužnosnika SDS-a najnovijom odlukom visokog predstavnika Valentina Inzka slabljenje pozicije premijera RS Milorada Dodika, odnosno njihovo ponovno angažiranje u političkom životu u svrhu jačanja opozicije u manjem bosanskohercegovačkom entitetu u kojemu apsolutnu vlast ima Dodikov SNSD.

D. PAŠIĆ

 

 

Dodik: Podrška privredi ili povlačenje depozita 17. sep. 2009. http://www.capital.ba/dodik-podrska-privredi-ili-povlacenje-depozita/

”Ako banke nisu spremne na saradnju, mi ćemo povući depozite, a oni nisu mali i do sada su i održavali banke”, rekao je Dodik novinarima u Banjaluci nakon sastanka sa predsjednikom Demokratskog narodnog saveza Markom Pavićem i liderom Socijalističke partije Petrom Đokićem.

Dodik: Podrška privredi ili povlačenje depozita

17. sep. 2009. 14:35 Objavljeno u OSTALO

BANJALUKA, Predsjednik Vlade Republike Srpske /RS/ Milorad Dodik izjavio je danas da će javni sektor povući svoje depozite iz banaka koje odgovarajućim kreditima ne budu podržavale privredu RS.

Dodik je istakao da su neke banke u RS, sa sjedištem u inostranstvu, plasmane u privredu ograničile na milion evra, što za mnoga preduzeća nije rješenje, a privrede nema bez kredita.

”Ako banke nisu spremne na saradnju, mi ćemo povući depozite, a oni nisu mali i do sada su i održavali banke”, rekao je Dodik novinarima u Banjaluci nakon sastanka sa predsjednikom Demokratskog narodnog saveza Markom Pavićem i liderom Socijalističke partije Petrom Đokićem.

Za iduću godinu Dodik je najavio redefinisanje depozita javnog sektora RS, dakle Vladinih, javnih preduzeća i lokalnih zajednica, i koncentrisanje tih depozita samo na poslovne banke koje daju odgovarajuće kredite privredi.

”To će biti zaključak Vlade u narednom periodu i u naredna dva-tri mjeseca radićemo na preusmjeravanju tih depozita”, najavio je Dodik, koji je premijer RS.

On je dodao da će kod svake banke biti analizirano stanje depozita javnog sektora i da će biti povučeni depoziti iz onih banaka koje ne budu spremne postići ugovore o odgovarajućim plasmanima u privredu.

Dodik je za narednu sedmicu najavio da će lokalnim zajednicama biti raspodijeljena sredstva u skladu sa odlukom Vlade u vezi sa aranžmanom Međunarodnog monetarnog fonda

MON, 11 SEP 2000 00:40:52 GMT Liquidation of Directors in the Republic of Srpska AIM Banja Luka, September 5, 2000

On 5 September 2000, AIM Banja Luka published the article by Tijana Tadic

under the title: Liquidation of Directors in the Republic of Srpska ( http://www.aimpress.ch/dyn/trae/archive/data/200009/00911-002-trae-sar.htm ) about the

replacements of managers of the main state owned companies in RS carried out by RS

Prime Minister Milorad Dodik prior to the elections in 2000. Rajko Dukic, Director of Bauxite from Milici and President of the Elektroprivreda RS Management Board is identified as one of the

main actors in the article as a Dodik's supporter and aide.  According to the article, speaking about the replacements to follow in the soon future, already removed from the post of the General Manager of „Elektroprivreda“ (Electric-Power Generation and Distribution Industry ) Slobodan Mrdic warned that „the next would be managers of firms Elektroprivreda dependants: Thermo-Electric Power Plants and Hydro-Electric Power Plants. 

http://www.aimpress.ch/dyn/trae/archive/data/200009/00911-002-trae-sar.htm

At the moment when Mirko Asanin, newly appointed General Manager of the RS "Elektroprivreda" (Electric-Power Generation and Distribution Industry), complained to the people via TV how, through no fault of his, a journalist had beaten him up, the burlesque about parties, directors and the media in RS reached its climax. All previous and latter open correspondence between Milorad Dodik, Petar Djokic, Rajko Dukic, Zivko Radisic and the mentioned Asanin are but replicas of the old story about pre-election liquidation of directors.
Through Dodik's Government, Dodik's Social-Democrats are doing exactly the same thing that SDS had done during its one-party rule, the only difference being that today's RS political scene no longer belongs to one party.
Dodik's boys have respectable opponents, primarily in the SDS, which has already been through all that, but which now operates in an amazing symbiosis with the one time Dodik's coalition partners - the Socialists. Thus, multi-partyism has introduced yet another quality: replacements of directors are now seasoned with excesses and public disclosure of dirty laundry, again for pre-election purposes.
The only problem is that people, with normal cultural and hygienic habits, generally feel sick at the mere sight of dirty laundry, especially other people's laundry. But, since the domestic politician are not excessively queasy, the show goes on. The ongoing and still unfinished saga about the replacement of directors in RS dates back to the times when Socialists abandoned the ruling coalition Sloga (Harmony), i.e. denied obedience to the Socialist Dodik. Those who realised on time what could be the consequences of such kind of disloyalty for directors and officials, formed a new Democratic Socialist Party.
Already several months ago, the Director of the Serbian Posts, Milutin Pejic, was among the first of old Radisic's Socialists to be called on the carpet. After Pejic's dismissal ensued a seeming lull, long enough for the cards to be shuffled in Governing and Supervisory Boards of state enterprises, after which the liquidation continued. In Bijeljina, Cvijetin Nikic, local folk star and SDS leader was removed from his position as Director of the Semberska Bank, which was yet another confirmation that SDS and the Socialists have definitely formed a coalition against Dodik and the Sloga members who had joined him. After this, another ten unsuitable directors of smaller state enterprises and institutions in the largest city of Semberija were removed, mostly according to the well-known party quotas. However, this was just an introduction into some major investments.
Next was the RS "Elektroprivreda" (EP) where the liquidation started from the very top. After replacements carried out in the Electrical Power Industry's Management and Supervisory Boards, the Government also removed this firm's General Manager. The dethroned EP General Manager Slobodan Mrdic warned that the next would be managers of firms EP dependants: Thermo-Electric Power Plants and Hydro-Electric Power Plants. The fact that some time ago, Rajko Dukic, Director of "Bauxite" from Milic and President of the EP RS Management Board, attacked his former friend Bora Bosic in the media, trying to prove that he was a thief and tax evader, clearly shows that unless Dodik's Government falls soon, Bosic will lose his post as a director. Although Rajko Dukic is not a member of any party, he is probably the most famous Serbian sympathiser who is, incidentally, always on good terms with those in power, so that in this case his stands can serve as the best indicator as to which way the wind is blowing.
The example of the Serbian Posts showed that replacements are no longer carried out in total silence, as was the case during the SDS's absolute rule. As a reaction to the replacement of General Manager workers called a strike. Political manipulation is the only explanation for this incredible phenomenon that workers on strike state that they are satisfied with salaries and working conditions, but at the same time demand things which have nothing to do with workers' interests. On the other hand, in his well-known style, the Prime Minster publicly stated that strike organisers would be punished as soon as the Director, appointed by the Government, assumes his duty.
In the case of the Electrical Power Industry the battle was wages with different means. First, after changes carried out in the EP Management Board, when it was not difficult to guess that next on the elimination list would be Directors, Petar Djikic sent an open letter to the Prime Minister harshly warning him, in the hardly understandable style of Tito's youth activist, not to carry out his intended plan because that was not in line with the National Assembly conclusions and reminding him that the Government was obliged to inform the Assembly Commission (which is surprisingly headed by an SDS member, Boro Paravac) on all changes under its jurisdiction. He also warned the Prime Minister of the Government's bad standing in the National Assembly.
Dodik replied in a style from which it was not hard to conclude that the greedy Prime Minister didn't care a bit for Assembly Commissions, nor for the Government's position in Parliament for that matter, and that, irrespective of open accusations, he intended to replace the Director of the Electric Power Industry. In this, he did not fail to mention Djokic's style and call his speech an attempt at defending his party comrades. However, Dodik overlooked the fact that it was him who was bringing his party comrades in place of Djokic's men.
Thus, the Socialist Mrdic was relieved of office and Marko Asanin, a SNSD men, appointed the EP Director. However, instead of taking the Director's chair, Asanin appeared before the media to complain that Slobodan Mrdic was refusing to hand over his position. This was followed with Mrdic's statement that he learned of his removal from the papers, that it was illegal, and (in the well-known style "I only recognise the judgement of my party") pointed out that he would leave the chief management position only after he received an order to that effect from the Assembly President Petar Djokic. Incidentally, he also said that the Management Board which had relieved him of duty was illegal and that according to the law Rajko Djukic couldn't be a member, let alone President of this firm's Management Board because he was directly interested in EP's business operations as the Director of "Bauxite", one of major business partners of Electrical Power Industry.
Naturally, Mrdic's objection is up to the point, but it is Interesting that he remember it only now when his position is slipping. Then it was the turn of Rajko Djukic, President of the Management Board, who said that Mrdic was replaced not because he was a Socialist, but because of his poor management of the firm. Mrdic responded that he took very good care of the enterprise because, firstly, the Government had positively assessed business operation of the Electric Power Generation and Distribution Industry and, secondly, DM 180 million worth annual losses were reduced to negligible 80 million during his directorship. In response to all this, Asanin ordered the blocking of the firm's gyro account so as to prevent the man who was falsely presenting himself as the Director from harming the enterprise and the state.
After Asanin's return from Trebinje and his unsuccessful mission of taking over the managerial post, an incident occurred in Srpsko Sarajevo. After he appeared miraculously, probably uninvited, in Radio Srpsko Sarajevo and, to put it neutrally, got into a fight with a journalist of "Srpsko oslobodjenje" (Serbian Liberation), Ljubisa Lazic, Asanin once again used the media to cry on their shoulder. This time he told the Republic of Srpska Television an unbelievable story how, in fact, the journalist had attacked him. It is very unlikely that anyone could believe that the times have come in the Balkans when journalists were attacking officials, let alone physically assault them. This was followed by statements of the Radio Srpsko Sarajevo and "Srpsko oslobodjenje" which explained who was in this story the attacker and who the attacked party.
Trying to get out of the folly he had committed, Asanin made an even bigger one: in his public statement he called Radio Srpsko Sarajevo the nest of drug addicts, accused the journalist Lazic of offending and beating him, without a reason, in a hashish caused attack of madness, offhandedly calling him a petty-gambler. Still, the most morbid thing in this already morbid story, is a syntagm with which Asanin described the Serbian Radical Party calling it a handful of creatures walking the earth. For, it was precisely as a member of that same party that Asanin became a Minister in the first mandate of the Council of Ministers of B&H, and thus started his career as an official. His statement makes it perfectly clear that, although he had pragmatically changed a party, he kept Ognjen Tadic's style.
In the midst of all these open letters, statements and counter-statement, Zivko Radisic's famous press conference was organised. He tried to get his revenge on his former coalition partners, for the replacement of his party colleagues from managerial posts, with a story about coffee trailers. He informed the public that a private company "Dena", which was licensed for consignment storage of 120 trailers of coffee, was registered on the basis of a forged identity card and that, according to the given address, it was located in the building of the Banjaluka Music School. On the other hand, according to a decision of the Customs Administration, authorised personnel came to the location and confirmed on the spot that both the enterprise and warehouse were there. Since coffee is not usually stored in music schools, which incidentally has barely enough space to accommodate all pupils and instruments, it is clear that this was Customs' shameless deception and a major plunder of the state by which, after all, all RS citizens have been robbed for a still undetermined number of millions. The point is that the Customs Administration is controlled by Nebojsa Radmanovic's Socialists, loyal to Dodik, and the question is whether Zivko Radisic knew about all this while his party comrade was the first man of the Customs Administration.
However, it is interesting that next to the Music School, at the same address, is a house of the Director of the Republican Customs Administration, Dragoljub Trivanovic. For the time being, only the tabloid PRST carried this news. Cynics comment that even PRST sometimes publishes truth, especially when it is in the SDS's interest.
Tijana Tadic
(AIM)

THE PROROK - Arhiva DANI 169, Željko Cvijanović, 25/08/2000.

https://www.bhdani.ba/portal/arhiva-67-281/169/t16910.htm

THE PROROK

Jos od onog dana u ratu kada su se na teritoriji RS-a poceli sudarati kamioni sa neocarinjenom robom od kojih je jedne kontrolisao Momcilo Krajisnik, dok su drugi pripadali tadasnjoj Milosevicevoj simpatiji iz opozicije, Miloradu Dodiku, buduci premijer RS-a je shvatio da ekonomije ne samo da nema bez politike nego i da ne treba da je bude. Drzao se toga i kasnije kada je svojim ljudima direktorske pozicije dijelio kao ordenje

Pise: Zeljko Cvijanovic

---

1. DODIK CE RASTURITI NACIONALISTE: Iako je Milorad Dodik prije dvije i po godine sa vlasti smijenio nacionaliste iz SDS-a, Dragan Kalinic i drugovi nemaju nikoga kome bi bili vise zahvalni za svoj opstanak. Naime, politicka istorija Balkana ne pamti da je neka partija izgubila izbore zato sto je bila nacionalisticka. Kao sto ih u novembru 2000. nece zbog toga izgubiti Alija Izetbegovic, nije ih zbog toga tri godine prije izgubio ni SDS, vec zato sto je Biljana Plavsic bila dovoljno ubjedljiva tvrdeci da tu stranku vode lopovi i kriminalci. U medjuvremenu, dio kriminalaca izasao je iz posla i SDS-a brzinom kojom je ta stranka izasla iz vlade. Dio je ostao u poslu jer nije ostao u SDS-u, vec je sacekao u kuci da otkljuca Dodiku i Plavsicevoj. Kada je na prvim sljedecim izborima u septembru 1998. planirao da sa koalicijom Sloga osvoji 51 odsto glasova, Dodik je u izbornoj kampanji u jednoj sali u Ugljeviku biracima objasnio prirodu podrske stranaca koju uziva. “Kako god vi glasali, ja cu biti premijer”, izgovorio je Dodik najoriginalniju predizbornu parolu. Odrzao je obecanje, ali su ga odrzali i oni glasajuci za SDS i radikale. Ostatak svog mandata Dodik je potrosio radeci sve da stanovnistvo sto prije zaboravi afere SDS-a, zatrpavajuci mu ionako plitku memoriju aferama svojih ljudi. Danas Dragan Cavic, vedeta najstarije stranke u RS-u, izgleda svjeze kao Safet Susic na svom cuvenom debiju protiv Madjara i koga je briga sto to vise nisu godine u kojima se debituje. Niko nije, ukljucujuci i Carlu del Ponte, toliko uradio na uljudjivanju SDS-a koliko Dodik. Sve dok on bude Kalinicev antipod – SDS ce pobjedjivati na izborima, a stranci ce se ubijati da dokazu kako je rejting nacionalnih stranaka u padu, ali ce se jos vise ubijati da sprijece da se u parlamentu zajedno podignu 42 ruke (posljednjih mjeseci cak multietnicke ruke) sa porukom: “Dolje Mile!”. 2. DODIK JE DEMOKRATA: Naravno, nije problem sto u svijetu ne postoji toliko hrabar premijer koji ce za svoj parlament reci: “To je skup povrsnih ljudi.” Problem nastaje kada taj isti premijer, koga je u bolja vremena birao parlament, hoce da bira poslanike. Iako se nije libio i da poslanicima zaprijeti batinama ili da im ponudi novac za dizanje ruke, Dodik je jedini premijer na svijetu koji vlada uz istinsku podrsku jedva cetvrtine parlamenta. Takav opstanak na vlasti, uz malo je reci podrsku stranaca, problematican je zbog tri stvari: prvo, Dodika udaljava od podrske biraca. Drugo, i Dodika, i strance, i RS udaljava od demokratije. I trece, najvaznije, RS udaljava od toga da ima vlast koju ce u isto vrijeme podrzavati i narod i stranci, sto je, kad se oba bosanska entiteta tice, jedina prosperitetna formula. Ovako, poruka odsudne podrske stranaca Dodiku emitovana Srbima glasi: “Dodik je jedini normalan covjek u ovom narodu”, sto je dovoljan razlog da se svaki normalan Srbin osjeca bar posrano. 3. DODIK CE STVORITI MULTIETNICKO DRUSTVO: Nece, zato sto nije ucinio nista da prosjecnom srpskom biracu, koga je Krajisnik “prerano” napustio, objasni da je on covjek iz drugog filma, nego je cak nasilno posegao za Krajisnikovom podrskom iz Haaga. Nece, zato sto se nikada nije fotografisao sa bosnjackim izbjeglicom koji se vraca kuci, cime bi Srbima pokazao da ovi nisu dosli da ih pojedu niti da otmu i ono malo hljeba od njihovih porodica. Nece, zato sto svake godine iznova vjeruje da treba da dobije izbore nacionalnom zvakom, dok tajno potpisuje sve multietnicke naloge koje pred njega stavljaju stranci. Ali, manje je vazno hoce li BiH imati zajednicku elektroprivredu ili vojsku. Vaznije je stvaranje drustvene strukture koja ce funkcionisati na otvorenom principu. Ali Dodik nije otvoren, ne zato sto je nacionalista, vec zato sto voli da mulja i sto rijec drustvo za njega ne znaci nista vise od ekipe sa kojom je upravo smijenio nekog provincijskog direktora, a onda su svi skupa otisli na pice. 4. DODIK CE STVORITI NOVU INFRASTRUKTURU: Premijer Dodik pita svog ministra: “A sta vi o tome mislite, ministre odbrane Dodik?” A ovaj odgovara: “Potpuno se slazem, predsjednice Dodik, naravno ukoliko su saglasni ministar policije Dodik i ministar saobracaja Dodik.” Drugim rijecima, Dodiku je u vladi poslo za rukom da preslika izvrsni odbor njegove opstine Laktasi. Nije bilo problema da radi sest poslova odjednom, problem je nastao kada je tih sest poslova morao da radi na sest mjesta. Bili su potrebni mjeseci da Dodik shvati da u istom trenutku ne moze biti i premijer RS-a i predsjednik opstine Bratunac. Kada je to shvatio, uzeo je torbu sa parama i krenuo na turneju, gdje su jedino oni sa nosom stecenim u prethodnoj vlasti znali sta se nosi u takvim torbama i kako se ta zivotinjka mami napolje. Zato njegove vlade danas izvan Banjaluke ima malo i jedino kada smjenjuje direktore firmi koji pripadaju drugim strankama. Zato je njegove i srodnih mu stranaka diljem RS-a poslije samo dvije godine vlasti bilo vise u aferama i malverzacijama nego u maticnim kancelarijama. Rijecju, Dodik se nije pojavljivao sa idejom pa potom ubrizgavao pare, nego je skratio put pojavljujuci se sa parama, poslije cega vise nikome nije bilo do ideje. To ce oko njegove vlade i SNSD-a, ako tu i ima neke razlike, skupiti face tipa Marka Asanina, lidera SNSD-a u Srpskom Sarajevu, koji se na izborima 1998. pojavio na listi radikala, Vojina Mujicica, prvog covjeka Rafinerije u Bosanskom Brodu i jedinog pravoslavca koji stice lovu na slican nacin kao i kuvajtski emir. Tu je carinik Dragoljub Trivanovic, valjda prvi biznismen na svijetu koji je privatizovao carinu, i jos mnogo njih sa kojima se prije dobija neka godina zatvora nego izbori. Sto se tice one mase najboljeg u RS-u sto je '97. podrzalo Plavsicevu i Dodika, njih danas valja traziti pod sljedecim odrednicama: inostranstvo ili bar redovi pred ambasadama; SDS (“reformisani”); PDP Mladena Ivanica, gdje je sada i Branko Dokic, jedan od rijetkih politicara po vokaciji koji je bio sa Dodikom i kome se, izgleda, nije dopalo da ga u sopstvenoj zemlji gledaju kao gastarbajtera na godisnjem odmoru u rodnom selu. 5. DODIK CE PROVESTI DEJTONSKI SPORAZUM: Mozda bi o tome najvise mogli da govore svi oni Srbi koji pet godina poslije rata zive u kolektivnim smjestajima ili oni Bosnjaci koji su najavili kako ce ove jeseni kampovati u satorima pred Banskim dvorom. Ali, varaju se da je Dodik antidejtonac nacionalisticke provenijencije: sprecavanje Bosnjaka da se vrate u Banjaluku samo zato sto su Bosnjaci bila bi, iako nakaradna, Dodikova strateska postavka, a on je od strateskih postavki beznadezno operisan. Citava njegova politika zasnovana je na tome da svakoga jutra uz kafu svoje ljude pita: “Sta cemo danas?” A izbjeglice su po prirodi stvari takve da uvijek mogu cekati jos jedan dan. Kao i svi drugi dijelovi Daytona koji nisu mogli da stanu u kofer Jacquesa Kleina. 6. DODIK CE PRIVREDU UKLONITI OD POLITIKE: Jos od onog dana u ratu kada su se na teritoriji RS-a poceli sudarati kamioni sa neocarinjenom robom od kojih je jedne kontrolisao Momcilo Krajisnik, dok su drugi pripadali tadasnjoj Milosevicevoj simpatiji iz opozicije RS-a, Dodiku, buduci premijer je shvatio da ekonomije ne samo da nema bez politike nego i da ne treba da je bude. Drzao se toga i kasnije kada je svojim ljudima direktorske pozicije dijelio ne kao stvari povjerenja i odgovornosti, vec kao ordenje. Tako je glavni nacin privredjivanja kod Dodikovih ljudi – dobijanje preduzeca na lizing, a po principu: “evo, direktorisi, platices kad ti krene”. Za to vrijeme, on sam i njegov narod nakaceni su na strance u jednoj cudnoj mjesavini prosenja (“daj, da te Bog pozivi”), ucjene (“daj, ili ce se vratiti SDS”) i reketa (“daj, stitim RS od Milosevica, a to kosta”). Zbog svega toga danas se moze reci da dnevni opstanak RS-a zavisi od milosti stranaca i da u toj drzavi jedini novac koji nije politicke boje jeste onaj koji zaradi prodavac kokica pred Banskim dvorom. Elem, od pocetka Dodikove vladavine pa do danas – taj grafikon nema oscilacija – svakog sljedeceg dana bilo je teze napraviti posao ako u njega nisi ugradio premijerove ljude i ostale nosioce pecata, koji vole da se odazivaju na ime drzava. 7. DODIK JE ZA SLOBODNE MEDIJE: “Sta bi mi bez nezavisnih medija”, rekao je jednom prilikom, vjerovali ili ne, Momcilo Krajisnik. Doduse, tek posto je otisao u opoziciju. A Dodik ni tada, kad mu je medjunarodna zajednica poklonila Nezavisne novine, cija kritika rezima se razvijala u iskljucivoj zavisnosti da li je u njemu Mile ili nije. U medjuvremenu, RS je dobila Rajka Vasica za ministra informacija, koji se, kao stari kumrovecki kadar u novom pakovanju, bavio prebrojavanjem redova koji su u novinama posveceni premijeru u odnosu na ostale manje vazne politicare. Potom je smijenio gomilu urednika, vladinu agenciju prije dovodjenja u red proglasio teroristickom, smijenjen je jedan urednik koji je naslov Dodikove izjave stavio opasno blizu fotografije majmuna koji je u zoo vrtu dobio potomstvo, da bi sve bilo zacinjeno Vasicevim pozivom javnom tuziocu da najzad preduzme nesto protiv neposlusnih novinara. Rezultat: na kraju Dodik, osim dva magazina, kontrolise sve uticajne medije u RS-u i oni se po svom jeziku zaista mnogo razlikuju od Milosevicevih. Dok Slobina RTS, sasvim posteno, mrzi demokrate, kurve i strance, Dodikovi mediji to rade suptilnije: “Pokazi mi ko nije demokrata, da mu slomim kicmu.” 8. DODIK CE POMOCI OPOZICIJI U SRBIJI: Naravno, to je vec stara ideja medjunarodne zajednice, koja se ostvarila utoliko sto je Dragoslav Avramovic vidio Laktase, a Dodik pokazao da i on kanabe za trku ima. Poslije se vjerovalo da ce Srbija biti promijenjena medijima iz RS-a, bez da se iko normalan upitao: a zasto onda nije promijenjena RS. Ukratko, Dodik ima sanse da pomogne opoziciji u Srbiji taman onoliko koliko medju Beogradjanima ima procenata navijaca banjaluckog “Borca”. 9. DODIK CE ELIMINISATI KORUPCIJU: S obzirom na strukturu korupcionaske piramide u RS-u, ideja da Dodik moze eliminisati korupciju moze se realizovati samo na dva nacina. Da se sam zakljuca i kljuc baci kroz prozor ili da izvrsi harikiri (“To je ono kad avion rukne u brod”, kako je, kazu, drevni istocnjacki obicaj objasnio jednom prilikom po povratku iz Japana). Posto se obje postavke kose sa novinarskim kodeksom, prelazim na sljedecu zabludu. 10. DODIK CE BITI DIO DEMOKRATSKOG FRONTA U RS-u I BiH: Mozda, ali bi za pocetak bar trebalo da od njega prestanu da bjeze Zlatko Lagumdzijai Mladen Ivanic. Umjesto toga, oni su, da ih ne bi ko povezao sa demokratom iz Laktasa, Dodiku cak suprotstavili svoje ljude na predsjednickim izborima u RS-u, cime obojica, u krajnjem, rade posao Mirku Sarovicu, kandidatu SDS-a. Gdje je problem? Vezati se s nekim valjda znaci biti spreman i podijeliti sudbinu s njim, sto ni Lagumdziji ni Ivanicu ne pada na pamet kad je Dodik u pitanju. Oni sa sobom racunaju na duzu stazu, a u Dodiku vide tipa za jednu sezonu. Ali Dodik na vlasti vec igra trecu zaredom. Nista za to, komad je bio malo veci. Komad posljednjeg lidera pretpoliticke ere u RS-u.

Objavljeno u broju 169 DANA, 25. august / kolovoz 2000.

Krediti od interesa u RS-u (Centar za istraživačko novinarstvo, 2009.) https://www.cin.ba/krediti-od-interesa-u-rs-u-2/

CIN (2009.): U zaleđu Dodikovog porodičnog imanja u Gradiški nalazi se #Farmaland, farma muznih krava. Farmaland je sjedište članova #Elite Security, grupe nekadašnjih pripadnika vojnih i policijskih struktura #RS-a bliske Dodiku, navodi se u podacima međunarodnih i domaćih istražitelja.(...) Iz poslovne dokumentacije vidljivo je da je vlasnik Farmalanda američka kompanija #Farmland LLC koja djeluje sa adresa u američkim državama #Wyoming, #Delawar i #Florida. U stvarnosti, adresa na kojoj je Farmland LLC registrovan u Wyomingu pripada jednoj advokatskoj firmi. Na osnovu podataka iz tamošnjeg registracionog biroa njen jedini direktor je britanska investiciona grupa Tylney Directors LTD.

https://www.cin.ba/krediti-od-interesa-u-rs-u-2/

Krediti od interesa u RS-u

14.08.2009

Visoka mrežasta ograda i željezna kapija zaklanjaju neželjenim posjetiocima poglede na Farmaland, farmu pokraj Laktaša.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo

Milioni konvertibilnih maraka kreditnog programa Republike Srpske (RS) osnovanog sa ciljem da omogući razvoj domaće privrede i otvaranje novih radnih mjesta, završili su kod stranih kompanija sa off-shore računima i imovinom koja postoji samo na papiru.

Neki od najvećih kredita u iznosima do 5 miliona KM su odobreni kompanijama čiji vlasnici imaju jake političke veze, pokazala je analiza desetina od ukupno 2.140 kredita koje je do sada odobrila Investiciono-razvojna banka RS-a (IRB). U nekim slučajevima krediti su odobreni nekoliko dana nakon prijema zahtijeva.

Namjena kredita je različita, pravi vlasnici nekih od kompanija su skriveni od očiju javnosti ali ugovori imaju jednu zajedničku nit: Milorad Dodik, kao premijer, kontroliše odbor koji odobrava sve velike isplate.

Premijer je odobrio kredit od 3 miliona KM sinu Igoru, te kredit od 5 miliona KM banjalučkim novinama koje ga podržavaju usprkos istrazi koju državna policija vodi u vezi sa namještanjem građevinskih ugovora vrijednih 140 miliona KM.

Lepeza kreditiranih je široka: 3 miliona KM za farmu muznih krava u vlasništvu preduzeća sa bankovnim računima na Belizeu u Centralnoj Americi i fiktivnim kompanijama širom Sjedinjenih Američkih Država; 5 miliona KM preduzeću u vlasništvu Litvanske kompanije koja posluje preko karipskih centara za pranje novca a čiji je vlasnik ranije tužen za prevaru; te 3 miliona KM ugostiteljskoj firmi u vlasništvu porodice Dodikovog prijatelja čiji su bankovni računi zamrznuti još od 2003. godine odlukom Visokog predstavnika.

Dokumentacija koju su analizirali novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva pokazuje velike nepodudarnosti između svrhe kredita i onoga što je do sada ostvareno.

Na primjer, preduzeće u vlasništvu izraelske kompanije za proizvodnju pneumatika i lokalnog partnera dobilo je dva kredita u ukupnom iznosu od blizu 3,3 miliona KM navodeći da je kupilo dio Zvorničke fabrike gume Fagum i da želi unaprijediti postrojenja. Izraelska kompanija Ein Shemer Rubber je izdala saopštenje u kojem je obećala da će zaposliti 100 novih radnika do aprila 2008. godine, uključujući i radnike Faguma.

Do sada su zaposlili 16 radnika a niti jedan od njih nije iz Faguma. Direktor kompanije u BiH, Vesna Janković kaže da radnici Faguma ne zadovoljavaju standarde i da ih nisu mogli uposliti. Dodala je da su otpočeli testnu proizvodnju i da rade sa 20 posto kapaciteta.

I dok Ein Shemer Rubber kaže da su kupili dio Faguma, sudska dokumentacija pokazuje da samo iznajmljuju dio fabrike i mašine za 4.000 KM mjesečno. Ne postoji dokumentacija o prodaji u sudu u Bijeljini.

IRB RS je osnovana 2006. godine, uglavnom pomoću 667 miliona KM dobivenih prodajom Telekoma Srpske. Među ciljevima banke su i rješavanje stambenih pitanja građana, razvoj postojećih preduzeća i otvaranje novih.

Komercijalne banke moraju dati početno odobrenje za kredit a ako se radi o iznosu iznad 50.000 KM, zahtjev biva proslijeđen petočlanom kreditnom odboru IRB-a. Zahtjevi za kredite iznad 500.000 KM prosljeđuju se drugom petočlanom odboru. Dodik je predsjedavajući ovoga najvišeg odbora koji na kraju odobrava kredite.

Sve kredite iznad 500.000 KM potpisuje premijer RS-a lično ili u njegovom odsustvu ministar finansija kojeg on imenuje.

Glasnogovornik banke kaže da je, uprkos mogućim greškama kod nekih kredita, banka do sada uradila uspješan posao a mnogi dobili kredite sa izuzetno povoljnom kamatnom stopom od oko 5,5 posto.

Tokovi novca

U prvim redovima onih koji su imali koristi od vladinog programa su kompanije pod kontrolom Vladimira Romanova, litvanskog biznismena ruskog porijekla, vlasnika brojnih kompanija širom svijeta, uključujući i škotski fudbalski klub. Poreski obveznici nisu imali previše koristi od podrške Vlade Romanovim kompanijama.

Romanov je vlasnik i Balkan Investment Bank, jedne od 12 finansijskih institucija preko kojih IRB dodjeljuje kredite. U maju 2009. godine je Romanovoj firmi odobren kredit od 5 miliona KM a sredstva su uplaćena preko njegove banke.

Novac je namijenjen kompaniji Energolinija, koja je dio mreže firmi pod kontrolom Romanova i njegovog sina Romana. Iz poslovne dokumentacije i sudskih spisa može se pratiti mreža fiktivnih kompanija sa bankovnim računima u poreskim rajevima na Sejšelima, Djevičanskim ostrvima i Panami.

Romanov je 2001. godine kupio fabriku glinice Birač iz Zvornika za 10 miliona KM. Postrojenja ovog industrijskog giganta nisu bila uništena ratom a njihov godišnji kapacitet je 600.000 tona glinice. Iz dokumentacije preduzeća, sudskih spisa i svjedočenja pred američkim državnim sudom vidljivo je da je gotovo istovremeno počeo otvarati fiktivne kompanije koje su novac prebacivale na bankovne račune na Britanskim djevičanskim ostrvima.

U vrijeme kupoprodaje Birač je spao na niske grane, iako je se radilo o fabrici sa direktnim pristupom željeznici i vrijednim rudama.

Situacija se nije znatnije poboljšala dolaskom Romanova, niti podrškom Dodikove vlade koja je 2006. i 2008. godini uplatila još 4 miliona KM.

Prema riječima Predraga Tomića, bivšeg predsjednika sindikata preduzeća, broj zaposlenih je ostao manje-više isti.

Međutim, u izvještaju Bečkog institut za međunarodna ekonomska istraživanje navedeno je da je vrijednost Birača 1. januara 2006. godine iznosila 575 miliona KM. Jedan od nalaza studije je i da Birač prijavljuje milionske gubitke svake godine, dijelom i zato što je rukovodstvo osnovalo posebnu kompaniju pod nazivom Balkal, posredstvom koje prodaje i izvozi robu. Balkal, kao i neke druge strane kompanije u RS-u ne plaća porez na dobit.

Romanov je tako organizovao svoj biznis da je Balkal štitio Birač od rizika, no ne krije da je ovom šemom Birač izbjegao plaćanje poreza na dobit i dividendi malim dioničarima, kaže bivši direktor Balkala Ratko Marčeta. Ovo potvrđuju i izvještaji kompanije.

S obzirom da je Balkal registrovan u mjestu Tortuga na Britanskim djevičanskim otocima on nije dužan plaćati porez RS-u. Romanov i Birač su u posljednjih pet godina uplatili samo 32.562 KM poreza na dobit, prema podacima koji su navedeni na banjolučkoj berzi.

To je manje od polovine iznosa koji je Romanov poklonio svojoj plesnoj partnerici nakon pobjede na litvanskom TV takmičenju talenata 2007. godine. Prema procjenama britanske štampe Romanovo bogatstvo iznosi oko 800 miliona KM.

‘Nije on ovdje došo da plaća porez’ kaže Marčeta koji je napustio kompaniju prije tri godine. ‘On nije ni državljanin ove zemlje. Njega zanima koliko će profita izvući i preusmjeriti na druge poslove. To je njemu prioritet i tako njegova moć progresivno raste.’

Korijeni Energolinije su u firmi Cascado AG, registrovanoj u Panami, zemlji koju su američki i zvaničnici Europske Unije nazvali rajem za pranje novca. Ova panamska kompanija je osnovala kompaniju Team Front na Sejšelima, afričkom off-shore centru.

Prošle godine Romanov je preselio kompaniju sa ostrva u Sarajevo. U oktobru je kompanija sa Sejšela osnovala firmu Industrija Adrija u sarajevskim neboderu UNITIC. Energolinija je dobila kredit od 5 miliona KM samo nekoliko mjeseci nakon što je postala vlasništvo Industrije Adrija.

Iz dokumentacije o vlasničkoj strukturi vidljivo je da su sve povezane kompanije u vlasništvu Romanova.

Sudski spisi, tužbe i dokumenti iz četiri države, otkrivaju da je 2003. godine protiv Romanova pokrenuta parnica pred američkim federalnim sudom zbog bogaćenja preko off shore banaka i fiktivnih kompanija.

Prema podacima navedenim u parnici, Vladimir i Roman Romanov su osnovali 2003. godine Viva Trade, još jednu kompaniju povezanu sa Biračem. Naveli su da je centrala Viva Trade smještena u američkoj državi Wisconsin ali i da ima poslovnicu na adresi u državi Delaware, poznatoj po labavim propisima za registraciju preduzeća.

Romanov se ugovorom obavezao da će glinicom iz Birača snabdijevati Rual Trade, kompaniju ruskog milijardera Olega Deripaske. Pored miliona koji su mu ranije isplaćeni za modernizaciju pogona Birača, Romanov je dobio 7 miliona dolara od Ruala. No za ovaj novac nije isporučio ugovorenu robu, niti je modernizovao pogone a odbio je i da vrati novac, navedeno je u tužbi.

Dvojica muškaraca angažovanih da registruju Viva Trade posvjedočili su da firma ne posjeduje imovinu niti ima zaposlene službenike, što je sudiju navelo na zaključak da Romanov u Americi vodi u stvari fiktivnu firmu.

Nakon što je ova informacija postala dostupna javnosti, otac i sin Romanov su zatražili nagodbu a iz sudskih spisa se vidi da je slučaj zatvoren 2007. godine.

Povlačenje po sudovima, i činjenica da je Romanov strukturirao svoje kompanije kako bi izbjegao plaćanje poreza na dobit RS-u, nije bila prepreka da Energolinija dobije kredit u maju.

U svom kreditnom zahtjevu, kompanija je navela da će novac uložiti u proizvodnju električne energije i tehnološke pare.

Ali Energolinija nema dozvolu za proizvodnju električne energije, sudeći prema web stranici regulatorne agencije za električnu energiju RS.

Farmaland

U zaleđu Dodikovog porodičnog imanja u Gradiški nalazi se Farmaland, farma muznih krava. Farmaland je sjedište članova Elite Security, grupe nekadašnjih pripadnika vojnih i policijskih struktura RS-a bliske Dodiku, navodi se u podacima međunarodnih i domaćih istražitelja.

Direktor Farmalanda Hrvoje Capar izjavio je za CIN da su zaštitari prisutni kako bi ‘štitili farmu.’ Na farmi se nalazi 2.700 krava.

On je apsolutno odbio mogućnost da je zaštitarska firma prisutna na ovoj lokaciji kako bi zaštitila Dodika a takve navode je nazvao ‘neutemeljenim’.

Farmaland je dobila 3 miliona KM od IRB-a u januaru 2009. godine za kupovinu goveda i unaprjeđenje gazdinstva, navodi se u sažetku kreditnog zahtjeva koji je banka dostavila novinarima na uvid.

IRB je odbila dostaviti puni kreditni zahtjev novinarima CIN-a, uz objašnjenje da se radi o zaštićenim informacijama.

Iz poslovne dokumentacije vidljivo je da je vlasnik Farmalanda američka kompanija Farmland LLC koja djeluje sa adresa u američkim državama Wyoming, Delawar i Florida. U stvarnosti, adresa na kojoj je Farmland LLC registrovan u Wyomingu pripada jednoj advokatskoj firmi. Na osnovu podataka iz tamošnjeg registracionog biroa njen jedini direktor je britanska investiciona grupa Tylney Directors LTD.

Tylney Directors ima kancelarije u Belizeu i Kanarskim otocima, pokazuju podaci koji se nalaze u registracionom birou Floride. Navedena je adresa glavne kancelarije u Londonu ali ta kompanija nema ni telefonski broj niti web stranicu.

Na Floridi, Tylney rukovodi sa 10 kompanija koje uključuju i kompaniju za iznajmljivanje jahti, te proizvodnju maslinovog ulja a sve iz jedne male radnje United Parcels Service (UPS) u zabačenom kraju Orange City. Ukupno 27 firmi od kojih baš sve imaju vezu sa Hrvatskom kao svoje sjedište navode ovu istu adresu, pokazuju podaci sa Floride.

Dharmesh Amin, radnik UPS-a, kaže da na ovu adresu stiže samo pošta i da je ne koristi niti jedna druga kompanija osim njihove. Poreski procjenitelj iz ovog mjesta kaže da navedene kompanija nikada nisu dobile dozvolu za rad, odnosno, da se to nisu legalno registrovane firme.

Jedini član upravnog odbora Tynleya je Sandro Stipančić iz Hrvatske koga CIN nije uspio kontaktirati.

Capar, direktor banjalučkog Farmalanda, navodi da je ovu firmu prije nekoliko godina kupila američka firma ‘majka’ za 10.000 KM, te preuzela otplaćivanje njenih dugova koji su dostizali 10 miliona KM. On dodaje da vlada ne čini dovoljno da bi pomogla farmerima.

‘Postoje problemi sa državom što se tiče podsticaja…poljoprivreda bez podsticaja ne funkcionira’, objašnjava Capar.

Drugarski aranžman

Prema sažetku kreditnog zahtjeva, Nezavisne novine su prošle godine dobile 5 miliona KM od IRB-a za izgradnju građevinskog objekta i kupovinu obrtnih sredstava.

Direktor Željko Kopanja nije mogao razgovarati o priči uz objašnjenje da je na odmoru.

Podaci iz IRB-a pokazuju da je novac dobilo mnoštvo kompanija, no za mnoge od njih se ne može utvrditi da koristile poreskim obveznicima RS-a.

Fruit Ecco, u suvlasništvu Dodikovog sina Igora, je dobio zajam od 3 miliona KM za unapređenje proizvodnje. U kreditnom zahtjevu navedeno je da će zaposliti tri radnika, te zasaditi 169.000 sadnica jabuka i 9.400 sadnica kruške.

Sinicoop, kompanija koja u svom vlasništvu ima restoran uz obalu jezera, dobila je zajam od 3 miliona KM za nabavku višegodišnjih zasada. Vlasnik ove firme je porodica Slavka Roguljića, Dodikovog prijatelja za kojeg mediji tvrde da ugošćava premijera u svojoj vili u Crnoj Gori. Roguljić je svojevremeno prepisao imovinu na djecu prije nego mu je Visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown zamrznuo bankovne račune pod optužbom da je dio mreže za podršku ratnim zločincima. Njegovi računi su još uvijek zamrznuti.

Objavljeno: 14.8.2009. godine