Intervju sa Zdravkom Šurlanom, glavnim tajnikom Internacionalne lige humanista (Motrišta 45-6, 2009.)

 INTERVJU S POVODOM: prof. Zdravko ŠURLAN, glavni tajnik
Internacionalne lige humanista – lige za mir i svjetsko jedinstvo
Rat i tranzicija stavili su nas pred
velike izazove i nedoumice
MOTRIŠTA: Prof. Šurlan, ove godine navršava se 35. obljetnica Dubrovačke deklaracije o miru i povjerenju koju su, krajem studenoga 1974., napisali utemeljitelji Internacionalne lige humanista. Možete li nam, u kratkim crtama, reći - što je ILH danas i kako ćete obilježiti ovu značajnu obljetnicu?

 

ŠURLAN: Teško je u nekoliko rečenica sažeti sve ono što je prošla Internacionalna liga humanista - od ideje do danas. Ipak ću, u kratkim crtama, iznijeti samo neke od podataka, kako bi čitatelji mogli steći što cjelovitiju sliku o ILH.Ideja o pokretanju osnivanja novoga pokreta za mir i svjetsko jedinstvo – današnje Internacionalne lige humanista - potekla je od našega, u svijetu poznatog znanstvenika, filozofa, romanopisca, dramatičara (humanista 20. stoljeća) svjetskoga ugleda, blagopreminulog akademika Ivana Supeka (Hrvatska). Po rođenju humanist, po opredjeljenju antifašist, po djelovanju demokrat, nakon Drugoga svjetskog rata pridružio se međunarodnim pokretima za mir i dokinuće nuklearnog oružja. Sudjelovao je na mnogim međunarodnim konferencijama za mir s kojih je uputio mnoge apele, uvijek podržavajući načela općega i potpunog razoružanja. U cilju zalaganja za politički pluralizam (demokraciju) kao uvjet za razoružanje, mir i blagostanje, 1966. pokrenuo je časopis
Encyclopaedia Moderna kao glasilo za filozofiju znanosti i mir, zajedno s Jugoslavenskim pagvaškim društvom. Encyclopaedia Moderna imala je značajan utjecaj u cijeloj zemlji. I ne samo to, kao rektor Sveučilišta u Zagrebu od 1968. do 1970. i od 1970. do 1972. godine, poticao je reformu studija u skladu sa znanstvenom revolucijom i načelima humanizma. Na konferenciji Međunarodnoga udruženja sveučilišta u Montrealu, u ljeto 1970., zalagao se za veću suradnju u promicanju razumijevanja između raznih religija (različitih političkih sustava), što bi proširilo put prema svjetskom miru. Prihvaćen je
njegov prijedlog da se ustanovi mjesto za suradnju između sveučilišta i ubrzo je otvoren  Interuniverzitetski centar u Dubrovniku (1971) s više od 220 sveučilišta kao članova, kao primjer univerzalnoga duha znanosti i umjetnosti.

 
MOTRIŠTA: Dakle, Dubrovnik je mjesto rođenja Internacionalne lige humanista...
 

ŠURLAN: Točno tako. U Dubrovniku krajem studenoga 1974. godine, na inicijativu Ivana Supeka, sastao se bard mirotvoraca (Prvi međunarodni komitet humanista – univerzalista): Ava i Linus Pauling (dvostruki dobitnik Nobelove nagrade 1952. i 1962), Philip Noel-Baker (nobelovac), Aurelio Peccei (predsjednik Rimskog kluba), Sophia Wadia (književnica). Nakon deset dana intenzivnog rada u Interuniverzitetskom centru dali su analizu tadašnjeg svijeta i viziju željene budućnosti. Supekova načela humanizma sažeta u 10 točaka, kao sastavni dio Deklaracije, postali su polazište za rad i djelovanje Međunarodnoga pokreta za mir i svjetsko jedinstvo - Internacionalne lige humanista. Njima su dodana razmišljanja Abdus Salama (nobelovca), Dalai Lame (nobelovca), Guylord P. Hruwela (poznatoga istraživača iz Pensilvanije), koji, iz opravdanih razloga, nisu mogli nazočiti u razgovorima u Dubrovniku. Dubrovačka deklaracija razaslana je diljem svijeta i postigla je izvanredne pozitivne reakcije mnogih uglednih ljudi diljem svijeta, čiji su komentari pretočeni na Kongresu Svjetskoga
jedinstva u Filadelfiji.

 
MOTRIŠTA: Kad ste spomenuli Filadelfiju, što se sve događalo na Prvome svjetskom kongresu humanista?

 

ŠURLAN: „Biti ili ne biti, za ljude postojati, ovisi o našim sposobnostima da razvijamo sveopću civilizaciju koja će težiti miru, opstanku i humanim osjećanjima.“, istaknuo je Ivan Supek, prvi predsjedavajući Kongresa i njegov prvi predsjednik, prigodom otvaranja Kongresa. Bez presedana, taj Kongres održan u Filadelfiji od 21. do 24. svibnja 1976., okupio je značajne svjetske humaniste – nobelovce sa svih kontinenata i, na promišljen način, uspostavio prirodne osnove za pozitivan razvoj suvremene civilizacije, te stvorio nadu svim ljudima svijeta. Kongres je prihvatio Dubrovačku deklaraciju, koja se od tada zove Dubrovačko – filadelfijska deklaracija. Uz tu Deklaraciju, razvijena je i prihvaćena Dubrovačka izjava i Dubrovačka deklaracija o povjerenju. Kongres je utvrdio STATUS Internacionalne lige humanista. Neovisna, neutralna od vlasti, politike, religije. Djeluje u svim državama gdje se ukaže potreba. Internacionalna liga humanista nije ni američka, ni engleska, ni jugoslavenska, niti bilo koje zemlje iz koje su idejni tvorci, već INTERNACIONALNA, sa sjedištem u onoj zemlji koju odredi Kongres ILH i koja ponudi uvjete za rad i djelovanje misije, bez miješanja u misiju. Internacionalna liga humanista ima status međunarodne organizacije od javnog interesa, s ciljem da zastupa interese svih građana i radi na promicanju mira u svijetu. Liga je ustanovljena s namjerom da se planovi za mir ostvare diljem svijeta u njegovom punom smislu. Sve što je potrebno za dostizanje svih ovih svjetskih težnji sažeto je u Dubrovačko – filadelfijskoj deklaraciji i Deklaraciji o povjerenju koje predstavljaju akcelerator evolucije istinske civilizacije.

 
MOTRIŠTA: Kojim ćete aktivnostima ove godine obilježiti 35. obljetnicu Internacionalne lige humanista?

 

ŠURLAN: Planiran je niz aktivnosti na planu obilježavanja 35. obljetnice Internacionalne lige humanista, među kojima ću spomenuti najvažnije:
Održavanje Svjetskog kongresa jedinstva humanista posvećenog dvjema krucijalnim temama današnjice, a to su „Djeca svijeta ranjenog djetinjstva“ (djeca bez djetinjstva) i problemima odgoja i obrazovanja za 21. stoljeće „Obrazovanjem protiv siromaštva – odgojem protiv nasilja do kulture mira“.
Kongres će se održati od 23. do 26. listopada 2009. godine, u Dubrovniku. Za predsjednicu Internacionalnog komiteta majki solidarnosti za djecu svijeta ranjenog djetinjstva, imenovana je gđa Jadranka Kosor. Za predsjednicu Komiteta majki solidarnosti za Republiku Hrvatsku imenovana je prof. Dubravka Šuica. Drugi značajan događaj koji planiramo organizirati krajem rujna 2009. godine jest
Mala olimpijada sporta i kulture mira „Juan Antonio Samaranch“, uz sudjelovanje mladih i sportskih veterana iz država Zapadnog Balkana. Planirano je da mladi budu srednjoškolskog uzrasta. Svaka država predstavit će se s 11 srednjoškolaca, 3 veterana iz nogometa i 3 olimpijske legende. Razumije se da će tu sudjelovati velik broj ostalih stručnjaka i simpatizera mira i sporta.
Treći događaj odnosi se na obilježavanje Dana Internacionalne lige humanista, od 21. do 24. svibnja 2009. godine. Tim povodom, u Dubrovniku će se održati Svečana akademija posvećena miru, zaštiti ljudskih prava i dostojanstva. Na Akademiji će sudjelovati poznate osobe iz oblasti ljudskih prava, slobode i misije mira Internacionalne lige humanista. Sudionicima će se posebno obratiti laureat odvjetnik Josip Muselimović, dobitnik Zlatne povelje „Linus Pauling“ s Plaketom i Značkom, u znak trajne zahvalnosti za njegov humani i etički pristup obrani obespravljenih, pod nazivom „Poštovani suci, zašto?“.
Svečana ceremonija proglašenja g. Josipa Muselimovića Internacionalnim odvjetnikom obespravljenih, uz uručenje ranije dodijeljenih priznanja, održat će se u Mostaru, najvjerojatnije, 7. lipnja. Priznanja će uručiti dr. Elisabeth Rehn, predsjednica Internacionalne lige humanista. Prema propozicijama i Pravilima o nominiranju, valorizaciji nominacije i izboru nije dopušteno davati obrazloženje prije službenog izbora.

 
MOTRIŠTA: Već dulje vrijeme Internacionalna liga humanista istražuje najpovoljnije lokalitete za otvaranje Međunarodnog centra za sport i kulturu mira koji bi nosio ime „Juan Antonio Samaranch“. Imamo nekih naznaka kako bi to mogao biti lokalitet sadašnjeg rekreacijskog centra Buna. O čemu se, zapravo, radi?

 

ŠURLAN: Poznato je da je Peti kongres Internacionalne lige humanista održan u Dubrovniku od 23. do 26. listopada 2005. u znak priznanja za doprinos miru u svijetu za vrijeme njegova mandata na čelu MOK-a, NJ. E. Juana Antonia Samarancha proglasio Humanistom 20. stoljeća i prvim počasnim veleposlanikom sporta i kulture mira, uz najviša humanistička priznanja. Internacionalne liga humanista odobri Ligi korištenje njegovog imena i lika za razvijanje mira, solidarnosti, borbe protiv droge i nasilja u korist stvaranja mostova prijateljstva među mladima diljem svijeta, kroz razne oblike djelovanja s mladima putem razvoja amaterskog sporta.
Na temelju Projekta koji smo uradili na spomenutu temu, NJ.E. Juan Antonio Samaranch dao je EKSKLUZIVNO PRAVO Internacionalnoj ligi humanista da se može koristiti njegovim imenom i likom, na način kako to Liga humanista radi, sa zaštitom i korištenjem lika i imena svojih osnivača. Za zaštitu svoga lika i imena osobno je zadužio glavnoga tajnika Internacionalne lige humanista.
U želji da stvorimo Međunarodni centar za mlade koji bi se odgajali u duhu mira i prijateljstva, pod imenom Juana Antonia Samarancha, od 2006. godine do danas, tražimo lokaciju koja bi zadovoljila kriterije za jedan takav centar. Prema našim propozicijama, najviše bi odgovarao lokalitet Bune, o čemu smo informirali gradonačelnika Mostara, predsjednika Vlade HNK/ž, te našega laureata iz Mostara gosp. Josipa Muselimovića. Hoće li svi ovi i drugi subjekti moći, znati i htjeti prepoznati značenje jednog ovakovog centra za sveukupnu afirmaciju ne samo Mostara već regije, države BiH, pa i zemalja u okruženju, ostaje vidjeti. Oni su na potezu. Poslije njih idemo u Hrvatsku.

 
MOTRIŠTA: Koje nam najznačajnije planove i programe, uz ove već spomenute, možete istaknuti kao prioritetne u ovoj godini?

 

ŠURLAN: Više je aktivnosti koje se odvijaju u okviru Internacionalne lige humanista i pod pokroviteljstvom Lige. Spomenut ću samo neke od njih:
Prvo, ustrojavanje našega Internacionalnog univerziteta Philip Noel-Baker u sveučilišnu ustanovu internacionalnog tipa po Bolonjskoj deklaraciji, s fakultetima za turizam i hotelijerstvo, za informatiku i aktuarstvo, za biznis i menadžment i druge, s vlastitim Institutom za znanstveno – istraživački rad i razvoj. Na ovom planu imamo veliku znanstvenu i pragmatičnu potporu od Sveučilišta u Dubrovniku, koje je prvi potpisnik Sporazuma o suradnji.
Drugi, izuzetno važan projekt jest uključivanje Internacionalne lige humanista u proces održivog povratka u Bosni i Hercegovini, uz primjenu svoga vlastitog projekta „Istinom do održivog povratka“. Naša je želja da se svi vrate na svoja ognjišta, pod uvjetima koji odgovaraju dostojanstvu čovjeka 21. stoljeća.
Treći projekt, koji se nastavlja iz godine u godinu, jest zaštita djece od zloporabe i nasilja, zaštita zdravlja građana, borba protiv droge i nasilja, uključivanje mladih u demokratske procese u BiH, itd.
Četvrta aktivnost koja nas preokupira jest „Humano i etičko upravljanje okolišem“, zaštita prirodno – atraktivnih resursa od zagađenja i uništenja. Otvaranje edukacije za mlade pod nazivom „Humani i etički preduvjeti za izgradnju pozitivnog odnosa prema okolišu“. Odgoj i obrazovanje mladih u osnovnim školama za zdrav okoliš te niz drugih nespomenutih programa i projekata. 

MOTRIŠTA: Poznato je da ste 2008. obilježili 30. obljetnicu kako Liga bira i promovira pojedince, organizacije i institucije iz zemlje i svijeta te dodjeljuje određena priznanja. O kakvim se priznanjima radi, kako se biraju dobitnici i dodjeljuju priznanja?
 

ŠURLAN: Od 1978. do danas, svake godine po posebnim kriterijima, metodologiji i Pravilima, obavlja se nominacija, selekcija i dodjela priznanja laureatima koji su ispunili tražene kriterije iz područja znanosti, kulture, ljudskih prava, socijalne politike, umjetnosti, liderstva i drugih nespomenutih područja. Svaka oblast ima svoje priznanje od Zahvalnice, Diplome, Plakete, Zlatne značke, do najviših priznanja koja nose ime naših utemeljitelja, kao što su Povelja Linus Pauling, Povelja Philip Noel-Baker do počasnih priznanja, poput Ambasador sporta i kulture mira, Internacionalni odvjetnik obespravljenih, državnik desetljeća, stoljeća, i sl.
Od nominacije do izbora ponekad zna proći dosta vremena. Nakon što netko od uglednih osoba (fizička ili pravna) nominira kandidata, tada se, putem elektronske pošte, na adrese 11 – 15 osoba iz više zemalja, koje su iz određenog područja iz kojeg se kandidat nominira, koje ne znaju jedna za drugu, traži mišljenje. Ako od 15 članova odabranih za ocjenu nominacije 14 da pozitivnu ocjenu, kandidat je prošao. Ako se dobije manje od 14 glasova, kandidatura se može ponoviti, ali za iduću godinu i s promijenjenim članovima. Tako od nominacije do izbora, za neke traje izbor dvije godine, tri, pa i četiri godine, dok nisu u prvome krugu dobili glasove. Do sada su Povelju Linus Pauling dobili: Sveti Otac Ivan Pavao II., Juan Antonio Samaranch, dr. Mahathir bin Mogamad (Malezija), acc. Luko Paljetak, acc. Ivan Supek, msgr. dr. franjo Komarica, acc. Seid Huković...

 
MOTRIŠTA: Kako sa stajališta misije Internacionalne lige humanista, njezinih humanih i etičkih načela, ocjenjujete današnje naše društvo?

 

ŠURLAN: Pa, bilo bi bolje da ste pitali g. Josipa Muselimovića, našega v.d. predsjednika Internacionalnog komiteta za humanizam, etiku, zaštitu ljudskih prava i društveni poredak, koji bi Vam najbolje dao ocjenu moralnosti društva. Što kazati? Neizlječiva gangrena „bolesne“ politike i nadobudnih političara zahvatila je naše društvo - od vrha do dna. Posvađana politika uvela nas je u jednu vrstu mirnodopskoga drugog rata najniže razine i grubih udaraca.

Ne puca se, ali se ratuje ubojitim
riječima od kojih se, također, može poginuti. Ušli smo u neku vrstu poslijeratnog rata, koji je veoma okrutan i opasan za izgradnju zdravih društvenih odnosa. Rat i tranzicija su, umnogome, izokrenuli uobičajena pravila društvenih ponašanja i stavili nas na taj  način pred velike izazove i nedoumice. Kako pobijediti Sedam smrtnih grijeha suvremene civilizacije, kako ih je definirao Mahatma Gandi: 1) bogatstvo bez rada; 2) užitak bez savjesti; 3) znanje bez karaktera; 4) posao bez morala; 5) znanost bez čovječnosti; 6) religija bez žrtve; 7) politika bez načela.

 Kako ove smrtne grijehe pobijediti?!

International League of Humanists: The Court at the Service of the People, the President at the Service of the Court

International League of Humanists

Josip Muselimović čovjek za sva vremena i sve režime (tekst 2009 godine napisao Marin Topić i poskok info.)

https://www.mega-media.hr/josip-muselimovic-covjek-za-sva-vremena-i-sve-rezime/

• Zaboravljeni slučaj

Josip Muselimović čovjek za sva vremena i sve režime

Objavio

 Mega media

 -

19 ožujka, 2020

Rođen je davnih tridesetih godina dvadesetog stoljeća u malom broćanskom selu Bijakovići. Njegovi su bili vrijedni seljaci i dobri kmetovi. Toliko dobri da su se odrekli svoga prezimena i uzeli agino. On je od rane mladosti patio za visinama, onako kako pate uhljebljeni malograđani i potkoženi seljačići u tuđem velikom gradu.

Advokat, krivičar za komunističkog režima u Mostaru. Trebalo je biti dobro nagodan i podoban pa opstati. Braniti političke sumnjivce i optuženike mogao je samo netko s dobrim zaleđem. Tijekom rata, kao i u miru, priklonio se jačem, čak najjačem.

Bio je Tutin consigliere u ratnom Mostaru. Branio je optužene zločince. I tu je trebalo dobro zaleđe, ali još više debeo obraz. Koristio je ratni kaos, neuređen sustav i grubu silu. Obranio je kiseljačkog zločinca Rajića u procesu pred sudom u Mostaru.

Znao je da su večer prije suđenja Tutini jajoglavci prijetili sudcu da će mu zapaliti kuću zajedno s ukućanima ako ne oslobodi optuženog viteza.

Blagoglagoljiv, glumio je regularnost postupka kao da se nalazi pred sudom iz američkih serija. Uvečer je u svome hotelu u Bijakovićima slavio zajedno s oslobođenim ubojicom i neoptuženim ubojicama.

Nekoliko godina kasnije svi oni završili su u zatvoru za zločine protiv čovječnosti, a on je postao humanist stoljeća. Dobio je povelju Međunarodne lige humanista iz Zenice. Prije njega istu nagradu dobio je Ante Jelavić, a zatim je dobio deset godina zatvora. On ga je branio.

S njim je smišljao i provodio samoupravu. Pisao zakone, referendumsko pitanje. Tisuće ljudi ostalo je bez posla, hrvatska pozicija u BiH je uništena.

Branio je i Tutinog doglavnika Andabaka i mnoge druge. U Mostaru kažu: „Ako te on brani spremaj deku“. Ali, to je otkako nema Tute. Za njegovog vakta bi se izvukao i još bi slavio u Bijakovićima.


Branio je i Čovića, a ovaj ga kasnije nagovarao da se kandidira za hrvatskog člana Predsjedništva. Kao da je on Borjana Krišto da nasjedne na tu navlakušu. Bolje je ostati u dobrim odnosima s visokim pokroviteljem gospodinom Komšićem.

Kada mu je u najtežim vremenima nuđeno da bude predsjednik HDZ-a, rekao je da je u „predinfarktnom stanju“ i da ne može, jer će i onako brzo umrijeti. To je bilo prije 20 godina. Još nije umro.

Nedostatak hrabrosti za političku borbu nadoknađuje ulogom doživotnog predsjednika Matice hrvatske Mostar. Nije to formalno ogranak kao što su ostali ogranci, nego sami centar. Središnjica je u Zagrebu u Hrvatskoj. Ničega hrvatskog u mostarskoj Matici hrvatskoj već odavno nema.

Godinama je to mamipara i sajam taštine njezinog predsjednika. Odnedavno i poligon za susrete već odumrlih exjugoslavenskih veličina. Počelo je kao Uskrs s Maticom, pa proljeće s Maticom, a danas je kriptojugoslavensko sijelo pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske i do ove godine visokim pokroviteljstvom „hrvatskog“ člana Predsjedništva BiH.

Prije par godina zamalo nije doveo Stjepana Mesića u Mostar da se naruga Hercegovini i pljune u lice Hercegovcima. Da nisu obojica kukavice i da se nisu bojali prosvjeda i nereda i doveo bi ga. Baš kao što je doveo visokog pokrovitelja Komšića za koga i onako nitko ne mari. Mesić ga je odlikovao, zajedno s Franjom Topićem i još nekolicinom ublehaša iz BiH.

Sada on u Zenici odlikuje Mesića. On i Šurlan proglasiše ga „humanistom milenija“-„doživotnim humanistom“. Smislio mu je titulu baš onako kao što je svojevremeno Tuti smislio funkciju doživotnog „predsjednika dragovoljaca“ pa je jadnik dobio doživotnu robiju.

Organizira koncerte klasične glazbe, opere i operete. Ugošćuje orkestre i ansamble, sve na visokoj nozi i pod visokim pokroviteljstvom. Kada se spusti zavjesa, kada se pogase svijetla pozornice i raziđe cijenjena publika, Mostar opet utone u svoj mrak.

Orkestri i ansambli posjedaju u svoje autobuse i vrate se odakle su i došli. Kada prolaze Španjolskim trgom i ne osvrnu se na Hrvatsko narodno kazalište. Visoki pokrovitelji i velike taštine i ne vide „Malu scenu“ kao što ne vide ni sve one male ljude, njihove male potrebe i veliku tugu, veću od očekivanja.
Oprobao se s par proznih tekstova u kojima je pokazao sav nedostatak talenta i skučenost duha. Nije to ravno postavljanju one sramotne hemafroditske skulpture tobožnjeg Marka Marulića pred Kosaču, ali nije ni daleko od toga.

Dao je intervju Glasu koncila u kojem je rekao da je hrvatska politika devedesetih „zavadila narode“ u BiH. Htio se svidjeti Visokim pokroviteljima i Visokom predstavniku. Odnedavno piše putopise u Večernjem listu.

Stužilo mi se dok sam čitao dociranje bijakovićkog kameleona i politikantsko udvaranje Visokom pokrovitelju, posebno kada je doveo onog blećka od ministra Kaplara ili Kaplana, pa sam napisao ovaj tekst za ozdravljenje ko hodža zapis.

Kao Hrvat koji je rođen u Mostaru, koji voli Mostar i koji je čitav život posvetio Mostaru, definitivno priznajem da mi je bliža kultura mostarskih skakaća nego malograđanština mostarskog fiškala.
Vjerodostojnija je i poštenija. (tekst 2009 godine napisao Marin Topić i poskok info.)

ADDRESS OF JOHN PAUL II TO THE INTERNATIONAL LEAGUE OF HUMANISTS (February, 2001)

http://www.vatican.va/content/john-paul-ii/en/speeches/2001/february/documents/hf_jp-ii_spe_20010209_umanisti-sarajevo.html

ADDRESS OF JOHN PAUL II
TO THE INTERNATIONAL LEAGUE OF HUMANISTS

Friday, 9 February 2001

Dear Ladies and Gentlemen!

1. I am pleased to meet you and I extend my cordial greetings to each of you. By your presence in Rome you wish to bear witness to the sufferings, joys and hopes of the people of Bosnia and Hercegovina, especially to the plight of the refugees and exiles, which has yet to be satisfactorily resolved in the light of the Washington and Dayton Accords. Your visit offers me the occasion once again to assure those dear people of my spiritual closeness.

We are living at a time when the consequences of the globalization phenomenon can be seen with increasing clarity. The consequences are not all negative, for the phenomenon implies a growing closeness and greater familiarity among people from every part of the world, thus opening the way to possible agreements for a more fraternal sharing of resources. Very often, however, this does not occur. Problems thus arise that challenge the consciences of all, inviting them to take a stand. To respond to "human" problems of this kind, you decided to create your "International League". You wish to devote your energies to hastening the arrival of a more just and human world.

2. Today as yesterday, the Church is close to those who put themselves in the service of the cause of man. The Second Vatican Council recalls, in this regard, that "nothing that is genuinely human fails to find an echo in the hearts" of Christ's disciples (Gaudium et spes, n. 1).

The Church's attention to man forms an integral part of her mission. The human being is the way for the Church, precisely because the salvation achieved by Jesus Christ, the Son of God who also wished to be the Son of man, concerns every person as a whole. The social action of the Ecclesial Community unfolds in many ways and embraces numerous programmes. Various structures have arisen in the Church to meet humanity's needs. No less extensive is her cooperation with all people of good will who have the common good at heart. It is a cooperation that includes vast fields of activity and concerns respect for man, for his dignity and for his inalienable rights, his material, moral and spiritual development, and support for his quality of life.

3. It is with this spirit that she acts in various parts of the world, as in Bosnia and Hercegovina, a land particularly dear to me. I am well aware of the social, political and economic problems that the local people are facing in this period. In the years of the recent armed conflict, the Holy See did not fail to make its peacemaking presence felt. Even now it continues to be involved in various initiatives on behalf of justice and peace.

The most difficult period for Bosnia and Hercegovina has passed, but the people's suffering continues, especially in the plight of refugees and exiles. Tens of thousands of people from the Banja Luka region, Bosanska Posavina and other parts of the country are still waiting to return to their homes. We must not forget this tragedy. On the contrary, we must promote effective solidarity at the local and international levels. It is first necessary to correct the existing injustices by listening to the legitimate expectations of those who are directly involved and who ask to have their inalienable rights respected. This is the basis for building a future of hope in the multiethnic, multicultural and multireligious society that characterizes Bosnia and Hercegovina.

4. I pray to God that the efforts of all will soon put an end to the suffering caused by the recent armed conflict in Bosnia and Hercegovina, and that everyone will be offered equal opportunities and have their full and unconditional freedom of religion guaranteed. Support and understanding are needed:  support for overcoming the current social, political and economic problems; understanding for finding better solutions to the legitimate expectations of the three peoples that make up the country.

Dear ladies and gentlemen, I am sure that you will actively cooperate in this important work of building a future of peace. I urge you, along with the civil and religious authorities, to be generously involved in promoting the welfare of Bosnia and Hercegovina's people.

I entrust your intentions to the intercession of the Blessed Virgin Mary, who knows the sufferings, joys and hopes of these people, and I affectionately give you and all your loved ones my Apostolic Blessing.

Hasečićeva i Grebo vratili nagrade (28. maj/svibanj, 2007.) Radio Slobodna Evropa

Srđan Janković
https://www.slobodnaevropa.org/a/705091.html
Nagrade za humanizam koje je Internacionalna liga humanista dodijelila predsjednici Udruženja žrtava rata Bosne i Hercegovine Bakiri Hasečić i sarajevskom profesoru Zdravku Grebu ostavljene su pred ulaznim vratima zgrade Predsjedništva u Podgorici. To su učinili predstavnici crnogorskih nevladinih organizacija, protestujući zbog toga što su u ponedjeljak u 18 časova te iste nagrade dodijeljene i liderima Demokratske partije socijalista Milu Đukanoviću i Svetozaru Maroviću koji su početkom devedesetih tokom rata u Bosni i Hercegovini zauzimali najviše državne pozicije.



Nakon što su se dobitnici nagrada Internacionalne lige humanista, predsjednica Udruženja žrtava rata u Bosni i Hercegovini Bakira Hasečić i sarajevski profesor Zdravko Grebo odrekli ordenja i plaketa za humanost, predstavnici dvadesetak crnogorskih nevladinih organizacija su ostavili njihove plakete i ordenje ispred ulaza u zgradu Predsjedništva u Pogodici. Protestnom šetnjom i ostavljanjem nagrada ispunjena je želja Hasečićeve i Greba koji su na taj način željeli da njihove nagrade budu vraćene Internacionalnoj ligi humanista koja je nove nagrade uručila liderima Demokratske partije socijalista Milu Đukanoviću i Svetozaru Maroviću. Evo šta o tome kaže Aleksandra Zeković, stručnjak za ljudska prava prava:

„Nijesu nam neka prećerana očekivanja. Mi smo htjeli da na jedan simboličan način kažemo da postoji jedan otpor bezumlju koje se, na žalost, pokušava sprovoditi. Ispoštovali smo volju lica koja su ranijih godina dobila ovo priznanje i u njihovo ime i po njhovom ovlašćenju danas smo Predsjedniku Republike kao visokom pokrovitelju konferencije koji prateći događaj ceromonije i dodjelje priznanja Internacionalne lige humanista vratili ova priznanja sa molbom da ih on dalje proslijedi rukovodstvu Internacionalne lige humanista jer ni pojedinim dobitnicima ni nama iz civilnog društva nije bilo omogućeno prisustvo na samoj konferenciji“.

I direktor Centra za razvoj nevladinih organizacija Stevo Muk:
„On, kao predstavnik svih građana, ima i na neki način obavezu da usliši ovu našu molbu i te nagrade vrati Međunarodnoj ligi humanista“.

Koordinatorka nevladine organizacije „Anima“ Ljupka Kovačević smatra da se i ćutnjom može iskazati protest zbog fabrikovanja istorije i pranja biografija:

„Ćutaću zato što treba da govore ljudi o onome što se dešavalo. Tim ljudima se ne da da govore. Dok ne budu primili lente mira oni ljudu koji treba da prime lente mira u Crnoj Gori jer je i tih bilo, dok prestanu da nam fabrikuju stvarno prošlost, znači, ti ljudi treba da progovore. Proces suočavanja sa prošlošću mora da počne sa lustracijom“.

Plakete i ordenja koja su ranije dodijeljena Bakiri Hasečić i Zdravku Grebu ispred ulaza niko iz zgrade Predsjedništva nije preuzeo, a u nepriliku su dovedeni oni koji su ulazili i izlazili iz zgrade jer su morali da zaobilaze priznanja ostavljena na betonu. Već par nedjelja tema o dodjeli nagrada Milo Đukanović koji je dobio najveće priznanje koje dodjeljuje Internacionalna liga humanista – Zlatnu povelju mira i Marović povelju Počasni ambasador mira, ne silazi sa naslovnih stranica većeg dijala crnogorske štampe. Dio intelektualaca i javnih ličnosti iz nevladinog sektora protestovao je zbog tog čina jer su se Đukanović i Marović nalazili na čelnim državnim pozicijama u vrijeme dok je trajao rat u Bosni i za vrijeme predaje bosanskih izbjeglica u ruke Vojske Radovana Karadžića. Ovaj protest je rezultirao vraćanjem odlikovanja djela ranije nagrađenih sukobom unutar Internacionalne lige humanista i najavljenim nedolaskom manifestacije u Budvi dijela nagrađenih, među kojima su bivši predsjednici Češke, Makedonije i Slovenije Vaclav Havel, Kiro Gligorov i Milan Kučan, kao i novinar Zekerijah Smajić. Predsjednica Lige Sonja Štiglbauer otkazala je dolazak u Budvu zbog nagrada Maroviću i Đukanoviću zašta je optužila sekretara organizacije Zdravka Šurlana da je sve samostalno izrežirao, dok je Šurlan optužio predsjednicu organizacije da je i ona dala odobrenje da nagradu prime Đukanović i Marović.

Zagreb internacionalni grad mira i humanizma (30/10/2009)

https://www.zagreb.hr/en/zagreb-internacionalni-grad-mira-i-humanizma/19899

Zagreb internacionalni grad mira i humanizma

Zagreb - internacionalni grad mira i humanizma / zagrebački gradonačelnik predsjednik Komiteta za implementaciju Dubrovačko–filadelfijske deklaracije o miru i povjerenju.

 30.10.2009.

1/2

Zagreb od danas nosi laskavu titulu internacionalnoga grada mira i humanizma, a zagrebački gradonačelnik Milan Bandić dobio je zlatnu plaketu, značku i ključ mira u znak trajne zahvalnosti i priznanja za promicanje vrednota iz Dubrovačko–filadelfijske deklaracije o miru i povjerenju.
Na današnjoj svečanosti u povodu 35. obljetnice Internacionalne lige humanista (ILH) u hotelu Antunović, zagrebački je gradonačelnik, na temelju odluke predsjednice Lige dr. Elisabeth Rehn i na prijedlog Komiteta za implementaciju Dubrovačko–filadelfijske deklaracije, imenovan predsjednikom tog tijela ILH-a.

- Bez podrške mojih sugrađana ne bi bilo ni ovih priznanja – rekao je, između ostaloga, gradonačelnik Bandić u zahvali na dobivenim nagradama.

Kako se čulo, Internacionalna liga humanista održava konferencije jednom godišnje i tada dodjeljuje priznanja zaslužnim pojedincima i ustanovama s područja društvenih, znanstvenih, medicinskih i farmaceutskih djelatnosti. Na završnoj manifestaciji u Zagrebu, visoko priznanje za 2008. dobila su dva laureata iz Republike Hrvatske: potpredsjednica Gradske skupštine Grada Zagreba mr. sc Tatjana Holjevac i prof. dr. Mateo Milković iz Dubrovnika te tri iz Bosne i Hercegovine: prof.dr. Mehmed Gribajčević, prim. mr. ph. Redžad Čatić i dr. Alija Mulaomerović.

Helmut Moritz (President of IHL) 1998-2006

Helmut Moritz helmut.moritz@tugraz.at

Vita: Born 1 November 1933 in Graz (Austria); 1951 -- 1956 study of geodesy, Graz University of Technology (TUG); 1959 Dr.techn. (TUG); main research topics: physical geodesy, gravitational field, inverse problems in geodesy and geophysics; since 1955 various positions at TUG, Geodetic Service of Austria, Ohio State University, Technical University Hannover, and Wuhan University; 1964 -- 1971 Professor of Physical Geodesy at Technical University Berlin; 1971 Professor of Geodesy, TUG; 2002 Emeritus. Graz, March 2007.	Honorary Doctorates: Dr.-Ing.h.c., Technische Universität München, 1981; D.Sc.h.c., The Ohio State University, 1992; Dr.h.c., University of Geodesy and Cartography, Moscow, 1994. Member of the Austrian Academy of Sciences and of 10 foreign Academies.	International Activities: 1979 -- 1983: President of the International Association of Geodesy; 1991 -- 1995: President of the International Union of Geodesy and Geophysics; 1998 -- 2002: Director General of the Inter-University Center Dubrovnik; 1998 -- 2006: President of the International League of Humanists.
230 publications. 7 books, among them (with W. A. Heiskanen) Physical Geodesy, W.H. Freeman, San Francisco, 1967 (translated into Chinese, Serbian, Spanish  and Turkish); Advanced Physical Geodesy, Herbert Wichmann Verlag, Karlsruhe, 1980 (translated into Chinese and Russion), 2nd ed. 1989; (with B. Hofmann-Wellenhof) Geometry, Relativity, Geodesy, Herbert Wichmann Verlag, Karlsruhe, 1993; Science, Mind and the Universe: An Introduction to Natural Philosophy, Herbert Wichmann Verlag, Heidelberg, 1995 (translated into Croatian); (with B. Hofmann-Wellenhof) Physical Geodesy, Springer-Verlag, Wien-New York, 2nd ed., 2005 (translated into Japanese).

Deutscher Lebenslauf (Leibniz-Sozietät).

Back to main page.

http://www.helmut-moritz.at/SciencePage/cv.html

Reagiranja (Arhiva Dani 199) Internacionalna liga humanista (30.03.2001)

https://www.bhdani.ba/portal/arhiva-67-281/199/reagiranja.shtml

Humanista koji je pogriješio Prije godinu dana, nazvala me mlada žena koju sam poznavala, i pitala da li se možemo vidjeti. Odgovorila sam potvrdno. Ferida je izgledala loše, bila je blijeda i nervozna, i očigledno joj je bilo neugodno. Duboko je uzdahnula, a suze su joj pošle na oči. Tada sam čula njenu dugu i potresnu priču. Više od godinu i po radila je za čovjeka koji je neprestano uznemiravao svojim seksualnim ponudama. On je bio dovoljno star da joj bude otac, oženjen, čovjek sa porodicom. Bio je to mali ured u kojem je bilo i drugih žena, uključujući pravnicu i sekretaricu, koje je također uznemiravao svojim ponudama. Sekretarici se to zgadilo i napustila je posao. Nije joj bilo teško naći novi. Pravnica je bila samohrana majka tinejdžerke i bojala se ostati bez posla. Bila je sve više zabrinuta. Njena plata je smanjena, ali je nastavila da mu se odupire. Feridi je bilo drago što je uspjela pronaći posao. Plata je bila relativno dobra i bio je to posao za koji je mislila da će biti izazovan i zanimljiv. Radila je različite stvari, uključujući usmeno i pismeno prevođenje te istraživanje. U jesen 1999. godine, Međunarodna liga humanista me zamolila da prisustvujem konferenciji u Dubrovniku na temu "Zaštita djece od zlostavljanja i nasilja". Generalni sekretar me zamolio da predsjedavam komitetom za zaštitu djece. Pošto sam dva puta odbila, poslije nekih pregovora pristala sam da predsjedavam pod uvjetom da zaista bude organizovan tako da se bori protiv nasilja u domaćinstvu ili u porodici. Poslije konferencije, počela sam istraživanja. Počela sam se sastajati sa gosp. Šurlanom, generalnim sekretarom, i malom grupom koju smo oboje izabrali. Ferida je bila prevodilac za vrijeme ovih sastanaka, koji su obuhvatali razne teme, i dobro je radila. Poslije jednog od ovih sastanaka, ona me nazvala. Pitala sam je kome je pričala o toj situaciji. Rekla je da nije ni s kim osim sa kolegicama u uredu. Tražila sam, uz njenu saglasnost, da tu priču ponovi pred mojom prijateljicom koja je Bosanka i advokat. Njihov sastanak je prošao dobro. Moja prijateljica također ima kćerku, tako da su se dvije žene odlično razumjele. Moja prijateljica je predložila da Ferida i kolegica iz njenog ureda napišu zajedničko pismo a da će ona predati pismo gospodinu Šurlanu. Da skratim, dovoljno je reći da je pravnica otpuštena, a Ferida je sama napustila posao. Sljedećih nekoliko mjeseci nisu bili jednostavni ni za jednu od njih dvije, ali nijedna se nije požalila što je napustila posao. "Ja ne bih mogla ostati u MLH-u više ni dana. Bila sam fizički mučena svaki dan (tako sam se osjećala). Sad se osjećam mnogo bolje", napisala mi je Ferida. Kad sam se srela s njom, jedva sam mogla povjerovati promjenu u njenom izgledu. Stajala je uspravno i gledala me ravno u oči. Uvidjela sam da iako nije bila stvarno fizički zlostavljana, izgleda kao da jeste. Razgovarala sam sa Srđanom Dizdarevićem, advokatom za ljudska prava u to vrijeme. U aprilu se u Danima pojavio članak. Kada su ga pitali o tome, Šurlan je sve protumačio kao novinarski eksces. Pisala sam i akademiku Ivanu Supeku, jednom od osnivača MLH-a od prije 25 godina, i doktoru Helmutu Moritzu, profesoru na Univerzitetu u Grazu, koji je trenutno i predsjednik MLH-a. Oni su me bezrezervno podržali. Obojica su situaciju uzeli krajnje ozbiljno i iskazali ozbiljnu zabrinutost što se neko takvog moralnog kalibra predstavlja kao "humanista" jer to ima štetan utjecaj na instituciju koja ima najviše ideale. Stalni komitet Međunarodne lige humanista je sada dobio i razmotrio sve neophodne informacije i zatražio od gospodina Šurlana da podnese ostavku. Gospodin Šurlan je bez sumnje učinio sve da od domaćih pristalica sagradi zid podrške oko sebe, ali ja mislim da ga to neće spasiti. Vrijeme kad se prema ženama moglo ponašati na takav način, prošlo je. Uprkos velikim zaslugama i dostignućima Međunarodne lige humanista, i uzimajući u obzir teške i vjerodostojne optužbe za seksualno uznemiravanje, koje su nanijele veliku štetu reputaciji Međunarodne lige humanista, Stalni komitet Međunarodne lige humanista odlučio je da traži od prof. Zdravka Šurlana da podnese ostavku na mjesto generalnog sekretara Međunarodne lige humanista. Ovo znači da prof. Šurlan više nije ovlašten da predstavlja Stalni komitet ili predsjednika Međunarodne lige humanista i da ne može sazivati Generalni kongres ili generalne konferencije Međunarodne lige humanista.

Peggy Barry

DIREKTNA PODRŠKA PROMOTORIMA GENOCIDA OD INTERNACIONALNE LIGE HUMANISTA Zijad Bećirević (Voice of Diaspora, 23.09.2012.)

http://www.orbus.be/becirevicz/aktua3470.htm

DIREKTNA PODRŠKA PROMOTORIMA GENOCIDA
OD INTERNACIONALNE LIGE HUMANISTA
Zijad Bećirević

---

Internacionalna liga humanista (ILH) je prije desetak dana dodijelila posebna priznanja jednom broju bh opština i njihovih čelnih ljudi za posebne rezultate u razvoju lokalne samouprave . Svjesno ili nesmotreno neke od nagrada došle su u ruke i sredine koje ne samo da ne zaslužuju nagradu, već izazivaju gnušanje, bojkot i sankcionisanje od svih nas i čitava miroljubiva svijeta. U entitetu Rs to je prije svega Prijedor i njegov gradonačelnik Marko Pavić, koji otvoreno štiti i podržava počinioce genocida, a ignoriše i osporava prava prijedorskih žrtava. ILH je zavedena ili je zalutala, izgubila se u poratnoj agoniji Bosne, pa u nekim slučajevima ne odvaja dobro i zlo, ne razlikuje žrtvu i zločinca.

Internacionalna liga humanista (ILH) je nezavisna međunarodna asocijacija humanista -pojedinaca sa svih kontinenata, uglednih znanstvenika, kulturnih i javnih djelatnika, vjerskih dostojanstvenika, te drugih mirotvoraca koji svojim radom i djelovanjem grade mir, povjerenje i demokraciju. ILH je utemeljena 1976 u Filadelfiji (SAD) a prošle godine slavila je 35 godina rada i postojanja, kada je i u Sarajevu obilježena 13- godišnjica ILH Bosne i Hercegovine. Predsjednik ILH BiH je dr. Elizabeth Rehn, zamjenik predsjednika prof. dr. Josip Vrbošić, počasni predsjednik g. Stjepan Mesić, a generalni sekretar prof. Zdravko Šurlan.

Za izuzetne rezultate u radu i razvoju lokalne samouprave, u skladu s Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, Vijeće ILH dodijelilo je 14. Septembra u Sarajevu Zlatnu plaketu sa značkom „ Lider lokalne zajednice decenije “ osmorici načelnika i dvojici gradonačelnika iz oba entiteta BiH. Priznanja su dobili načelnici opština: Laktaši - Milovan Topalović, Doboja- Obren Petrović, Foče- Zdravko Krsmanović, sarajevske opštine Novi grad- Ibrahim Hadžibajrić i opštine Centar- Dževad Bećirević, Prozor/Rama – Jozo Ivančević, Tešanj- Fuad Šišić i Lukavac-Dževad Mujkić. Pored ovih na neki način priznanje je uručeno i opštini Kozarska Dubica (historijsko ime Bosanska Dubica) i njenom načelniku Nini Jauzu, članu SNSD i Dodikovom slijepom sljedbeniku. Uručio ga je lično, ispod ruke, sekretar ILH g. Zdravko Šurlan, uz obrazloženje da je načelnik svojim programima i projektima dao izvanredan doprinos sveopštem razvoju.

U obrazloženju odluke ILH navodi se da su priznanja dodjeljena na osnovu procjene stepena poštivanja principa Evropske povelje o lokalnoj samoupravi u radu organa i lokalnih lidera vlasti. Procjena je zasnovana na Anketi – Istraživačkom projektu ILH nazvanom „Rad lokalnih organa vlasti i lokalne samouprave u skladu sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi “. Očito da Vijeće ILH ili uticajni pojedinci Vijeća nisu bili svjesni svoje odgovornosti ili pokušavaju svoje lične simpatije prema odabranim opštinama i čelnicima opština kao što su Prijedor, Foča, Bosanska Dubica…( koje nisu ni stopu odmakle od Karadžićevih ideala i Mladićeve tiranije, koje i danas sve neSrbe drže u diskriminatorskom mračnjaštvu Srednjeg vijeka) poturiti kao stav tako respektabilne organizacije kao što je ILH. Dovoljno je pogledati imena nagrađenih opština i njihovih čelnika, pa je jasno čemu se teži. Nije to promocija mira… već nastojanje po svaku cijenu da se zločinac i žrtva stave u isti položaj, da se izjednače samouprava i tiranija, samouprava i diktatura.

Vijećnici ILH u Sarajevu, koji su ove godine dodijelili svoja priznanja čelnim ljudima opština koje podržavaju genocid nad Bošnjacima , su zalutali na tom putu, ili na njemu nikad nisu ni bili. Svojim priznanjima nisu promovirali mir, pojačali povjerenje i demokratiju, već povećali nemir, produbili sumnje i nevjerice, izazvali ogorčenje svih ljudi bh koji su osjetili čizmu okupatora na svom kućnom pragu. Sa ovom posljednjom odlukom ILH narušava svoj dugogodišnji ugled i baca mrlju na častan rad, koji je u brojnim slučajevima bio ohrabrenje nosiocima demokratije i podsticaj razvoju samouprave, ne samo na prostorima BiH već mnogo šire.

Šta to iz oblasti lokalne samouprave sadrži Evropska povelja o lokalnoj samoupravi , možemo pretpostaviti i mi koji je nismo čitali. Isto tako, još argumentovanije, možemo posvjedočiti da se na takvim osnovama ne razvija niti se u postdejtonskom periodu razvijala samoupravna demokratija u opštinama Republike srpske, kao što su nagrađene opštine Prijedor, Foča, Bosanska Dubica... Sa još manje argumentovanog osnova se može govoriti o zaslugama Marka Pavića i sličnih njemu u razvoju lokalne samouprave po Evropskim demokratskim principima. Kada bi se davale nagrade, a u Rs se često daju, za jačanje nacionalizma, šovinizma, nacionalne mržnje među narodima i prema svojoj državi, tada bi se svaki drugi načelnik iz Dodikovog networka mogao okititi takvim priznanjem.

Priznanja ILH su u velikoj mjeri zasnovana na vezi, poznanstvu i simpatijama. Dovoljno je pogledati strukturu Vijeća ILH, njihovo porijeklo i uporediti s imenima onih koji su ranije i sada dobili priznanja, pa će se vidjeti da mnoge dodijeljene plakete nisu rezultat zasluga već VIP-a. Naravno, u ovom kontestu se ne misli na sami vrh ILH, naročito ne na g. Elizabeth Rehn, niti na g. Mesića, koji je dokazani demokrata i prijatelj BiH, ali u njihovoj sjeni i u njihovo ime djeluju drugi koji misle i rade drugačije. U međuvremenu, g. Elizabeth Rehn, predsjednica ILH, se javno ogradila, a vjerovatno će to učiniti i g. Mesić, jer nakon svega što su učinili i što čine za dobrobit čovječanstva ne možemo sumnjati u njihova opredjeljenja.

Posebno pada u oči da se priznanja dodjeljuju i promovišu u jeku izborne kampanje, što se ne može drugačije shvatiti nego kao promocija lidera i stranaka, prije svega SNSD, kojem srcem i dušom pripadaju gradonačelnik Prijedora Marko Pavić, naveden kao prvi na Spisku zločinaca prijedorskog kraja u Zapisima za nezaborav „ Kolika je u Prijedoru čaršija “ prijedorskog TV snimatelja Nusreta Sivca ..., Nino Jauz, načelnik Dubice i mnogi drugi. Sve to nije nimalo slučajno, kao ni tempirano potpisivanje ugovora sa Rusijom o južnom kraku evropskog gasovoda, objelodanjeno ovih dana u svim medijima, kako bi Dodiku poslužilo kao zamajac i neutralisalo sve gadosti sa kojima nas on i njegov režim truju duže od deset godina.

Odlukom ILH zapanjena je kompletna bosanska javnost, ali i javnost bh okruženja. Ljudi ne mogu da vjeruju da se na tako javan i transparentan način može promovisati zločin genocida odnosno njegovi nosioci i protagonisti. Kako mogu služiti kao primjer i uzor Evropskoj lokalnoj samoupravi čelni ljudi gradova i gradovi u kojima još slobodno i nekažnjeno šetaju ubice i koljači, u kojima malobrojni etnički povratnici nemaju nikakvih sloboda i prava, u kojima se i danas napada i pljačka, hapsi i proganja svako ko se na bilo koji način suprotstavi srpskom nacionalizmu i tiraniji. Komentarišući dodjelu priznanja prijedorskom gradonačelniku Marku Paviću jedan od Prijedorčana kaže „ Ovo je Dno Dna!“.

Iz dana u dan sve je više reakcija i prigovora na pogrešnu i posljedičnu odluku Internacionalne lige humanista. Protestno pismo povodom odluke ILH uputili su Vijeću memorijala Holokausta u SAD brojne bošnjačke organizacije iz SAD i Kanade, među kojima Institut za istraživanje genocida Kanada i Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike.

Odluka ILH nije podrška samo lokalnoj samoupravi već centralnoj vlasti nacionalističkog režima genocidne Republike srpske i neprijateljima multietničke BiH. Vjetar u jedra dolazi im i kroz Razvojni program UN (UNDP) zasnovan na Memorandumu o razumjevanju Švicarske agencije za razvoj i suradnju, koji je do sada potpisalo 47 opština, a ciji je podrška lokalnoj upravi i demokraciji BiH. I u ovaj program uključuju se opštine koje otvoreno gaze demokratiju i ruše njena načela. Razumijevanje na lokalnom i širem planu je više nego potrebno, ali ga nema i neće biti dok se secesionisti ne zaustave i nacionalističke klike obuzdaju i eliminišu. Prihvatiti i nagraditi zločin, zločinca i onog koji ga podržava i pomaže, je isto što počiniti zločin iznova ili postati saučesnik u zločinu. Međunarodna zajednica je morala i trebala ustanoviti određenije kriterije i po njima uskratiti svaki vid finansijske i druge podrške nezdravim etničkim jezgrima entiteta, kantonima i opštinama koje štite zločince, ograničavaju i krše građanska prava,vrše diskriminaciju građana i onemogućavaju povratak prognanih. Ako takvi kriteriji i postoje, onda se često neispravno tumače, pogrešno i vrlo posljedično primjenjuju u bosanskoj zbilji.

A ovo su samo neke od formi i puteva koje sve uspješnije koristi srpski nacionalizam sa širokom mrežom lobija da izjednači zločinca i žrtvu, dobro i zlo, segmente tiranije i demokratije , da neutrališe moguće posljedice izvršene agresije i nezakonito stečena prava inkorporira u državni sistem Rs, u kojem će zadržati dominaciju i izbjeći sve odgovornosti za počinjeno zlo.

Zijad Bećirević

23.09.2012.

---