Obavijest o Odluci visokog predstavnika da ukine zabranu izrečenu Anti Jelaviću Odlukom visokog predstavnika od 7. ožujka 2001. godine

http://www.ohr.int/obavijest-o-odluci-visokog-predstavnika-da-ukine-zabranu-izrecenu-anti-jelavicu-odlukom-visokog-predstavnika-od-7-ozujka-2001-godine-2/ 

89/14

Svojom Odlukom od 7. ožujka 2001.godine (“Odluka iz 2001.godine”), visoki predstavnik je smijenio gospodina Antu Jelavića s položaja člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Gospodin Jelavić je također prestao biti predsjednik političke stranke „HDZ BiH“. Navedenom Odlukom također je zabranjeno g. Jelaviću obnašanje bilo koje zvanične, izborne ili imenovane javne dužnosti i kandidiranje na izborima te dužnosti unutar političkih stranaka (“zabrana”). Odlukom iz 2001. godine je dalje izričito utvrđena mogućnost ukidanja zabrane prema isključivom nahođenju visokog predstavnika.

Na osnovu razmatranja predmeta g. Jelavića, odlučio sam da ovu zabranu ukinem. Gospodinu Anti Jelaviću se odlukom visokog predstavnika više ne zabranjuje da obnaša bilo koju zvaničnu, izbornu ili imenovanu javnu dužnost i kandidiranje na izborima te dužnost unutar političkih stranaka. Radi izbjegavanja svake sumnje, svaka zabrana koja proizlazi iz Odluke iz 2001. godine ovim se putem ukida.

Ovakav ishod opravdavaju načela pravičnosti, pravilnog upravljanja i razboritog ispunjavanja međunarodnog mandata visokog predstavnika, kojima se uzima u obzir ravnoteža između zaštite državne stabilnosti i prava pojedinaca.

Ovom Odlukom ne dovodi se u pitanje validnost Odluke iz 2001. godine. Ovom Odlukom ne ovlašćuje se g. Jelavić da se vrati na dužnosti s kojih je smijenjen na temelju Odluke iz 2001. godine. Također, ovom Odlukom, njemu se ne daje pravo na odštetu po osnovu bilo koje naknade, drugih oblika neostvarenih novčanih beneficija ili privilegija odnosno statusa koje je izgubio kao rezultat Odluke iz 2001. godine.

Ova Odluka ne predstavlja amnestiranje nego prospektivno ukidanje Odluke iz 2001. godine. Odluka iz 2001. godine se ne briše i ostaje kao integralni dio zakonodavne evidencije Bosne i Hercegovine.

Ovom Odlukom se ne utječe na rješenje niti se njome na drugi način ne prejudicira rješenje u bilo kojem pravnom postupku koji se vodi ili će se voditi unutar ili izvan Bosne i Hercegovine.

Ukoliko su odredbe ove Odluke u suprotnosti s domaćim zakonodavstvom u svezi s bilo kojim od predmeta koji su njom obuhvaćeni, ova Odluka će biti mjerodavna. Odluke visokog predstavnika imaju veću pravnu snagu i prednost u odnosu na domaće zakonodavstvo koje je s njima u suprotnosti. Ovom zakonodavnom izjavom deklarativno se obuhvaćaju postojeće i buduće odluke visokog predstavnika.

Ova Odluka stupa na snagu odmah i ne zahtijeva poduzimanje nikakvih dodatnih proceduralnih radnji.

Ova Odluka se objavljuje odmah u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Sarajevo, 19. kolovoza 2014.
Dr. Valentin Inzko
Visoki predstavnik

Odlukom povjerenika Inzka pomilovani Kalinić i društvo (Slobodna Dalmacija, 26. kolovoza 2009.)

 https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/regija/odlukom-povjerenika-inzka-pomilovani-kalinic-i-drustvo-64907

 

 Kao dio kontinuiranog procesa koji se tiče revidiranja odluka o smjenama, visoki predstavnik Valentin Inzko ukinuo je sankcije za četiri osobe koje su ranije smijenjene zbog opstruiranja implementacije mira u BiH.

Kako je priopćeno iz OHR-a, sankcije su ukinute bivšem predsjedniku Narodne skupštine RS i nekadašnjem lideru SDS-a Draganu Kaliniću, te Savi Kruniću, Jovi Kosmajcu i Nemanji Vasiću, koji su smijenjeni s izabranih i imenovanih funkcija i funkcija u političkim strankama u RS u lipnju 2004. godine.

Kako je obrazloženo, odluka je dio procesa koji je pokrenuo visoki predstavnik u ožujku 2005. godine. Također, ovom se odlukom navedeni pojedinci ne vraćaju na funkcije na kojima su se nalazili u vrijeme kad su smijenjeni.

Otkad je proces revidiranja započeo, sankcije su ukinute u 52 pojedinačna slučaja. Visoki su predstavnici, pozivajući se na “bonnska ovlaštenja”, smijenili 187 dužnosnika u BiH. Većina ih je bila iz SDS-a.

Među ostalima, smijenjeni su bivši predsjednik NSRS Kalinić, nekadašnji predsjednici RS Nikola Poplašen i Mirko Šarović, zatim hrvatski članovi Predsjedništva BiH Ante Jelavić i Dragan Čović.

Sa smjenama je prvi počeo Carlos Westendorp, a najviše je dužnosnika smijenio Paddy Ashdown. Inače, iz OHR-a su odbili komentirati medijske spekulacije kako je cilj rehabilitacije smijenjenih dužnosnika SDS-a najnovijom odlukom visokog predstavnika Valentina Inzka slabljenje pozicije premijera RS Milorada Dodika, odnosno njihovo ponovno angažiranje u političkom životu u svrhu jačanja opozicije u manjem bosanskohercegovačkom entitetu u kojemu apsolutnu vlast ima Dodikov SNSD.

D. PAŠIĆ

 

 

Ante Jelavić, zaboravljeni bjegunac i noćna mora bh. pravosuđa (S.H. za portal klix 17.01.2017.)

 

Jelavića je Sud BiH 2005. godine nepravomoćno osudio na 10 godina zatvora u slučaju "Hercegovačka banka" za zlopotrebu finansijske pomoći iz Republike Hrvatske namijenjene Hrvatima u BiH, i to po optužnici koja ga tereti za podrivanje ustavnog poretka, vojne i odbrambene moći zemlje te zlopotrebu položaja i ovlasti.

U trenutku izricanja presude on nije bio u BiH. Potom je Apelaciono vijeće poništilo presudu i naređeno je novo suđenje koje do danas nije održano. Za Jelavićem je raspisana potjernica, a on već godinama živi u Zagrebu.

O krivičnom postupku protiv Jelavića govorio je i odvjetnik Josip Muselimović:

"U pravosudnom sistemu BiH ne postoji opcija da se sudi u odsustvu okrivljene osobe, tako da je sada nastala pat pozicija. Moj stav je da Tužilaštvo BiH treba preispitati svoju optužnicu i obustaviti krivični postupak", kazao je Muselimović.

Dodaje da su radnje za koje se tereti njegov klijent stare 15 godina i više te da je je postupak protiv Jelavića besmislen.

"Po meni je rješenje sačekati zastaru krivičnog gonjenja ili povući optužnicu", poručuje advokat Muselimović.

 

 https://www.klix.ba/vijesti/bih/ante-jelavic-zaboravljeni-bjegunac-i-nocna-mora-bh-pravosudja/170117071?fbclid=IwAR0M4mlevXNyv8qamonHFGZlVIZmWwqLESVzQlzCkH_M9AkLVK-0_R30JMM

 

 

Nakon što su bosanskohercegovačke pravosudne institucije dobile obavijest od nadležnih organa Hrvatske da ta zemlja ne može pružiti međunarodnu pravu pomoć u slučaju Ante Jelavića, njegov advokat Josip Muselimović za Klix.ba je kazao da bi najbolje bilo da Tužilaštvo BiH odustane od tog slučaja.

U septembru 2016. godine BiH je službeno zatražila od Hrvatske da preuzme predmet iz 2004. gdje se optuženi Ante Jelavić tereti za podrivanje vojne i odbrambene moći te za zloupotrebu položaja i ovlasti u slučaju "hrvatska samouprava.

Jelavića je Sud BiH 2005. godine nepravomoćno osudio na 10 godina zatvora u slučaju "Hercegovačka banka" za zlopotrebu finansijske pomoći iz Republike Hrvatske namijenjene Hrvatima u BiH, i to po optužnici koja ga tereti za podrivanje ustavnog poretka, vojne i odbrambene moći zemlje te zlopotrebu položaja i ovlasti.

U trenutku izricanja presude on nije bio u BiH. Potom je Apelaciono vijeće poništilo presudu i naređeno je novo suđenje koje do danas nije održano. Za Jelavićem je raspisana potjernica, a on već godinama živi u Zagrebu.

U Tužilaštvu BiH nisu imali neki konkretan odgovor u slučaju narednih koraka koje planiraju poduzeti, već su samo poručili da će postupiti u skladu sa zakonom. Ipak, sudeći prema reakciji hrvatskih vlasti, Jelavić će i dalje ostati nerješena enigma i noćna mora bh. pravosuđa.

Jelavić je poručio da se ne želi pojaviti pred Sudom BiH.

"U pravosudnom sistemu BiH ne postoji opcija da se sudi u odsustvu okrivljene osobe, tako da je sada nastala pat pozicija. Moj stav je da Tužilaštvo BiH treba preispitati svoju optužnicu i obustaviti krivični postupak", kazao je Muselimović.

Dodaje da su radnje za koje se tereti njegov klijent stare 15 godina i više te da je je postupak protiv Jelavića besmislen.

"Po meni je rješenje sačekati zastaru krivičnog gonjenja ili povući optužnicu", poručuje advokat Muselimović.

Sada je na potezu Tužilaštvo i Sud BiH, koji trebaju pronaći način kako da procesuiraju odbjeglog Jelavića ili da u potpunosti odustanu od slučaja. Ako je suditi prema posljednjim reakcijama hrvatskih vlasti Jelavić će i dalje ostati nerješiva enigma i noćna mora bh. pravosuđa.

Slučaj Leutar: A da nije Jedinko? (DANI https://www.bhdani.ba/portal/arhiva-67-281/185/t18508.shtml - 15/12/2000.)

https://www.bhdani.ba/portal/arhiva-67-281/185/t18508.shtml

Leutarove ubojice pokušavale doznati sve o istrazi koja se u to vrijeme vodila protiv međunarodnog narko-lanca, od Južne Amerike do Mostara, a koji se vjerovatno, jednim krakom, protegnuo i do Rusije, gdje je trebalo završiti pola tone kokaina zaplijenjenog 1998. u Riječkoj luci.

A da nije Jedinko?

Istraga o slučaju Leutar nikako nije u krizi. Naprotiv, razvija se. U kiseljačkom kafiću "Nazaret", koji do ponoći nosi profetsko ime, a nakon toga postaje sablasna tarantinovska mora, uhićen je i šesti osumnjičeni za atentat - stanoviti Jedinko Bajkuša. Koliko će još biti uhićenih dok se ne uhiti onaj pravi?

lučaj Leutar ipak se nastavlja. Nakon uhićenja "petorice" uhićen je i šesti osumnjičeni za atentat, stanoviti Jedinko Bajkuša iz Kiseljaka, konobar u kafiću Dominika Ilijaševića Come, bivši pripadnik "Maturica". Prethodno su HDZ-ovci Kleinu podmetnuli benignog kriminalca Jadranka Lučića kao ključnu osobu, u čemu su stanovitu rolu odigrali bivši doministar Bačak i Jelavićev consigliere Josip Muselimović. Trećerazredno HDZ-ovsko vrdanje sa svjedocima Klein smatra krajnje besramnim. Prije toga, naime, IPTF-u je iz istih krugova serviran stanoviti Arman Jašarević, navodni krunski svjedok u slučaju Leutar. Taj je, naravno, za atentat teretio Bakira Izetbegovića, kleo se da je osobno čuo Bakirovu naredbu Ismetu Bajramoviću Ćeli, izdatu preko telefona!? Znajući da se ubojstva, u praksi, ne dogovaraju putem telefonije, IPTF-ovci su diskvalificirali Jašarevića, kojeg je po jedan milijun DM nagrade poslao Boško Landeka, poznati reketaš, zelenaš i estradni umjetnik iz Splita, blizak Kažnjeničkoj bojni. Potom se Jašarević na preporuku Landeke i Željka Šiljega, šefa hercegovačkih špijuna, "u povjerenju" stao javljati svim redakcijama hrvatskih novina, nudeći svoj iskaz. Navodno je bio na cjedilu, glas mu je odavao progonjenu zvijer, javljao se svako malo iz druge govornice... No, u redakcije su njegovo svjedočenje uredno donosili tipovi u crnom, izlazeći iz mercedesa hercegovačkih tablica, što je kod novinara izazivalo stanovito nepovjerenje u objektivnost izvora, pa je Jašarević provaljen. Kasnije ga je Bačak još jednom pokušao "zavrtiti", nakon uhićenja Andabaka, Come i grupe, ali nije išlo, pa su se okrenuli drugim oblicima opstrukcije. Strašna galama i principijelna ostavka Sudeći prema informacijama koje se daju čuti u nekim diplomatskim krugovima, postupci HDZ-ovaca posve su razumljivi. Istraga o Leutaru, naime, u startu je vezana za nekoliko krupnih HDZ-ovskih imena. To Jelavić i društvo znaju, naprosto zato jer ih je Klein, ali i ostatak međunarodnih predstavnika, u početku uredno informirao. Naprimjer, Ante Jelavić znao je za imena osumnjičenih dva mjeseca prije njihova uhićenja. To su mu, kao i Bačku, u posebnim razgovorima priopćili Klein, kao i general Migs, te američki i njemački ambasador. Oba HDZ-ovca složila su se da uhićenja petorice trebaju biti obavljena. No na dan Comina uhićenja, odmah su informirali novinare da je razlog - Leutarovo ubojstvo, što je u dobroj mjeri omelo hapšenje ostalih u grupi. Potom je netko iz hrvatskog podzemlja pokušao likvidirati svjedoke, koji su u posljednjem času spašeni, i zajedno s obiteljima prevezeni u "sigurne kuće" pod nadzorom SFOR-a. Potom je Bačak zbog uhićenja "Petorice", koja je inače prethodno odobrio, digao strašnu galamu, povukao na ulicu hvidraše i dragovoljce, te potom dao "principijelnu" ostavku. Ante Jelavić: Znao je za imena osumnjičenih dva mjeseca prije njihova uhićenja Policajci Vinko Letica i Luka Glibo, iz hrvatskog dijela federalnog istražnog tima, raskrinkani su kao krtice, i Jelavić im je morao naći mjesto u nekom od javnih poduzeća - Glibo je otpravljen za jednog od direktora u Mirovinski fond, a Letica je angažiran kao direktor u Elektroprivredi, gdje su tražene njegove stručne kvalifikacije (udbaš, policajac). Uloga Vinka Letice u atentatu na Leutara još se istražuje, jer je taj Leutarov kolega i zemljak bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za osiguranje objekata i materijalnih sredstava. Bio je, dakle, nadležan i za osiguranje Leutarovog automobila, prije, za vrijeme, i neko vrijeme poslije atentata - do zapljene Leutarove službene aktovke. Aktovku su, kao što je poznato, Letica i Glibo predali Anti Bakoviću, a ovaj ju je nakon dva tjedna tutnuo Leutarovom sinu, na dan ukopa. Prethodno je po tim papirima rovario i Tomo Mihalj, izvadivši 19 povjerljivih spisa, koji Leutaru više nisu trebali, ali su zanimali stanoviti broj involviranih osoba. Stranačka besa Ukratko, HDZ-ovski se aparat napregnuo do krajnjih granica kako bi ispleo mrežu falsifikata, lažnih svjedoka, opstrukcija i fantoma oko Leutarova ubojstva, iz čega se može zaključiti da stranka nema čistu savjest. Pokušaj likvidacije svjedoka još se istražuje, i to je nit koja međunarodne timove, izgleda, vodi u samo srce narko-mafije. Posve je sigurno da su Leutarove ubojice pokušavale doznati sve o istrazi koja se u to vrijeme vodila protiv međunarodnog narko-lanca, od Južne Amerike do Mostara, a koji se vjerovatno, jednim krakom, protegnuo i do Rusije, gdje je trebalo završiti pola tone kokaina zaplijenjenog 1998. u Riječkoj luci. Kako je Leutar bio jedina hrvatska veza u toj istrazi, visoki HDZ-ovi dužnosnici salijetali su ga pitanjima. Petnaest milijuna dolara vrijedan tovar, preračunat u rublje, pa u dolare, u Rusiji bi vrijedio barem 80, što bi hercegovačko podzemlje učinilo najjačim u jugoistočnom dijelu Evrope. Prirodno, treći entitet tada bi bio realniji nego ikada. Istraga o Leutaru otkrit će i naličje HDZ-ovih ortaštava. Naprimjer, sada se zna da je jedan HDZ-ov dužnosnik, javno najveći Leutarov saveznik i prijatelj, neposredno prije ubojstva upozoravao svog kolegu "neka drži jezik za zubima". Na dan ubojstva odbio se naći s Leutarom i povesti u njegovu automobilu! Isti je HDZ-ovac predao Leutaru veći iznos deviza (približno 300 tisuća DEM) na ime nepoznatih usluga, od čega je Leutar sagradio poveliku kuću. Što je bio ortački deal između Leutara i HDZ-a još uvijek je tajna, no neki su se novci zavrtili, kao i tipična stranačka besa o "držanju jezika za zubima". Tako tople, drugarske riječi obično razmjenjuju na općem saboru, kad je rastanak već izvjestan, a potom i preko telefona, ne kao što zamišlja priglupi Jašarević, već anonimno, u kasne noćne sate, kada slušalicu možda dignu žena ili dijete... Istraga o Leutaru, dakle, nikako nije u krizi, naprotiv, razvija se. Uhićen je "šesti", u kiseljačkom kafiću "Nazaret", koji do ponoći nosi profetsko ime, a nakon toga postaje sablasna tarantinovska mora. Sedmi i osmi bit će manje anonimni, a deveti možda osvane na naslovnicama svih hrvatskih novina. Arhiva Dani 185