https://otpor.media/razotkrivamo-novi-aluminij-organizira-do-sada-najveci-pride-forum-na-balkanu-u-tvornici-aluminija/
Skrinšotovi relevantnih podataka preuzeti sa zvanične stranice stranice Aluminij Industries doo (www.aluminij.ba) i registra poduzeća BiH (bizreg.pravosudje.ba) 6.januara 2022. (Aleksandra Miletić-Šantić)
Sam naslov izgleda čudan, pomalo bizaran, jer kakve veze ima tvornica aluminija i proizvodnja aluminija sa forumima koji veličaju i podržavaju LGBT zajednicu!
Iz bliskih i pouzdanih izvora Aluminiju d.d., kao i samoj kompaniji Aluminij industries doo (najmoprimac pogona Ljevaonice u Aluminiju d.d.), saznajemo vrlo zanimljivu i pomalo čudnu informaciju da će se u petak 16.07. 2021 sa početkom u 11:30 u Tvornici Aluminija održati veliki regionalni forum o veličanju, propagiranju i podršci LGBT zajednici, te širenju navedene zajednice u BIH i Regiji.
Agenda samog Foruma je u organizaciji gosp Amir Gross Kabirija koji je i vlasnik Aluminij industries doo koja je dijelom iznajmila određene pogone u Aluminiju d.d..
Ovo nije prvi put da gosp Kabiri ne krije pripadnost LGBT zajednici, što je njegovo ljudsko, autonomno i neprikosnoveno pravo kada su u pitanju ljudske slobode pa i seksualne orijentacije, ali para uši i dovodi običnog građanina BiH da se zapita, kakve veze ima proizvodnja aluminija sa navedenim događajem, zašto se Forum održava u prostorima Aluminija d.d., te da li u Ugovoru o najmu prostora Ljevaonice stoji da Najmoprimac može koristiti prostore Aluminija d.d. za bilo kakve skupove koji nisu usko povezani sa osnovnom djelatnošću kompanije. Nadzornom odboru i Vladi F BiH ostaje da pojasne da li je ovo zlouporaba Ugovora o najmu.
Još prije nekoliko tjedana na ulazu same tvornice Aluminij d.d. bila je izvješena zastava duginih boja (simbol LGBT zajednice), a koja je izazvala nervozu i kritike kako javnosti tako i velikog broja radnika koji su zaposleni u tvornici. Radnici su bili spremni pisati i peticiju upravi Aluminij industries doo da se zastava ukloni, jer provocira vjeru, kulturu, tradiciju i osobnost većine radnika, a mjesto joj svakako nije na jarbolu kompanije Aluminij d.d. u kojem je radilo nekada 900 radnika i gdje je Aluminij bio najveći izvoznik u BiH. Inače zastava je izvješena na lokaciji koja nije u najmu Aluminij industries doo.
Zastava je ubrzo i uklonjena.
Međutim, gosp Kabirija prate brojne kontraverze od samog dolaska u BiH i najma dijela pogona Aluminij d.d. gdje je medijima i javnosti predstavljen kao „Investitor“ koji će podignuti „Novi Aluminij“ i riješiti nagomilane decenijske probleme i dugove.
Istina je velikim dijelom potpuno drugačija, a u prilog tome ide i činjenica javne najave ovog foruma koji je objavljen na facebook stranici Aluminija, te na web stranici, a možete ga pronaći na adresi: http://equality.ba . Postavlja se pitanje je li Ugovor o najmu istinski sklopljen da se podigne nekadašnji posrnuli „Div“, ili su namjere Investitora posve drugačije. Ostaje na vama da zaključite.
Na dnevnom redu Foruma koji je najavljen jedan od sudionika je i Marko Mihailović direktor Pride udruženja Srbija, a teme o kojima će se govoriti su:
Prepoznavanje poteškoća sa kojima se suočavaju pripadnici LGBT zajednice na tržištu rada i obrazovanju
Jačanje položaja LGBT zajednice u društvu kroz korporativne politike
Analiza inkluzivnih poslovnih modela: prepoznavanje slabosti i mogućnosti za razvoj LGBT turizma….. itd
Kontraveznost gosp Kabirija se ogleda u mnogostrukim činjenicama, a jedna od ključnih jeste da je prikazujući se kao investitor sa ogromnim kapitalom iskoristio slabosti sustava i politike u FBiH i praktički dobio pravo na korištenje većeg dijela tvornice Aluminij d.d., a u stvari taj kapital gosp Kabiri i Abraham Grupa do sada nisu prikazali, što se dade zaključiti da i ne postoji.
Zatim, gosp Kabiri je pokrenuo proizvodnju bez da je ispunio najvažniji i ključni element iz ugovora o najmu, a to je članak 12. u kojem stoji da proizvodnju ne smije pokrenuti bez konsenzusa i suglasnosti vjerovnika koji potražuju od Aluminija cca 400 mil KM, gdje je navedeno da će dobiti i imati pisane suglasnosti što podrazumijeva da je sa vjerovnicima dogovorio i otkupe dugova. Međutim to se nije dogodilo. Dugovi vjerovnika u iznosu 400 mil KM vise u zraku, te ništa nije poduzeto da se otkupe, reprogramiraju, ili na neki drugi način riješe. Ništa nije poduzeto po pitanju restrukturiranja/promjene vlasničke strukture.
Aluminij d.d.- akumulirani gubitak cca 2 puta veći od upisanog kapitala, obveze vjerovnicima i kreditorima cca 400 mil KM, cjelokupna imovina pod hipotekama vjerovnika i ovrhama na sudovima, proizvodnja ugašena, nema prihoda, nema redovitih i osnovnih aktivnosti. Jedini prihod Aluminija jeste najamnina od 30 000 KM mjesečno za najam pogona ljevaonice. U Aluminij d.d. je cca 5 stalno uposlenih koje nadzire 7 članova Nadzornog odbora. Prihod od najamnine se raspoređuje za isplate članovima NO kojih je više od broja uposlenih te navedenom malom broju uposlenika – To je stanje Aluminija d.d. danas.
Iz pouzdanih izvora iz Aluminija saznajemo da je gosp Kabiri tj Aluminij industries doo iznevjerio očekivanja, nije ispoštovao ugovoreno i dogovoreno, te je lokalna politika, Vlada F BiH zamrznula svaku komunikaciju sa Najmoprimcem, pa čak i Nadzorni odbor izravno ne komunicira sa najmoprimcem već preko posrednika.
Želimo se vratiti u 2019 i 2020 godinu, kada su otpočeti pregovori Vlade F BiH i strateškog investitora.
Investitor se predstavljao kao Konzorcij: Abraham Group i China Machinery Engineering
Corporation i China Nonferrous Metal Industry’s Foreign & Construction Co.Ltd.
Stvarna istina jeste:
Navedene dvije kineske firme koje su u državnom kineskom vlasništvu su dovedene kao paravan. Stvarni konzorcij ne postoji, tj ne postoji nikakav pravni ugovor o konzorciju, a Kinezi su se jedanput ili dvaput pojavili kao „Paravan“ radi vizualnog prikaza boniteta investitora. Međutim, nitko u Vladi ili Aluminiju nije provjerio istinitost postojanja konzorcija, kapital, financijske izvještaje, bonitet, snagu itd… a nakon toga perioda Kineza nema niti im se može ući u trag. Mada su navedeni Kinezi uredno navedeni u ugovoru o najmu, a nisu potpisnici ugovora.
MT Abraham Group Izrael iza koje stoji dotični gosp Kabiri – također nitko o navedenoj tvrtki ne zna ništa, kakav joj je bonitet, bilance, poslovanje, prihodi, dobit – nije prikazano nikakvo postojanje kapitala, osim spoznaje koja je curila po medijima da je riječ o firmi koja se bavi umjetninama i galerijama.
Na kraju balade potpisnik ugovora o najmu nisu ni Kinezi, niti Abraham Group, već Aluminij industries doo registriran kao domaća tvrtka sa sjedištem u Mostaru sa osnivačkim kapitalom od 5000 KM. Tako ostaje nesporna činjenica da je Aluminij d.d. iznajmljen novoregistriranoj firmi u Mostaru sa bonitetom, tj kapitalom od 5000 KM. Do sada pod zaštitom i okriljem MT Abraham Grupe te kineskih firmi koje ne postoje u ugovornom i poslovnom smislu, Vlada F BiH je osigurala spas Aluminija davši ga na poklon firmi sa ukupnim kapitalom od 5000 KM.
Vlasnik te domaće kompanije Aluminij industries doo je u 100% iznosu prvotno bio fizička osoba tj Amir Gross Kabiri, a što je i zavedeno u registracijskim dokumentima na općinskom sudu u Mostaru.
Najmoprimac tj Aluminij industries doo pokreće proizvodnju u 11 mjesecu 2020, te se do kraja ožujka 2021. proizvode minorne tj male količine trupaca uglavnom od pretapanja otpadnog aluminija, te kompanija u tom periodu ostvaruje gubitke. Zatim dolazi do promjene vlasničke strukture firme Aluminij industries doo, te se kao vlasnik briše lice A. Gross Kabiri, a 100% vlasnik kompanije postaje MT Abraham Group Panama iz Paname.
Detalje o vlasničkoj strukturi možete provjeriti na web adresi:
https://bizreg.pravosudje.ba navedeno nije slučajnost već strategija i namjera.
Zašto Panama: Panama je u poslovnom i financijskom smislu „Off Shore zona“. Pozitivni zakonski akti F BiH i BiH takve zone/države promatraju sa velikom pažnjom, jer se preko „Off Shore zona“ izbjegava plaćanje poreza i vrši se pranje novca , a što je sukladno zakonima, zabranjeno, (čitaj nezakonito). Zakon Paname kaže, ako matična tvrtka u Panami, a što je MT Abraham Group Panama, ostvari preko svojih poduzeća „kćeri“ prihode i dobit u bilo kojoj trećoj zemlji, oslobođena je plaćanja bilo kakvog poreza na transfer te dobiti u Panamu.
Iz navedenog se dade zaključiti da Aluminij industries doo na čelu sa ovlaštenom osobom A. Gross Kabiri ne ispunjava niti jednu stratešku obvezu koju je dogovarao prilikom najma Aluminija d.d.. Koristio se snagom i reklamom kineskih državnih firmi, prezentirao svoju snagu bez dokaza o postojanju bilo kakvog kapitala MT Abraham Grupe, zanemario je obveze prema vjerovnicima sa kojima je trebao potpisati sporazume i raditi na otkupu dugova pa i vlasničke strukture, te u konačnici podastro je dokaze da će svu zaradu ostvarenu u Aluminiju transferirati u Panamu izbjegavajući plaćanje poreza na dobit. I običan čovjek bi se složio da mu namjere nisu časne. O svemu tome Vlada F BiH i Nadzorni odbor šute.
ALUMINIJ DD JE MOGAO I BEZ MT ABRAHAM GRUPE
Ono što sada radi Aluminij industries kao najmoprimac u Aluminiju d.d je proizvodnja trupaca 3000 tona-4000 tona mjesečno. Javnosti, medijima, radnicima, Nadzornom odboru je prikazano da je to dobro tj odlično, jer je pokrenuta proizvodnja i zaposleno je do 200 radnika. Točno za neupućene! I Aluminij d.d. je proizvodio 10 000-12000 tona mjesečno pa je propao.
Aluminij industries je od Travnja 2021. god počeo raditi sa Glencorom Švicarska za kojeg radi ccca 90-95% proizvodnje:
Kao dokaz da je riječ o najmoprimcu, koji nema poslovne sposobnosti u ovoj industriji, nema nikakvog svog kapitala, niti plana da želi i hoće restrukturirati dugove i vlasništvo, jeste činjenica da je od 11/2020 do 04/2021. se financirao isključivo na teret vjerovnika. Poznata Vam je situacija koja je medijski popraćena preko svih medija i portala u BiH, a to je incidentna situacija, kada je jedan od lokalnih dobavljača iz Hercegovine blokirao kamionima i svojim radnicima ulaze u Aluminij d.d., a zbog neplaćenog duga Aluminij industries doo prema toj firmi od 1,1 mil KM.
Kao najveći dokaz da je riječ o firmi Aluminij industries doo koja nema poslovne sposobnosti, nema nikakvog svog kapitala , nema namjere otkupiti niti vraćati dugove Aluminija d.d., već ima isključivu namjeru svu zarađenu dobit (ako je bude) zadržati za sebe i svoj interes (transferirati u Panamu) jeste činjenica da je Aluminij industries doo sklopio Ugovor sa Glencore AG Switzerland od kojih nabavlja sirovinu za pretapanje (ingote) te samo Glencoru prodaje gotov proizvod tj aluminijske trupce.
Ugovor sa Glencore je čudan sa te strane jer Aluminij industries uslijed činjenice da ne posjeduje novčana sredstva (kapital) ne plaća Glencoru ulaznu sirovinu (ingote), već je ugovorio tzv „Lohn“ posao, od Glencora uzima ingote na doradu i preradu, Glencoru isporučuje finalni proizvod (trupce) a Glencore mu plaća samo fiksnu naknadu za obradu.
Upravo ovaj period u kome se nalazimo je povijesni period najvećih cijena LME i premija, te ovaj posao koji radi gosp Kabiri sa Glencorom mogao je bez ikakva ulaganja ili kapitala raditi i Aluminij d.d. Zašto nije, pitajte Vladu F BiH pa i Nadzorni odbor.
Ovakav vid posla sa Glencorom gdje je Aluminij industries praktički pretvoren u pogon koji radi samo i isključivo za Glencore, mogao je raditi i Aluminij d.d. bez da se pogoni daju nekoj trećoj strani u najam. Ovaj posao sa Glencorom je mogao ugovoriti bilo tko u Aluminiju d.d. sa najmanjom naobrazbom tj završenom osnovnom školom. Zašto je Vlada dala Aluminij d.d. u najam nekome tko će raditi samo za svoj sitni interes te dobit transferirati u Panamu ostaje enigma.
Činjenica jeste da Aluminij industries u ovom i prethodnim mjesecima ostvaruje nekakvu dobit, ali gro te dobiti ostvaruje Glencore. Zašto je uveden u Aluminij „Middle man“ kada je posao sa Glencorom na ovakav način mogao ugovoriti i sam Aluminij d.d.??
Stoga smo i svjedoci da se jedan dio zarade koja se ostvaruje u Aluminij industries doo transferira na financiranje i promociju LGBT zajednica u Regionu. Sve to ne bi bilo čudno niti bi oči javnosti bile uprte u promociju bilo koje vrste borbe za ljudska prava, ali u ovom konkretnom slučaju na vrh piramide promocije LGBT zajednica i Pride parada stavlja se strateška odrednica proizvodne kompanije Aluminija, pa bez obzira kome su iznajmljeni pogoni u tradicionalnoj i vjerski orijentiranoj sredini kakva je Hercegovina i cijela BiH, navedene aktivnosti se definiraju kao provokativne i neprimjerene ovom okruženju.
Ovaj posao sa Glencorom koji radi Aluminij industrieas doo bilo bi suludo da ga podržava Vlada u ovome, bez jasne strukture o otkupu , vraćanju dugova i restrukturiranju vlasničke glavnice samog Aluminija d.d
Ostaje nam za vidjeti koje će poteze povući Nadzorni odbor, Vlada F BiH i lokalna politika, jer je činjenica da im je gosp Kabiri nabio „magareće uši“ te se do sada ponaša kao nedodirljiv.
Ono što je ispravan i jedini model za Aluminij d.d., njegovu restrukturu, podizanje proizvodnje i dugoročnu opstojnost jesu istinski i realni svjetski investitori koji će otkupiti i restrukturirati dugove Aluminija d.d. te otkupiti vlasništvo od Vlade F BiH, RH i malih dioničara. Zašto Vlada ne ide u tom smjeru ponovo ostaje „enigma“.
Vrijeme je pred nama, a koje će pokazati da će u narednim mjesecima a možda i godinama jačati promocija i populacija LGBT zajednice u Hercegovini i cijeloj BiH, a sve navedeno kreće na opisani način: pojavi se „spasitelj“ svjetski/zapadni investitor da podigne posrnulu ekonomiju napaćene i ratom razrušene zemlje u razvoju.
Domaći političari koji ga dovedu ispričaju jednu priču da će sve biti med i mlijeko, da ćemo jesti zlatnim kašikama, Vlada ga objeručke prigrli i podrži, a nakraju balade ostat će epilog da je zasijano sjeme jedne nove kulture, ponašanja, tj zajednice (LGBT) u BiH koja će rasti i širiti se kao gljive poslije kiše, a u novinama ćemo pročitati da je taj investitor (spasitelj) nestao, tj kupio avionsku kartu u jednom smjeru, a bankovni račun na Panami je napunio tako da može do kraja života na Baliju ili Bahamima živjeti i piti „pina coladu“.
Nama i dalje ostaje gorčina u grlu, tuga u srcu, prazan novčanik i nezaposlenost, a sve uslijed bjelosvjetskih dušobrižnika a koji su uvijek i vazda imali jedan cilj kada bi dolazili na naše prostore – a to je da su otišli punih džepova nama ostavili neko sjeme kojim su posijali nove muke koje će ostati na ovim prostorima.
Marija Tavelić / OTPOR.Media
