SKINUTA OZNAKA TAJNOSTI S IZVJEŠĆA STALNOG OBAVJEŠTAJNOG POVJERENSTVA KONGRESA
AMERIKA TUĐMANU:
Vrlo cijenimo što novac i krv svojih vojnika žrtvujete za obranu Bošnjaka
https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/politika/dokumenti-iz-1995-godine-amerika-tudmanu-vrlo-cijenimo-sto-novac-i-krv-svojih-vojnika-zrtvujete-za-obranu-bosnjaka-1314145
Svjestan da Amerika Hrvatskoj nije mogla jamčiti mirni povratak okupiranih teritorija, tadašnji veleposlanik Peter Galbraith je nadolazeću hrvatsku VRO "Oluja" smatrao dobrim vojno-političkim rješenjem. Ipak, američki dužnosnici su se tada bojali da bi Slobodan Milošević mogao posegnuti za ratnom eskalacijom...
Rat će započeti sutra u 4.30 ujutro - zapisao je u večernjim ili poslijepodnevnim satima 3. kolovoza 1995. američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith u svoj diplomatski dnevnik, čije je odlomke izdalo Nacionalno obrambeno sveučilište SAD-a
Autor članka: TIHOMIR RAJČIĆ
Galbraith je toga dana hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu rekao da je službeni Washington svjestan da pobunjeničke srpske vlasti u tzv. Krajini nisu spremne prihvatiti mirni povratak u ustavni poredak Republike Hrvatske, ali da ipak treba nastaviti pregovore. No, Galbraithovo predviđanje nije se ostvarilo, isto kao što njegov savjet nije imao smisla. To se najbolje vidjelo 5. kolovoza 1995., kada je Galbraith u svoj dnevnik zapisao:"Hrvati su izveli veliki vojni prodor. Jutros su osvojili Knin."
U pozadini ovih riječi je bila tragična situacija u Bosni i Hercegovini i američki strah od neuračunljivosti tadašnjega srpsko-jugoslavenskoga predsjednika Slobodana Miloševića.
Hrvatska i Bosna i Hercegovina su za Amerikance 1995. bile jedinstvena vojno-politička bojišnica na kojoj su vojne snage bosanskih Srba provodile masovnu eliminaciju bošnjačkog civilnog stanovništva, pri čemu je za Galbraitha posebno upečatljiv bio srpski zločin u Srebrenici. Galbraith je u svome dnevniku 20. srpnja 1995. napisao kako je vojska bosanskih Srba samo produžena ruka službenog Beograda koji ju je financirao, organizirao, naoružavao i nadgledao.
Pohvala iz Washingtona
Za službeni Washington je posebno važna bila sudbina Bihaća, koji je bio u okruženju srpske vojske i čijih je 160 tisuća stanovnika moglo stradati u novom srpskom zločinu. Zato je Galbraith 25. srpnja 1995. hrvatskoj Vladi prenio službenu poruku iz Washingtona, u kojoj je pisalo:
"Vrlo cijenimo prošlotjedne konzultacije i vašu voljnost da svoj novac i krv svojih vojnika žrtvujete za obranu Bošnjaka." Iza ovih riječi je bio Galbraithov strateški razgovor s tadašnjim hrvatskim ministrom obrane Gojkom Šuškom, koji mu je tri dana prije otvoreno rekao da se predsjednik Franjo Tuđman odlučio za izravnu vojnu intervenciju za spas Bihaća. Svjestan kako Amerika Hrvatskoj nije mogla jamčiti mirni povratak okupiranih teritorija, Galbraith je nadolazeću hrvatsku VRO "Oluja" smatrao dobrim vojno-političkim rješenjem. Ipak, američki dužnosnici su se tada bojali da bi Slobodan Milošević mogao posegnuti za ratnom eskalacijom, slično kao što se danas boje da bi ruski predsjednik Vladimir Putin mogao napraviti isto.
Jedanaest dana nakon završetka pobjedonosne "Oluje", u Zagreb je došao tadašnji "leteći" američki pregovarač za Balkan Richard Holbrooke, koji je pripremao Daytonski sporazum, sklopljen četiri mjeseca kasnije. Hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman je s njime, među ostalim, razgovarao o sudbini Bosne i Hercegovine. Prema Galbraithovom dnevniku Tuđman je otvoreno rekao da Bosna i Hercegovina nije održiva te da treba spriječiti nastanak velike muslimanske države koja bi se protezala od Makedonije, preko Kosova, Sandžaka i Bosne i Hercegovine do Jadrana, i koja bi bila opasnija od Srbije. Prema Galbraithu Tuđman je tada rekao i kako je samostalna Bosna i Hercegovina privremeno rješenje te je na engleskom naglasio:"Bosnia Herzegovina has no future" ("Bosna i Hercegovina nema budućnosti").
Iako je Galbraith riječi hrvatskoga predsjednika smatrao predrasudama koje su protivne američkim interesima i koje treba oštro suzbiti, njegovo djelovanje se pokazalo vrlo kontroverznim. Naime, unatoč krajnjoj odbojnosti prema Tuđmanovim gledištima na Bosnu i Hercegovinu, Galbraith je, po prešutnom nalogu tadašnje američke administracije Billa Clintona, organizirao nelegalno krijumčarenje oružja iz islamističkoga Irana za bošnjačku Armiju Bosne i Hercegovine.
Iransko oružje za Bošnjake
Tako barem svjedoče nekidan (8.kolovoza 2023.) deklasificirana izvješća stalnog obavještajnog povjerenstva američkoga Kongresa iz 1998. Prema tim izvješćima Galbraith je u travnju 1994. sudjelovao u tajnom i neovlaštenom krijumčarenju iranskoga oružja u Bosnu i Hercegovinu. Riječ je bila o zakulisnoj diplomatskoj igri koja je uključivala američko ministarstvo vanjskih poslova i neke hrvatske dužnosnike. S obzirom da je u Iranu tada, kao i danas, vladao islamistički režim od kojeg je službeni Washington zazirao, Galbraith je pred kongresnim istražnim povjerenstvom tvrdio da ni on ni tadašnja administracija Billa Clintona nisu sudjelovali u ovoj krajnje sumnjivoj transakciji, što je kongresnom istražnom povjerenstvu izgledalo kao neuvjerljiv izgovor.
Očito, Galbraith je bio svjestan da je svojim postupanjem izravno podupirao islamizam u Bosni i Hercegovini na koji je upozoravao Tuđman, pa se branio ne baš istinitom tvrdnjom da nije dobio nikakve službene instrukcije iz Washingtona i da nije sudjelovao u krijumčarenju oružja za Bošnjake.
Jednako kontroverznim se pokazalo Galbraithovo svjedočenje na procesu protiv hrvatskih generala Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača u Haagu.
Kada se zna da haaško tužiteljstvo u ovom slučaju nije uspjelo dokazati postojanje udruženog zločinačkog pothvata za progon srpske manjine iz Hrvatske, vrlo kontroverzno zvuče Galbraithove riječi da je iz čestih razgovora s predsjednikom Franjom Tuđmanom i najvišim hrvatskim dužnosnicima došao do zaključka da je cilj tadašnjeg službenog Zagreba bio etnički homogena Hrvatska u kojoj bi se na mjesto izbjeglih pripadnika srpske manjine naselilo milijun hrvatskih izbjeglica iz susjednih zemalja (...)
Nastavak članka dostupan pretplatnicima Slobodne Dalmacije na linku: https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/politika/dokumenti-iz-1995-godine-amerika-tudmanu-vrlo-cijenimo-sto-novac-i-krv-svojih-vojnika-zrtvujete-za-obranu-bosnjaka-1314145
