Sumnjiva zapošljavanja u Međunarodnoj organizaciji za migracije: Kandidatima čestitali na novim pozicijama i prije nego je konkurs okončan (Žurnal, Z. Đelilović, 16.06.2022.)

 https://zurnal.info/clanak/kandidatima-cestitali-na-novim-pozicijama-i-prije-nego-je-konkurs-okoncan/25074

Sumnjiva zapošljavanja u Međunarodnoj organizaciji za migracije: Kandidatima čestitali na novim pozicijama i prije nego je konkurs okončan (Žurnal, Z. Đelilović, 16.06.2022.) 

 

Izvori Žurnala navode da se nekoliko uposlenika Službe za poslove sa strancima vodilo na platnoj listi IOM-a što iz ove Međunarodne organizacije ni ne poriču, već tvrde da oni na taj način "privremeno podržavaju Službu da pojačaju svoju radnu snagu kako bi se suočili sa povećanim brojem zadataka..."... Pitanje da li je legalno da jedna međunarodna organizacija po ugovoru plaća uposlenike koji bi trebali biti državni službenici za sada ostaje da visi u zraku...

 

Najveće malverzacije u Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM) BiH dešavaju se prilikom zapošljavanja: konkursne procedure se provode samo forme radi, a unaprijed je poznato ko će biti zaposlen, tvrde izvori Žurnala bliski ovoj organizaciji. 

U prilog tome govori i poruka iz oktobra prošle godine u kojoj tadašnja zamjenica kamp menadžera kampa Ušivak Zarfa Delić-Šorlija, tri do četiri dana prije okončanja konkursne procedure, čestita Kenanu Keseroviću i Stevanu Jugoviću na novim pozicijama.

„Dobre vijesti iz TRC Blažuj, Mlt Cilkovski dobrodošao na novu poziciju u Blažuj, također čestitke Stevanu Jugoviću i Kenanu Keseroviću na novim pozicijama“, stoji u poruci koju smo dobili na uvid.

 

 

Mit Cilkovski bio je kamp menadžer u kampu Miral u Velikoj Kladuši, a Kenan Keserović njegov zamjenik. Pred kraj prošle godine, Cilkovski je putem internog transfera prebačen za kamp menadžera u kampu u Blažuju, dok njegova pozicija u Miralu ostaje upražnjena. 

Raspisuje se interni konkurs za kamp menadžera u kampu Miral i samo jedna osoba aplicira – Keserović. Zbog toga se konkurs produžuje i u međuvremenu se pojavljuje još nekoliko prijava: „Sumnjamo da su te druge prijave bile fiktivne i nikada nismo saznali ko se još prijavio na taj konkurs“. 

Sumnje u regularnost ovog konkursa potvrđene su 20. oktobra 2021. kada je Delić-Šorlija, koja je u međuvremenu prebačena za tim lidera u kamp u Blažuju, čestitala Keseroviću na novoj poziciji, iako je konkursna procedura bila u toku. Keserović je, inače, od 2014. do 2018. bio zastupnik DNZ u Skupštini USK, a nakon zatvaranja Mirala navodno je prebačen u kamp Lipa.

Naši izvori sumnjaju i u regularnost posljednjeg konkursa za kamp Ušivak. Na uvid su nam dostavili pitanja i odgovore, na engleskom i bosanskom jeziku, za koje tvrde da su ih dobili neki od kandidata. 

Neki od kandidata dobili su pitanja i pripremljene odgovore 

 

“Javna je tajna ko im je dostavio pitanja i odgovore (identitet tih osoba je poznat redakciji Žurnala). Ovaj konkurs je i raspisan kako bi se eliminisale osobe koje su ranije radile na tim pozicijama, jer nekome u IOM-u nisu odgovarale. Konkurs je odlična prilika za eliminaciju tih osoba, a kako bi ih zamijenili sa podobnima”, navodi naš izvor. 

Upoznali smo IOM sa sadržajem sporne poruke, ali i sa pitanjima i odgovorima koje su dobili neki od kandidata, i u skladu s tim smo tražili određene odgovore. Pitali smo ih kada su raspisani i okončani konkursi na kojima su prošli Keserović i Jugović, s obzirom na to da ih mi sami nismo mogli pronaći na njihovoj zvaničnoj internet stranici. Naši izvori, inače, tvrde da se svi raniji oglasi brišu sa stranice.  

Također, pitali smo ih da li su upoznati sa situacijom da su pojedini kandidati unaprijed znali šta će biti pitani na intervjuu, te tražili komentar na tvrdnje da se konkursi provode forme radi i da se uslovi namještaju. 

 

Dio odgovora iz IOM-a

 

Zanimljivo je da iz IOM-a sporne dvije situacije nisu negirali, štaviše, uopće se nisu na njih konkretno osvrnuli. Samo su napomenuli da imaju “jasne procedure za prijavljivanje nedoličnog ponašanja, koje su dostupne svakom zaposlenom ili bivšem zaposleniku”. Istovremeno podsjećaju da je IOM nedavno prošao kroz proces smanjenja broja osoblja kako bi se odrazile smanjenju potreba na terenu. Proces je, kažu, bio kompetitivan i Misija je uložila sve napore da garantuje jednake šanse svim kandidatima. 

Nekoliko naših izvora, koji za sada žele ostati anonimni, navode da su se uslovi konkursa štimali prema sad već primljenim kandidatima. Za primjer navode konkurs iz oktobra 2019. kada su za poziciju „migrant assistant“ bile potrebne četiri godine iskustva, da bi ovu pozicija u martu ove godine prekvalificirali u "migrant protect assistant" i za nju su tražene tri godine iskustva. 

Iz IOM-a navode da su za spomenuti ugovor minimalni uslovi tri godine, te napominju da u procesu selekcije uzimaju u obzir nivo iskustva svakog kandidata koji ispunjava minimalne uslove. Zbog čega je ranije traženo četiri godine radnog iskustva nisu dodatno pojašnjavali, ali su dodali još da “iako postoje opšti minimalni zahtjevi za svaki stepen napredovanja, predispozicije za svaku poziciju se mogu prilagoditi na osnovu potreba projekta, vrste ugovora i trendova na tržištu rada”. Napominju da je IOM dinamična organizacija u kojoj se djelokrug rada njihovog osoblja mijenja brže nego u drugim kontekstima, pa se može dogoditi da se projektni zadaci prilagođavaju i ponovo oglašavaju kako bi se zadovoljile potrebe na terenu i promjena prirode posla. 

Zapošljavanje u IOM-u problematizirano je i u istraživanju za Heinrich Boll Stiftung pod nazivom - People on the Move in BiH 2019-2021 in Between: (UN)Welcome to no man's land, u kojem se navodi da je za kamp Lipa oficijelno zadužena Služba za strance BiH, ali da je, ipak, većinu radnika u ovom kampu uposlio upravo IOM: “Oni nemaju status ili prava državnih službenika, samo karte ugovore sa IOM-om za zapošljavanje u Lipi. Razgovarali smo s nekim od njih (nezvanično) i saznali smo da njihov status nije jasan. Iako javno rade za Službu za strance, oni su aplicirali za te pozicije putem javnih oglasa koje je objavio IOM i članovi ove organizacije su s njima obavili i intervjue. Većina njih, koji su ranije radili za različite organizacije, uključujući i IOM, otpušteni su, pa pozvani da ponovo apliciraju”. Sagovornici su za ovo istraživanje govorili o tome da imaju kratke ugovore, prema kojima su plaćeni samo za radno vrijeme, bez ikakvih drugih radnih privilegija. 

Sve ovo je potvrdio i izvor Žurnala kojem je poznato da je nekoliko radnika na platnoj listi IOM-a radilo za Službu za poslove sa strancima. Oni su sa inspektorima iz Službe vodili proces registracije korisnika u sistem izdavanja takozvanih "bijelih papira". 

“Sav taj ugovor radnika Službe i IOM-a nije nam jasan, ali IOM finansira taj dio uposlenika Ministarstva sigurnosti koji rade u kampu Lipa, ali i ostalim kampovima u sklopu Službe za poslove sa strancima”, tvrdi naš izvor. 

IOM BiH priznaje da oni “privremeno podržavaju Službu za poslove sa strancima da pojačaju svoju radnu snagu kako bi se suočili sa povećanim brojem zadataka, a to su, kažu, zaposlenici koji imaju IOM ugovore, podnose izvještaje IOM-u, ali podržavaju SPS u njihovim svakodnevnim zadacima”. 

“Cilj u bliskom i srednjem roku je da SPS pojača svoje osoblje kako bi odgovorilo na ove povećane zadatke putem vlastitih sredstava ukoliko se za to odobri državni budžet”, odgovorili su nam iz IOM-a, istovremeno podsjećajući da je Služba od 2018. pružila usluge za više od 85.000 migranata koji su ušli u BiH. 

“Ovakvo povećanje obima rada SPS zahtijevalo je brzo pojačanje ljudskih resursa”, smatraju oni. 

I pored ovog objašnjenja i dalje je nejasno po kojem principu na platnoj listi Međunarodne organizacije za migracije BiH mogu biti osobe koje se vode kao uposlenici Službe za poslove sa strancima BiH i koje bi trebale biti državni službenici, ali to ipak nisu.  

(zurnal.info)

 

Osmani Clan Killing army, led by Ćazim, nicknamed Felix - using Croatia and Kosovo for its business (Politika Ekspres, March 10, 2018)

https://politika-ekspres.net/balkan/16-balkan/1644-koriste-hrvatsku-i-kosovo-za-svoje-poslove-ubilacka-vojska-klana-osmani-na-cijem-se-celu-nalazi-cazim-zvani-feliks

Translated sections of the original below:

At the beginning of July, 2008, the members of the criminal clan Osmani held a secret meeting in Zagreb and on this occasion they also met with senior state representatives: Stjepan Mesić, president of the Republic of Croatia (who was fascinated by them and who is a personal friend of Behgjet Pacolli, also a member of this criminal clan) Amir Muharemi, chief of staff of Mesić's office, and Tomislav Karamarko, chief of Croatian Security and Intelligence Agency (SOA)... At the meeting with Muharemi, Mesic and Karamarko, Cazim Osmani Feliks obliged himself to finalize an agreement related to the sales of the Croatian anti-aircraft S300 missile systems to Iran, which was implemented following this meeting in Zagreb. According to the senior military source from the Croatian Ministry of Defense, it was Feliks who hosted the Iranian general who led control and negotiations related to the S300 system. As a reward for this arms-deal, Feliks could arrange new deals for his Balkan partners, such as AdrisGroup and TDR, which marked the beginning of his project of taking over the Balkan black market of tobacco products.

Following the murders of Ivana Hodak and Ivo Pukanic, and bombing attacks in Vitez, Central Bosnia, we can state with significant level of certainty that the Balkan criminal underground is implementing the final processes of its own reorganization, reconstruction and internal redefining of relations between individual criminal clans.

Soon after the Osmani clan meeting in Zagreb, at the state property close to Kutina, at the village of Podgaric, in Moslavina, another meeting was held. One of the participants was also late Dafina Milanovic, a banker from Serbia, suspected that she was a proxy holder of the former Serbian president Slobodan Milosevic, for various secret bank accounts abroad.

Together with several other proxy-holders from Croatia, Dafina Milanovic, was also one of the signatories for the secret joint bank accounts where the money withdrawn from the former Yugoslav institutions and treasuries was deposited, and which was divided between the members of the Croatian and Serbian political elites. For this purpose, Dafina Milanovic was authorized by Milosevic, and according to the available information, the other proxy-holder was late Borka Vucic, while Franjo Greguric, authorized two senior Croatian state officials - Vladimir Zagorec and Hrvoje Sarinic, according to our sources. To ensure that all this money did not uselessly "lie" on these secret Austrian bank accounts for all those years, Joerg Heider and Gunter Stridinger - a former representative of an important co-owner as well as the former head of the Hypo group. According to our sources, this money was also used to finance various operations carried out by the Osmani criminal clan, as well as operations of other members of the criminal underground and political elite in Croatia, with members of the criminal underground essentially buying the silence of political institutions in the Balkans. Part of this money is allegedly still stored in secret bank accounts opened with the Hypo Alpe Adria Bank in Klagenfurt. Despite the fact that, pertaining to the issue of the distribution of the transitional financial spoils of the organized criminal underground in the Balkans, there remains an ongoing conflict within the clans, it is a fact that the reorganization and establishment of the new Balkan criminal hierarchy has been finalized, with which a new criminal map of the Balkans has been drawn.

According to these processes, the ones heading the New Criminal Order in the Balkans are the Osmani clan, themselves, who possess absolute control over the underground in Croatia, BaH, Montenegro, Kosovo and in Macedonia, as well as a part of Albania.

In other words, the Osmani clan, according to the available information, have taken over leadership of the criminal underground in the Balkans, and there are currently final operations being led with the goal of stabilizing the new infrastructure, as well as those of taking over the financial and intelligence infrastructures.

In the effort of avoiding the attention of security systems and their particular focus on the activities of the Osmani clan, the shocking and brutal murders of Ivana Hodak and Ivo Pukanic were clearly carried out as a means of creating chaos and distraction from the creation of the New Criminal Order in the Balkans, and also carried the purpose of delivering other messages.

KORISTE HRVATSKU I KOSOVO ZA SVOJE POSLOVE: Ubilačka vojska klana Osmani na čijem se čelu nalazi Ćazim zvani Feliks

 10 mart 2018

Balkan

 Be the first to comment!

Zna se da klanom vladaju tri brata Osmani, Burim,Baškim i Ćazim(zvani Feliks - “srećković”) 

Pretpostavlja se da su braća Osmani, porijeklom iz Đakovice, 1979. godine su otišli za Hamburg i za kratko vrijeme se našli među najbogatijim ljudima u tom gradu. 

Ćazim je na pitanje odakle mu toliko novca, odgovorio  „od ruleta i marljivog rada". Tada je i dobio nadimak Feliks ili Srećković. 

Prema pisanju pojedinih medija, Nemačka obaveštajna služba BND je otkrila veze kriminalnog klana Osmani sa Američko-albanskom civilnom ligom, registrovanom u Njujorku, i veze klana Osmani i Hašima Tačija u međunarodnom švercu nafte preko Kosova i firme "Kosovo Petrol".

U Izvještaju za potrebe političkog vrha Nemačke, prema pisanju medija , Nemačka obaveštajna služba dokazuje da su Hašim Tači, Agim Čeku, Ramuš Haradinaj i Bedžet Pacoli pripadnici vrha hijerarhije organizovanog kriminala na Blakanu, koji danas kontroliše kriminalni klan Osmani. 

U leto 2006. god. brojne Nemačke novine su pisale o braći Osmani kao nosiocima organizovanog kriminala u najjačoj evropskoj državi, a na osnovu izveštaja Nemačke tajne službe. Zelenašenje, otmice, prostitucija, krađe automobila, falsifikovanje dokumenata su samo neki od opisanih poslova... Ali, ubrzo sledi sudska zabrana o pisanju o braći Osmani u Nemačkoj, navodi se u dokumentu. 

Braća Osmani su, zatim, pod pritiskom njemačke policije i medija dio kapitala prebacili u Hrvatsku, gdje su napravili imperiju. Stekli su i hrvatsko državljanstvo a mediji  su objavili da je za njih intervenisao lično tadašnji predsednik Mesić. 

Sve do sada poznate činjenice o brutalnim ubistvima Ivane Hodak i Ive Pukanića, ukazuju na činjenicu kako su okolnosti do kojih su dovela ova ubistva najviše odgovarale upravo kriminalnom klanu Osmani na čijem se čelu nalazi Ćazim Osmani zvani Feliks. Klan Osmani  jedina je kriminalna organizacija na jugoistoku Europe koja je bez ikakve kolateralne štete u potpunosti profitirala ubistvima Ivane Hodak i Ive Pukanića.

Početkom jula 2008. godine, pripadnici kriminalnog klana Osmani održali su svoj tajni sastanaku Zagrebu, kojom su se prilikom sastali i sa istaknutim državnim predstavnicima: Stjepanom Mesićem, predsednikom Republike Hrvatske (koga su fascinirali i koji  je lični prijatelj Bedžeta Pacolija pripadnika ovog kriminalnog klana) Amirom Muharemijem, šefom Kancelarije predsednika Republike i Tomislavom Karamarkom, tadašnjim šefom Bezbednosno obaveštajne agencije (SOA), danas ministrom unutrašnjih poslova.

   Na sastanku klana, a prema ranijim zamislima Feliksa, dogovorene su dve ključne stvari:

• reorganizacija balkanskog kriminalnog podzemlja i preuzimanje vodeće uloge u balkanskom krim- miljeu 
• premeštanje klana Osmani iz Hamburga u Zagreb, odnosno u Rovinj ili Dubrovnik.

Ove dve odluke predstavljaju ključne odluke u repozicioniranju klana Osmani i redefinisanju balkanskog kriminalnog miljea, odnosno redefinisanju uloge i položaja Balkana u međunarodnom organizovanom kriminalu.

Ove odluke klana Osmani ciljano je doneo nakon priznanja Kosova i nakon preuzimanja dominacije nad kriminalnim podzemljem u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji, na Kosovu i na severu Albanije.

Osim navedenih odluka, prilikom sastanka sa Muharemijem, Mesićem i Karamarkom, upravo je Ćazim Osmani Feliks preuzeo na sebe obavezu finalizacije dogovora oko prodaje hrvatskog protivraketnog sistema S 300 Iranu, koja se i dogodila neposredno nakon tog zagrebačkog sastanka.

Prema visokom izvoru iz Ministarstva odbrane Republike Hrvatske, upravo je Feliks bio domaćin iranskom generalu koji je u Istri predvodio pregled i dogovore oko sistema S 300, te dogovore oko načina transporta sistema za Iran.

 Kao nagradu za ovaj posao s oružjem Feliks je u Iranu mogao da dogovori nove poslove za svoje balkanske partnere, kao na primer za Adris grupu i TDR, čime je započeo njegov projekat preuzimanja balkanskog crnog tržišta duvanskim proizvodima.

Preuzimanjem balkanske duvanske mafije i crnog tržišta u organizaciji rovinjske Adris grupu i TDR, klan Osmani zaokružio je svoju zonu uticaja i uspostavio stvarnu dominaciju u balkanskom krim miljeu.

Preuzimanjem duvanske mafije Osmanijevi su izveli uz direktnu pomoć Amira Muharemija i posredovanje Stjepana Mesića kod Ante Vlahovića i čelnih ljudi Adris grupe, nakon čega su Osmanijevi preuzeli posredovanje za  Adris grupu u njenim iranskim operacijama, odnosno u investicijama koje je Adris grupa najavila i započela u Iranu.

Ti ugovori Anti Vlahoviću omogućili su upravo pripadnici klana Osmani, a za uzvrat su preuzeli duvanski biznis na Balkanu i u široj regiji.

 

Joca Amsterdam odbio ponudu Feliksa

Međutim pozicije klana Osmani u Srbiji još uvek, prema izvorima srbijanskih obaveštajnih službi i policije, nisu definisane, niti su te službe uspele da identifikuju pripadnike kriminalnog podzemlja u Srbiji, zapravo, predstavnike kriminalnog klana Osmani.

Uprkos toj činjenici, sasvim je jasno da za preuzimanje balkanskog kriminalnog podzemlja, klan Osmani mora preuzeti i teren Srbije.

Čini se da je Pukanić pao kao i žrtva tog kriminalnog obračuna.

Naime, jedina ozbiljna pretnja klanu Osmani u Srbiji bio je klan Sretena Jocića zvanog Joca Amsterdam, koji sudeći prema dostupnim informacijama iz srbijanskih obaveštajnih službi nije želeo da  pristane na susret sa sa Ćazimom Osmanijem zvanim Feliks, u leto 2008. niti je pristao na Feliksovu ponudu za uspostavljanje zajedničke organizacije i hijerarhije na Balkanu sa sedištem u Zagrebu, Rovinju ili Dubrovniku.

Upravo zbog te činjenice Osmanijevi su bili prisiljeni da isplaniraju izguravanje Jocića iz dominantne uloge u srbijanskom kriminalnom podzemlju, pa su se prema svemu sudeći, poslužili klasičnom nameštaljkom kako bi eliminisali suparnički klan i njegovog šefa.

Pukanićevo ubistvo bila im je gotovo idealna prilika za „pakovanje" Sretenu Jociću.

Tražili su naime osobu koja će biti čelnik klana Osmani u Srbiji, a da pritom nije niti albanac niti islamske veroispovesti.

Moj sagovornik iz srbijanskih obaveštajnih službi i sam je tada postavio ključno pitanje: Ko će biti čovek klana Osmani za Srbiju?

Sasvim je jasno da kriminalno redefinisanje Balkana i repozicioniranje Kosova i Albanije u stvaranju alternativnih koridora šverca droga, zahteva i preuzimanje balkanskog kriminalnog miljea od strane klana koji u Albaniji, na Kosovu i u albanskom krim-miljeu u Hrvatskoj, BiH, Makedoniji i Crnoj Gori uživa najveći uticaj.

U ovom slučaju radi se o klanu Osmani.

 

Bezbednosne procene

Zanimljivo je da su ovakav razvoj događaja vezano za širenje uticaja klana Osmani i njihove uloge na Balkanu predvideli i obaveštajni oficiri NATO saveza, koji su još početkom 2000. godine izradili kartu uticaja kriminalnog klana Osmani na Balkanu, sa posebnim osvrtom na zone uticaja u Hrvatskoj, BiH, na Kosovu i u Albaniji.

Tada je izrađena strogo poverljiva karta kriminalno terorističke mreže koju kontroliše i sa kojom je povezan kriminalni klan Osmani, ukazuje na činjenicu da je Ćazim Osmani Feliks, još tokom ratnih sukoba u BiH i na Kosovu, uz pomoć saradnika u međunarodnom kriminalnom miljeu i međunarodnim terorističkim grupacijama i organizacijama, projektovao novu kriminalnu arhitekturu Balkana.

Taj projekat klan Osmani danas očito dovršava, koristeći pritom Hrvatsku i Kosovo kao svoja ključna sigurna logistička, finansijska i poslovna uporišta.

Ono čemu svedočimo svi zajedno, očito su novi balkanski mafijaški ratovi, u kojima nastaje do sada neviđena kriminalna organizacija pod vođstvom klana Osmani.

Nakon ubistva Ivane Hodak i Ive Pukanića, te istovremenih bombaških napada u Vitezu, u Srednjoj Bosni, sa velikom sigurnošću možemo da govorimo kako balkansko kriminalno podzemlje provodi završne procese vlastite reorganizacije, rekonstrukcije i unutarašnje redefinisanje odnosa između pojedinih kriminalnih klanova.

Taj proces stvaranja novog balkanskog kriminalnog podzemlja, očito se pokušavalo prikriti stvaranjem haosa i brutalnim ubistvima koja su šokirala javnost i praktično blokirala bezbednosni sistem, u ovom slučaju Hrvatske.

Iako je politički Zagreb uporno ignorisao stalna upozorenja i procene poznavalaca prilika i odnosa u podzemlju, kako se priprema nova organizacija i svojevrsna centralizacija balkanskog kriminalnog podzemlja, a u kojem procesu je Hrvatska odbrana jedan od glavnih centara novog balkanskog kriminalnog poretka, institucije su potpuno nespremno dočekale vrhunac ovih procesa u podzemlju.

Štaviše, pojedini klanovi u borbi za preuzimanje novog kriminalnog poretka na Balkanu, uspeli su pritiscima nasiljem i kriminalnim akcijama, poput one brutalnog ubistva Ivane Hodak, da instaliraju na ključne pozicije u hrvatskom bezbednosnom sistemu svoje ljude od poverenja, poput Tomislava Karamarka, Amira Muharemija i drugih, čime možemo reći da je vrh balkanskog kriminalnog podzemlja preuzeo bezbednosni i sistem policije do sada vodeće zemlje u regionu.

To, daleko, upozorava na moguću destabilizaciju u celom regionu, na što su stručnjaci, obaveštajni analitičari, upozoravali godinama, kako domaću tako i međunarodnu javnost i institucije.

 

Pranje para

Deo redefinisanih odnosa unutar balkanske kriminalne hijerarhije je i rešavanje odnosa sa finansijskim centrima moći, te njihovo stavljanje u funkciju pranja novca kriminalnih klanova, odnosno legalizacije nezakonito stečenog novca balkanskog kriminalnog podzemlja.

Naime, upravo su finansijske institucije na Balkanu u proteklih dvadesetak godina glavni saveznik organizovanom kriminalnom podzemlju, te su kriminalni klanovi u Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Makedoniji, na Kosovu i u Crnoj Gori, ali i njihovi partneri izvan granica ovih država, novac stečen kriminalnim putem legalizovali finansijskim operacijama preko poslovnih banaka na Balkanu, ali i nekih banaka u Europi.

Tako je u proteklih petnaest godina nastao dobro ustrojeni finansijski, bankarski sistem koji na prvi pogled   posluje, međutim stvarno deluje kao sistem za legalizaciju kapitala organizovanog kriminala na Balkanu, te predstavlja finansijsku mrežu preko koje kapital kriminalnog podzemlja ulazi u legalne finansijske tokove prvo u matičnim zemljama, a potom i izvan njihovih granica.

Presudom pripadnicima samog vrha kriminalnog klana Osmani, braću Burimu i Baškimu, sud u Hamburgu je naveo  Hrvatsku kao finansijsko središte operacije pranja novca kriminalnog klana Osmani, koji je svoj kapital u Hrvatskoj i na Balkanu peru finansijskim operacijama u poslovnim bankama i kroz investicije u građevinski biznis.

Istom je presudom kao bitan činilac u kriminalnim operacijama klana Osmani utvrđena i njihova sprega sa visokopozicioniranim pripadnicima političkih elita ne samo država na Balkanu, već i država u zapadnoj Evropi, u kojima je klan Osmani imao svoje operativne centre, kao što su Nemačka i Švajcarska.

Drugi bitan deo procesa redefinisanja odnos organizovanog kriminala na Balkanu je i regulisanje odnosa balkanskog kriminalnog podzemlja sa stranim terorističkim grupama koje su početkom ratnih sukoba u Hrvatskoj i BiH, a kasnije i na Kosovu i Makedoniji došli na teritorije tih država.

Oni su sada jedini od potencijalno ključnih saveznika novom balkanskom kriminalnom podzemlju.

Odnosno niti jedna novouspostavljena balkanska kriminalna hijerarhija ne bi mogla opstati i delovati autonomno bez dogovora i makar tihog saveza sa tim terorističkim grupama, danas uglavnom rasprostranjenim na teritoriji Bosne i Hercegovine, Kosova, Makedonije, Crne Gore i Albanije.

Možemo tako reći da Novi balkanski kriminalni poredak podrazumeva operativnu i hijerarhijsku integraciju nekoliko bitnih elemenata, zbog kojih će taj novi poredak, zapravo, predstavljati samostalni entitet u globalnoj mreži organizovanog kriminala:

- finansijsku strukturu

- bezbednosnu strukturu

- infrastrukturu obaveštajnog podzemlja, sa mrežom terenskih obaveštajnih centara u službi kriminalnog poretka

- kadrovsku infrastrukturu unutar političkih centara moći

- teritorijalno, organizacijsku, klanovsku integraciju i stvaranje jedinstvene kriminalne hijerarhije, nadređene svim još postojećim kriminalnim klanovima

- vojnu komponentu, u smislu mobilizacije pripadnika terorističkih jedinica i organizacija koji bi zbog vlastitih interesa bili voljni na savez sa Novim balkanskim kriminalnim podzemljem

- jedinstvenu logističku infrastrukturu, sa uspostavljanjem terenskih logističkih centara.

Drugim rečima, Novi balkanski kriminalni poredak kao bitne integracijske činioce izgrađuje vlastitu oružanu silu, finansijske institucije, vlastitu obaveštajnu zajednicu, jedinstvenu logistiku, mrežu kadrova u političkim centrima moći.

Radi se, dakako, o novom balkanskom kriminalnom savezu, kojem je glavni cilj reorganizacija organizovanog kriminalnog podzemlja na Balkanu i u pojedinim državama, te njegova regionalna integracija u svrhu golog opstanka.

 

Završne operacije

Naime, na julskom sastanku klana Osmani 2008. godine u Zagrebu, prema mojim izvorima jasno je procenjeno kako bi evropska integracija Hrvatske mogla ozbiljno da ugrozi interese organizovanog kriminala na Balkanu.

Kao protivudar osmišljen je projekat balkanskog kriminalnog poretka, odnosno kriminalnog saveza pojedinih klanova na Balkanu i u stvaranju njihove jedinstvene, savezne, infrastrukture i hijerarhije.

Ovaj je projekat došao pred samu završnu fazu, kada je očito neko od klanova u kriminalnoj hijerarhiji na Balkanu, usporio integraciju finansijske infrastrukture, ili pojednostavljeno rečeno, objedinjavanje tajnih operacija u pojedinim bankama, kako na balkanu tako i u Evropi.

Sastanak na tu temu održan je neposredno nakon sastanka klana Osmani u Zagrebu, i to na izvesnom državnom imanju u blizini Kutine, u mestu Podgarić, u Moslavini, na kojem je sastanku navodno bila i pokojna Dafina Milanović, srpski bankar, za koju se sumnja da je na raznim tajnim računima u inostranstvu bila ovlašćena kao osoba od poverenja bivšeg srpskog predsednika slobodana Miloševića.

Međutim, prema tvrdnjama našeg sagovornika, Dafina Milanović je sa nekoliko drugih hrvatskih potpisnika, navodno bila i potpisnica na zajedničkim tajnim računima ma kojima su se nalazila sredstva povučena iz nekadašnjih saveznih institucija i blagajna, a koja su trebali da podele pripadnici hrvatske i srpske političke elite.

U tu je svrhu Milošević na takvim računima u Klagenfurtu, navodno ovlastio Dafinu Milanović i još jednu osobu, prema informacijama kojima raspolažem radilo se o pokojnoj Borki Vučić, dok je Franjo Gregurić ovlastio navodno dvojcu visokopozicioniranih hrvatskih državnih službenika, za koje naš izvor tvrdi da se radilo o Vladimiru Zagorcu i Hrvoju Šariniću.

Međutim, kako taj novac sve ove godine ne bi "ležao" beskorisno na tajnim austrijskim računima, poverenici za investiciono raspolaganje tim novcem navodno su bili Joerg Heider i Gunter Stridinger, inače bivši predstavnik značajnog suvlasnika i bivši čelni čovek Hypo grupe.

Tim novcem, prema mojim izvorima su finansirane i razne operacije kriminalnog klana Osmani, kao i operacije pripadnika kriminalnog podzemlja i političke elite u Hrvatskoj, čime su zapravo pripadnici kriminalnog podzemlja "kupovali" ćutanje političkih institucija na Balkanu.

Prema navodima istog izvora deo tog tranzicijskog kapitala i danas se nalazi na tajnim računima kod Hypo Alpe Adria Banke u Klagenfurtu, a nije poznato ko bi danas bio potpisnik na tim računima, a ko poverenik za investicijsko raspolaganjem tim tranzicijskim kapitalom.

Uprkos činjenici da oko podele tranzicijskog finansijskog plena organizovanog kriminalnog podzemlja na Balkanu još uvek traje tihi sukob unutar klanova, činjenica je da je završena reorganizacija i uspostava nove balkanske kriminalne hijerarhije, čime je ocrtana nova kriminalna karta Balkana.

Sudeći prema tim procesima, na čelu Novog balkanskog kriminalnog poretka nalazi se upravo kriminalni klan Osmani, koji ima apsolutnu kontrolu nad podzemljem u Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori, na Kosovu i u Makedoniji, te u delu Albanije.

Drugim rečima klan Osmani, prema dostupnim informacijama preuzeo je vođstvo organizovanog kriminalnog podzemlja na Balkanu, i sada se vode završne operacije za stabilizaciju nove infrastrukture, te preuzimanje finansijske i obaveštajne infrastrukture.

Kako bi izbegli pažnju bezbednosnih sistema i njihovu usmerenost na aktivnost klana Osmani, očito su kao sredstva izazivanja haosa i skretanje pažnje sa stvaranja Novog balkanskog kriminalnog poretka, izvršena šokantna i brutalna ubistva Ivane Hodak i Ive Pukanića, koja su osim ovog cilja imala i svrhu slanja drugih poruka.

 

Pod zaštitom Zagreba

Kriminalni klan Osmani od leta 2008. godine operativno vodi svoje aktivnosti iz Hrvatske, gde funkcioniše pod direktnom zaštitom današnjeg ministra unutrašnjih poslova Tomislava Karamarka, ranije bivšeg šefa Kancelarije predsednika Amira Muharemija (danas konzula u Istanbulu) i lično bivšeg predsednika Stjepana Mesića, čiju su prvu predsedničku kampanju finansirali upravo Ćazim Osmani zvani Feliks i njegovi kriminalni partneri, poput Bedžeta Pacolija, istaknutog pripadnika klana Osmani iz Švajcarske, povezanog sa islamističkim teroristima na Kosovu, koji bio i predstavnik u kosovskom parlamentu te predsednik Kosova, a javno se hvalio svojim bliskim prijateljstvom sa Mesićem. Upravo zbog ovih veza sa najvišim hrvatskim državnim službenicima, niko od pripadnika klana Osmani nije pozvan na informativne razgovore u policiju, niti nakon ubistva Ivane Hodak, a niti nakon ubistva Ive Pukanića. U Zagrebu se tako pod najvišom zaštitom Tomislava Karamarka i njegovog bezbednosnog sistema, gradi nova kriminalna arhitektura Balkana, i crta se nova kriminala karta Balkana, pod vođstvom kriminalnog klana Osmani, sada apsolutnih gospodara balkanskog kriminalnog podzemlja

Also the members of the Osmani clan hold the nationality of BaH by Goran Maunaga 07.07.2009 (Glas Srpske)

https://www.glassrpske.com/lat/novosti/vijesti_dana/Drzavljanstvo-BiH-imaju-i-pripadnici-klana-Osmani/24647
Muslims accused of granting Bosnian citizenship to 1,300 mujahidin
BBC Monitoring Europe (Political) - July 10, 2009, Friday (original below)

Text of report by Bosnian Serb state-owned daily Glas Srpske, on 8 July

[Report by Goran Maunaga: "Osmani Clan Members, Too, Possess B-H Citizenship"]

Banja Luka - Cazim Osmani, aka Felix, leader of the Osmani criminal clan in Croatia, portrayed in the German press as "European drug kingpin," possesses the citizenship of B-H, just like most members of this mafia-like criminal organization. They acquired citizenships thanks to direct ties between the Croatian intelligence service and Bosniak security agencies in B-H.

This was stated by Dzevad Galijasevic, a member of the South East Europe Anti Terrorist and Organized Crime Expert Team, who added that "it is not surprising because all logistics and intelligence activities of the RB-H [Republic of Bosnia-Hercegovina] Army had been carried out via Croatia."

"As a result, almost the entire Croatian criminal underground, currently more than 500 members, were granted B-H citizenship. The biggest problem, however, is that some applicants for citizenship were given completely new identities," Galijasevic said.

It is indicative, he added, that Serbia's most notorious criminals, including the "Zemun Clan" members, obtained B-H citizenship and identity documents from the Bosniak authorities in Sarajevo.

Therefore, he concluded, terrorists, that is, the mujahidin, of whom 1,300 were granted B-H citizenship and fake identity documents, still pose the most serious security threat to B-H and the region.

Mirko Okolic, a member of the Joint Committee for Defence and Security of the B-H Parliament's Lower House and chairman of the Joint Oversight Committee for OSA [Intelligence and Security Agency], says that everything is now in the hands of investigative bodies which are supposed to make an effort to track down failures in CIPS [Citizen Identification Protection System] and the B-H Ministry of Civil Affairs and Communications.

"All citizenships need to be urgently reviewed and those acquired illegally revoked. There is no need to step up the legislation and rules. One should rather be stricter on the executives, because it is all due to human factor. There are only a few mistakes in the legislation in this field," Okolic says.

When asked whether the "Zemun Clan" members Ninoslav Konstantinovic, Milos Simovic, Vladimir Milisavljevic, Sretko Kalinic, and Milan Jurisic possess B-H citizenship, officials of the B-H Ministry of Civil Affairs and Communications replied that they "need more information about those people" to be able to answer our question.

Marina Bakic, spokeswoman for the B-H Justice Ministry, said that the process of gathering information on those who cannot be extradited to some other country on account of dual citizenship was under way.

"We know for sure that there are currently dozens of such individuals," Bakic said.

Convicted war criminal Branimir Glavas, HDZ's [Croatian Democratic Union] number one tycoon Miroslav Kutle; Zoran Stefanovic, a suspect in the Split post office robbery; Vladimir Jovanovic, aka Vlada Japanac, former inmate of a pre-extradition detention centre in Italy; and Ljubisa Lindo, a suspected drug trafficker wanted by Serbian authorities, possess B-H citizenship as well.

Andrija Draskovic also has B-H citizenship issued in Brcko and a Bosnian identity card issued in Tomislavgrad, the B-H Federation.

[Box] Naturalized Citizens

The committee tasked with reviewing the status of citizens naturalized during the period from 6 March 1992 until the signing of the Dayton peace accord has established that around 11,000 people had been granted B-H citizenship in that period.

"Of that number, about 30 had been naturalized in the Serb entity, and about 200 in the Croat Republic of Herceg Bosna. The rest obtained citizenship in the territory then under control of the RB-H Army. Of this number, 90 per cent of the naturalized citizens were from Sandzak and Macedonia. The remaining 10 per cent pertain to foreigners, mostly Arabs," the committee members said.

---

Source: Glas Srpske, Banja Luka, in Bosnian/Croatian/Serbian 8 Jul 09
Posted for Fair Use only.

BANjA LUKA - Vođa kriminalnog klana Osmani iz Hrvatske Ćazim Osmani Feliks, koga njemačka štampa naziva "evropskim kraljem droge", posjeduje državljanstvo BiH kao i većina pripadnika te mafijaške organizacije, a do njega su došli preko direktne veze hrvatske obavještajne službe s bošnjačkim bezbjednosnim agencijama u BiH.

Izjavio je to član Ekspertskog tima jugoistočne Evrope za borbu protiv terorizma i organizovanog kriminala Dževad Galijašević dodajući da "to ne iznenađuje jer su sva logistika i obavještajni rad u Armiji RBiH išli preko Hrvatske".

- Zato je skoro cijelo hrvatsko kriminalno podzemlje dobilo bh. državljanstva. Takvih je danas više od 500. Sada je najveći problem to što prilikom dodjele tih državljanstava pojedine osobe dobijaju potpuno nove identitete - kaže Galijašević.

On dodaje da je indikativno i to što su najveći kriminalci iz Srbije, uključujući pripadnike "zemunskog klana", bh. državljanstva i lične dokumente dobili preko Sarajeva i bošnjačke vlasti.

Ipak, zaključuje on, i danas su po bezbjednost BiH i regiona najopasniji teroristi, mudžahedini kojih je oko 1.300 dobilo bh. državljanstva i lične dokumente na nove identitete.

Član Zajedničke komisije za odbranu i bezbjednost Predstavničkog doma Parlamenta BiH i predsjedavajući Zajedničke komisije za kontrolu nad radom OBA-e Mirko Okolić kaže da je sada sve na istražnim organima koji bi propuste trebalo da traže u CIPS-u i Ministarstvu bezbjednosti BiH i Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija BiH.

- Hitno treba uraditi reviziju državljanstava i oduzeti ona nelegalno stečena. Tu ne treba ništa pooštravati u zakonu i propisima, nego kod izvršilaca jer je tu ljudski faktor u pitanju. Malo je grešaka u legislativi iz te oblasti - smatra Okolić.

U Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija BiH na pitanje da li pripadnici "zemunskog klana" Ninoslav Konstantinović, Miloš Simović, Vladimir Milisavljević, Sretko Kalinić i Milan Jurišić imaju državljanstvo BiH, odgovoreno je "da im treba više podataka o tim licima da bi nam dali odgovor".

Portparol Ministarstva pravde BiH Marina Bakić kaže da je u toku prikupljanje podataka o onima koji zbog dvojnog državljanstva ne mogu da budu isporučeni drugoj zemlji.

- Za sada znamo da se sigurno radi o nekoliko desetina takvih - kaže Bakićeva.

Državljanstvo BiH dobili su i osuđeni ratni zločinac Branimir Glavaš, najveći HDZ-ov tajkun Miroslav Kutle i optuženik za pljačku pošte u Splitu Zoran Stefanović. Imaju ga i bivši pritvorenik ekstradicionog pritvora u Italiji, Vladimir Jovanović, zvani Vlada Japanac, te osumnjičeni za trgovinu drogom za kojim tragaju vlasti Srbije, Ljubiša Lindo.

Državljanstvo BiH ima i Andrija Drašković, a dobio ga je u Brčkom. Lična karta izdata mu je u Tomislavgradu u FBiH.

Naturalizovani

Komisija za razmatranje statusa lica naturalizovanih od 6. marta 1992. godine do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma revizijom je utvrdila da je u tom periodu državljanstvo BiH dobilo oko 11.000 osoba.

- Od tog broja u Srpskoj  je naturalizovano oko 30 ljudi, a u HR Herceg-Bosni oko 200. Ostalo otpada na dio teritorije koju je tada kontrolisala Armija RBiH. Od tog broja 90 odsto naturalizovanih bili su iz Sandžaka i Makedonije. Deset preostalih procenata otpada na strance, uglavnom Arape - kažu u toj komisiji.

Organized and/or Transnational Criminal Cartel Nexus with Illicit Radiological/Nuclear (RN) Trade, Smuggling and/or Terrorism in Europe and North, Sahelian, and West Africa Organized Criminal Groups of the Balkan Region: Actors, Activities, and Assessment Final Report for the Domestic Nuclear Detection Office June 2015

Organized and/or Transnational Criminal Cartel Nexus with Illicit Radiological/Nuclear (RN) Trade, Smuggling and/or Terrorism in Europe and North, Sahelian, and West Africa Organized Criminal Groups of the Balkan Region: Actors, Activities, and Assessment Final Report for the Domestic Nuclear Detection Office June 2015

Getoš, Anna-Maria, and Kaileigh Donlon. “Organized and/or Transnational Criminal Cartel Nexus with Illicit Radiological/Nuclear (RN) Trade, Smuggling and/or Terrorism in Europe and North, Sahelian, and West Africa: Organized Criminal Groups of the Balkan Region: Actors, Activities, and Assessment,” Final Report to the Domestic Nuclear Detection Office, U.S. Department of Homeland Security. College Park, MD: START, 2015.

BLOOMBERG Gov Profile: Congressman Chris Smith

Call for Constitutional Reform in Bosnia by Chris Smith (Congressional Record, MAY 12, 2009)

"Mr. Speaker, I rise in strong support of H. Res. 171, a powerful statement calling for meaningful constitutional reform and strengthened U.S. engagement in Bosnia. I want to thank Chairman Berman for authoring this legislation, and I am very proud to be one of the cosponsors (...) Mr. Speaker, efficient and rational arrangements to unite the multiethnic country and enable it to be fully incorporated into NATO and the EU can only mean a major reform that abolishes the “entity” voting system so that the vote of every Bosnian citizen will be of equal weight (...)

Mr. Speaker, as chairman or Co-Chairman for 12 years of the Commission on Security and Cooperation in Europe, known around here as the Helsinki Commission, and CoChairman of the Bosnia Caucus with my friend and colleague from Missouri, and chairman of the House Human Rights Committee for 8 years, I've had the opportunity to chair numerous Bosnia hearings and author congressional resolutions on Bosnia, including H. Res. 199 on the Srebrenica genocide (...) 

My most recent trip to Bosnia was in July of 2007, and I joined relatives of those killed, murdered--massacred--in the Srebrenica genocide in a ceremony interring hundreds of the approximately 8,000 Bosnian Muslims who were killed in what the U.N. euphemistically designated to be a “safe haven.'' It wasn't. The ceremony was solemn, it was holy, and it was numbing. Reis Ceric, the Grand Mufti, gave a very powerful talk, a sermon, to all of those who had gathered. Reis Ceric is a great man of peace and faith, and, I'm honored to say, a good friend. Dr. Haris Silajdzic, the President of Bosnia, is likewise a good friend, and spoke very eloquently about the huge loss of life, the importance of justice as well as about the future. Seeing hundreds of caskets with exhumed victims left an indelible impression on me."

Okvirni plan prevencije za suzbijanje nasilja po osnovu spola na području Grada Mostara za period 2012. – 2013. godine (Službeni glasnik Grada Mostara, 2/2012)

Procjena provedbe Akcionog plana za implementaciju UNSCR 1325 „Žene, mir i sigurnost“ u Bosni i Hercegovini 2010-2013 avgust/kolovoz 2013. (autor: Agencija za ravnopravnost spolova BiH)

Procjena provedbe Akcionog plana za implementaciju UNSCR 1325 „Žene, mir i sigurnost“ u
Bosni i Hercegovini 2010-2013
avgust/kolovoz 2013.

autor: Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeblice

Izvještaj o provedbi Akcionog plana za implementaciju UN Rezolucije 1325 „Žene, mir i sigurnost“ u Bosni i Hercegovini za 2012. godinu 27.07.2011.-27.07.2012. godine (Agencija za ravnopravnost spolova BiH)

Izvještaj o provedbi Akcionog plana za implementaciju UN Rezolucije 1325 „Žene, mir i sigurnost“ u Bosni i Hercegovini za 2012. godinu
27.07.2011.-27.07.2012. godine
autor: Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH

Lessons learned from the 2015-2016 migration situation in the Western Balkan region by Zoran Drangovski (May, 2019)

Komitet za ukidanje diskriminacije žena (CEDAW) - Zaključna razmatranja na kombinovani 4. i 5. periodični izvještaj BiH (2013.)

Četvrti i peti periodični CEDAW izvještaj Bosne i Hercegovine (2011.)

STRATEGIJA integrisanog upravljanja granicom u Bosni i Hercegovini za period 2015. – 2018. godine

Protection in conflict and peacebuilding: some lessons from Bosnia-Herzegovina by Madeleine Rees

Protection in conflict and peacebuilding: some lessons from Bosnia-Herzegovina by Madeleine Rees published in the magazine of the Humanitarian Practice Network (HPN, Humanitarian Exchange 03/2003)

The international community has been loathe to deal with the involvement of peacekeepers in the sex trade,
even though the market they represent has been a key factor driving the expansion of exploitation. Bosnia
shows that simply sending guilty peacekeepers home is not enough; what is needed is a robust position from
the very moment of deployment. The international community needs to take its responsibilities seriously,
and not allow the immunity of international personnel to become impunity in practice. By early 2003, the majority of users were probably from the local community. Yet the international community has given insufficient support to government attempts to draw up and implement a national plan of action to combat trafficking and assist victims.

Current overview of discrimination of and violence against women in Bosnia and Herzegovina (BiH) - EU report 2009

Coordinating Structures Bosnia and Herzegovina (Trafficking in Human Beings)

Coordinating structures For the purpose of more successful fight against trafficking in human beings at the state level, the Council of Ministers has in July 2003 issued the Decision on the Procedures and the Way of Coordinating Activities on Anti-Trafficking in Human Beings and Illegal Migration in BiH and the Establishment of the Function of the State Coordinator for BiH. On the basis of this Decision, besides the function of the State Coordinator, coordination structure in the form of the so-called State Group was created comprised of representatives from several ministries. With the aim of ensuring more efficient implementation of the State Action Plan, that is operation plans in the three year period (2005-2007), besides previously established State Group and Subgroup for prevention of trafficking in children, three additional thematic working groups were set up which work on the implementation of activities defined in the three key segments: prevention, protection and prosecution. All three working groups are comprised of representatives of the state ministries and institutions, nongovernmental and international organisations. Besides regular monthly State Group meetings, and bi-monthly meetings of the Subgroup, for the purpose of monitoring trends relating to trafficking in human beings, assessment of the situation and planning of particular measures for implementation of the Operational Plan, regular meetings are held with Liaison Officers from all police structures in Bosnia and Herzegovina (SIPA, SBS, entity and cantonal ministries of interior, as well as Brcko District Police). The meetings serve as information sharing platform on general human trafficking trends but also specific cases and potential problems in the implementation of the relevant legislation and cooperation with prosecutors and aliens' inspectors, as well as for planning of joint activities. Memorandum of Cooperation signed between the State Coordinator and Head of the Strike Force, has established responsibilities between these two institutions in the process of data collection, exchange and use of information as well as models of joint actions on prevention and suppression of human trafficking and illegal migration. This cooperation covers activities relating to protection of trafficking victims, development of a database on trafficking in human beings as well as implementation of joint research projects and various forms of professional development. In order to ensure better coordination of activities between the Office of the State Coordinator, nongovernmental and international organisations, regular quarterly meetings between these actors are held. Referral meetings are a platform for exchange of information about implemented and planned activities, coordination and harmonisation of these activities in order to avoid duplication of activities and projects, and parallel spending of resources.

Legislation

In the mid 1990s, trafficking in human beings appeared as a very serious and complex problem in Stability Pact countries, and so it did in Bosnia and Herzegovina. When Bosnia and Herzegovina first faced this problem, solving it proved extremely difficult due to non-existence of legal framework which recognised trafficking in human beings as a criminal offence, transnational character of this form of organised crime and generally poor knowledge of the phenomenon of trafficking in human beings at that time.

The authorities worked at accelerated pace towards creation of a legislative framework which would enable processing of this and related crimes, as well as provision of assistance to victims of trafficking. As part of the legislative reform, it is important to emphasise enactment of new laws and by-laws which regulate:

• criminal offences related to anti-trafficking and related crimes as well as smuggling in persons (which have been entirely harmonised with provisions of UN Convention against Translational Organised Crime and its Protocol to prevent, suppress and punish trafficking in persons and Protocol against the smuggling of migrants by land, sea and air),
• movement and stay of aliens,
• protection and assistance of human trafficking victims,
• program of witness protection, including victims of human trafficking who appear as witnesses before the courts,
• control and surveillance of state borders (which created adequate legislative basis for efficient prevention of illegal migration, and consequently prevention of human trafficking).

The process of legislative reform, relating to trafficking in human beings is more thoroughly explained in the Annual Reports of the State Coordinator for Combating Trafficking in Human Beings and illegal Immigration in BiH, for 2004 and 2005. Some of the mentioned laws and by-laws are available on this web page.

·         Rules on protection of local victims of trafficking

·         Law on Programme of Witness Protection

·         Law on Protection of Witnesses under Threat and Vulnerable Witnesses

·         BiH Criminal Procedure Code

·         Rulebook on protection of foreign victims of trafficking

·         BiH Criminal Code

Combating trafficking in human beings (BaH) - OSCE

Combating trafficking in human beings (BaH) - OSCE

POLICING THE POLICE IN BOSNIA: A FURTHER REFORM AGENDA (2002) (INCLUDES CHAPTER ON HUMAN TRAFFICKING SCANDAL)

Arape u Njemačku švercaju za 3000 dolara, a u Italiju za 2500/ The price for smuggling Arabs to Germany is 3000, and Italy 2500 $ (Oslobođenje, 25/11/2001)

Oslobođenje (25/11/2001) Svjetski lanac krijumčarenja ljudi: U Sarajevu je najjača tuniska krijumčarska mafija s kumom Ali Al Mousbahijem, koji je na švercu ljudima zaradio pet milijuna dolara. Novinar "Večernjeg lista" se infiltrirao u redove krijumčarske mafije, glumeći posrednika koji namjerava prebaciti ljude u Njemačku i Italiju. Putem ovih kanala infiltrirani su ekstremisti u odredišne zemlje. Tuniski kum ima tri kuće i u Hrvatskoj, a cijeli posao je organizovan kao porodični biznis. Alijeva sestra, Leila Al Mousbahi, preko lažnih turističkih agencija organizira grupe ilegalnih imigranata koji odlaze u Istanbul ili Beograd (nešto rjeđe). U Sarajevu ih prihvata Ali Al Mousbahi, a u Belgiji Alijev brat Ferid. Ta je tuniska veza najopasnija u odlučnosti da brani monopol na prebacivanje ilegalnih imigranata koji dolaze iz zemalja Magreba (Tunis, Alžir, Maroko)./ On 25/11/2001, Sarajevo based daily "Oslobođenje" published a part of the findings of the investigation of the journalist of "Večernji List" from Zagreb who went undercover to infiltrate himself into the smuggling-people mafia. He presented himself as a middleman whose intention was to transfer the smuggled people to Germany and Italy. According to the author, described channels are used for transferring extremists to specific countries. The most powerful smuggling mafia in Sarajevo is from Tunisia and it is led by the godfather Ali Al Mousbahi, who earned 5 million US$ from this "business". The godfather from Tunisia owns three houses in Croatia. His business is organised as a family business. Ali's sister, Leila Al Mousbahi, uses fake travel agencies to organise groups of illegal immigrants traveling to Istanbul or Belgrade. In Sarajevo their contact point is Ali Al Mousbahi, and in Belgium Ali's brother Ferid. This Tunisian connection is described as the most dangerous in its decisiveness to defend its monopoly to transfer illegal immigrants originating from Maghreb countries (Tunisia, Algeria, Morocco).

Članak u originalu kako je objavljen u "Večernjem listu" preuzet sa hrvatskog internet portala http://www.ganganet.net/pregledtiska/domaci_tisak.asp: 

VEČERNJI LIST

PREDSTAVLJAJUĆI SE KAO POSREDNIK, "VEČERNJAKOV" REPORTER U SARAJEVU UPAO U SVJETSKI LANAC KRIJUMČARENJA LJUDI (1)

Arape u Njemačku švercaju za 3000 dolara, a u Italiju za 2500
Sarajevo, 22.veljače,01. godine - Tko ikad bilo kojim poslom stigne na sarajevski autobusni kolodvor, neka odmah krene svojim putem. Jer, samo malo zastajkivanja i "zjakanja" po ljudima može mu samo priskrbiti nevolje. A one ponajprije dolaze u obliku svodnika (ma koliko bila neprimjerena, to je ipak prava riječ!) za moguće imigrante. Meni je prišao mladi Albanac, rodom iz Gostivara, nudeći krivotvorenu telefonsku karticu za 4 DEM, raspitujući se kamo putujem i nabacujući mi imena europskih država. Na moj odgovor kako ustvari ne putujem, nego putovanja u Europu organiziram za druge ljude iz arapskih zemalja, te na prošaptanu molbu kako bi bilo dobro susresti se s njegovim šefom, Albanac se počeo zadovoljno smješkati. Njušeći dobru ponudu, nazvao je šefa koji se na kolodvoru pojavio za pet minuta. Tako je Tunišanin Mohamad Shafik postao moj prvi čovjek za kontakt s ljudima u jednom od najvećih svjetskih ilegalnih biznisa, za šverc s ljudima!
Na spomen desetak tisuća zainteresiranih s Bliskog istoka za imigraciju u Europu, koje bih, predstavljajući se kao posrednik, mogao prebaciti i zato tražim kontakt baš s tuniskom organizacijom u Sarajevu, Mohamad Shafik odmah je pokrenuo cijelu mašineriju. Istog sam trena shvatio kako u ovom poslu svi akteri djeluju vrlo brzo jer je konkurencija velika i zahvaljivao sam Bogu što moji "partneri" nisu imali vremena za detaljnu provjeru moga identiteta.

Shafik je mobitelom nazvao "kuma" tuniske mafije, glavnog za ilegalce, i bez sumnje najjačeg i najopasnijeg u tome poslu, Ali Al Mousbahija, koji je trenutačno u Francuskoj. Posao koji sam ponudio mora odobriti šef osobno, iako je u svojoj odsutnosti iz Sarajeva za posao zadužio nećaka, sestrina sina, Mohamada Tahira.

Ali Al Mousbahi bio je zadovoljan brojem ljudi koje namjeravam prebaciti i Mohamad Shafik mi je ponudio cijenu: za transport u Italiju 2500 dolara po glavi, za Njemačku 3000 dolara, a meni kao posredniku 500 dolara po glavi! Kao pravi biznismen, ponudio je i ostale usluge kojima se tuniska mafija bavi u BiH: šverc drogom, prebacivanje ukradenih automobila, krivotvorenje novca i prodaja oružja.
- Evo, baš idem na aerodrom po desetak novih. Uskoro stižu, možeš sa mnom vidjeti kako ide posao. Sve pošteno odradimo, a jamčimo da 98 posto uspije - ponudio je Shafik.
Nisam ga mogao odbiti kako ne bih bio sumnjiv. U nedoumici sam što učiniti s fotoparatom, diktafonom i iskaznicom "Večernjeg lista". Nadajući se da me zbog zaokupljenosti poslom neće pretražiti na nekom zabačenom mjestu, sjeo sam sa Shafikom u auto i krenuo u zračnu luku.

U naselju Dobrinja kod supermarketa "Intex", Mohamad Shafik naglo je zaustavio automobil vidjevši na ulici tučnjavu. Zaprepašteno sam promatrao prolaznike koji se nisu obazirali na incident, nego su pognuli glave i ubrzali korak. Prema njihovim reakcijama, shvatio sam kako je to uobičajena scena na sarajevskim ulicama. Shafik je bio naoružan pištoljem i dok je prilazio Alžircu i Jordancu koji su mlatili dvojicu Alžiraca strepio sam kako će mi reportaža propasti. No, Shafik je doviknuo: - Neka, tako vam i treba! Ubijte ih! Nitko ne vara u poslu, pa nećete ni vi. Nakon što se bivši švercer drogom, zbog čega je odsjedio u tuniskom zatvoru, izvikao, sjeo je u automobil i objasnio: - Ta su dvojica Alžiraca, Salah i Taufiq, smeće. Htjeli su na Zapad preko Iranca Ismaila, a taj je još gori. Prevario ih je i uzeo im novac. E, sad kad su zaglavili u Sarajevu našli su šestoricu ilegalaca koji su putovali preko Hazima, te im uzeli novac koji su zapili i prokockali. Hazim ne oprašta i poslao je svoje ljude da im pokažu kako ovdje nitko ne solira. Ali, i Hazem je smeće. Jedino mi radimo pošteno.
Mohamed Shafik i nesvjesno mi je tako otkrio način rada krijumčara ljudi organiziranih u mafijaške grupe s punom kontrolom područja na kojem djeluju. Tuniska veza, kojoj i Shafik pripada, pod kontrolom je bivšeg tuniskog policajca Ali Al Mousbahija. Al Mousbahi je uhićen u pokušaju krijumčarenja droge, zbog čega je bio u zatvoru, a nakon toga je došao u Sarajevo i u početku radio za izvjesnog Ademija, Albanca koji mu je po osobi plaćao 30 DEM. No, brzo se osamostalio i organizirao vlastiti lanac suradnika. Prvi mu je suradnik Munir Al Safaksi, također Tunišanin, koji živi u Istambulu i ondje ima kuću za prihvat ilegalnih imigranata koji čekaju zrakoplov za Sarajevo. Al Safaksi je predstavnik stranke islamske obnove, koja je zabranjena u Tunisu i čiji je vođa Rashid Al Ganushi, pa Munir koristi puteve ilegalnih imigranata za infiltraciju ekstremista, najčešće u Francusku. Tuniska veza organizirana je kao obiteljski posao. Alijeva sestra, Leila al Mousbahi, preko lažnih turističkih agencija organizira grupe ilegalnih imigranata koji odlaze u Istambul ili Beograd (nešto rjeđe). U Sarajevu ih prihvaća Ali Al Housbahi, a u Belgiji imigrante dočekuje Alijev brat Ferid. Ta je tuniska veza najopasnija u odlučnosti da brani monopol na prebacivanje ilegalnih imigranata, koji dolaze iz zemalja Magreba (Tunis, Alžir, Maroko). Tunišanin Hazem, kojeg spominje Shafik, radio je za Al Mousbahija, ali se htio odvojiti i preuzeti dio kolača iz Magreba. Posvađao se s Alijem, odvojio i osnovao svoju grupu koja ima dvadesetak Tunišana i Alžiraca s podebljim dosjeima u svojim zemljama. Alijev odgovor na tu izdajničku konkurenciju bio je brz i brutalan. Poslao je dvojicu snagatora koji su Hazema pretukli usred dana na ulici u Travniku i oteli mu automobil. Hazem je obavijestio policiju koja na sve to nije reagirala, a Hazemu je stigla poruka s prijetnjom da će mu ubiti trudnu suprugu. Očito je da Ali Al Mousbahi, koji je na švercu ljudi dosad zaradio pet milijuna dolara, ne dopušta da mu bilo tko kvari posao. Stoga sam, predstavljajući se kao posrednik, pohvalio dobar glas Al Mousbahijeve grupe, nadajući se kako će me lakše prihvatiti, što se i obistinilo. Tijekom vožnje do zračne luke mučio me sadržaj moje torbe, a malo me tješila brzina kojom me Mohamed Shafik prihvatio kao mogućeg suradnika. On ništa nije krio, a ja sam ipak uspio snimiti nekoliko prizora dok je on bio zauzet prihvatom desetak Tunišana u zračnoj luci. Smjestivši ih u taksije, uputio je kolonu do kuće u Boće potoku. U velikoj katnici već je bilo smješteno pedesetak ilegalaca i na ulazu me zapuhnuo smrad neopranih tijela i raznih otpadaka nagomilanih u kuhinji uz gomilu neopranog posuđa. Shafik je objasnio ljudima da se kuća noćas prazni i da se kreće dalje, te da budu spremni. U tom trenutku netko je pozvonio na ulaznim vratima, najbliži ih je otvorio, a unutra su upala dva Arapina naoružana "škorpionima" vičući da Hazemu vrate dvanaestoricu otetih imigranata. Dok sam se zavlačio iza nekog naslonjača, Shafik je smirio uzbunu:
- Koji su to? Koji? Samo recite imena! Jedan od naoružanih izvadio je popis i čitao naglas. Shafik je zamolio prozvane da krenu s tom dvojicom i ispričao se zbog zabune. Prozvani su pokupili svoje stvari i poput ovaca slijedili naoružanu dvojicu, a Shafik je bjesnio: - Budale poput ovih stvaraju gužvu. Zaboga, zar ne mogu zapamtiti na čije ime putuju? Ljutio se na ilegalne imigrante zbog kojih je moglo doći do obračuna. Vidjevši moje blijedo lice nakon odlaska Hazimovih ljudi, Shafik se pomalo sumnjičavo nasmiješio, ali posao je išao dalje i odmah je mobitelom dogovorio da se izvjesni Brane obavijesti kako grupa taksijima navečer kreće prema Mostaru. Kao veza između Shafika i Brane služili su Bošnjaci koji znaju arapski. Dogovorio sam se sa Shafikom da se nakon toga nađemo u hotelu "Sinovi Drine" gdje ću upoznati Momhamada Tahira, nećaka mafijaškog kuma Al Mousbahija. Izlazeći navečer iz hotela razmišljao sam hoću li ponijeti diktafon ili ne. Odluka je ne.

Imigrantima ukrali 1000 putovnica
Iako Mohamad Shafik tvrdi kako tuniska veza radi pošteno, ne znam kako bi objasnili krađu približno 1000 putovnica od tuniskih ilegalnih imigranata, koje je Al Mousbahi preprodao. U Tunisu je na snazi zakon prema kojem ako netko izgubi putovnicu, ili mu je netko ukrade, nikad više ne može dobiti drugu i jasno je da putovnica vrijedi više nego zlato. Bošnjaci su brzo shvatili tuniski problem s putovnicama, što potvrđuje i priča o tome kako je Ali Al Mousbahi zakasnio platiti najamninu vlasnici kuće u Buća potoku gdje drži imigrante. Vlasnica je sa sinovima jednostavno ušla u kuću, uzela stotinjak putovnica koje je ondje našla i prodavala ih ilegalnim imigrantima.

Tuniski kum ima tri kuće u Hrvatskoj
Ali Al Mousbahija, mafijaškog kuma u krijumčarenju ljudi, traži i tuniska obavještajna služba, ali bosanske vlasti dosad nisu na to reagirale. On je dovoljno moćan u Tunisu da prijeti svakome tko bi organizirao posao mimo njegove sestre Leile, a jak je i u BiH gdje je na njegovom platnom popisu impresivan broj službenika raznih ministarstava, te MUP-a Federacije i Republike Srpske. Kako novac ne poznaje granice, i s Hrvatske su strane mnoga imena na tom popisu, od policajaca i carinika do taksista i fiktivnih vlasnika Al Mousbahijevih kuća u okolici Varaždina, Čakovca i Makarske.

Kum se u Sloveniji zove Jan Krizstan
Ni Slovenija nije pošteđena Al Mousbahijevih poslova, a slovenski MUP morao bi provjeriti putovnicu BA 331574, na ime Jan Krizstan, izdane u Ljubljani 3. svibnja 1994. godine, koju je potpisao izvjesni Kozić (ili Kočiš), te osobne iskaznice na isto ime. Naime, Jan Krizstan ustvari je Ali Al Mousbahi, a putovnica je ili lažna ili ukradeni original i u Sarajevu takva stoji 1500 DEM. U krugovima u kojima se kreće Al Mousbahi lažne su putovnice obvezne kao i oružje.