Satko Bitanga is 
feeling blessed in Sarajevo, Bosnia and Herzegovina.
MOJI DRAGI PRIJATELJI - ERIC NELSON I FILIPPO TATTONI - MARCOZZI
Ambasadora Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini NJE. Erica G. Nelsona upoznao sam 2006. godine u Minhenu. U to vrijeme ja sam bio generalni konzul BiH u Minhenu, a Eric Nelson je nekoliko mijeseci nakon mene postao generalni konzul SAD u glavnom gradu Bavarske.
Sjećam se dobro i našeg upoznavanja i prvog susreta. Ja sam već nekoliko mjeseci bio u Minhenu, a Eric je tek stigao i imao je prvo svoje javno obraćanje i predavanje u „Ameriken Haus“ u ovom gradu. Mislim da sam ja bio jedini generalni konuzul koji je prisustvovao tom događaju. Bilo je vrlo interesantno predavanje, pa sam sačekao da se završi, kako bih mu čestitao i poželio dobrodošlicu, ugodan boravak i uspješan diplomatski rad.
Tako je i bilo, upoznali smo se nakon završetka manifestacije. Zaželio sam mu dobrodošlicu u Minhenu i Bavarskoj, kurtoazno smo razmijenili nekoliko rečenica na njemačkom jeziku, jer Eric odlično, pored svoga maternjeg jezika, govori njemački, zatim španski, italijanski i još neke jezike. Pozdravili smo se, te razmijenili i brojeve telefona i tako je počelo naše dugogodišnje poznanstvo i prijateljstvo koje traje sve do sada. Inače, NJ. E. Eric Nelson je dugogodišnji profesionalni i vrlo uspješni američki diplomata.
Ubrzo nakon toga smo se vidjeli na jednom od diplomatskih prijema, te me je Eric tada upoznao i sa svojim dugogodišnjim partnerom Filippom Tattoni-Marcozziem, rođenim Italijanom. Nakon toga smo se često viđali, uglavnom na brojnim prijemima, te smo uspostavili na početku vrlo korektne i profesionalne odnose. Nakon izvjesnog vremena to je prešlo u druženje i prijateljstvo, a koje traje sve do danas. Često smo se u to vrijeme viđali na diplomatskim i drugim prijemima, raznim manifestacijama, izložbama, koncertima, pa smo uskoro prešli na TI, tako da su oni postali i ostali za mene samo Eric i Filippo, a ja za njih Satko.
Posebno pamtim kada me je Eric pozvao tokom mjeseca Ramazana u svoju rezidenciju, jer je organizirao iftar samo za dvojicu generalnih konzula (BiH i Turska), nekoliko udruženja i prijatelja, a kao specijalni gosti na tom iftaru bili su tadašnji američki ambasador u Berlinu i više ministara iz bavarske vlade. Eric je organizirao sve baš kako treba i po islamskim propisima, a tom događaju prisustvovao je i moj prijatelj hafiz dr. Benjamin ef. Idriz. Od tada su i njih dvojica postali poznanici, a kasnije i dobri prijatelji. Poslije toga, Eric sa svojim saradnicima iz Konzulata, moja porodica i ja smo bili Benjaminovi gosti u Islamskom centru u Penzbergu, kada je on organizirao iftar za svoje džematlije, predstavnike svih religijskih zajednica i zvaničnike Penzberga. Tom iftaru i sličnim drugim događajima prisutvovao je i Filippo, jedan predivan, kulturan, ljubazan, veseo i vrlo obrazovan čovjek. U Minhenu su Eric i Filippo upoznali i moju suprugu Narcisu i kćerku Kanitu.
Odlično se sjećam i drugog iftara, koji je Eric ponovno organizirao u svojoj rezidenciji, kada sam se nakon njega i ja obratio sa pozdravnim govorom prisutnim zvanicama. Ne mogu zaboraviti njegovu tada izgovorenu pozdravnu rečenicu: „Amerika je i zemlja muslimana i zato pored božićnog prijema, uvijek organiziram i iftar za muslimane i druge prijatelje.“
U lijepom sjećanju mi je je, pored mnogih naših zajedničkih susreta, druženja i kontakata, ostala i privatna večera čiji je domaćin bio Eric, gdje sam, uz njegovu saglasnost, pozvao kao moga gosta akademika dr. Enesa Karića, koji je u to vrijeme bio gost predavač na LMU u Minhenu.
Ja sam se vratio iz Minhena u BiH u maju 2009. godine, a Eric je nakon nekoliko mjeseci završio svoj mandat u Minhenu, te je nakon toga radio kao diplomata u drugim državama i u Washingtonu.
O tome da je Eric imenovan za ambasadora SAD u BiH saznao sam od moje supruge koja je tu vijest vidjela na TV. Bio sam obradovan i sretan da ću biti u prilici da se nakon skoro 10 godina opet vidim sa mojim prijateljima. I tako je i bilo. Naš prvi susret je bio ubrzo, nakon njegovog dolaska na poziciju ambasadora SAD u Sarajevo, na jednom prijemu u Domu Armije. Sa Ericom je bio i Filippo. Zaista smo sva trojica bili obradovani da se vidimo nakon toliko godina i to u Sarajevu. Od tada traju naša druženja i susreti.
Posebno mi je bilo drago da su Eric i Filippo prihvatili moj poziv, kada sam u restoranu „Galija“ u Sarajevu slavio svoj 59-ti rođendan, a gdje su bili prisutni moja supruga i sin Kemal. A ganuo me je skoro do suza kada mi je u decembru 2019. godine iz SAD, gdje je u to vrijeme bio, izrazio saučešće povodom smrti moje majke. Nažalost, nekoliko mjeseci kasnije umrla je i Ericova majka.
Od tada imamo povremene kontakte, jer Eric kao američki ambasador u BiH ima previše obaveza i susreta, a ja ne želim da ga ni na koji način remetim u njegovom poslu. Ali, mi nikada ne zaboravimo da jedni drugima
čestitamo
rođendane, razne praznike, kao i da dijelimo neke teške, ali i lijepe privatne trenutke koji nam se svima dešavaju.Zadnji naš duži susret bio je u septembru ove godine kada mi je Eric došao u privatnu posjetu u Hercegovinu. Proveli smo tada nekoliko sati u opuštenom druženju pored rijeke Krupe u Hutovom blatu, vozili se čamcem i uživali u ribljim specijalitetima. Nažalost, Filipo je tada bio u Italiji, ali se nadam da će uskoro njih dvojica biti opet moji dragi gosti u mome rodnom kraju u Hercegovini. Sada Eric dosta dobro razumije i priča i naš bosanski jezik, pa često u našim razgovorima koristimo tri jezika, engleski, njemački i bosanski.
Diplomatija nije samo stroga profesija i ozbiljan posao, kao i zastupanje interesa države koju predstavljate u inostranstvu. Pored toga, diplomatija je i upoznavanje raznih ljudi, drugih običaja i kultura tokom posla u inostranstvu. Čitavo vrijeme diplomatskog rada bilo gdje u svijetu svi mi upoznamo i sretnemo puno važnih ljudi, od predsjednika, ministara, stranih diplomata, do biznismena, umjetnika i običnih ljudi, ali samo sa nekima od njih postaneš i ostaneš pravi prijatelj, bez bilo kavog interesa.
Eric i Filipo su bili i ostali prije svega moji dobri i dragi prijatelji, a posebno sam sretan što su trenutno obojica u mojoj zemlji BiH, jer njih dvojica rade odlično svoj posao, kako u interesu SAD, tako isto i u interesu naše države i svih njenih naroda i građana, bez obzira na njihovu naciju, religiju i svjetonazor. Možda sam i ličan, ali po mome mišljenu Eric je do sada najbolji i najaktivniji ambasador SAD u našoj zemlji. A normalno, u svemu tome veliku pomoć i podršku ima od Filippa.
Poštovani moji prijatelji, drag Eric, dragi Filippo koristim ovu priliku da vama i vašim porodicama
čestitam
Božić i zaželim vam dobro zdravlje, puno sreće, uspjeha u radu i sve najbolje u Novoj 2021. godini.Do skorog viđenja u Sarajevu ili u Hercegovini pozdravljaju vas vaši prijatelji iz BiH Narcisa, Kanita, Kemal i Satko.
