Prikazani su postovi s oznakom Reforma Policije/ Police Reform. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Reforma Policije/ Police Reform. Prikaži sve postove

utorak, 15. siječnja 2019.

Ko vodi sigurnosni sistem BiH: Od osumnjičenika za ratne zločine do osuđenika za pokušaj atentata (klix.ba 26.11.2015.) - Osmica, Džuvo, Aleksandar Špirić, Vuković, Zlatko Humo, Branislav Trišić

https://www.klix.ba/vijesti/bih/ko-vodi-sigurnosni-sistem-bih-od-osumnjicenika-za-ratne-zlocine-do-osudjenika-za-pokusaj-atentata/151126104

To i nije iznenađujuće s obzirom na činjenicu da su u strukturama ključnim za očuvanje nacionalne sigurnosti uposleni sinovi bh. političara, osumnjičeni za ratne zločine, osuđenici za pokušaj atentata, te optuženi za nesvjestan rad u službi. Nažalost, bh. građanima postale su uobičajene vijesti da su nosiocima ključnih funkcija u sferama sigurnosti oduzeti pristupi tajnim podacima.

Vijeće ministara BiH imenovalo je Osmana Mehmedagića na funkciju direktora Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine. Mehmedagić je na ovoj poziciji naslijedio Almira Džuvu koji se na čelu OSA BiH nalazio deset godina.

U političkim krugovima odavno se znalo da će Osman Mehmedagić zvani Osmica biti imenovan na čelo Obavještajno-sigurnosne agencije BiH. 

Odluka o imenovanju donesena je nakon konsultacija predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića s članovima Predsjedništva BiH Draganom Čovićem, Bakirom Izetbegovićem i Mladenom Ivanićem. 

Iako se spekulisalo da se predstavnici Saveza za promjene iz entiteta Republika Srpska, a koji čine parlamentarnu većinu na državnom nivou zajedno sa SDA, HDZ BiH i DF-om, protive imenovanju, Vijeće ministara BiH imenovalo je Mehmedagića na funkciju direktora OSA BiH i to na prijedlog Ministarstva sigurnosti BiH na čijem čelu se nalazi Dragan Mektić. 

Mehmedagić je obnašao dužnost rukovodioca Odjela za tajno praćenje u Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH, a radio je i u jugoslavenskoj Službi državne sigurnosti. 

Devedesetih godina angažovan je na poslovima osiguranja Predsjedništva BiH, a naknadno je počeo da radi kao pratilac predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića.

Humo priznao da je bacio pirotehničko sredstvo u tunelu Salakovac



U Obavještajno-sigurnosnoj agenciji zaposlen je i Aleksandar Špirić, sin zastupnika SNSD-a Nikole Špirića u Parlamentarnoj skupštini BiH. 

Aleksandar Špirić u svojim dvadesetim godinama zaposlio se u Ambasadi Bosne i Hercegovine u Srbiji gdje je bio angažovan kao sekretar bosanskohercegovačke diplomatske misije u Beogradu.

Po povratku u BiH Aleksandar Špirića se zaposlio u Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH. 

Njegov otac izabran je za predsjedavajućeg Zajedničke komisije Parlamenta BiH za nadzor nad radom OSA BiH. 

"To nije sukob interesa. Znate li vi koliko OSA BiH ima zaposlenih? U prvom sazivu bio sam predsjedavajući te komisije. To je Komisija koja se bavi ocjenom zakonitosti rada službe ne provodi niti zna za istrage", stava je Nikola Špirić. 

Pored Špirića u OSA BiH zaposlen je i Zlatko Humo koji je nedavno bacio pirotehničko sredstvo u tunelu Salakovac, a tokom istrage priznao je krivicu. On se sumnjiči za izazivanje opće opasnosti.

U OSA BiH zaposlen je i Branislav Trišić zvani Brana na funkciji inspektora. U septembru 2015. godine Trišić je uhapšen po nalogu Tužilaštva BiH zajedno sa još četiri osobe.

Osim Trišića uhapšeni su Zoran Bogdanović, inače uposlenik u institucijama Brčko Distrikta BiH, te Milan Đokić zvani Mićo i Ljubiša Ikić, obojica nastanjeni u Bijeljini.

Navedeni osumnjičeni su pod istragom Posebnog odjela za ratne zločine i osumnjičeni su da su od 1992. do 1994. godine, u svojstvu pripadnika i zapovjednog kadra MUP-a RS, CJB Bijeljina - Stanice milicije Janja, sudjelovali u širokom i sistematičnom napadu usmjerenom protiv bošnjačkog stanovništva na području Janje i okolnih mjesta. 

Oni su osumnjičeni za nezakonita zatvaranja, pretrese i hapšenja civilnog bošnjačkog stanovništva na području Janje i okoline. Nezakonito privođene žrtve su tom prilikom mučene, zlostavljane i premlaćivane, nanošene su im teške tjelesne povrede, tri osobe su od posljedica zlostavljanja smrtno stradale, a veći broj žrtava pretrpio je fizičke i psihičke povrede koje su ostavile trajne posljedice na njihovo zdravlje.

Vuković osuđen na devet mjeseci zatvora zbog posredovanju u pokušaju atentata



Upitna je i prošlost pomoćnika ministra sigurnosti BiH Vjekoslava Vukovića koji je odgovarao pred sudom za pripremu atentata autobombom u Rijeci u oktobru 2008. godine.

Hrvatski mediji pišu da je Vuković "bio osuđen na devet mjeseci zatvora kao posrednik u nabavi eksploziva kojim je trebao biti izveden atentat, a jednaka kazna, također zbog posredništva, bila je izrečena i Ivanu Filipoviću (41), vojnom penzioneru, nekad selektoru juniorske boksačke reprezentacije i oficiru u Afganistanu, dok je Robert Dragin (45), riječki redar, bio zbog poticanja na ubistvo iz koristoljublja osuđen na šest godina i tri mjeseca zatvora".

Vuković je prvostepenom presudom osuđen, ali je drugostepeni organ presudu ukinuo i postupak vratio prvostepenom.

Tu se ne završavaju sve afere čelnika sigurnosnog sistema BiH. Podsjećamo, nekadašnji direktor SIPA-e Goran Zubac prošle godine je osuđen jer 7. februara nije ispoštovao obavezu da zaštiti zgradu Predsjedništva Bosne i Hercegovine čime je državnoj imovini zbog toga pričinjena šteta od gotovo 200.000 eura. 

Prema optužnici, on je odbijao odgovoriti na zahtjeve za pomoć u sprječavanju napada demonstranata na zgradu Predsjedništva, koje mu je upućivao tadašnji direktor Direkcije za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine Himzo Selimović.

Nakon što je Tužilaštvo BiH podiglo i potvrdilo optužnicu za nesavjestan rad u službi, Ministarstvo sigurnosti BiH oduzelo je tadašnjem direktoru SIPA-e Goranu Zubcu dozvolu za pristup tajnim podacima. 

U obraćanju zastupnicima u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH državni tužilac Goran Salihović pozvao je zastupnike da smijene Zubca. 

"Imamo slučaj Zubac, čovjek je osuđen, on vodi Agenciju za istrage i zaštitu BiH (SIPA), to je vaš zadatak da ga smijenite. Ne znam zašto ga ne smjenjujete, ja ne mogu da radim neke predmete jer imam zabranu pristupa tajnim podacima", pitao je Salihović parlamentarce.

Nedavno je Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine oduzelo i ministrici odbrane BiH Marini Pendeš dozvolu za pristup tajnim i vrlo tajnim podacima i to zbog potvrđene optužnice u postupku koji se protiv nje vodi pred Sudom BiH.

SKANDAL: Direktor obaveštajne službe BIH ima hrvatsko državljanstvo! (Kurir, 23.05.2016.)

https://www.kurir.rs/region/bosna-i-hercegovina/2276781/skandal-direktoru-obavestajne-sluzbe-bih-dali-hrvatsko-drzavljanstvo

Šef Obaveštajno-bezbednosne agencije BiH (OBA/OSA), Almir Džuvo, 2006. godine dobio je državljanstvo Republike Hrvatske
Na ovu iznenađujuću informaciju dolazi još jedna: Direktor hrvatske Protiobavještajne agencije (POA) bio je lider HDZ-a i prvi potpredsednik Vlade RH, Tomislav Karamarko!

Kako se dogodilo da je obaveštajac jedne države, mogao nesmetano da dobije državljanstvo druge države?! U svakoj suverenoj, uređenoj državi kojoj je nacionalna sigurnost jedan od prioriteta, to otkriće izazvalo bi ne samo istragu, već trenutna hapšrenja i suđenja zbog veleizdaje. Kako je moguće da je Džuvo prošao obveznu proveru POA-e kojoj je tada na čelu bio Tomislav Karamarko?-prenosi portal Dnevno.hr


Alija Delimustafić
ALIJA DELIMUSTAFIĆ

Da od predizbornog obećanja o lustraciji u Republici Hrvatskoj nema ništa, jasno je svakome ko imalo poznaje odnose na hrvatskoj političkoj sceni. Za lustraciju nisu ni HDZ ni SDP, a niti njihovi sateliti oličeni u minornim strančicama. Čast retkim izuzecima koji se mogu nabrojiti na prste jedne ruke. Previranja oko INA-e su tek vrh sante ledenog brega, a rasplitanje i vrlo izvesno detektiranje udbaškokriminalne hobotnice vezane za INA-u sa sobom će u nepovrat povući i velike “igrače” iz političko-poslovno-pravosudnog miljea.

Ako kvazi levi i kvazi desni ne sednu i dogovore primirje, jer bi ih sve skupa glava mogla podednako zaboleti. Međutim, hrvatska a ni bosanskohercegovačka javnost nije, naravno osim onih koji su u tome sudelovali, upoznata s podatkom koji bi u svakoj suverenoj, uređenoj državi kojoj je nacionalna sigurnost jedan od prioriteta izazvao ne samo istragu, već trenutna hapšenja i suđenja zbog veleizdaje. Radi se o dodeli državljanstva Republike Hrvatske Almiru Džuvi, direktoru Obaveštajno sigurnosne agencije (OSA BiH), glavne obaveštajne agencije u BiH.

Ko je Almir Džuvo?

Almir Džuvo je po dolasku u OSU bio portir, a nakon toga vozač. Džuvo se pojavio na političkoj sceni u BiH nakon što je bio osobni vozač ratnog ministra unutarnjih poslova BiH Alije Delimustafića koji je, uzgred budi rečeno, upleten u sve moguće vrste nezakonitih radnji, a dovodi se i u vezu s ratnim zločinima i dovođenjem mudžahedina u BiH. Zbog sumnji u kriminal 2013. godine bio je i uhapšen.


Karamarko zna zašto POA nije provjerila Džuvu (Foto Fonet/AP)
KARAMARKO ZNA ZAŠTO POA NIJE PROVJERILA DŽUVU (FOTO FONET/AP)

Alija Delimustafić "zaslužan" za Džuvin ulazak u obaveštajni sektor? Džuvo se dovodi i u kontekst suvlasništva nad sarajevskom kompanijom “Crobox”, zajedno sa okorelim islamskim radikalima Hasanom Čengićem i Senadom Šahinpašićem – Šajom (Šaja ima jake veze sa samoprozvanim uglednicima hrvatskog naroda, kako u BiH tako i u RH). No, sve to spada u sferu unutarnjih stvari države BiH i njenih istražnih organa. Najvažnije pitanje postavlja se samo po sebi: Tko je i na temelju čega dodelio državljanstvo direktoru obaveštajne službe OSA BiH, manje od godinu dana nakon što je dotični imenovan na tu dužnost?

Džuvin prvi rođak Adnan Sijerčić, također je zaposlen u OSA i je bio agent muslimanske tajne službe u BiH, koja se tada zvala AID. Osim Sijerčića, visokorangirani radnici agencije OSA Himzo Šuvalija, Faik Špago i Nedžad Šurković sudelovali su u organizaciji i podršci delovanja terorističkog kampa “Pogorelica” kod Fojnice. Adnan Sijerčić do Džuvinog dolaska na čelno mesta službe bio je običan „inventar“ koji je voeo da popije, a u vreme kad je Džuvo dobio državljanstvo koristio je službeni mobilni telefon broj 061 489 390.

Ko su Džuvini pomagači u dobivanju državljanstva RH?

Javna tajna u Sarajevu je da je brzom obaveštajnom uzletu Almira Džuve kumovala izvesna Zagrepčanka Andrea Šporer, dugogodišnja radnica Kancelarije Visokog predstavnika za BiH (OHR-a). Šporerova je, navodno, preko tadašnjeg Visokog predstavnika Pedija Ešdauna (britanskog obaveštajca i komandosa koji se “proslavio” teroriziranjem katolika u Severnoj Irskoj), Džuvi izdejstvovala imenovanja na poziciju prvog Od tada Šporerova i Džuvo važe za britanske “igrače”.

Prema saznanjima do kojih je došao portal Istinito u Džuvinom “pohrvaćenju” navodno je učestvovala predratna SDB-ova klika iz BiH, uz blagoslov svojih predratnih kolega koji u Zagrebu imaju izuzetno visoke dužnosti u politici, policiji, tadašnjoj POA-i! Linija kojom je Džuvo dobio državljanstvo vrlo verojatno je sledeća: Mladen Alpeza (trenutno direktor predstavništva Francka za BiH), zatim Ivan Bandić (konzul RH u Tuzli i prvi rođak zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića), Miroslav Musić (šef Operativno-tehničkog centra SOA-e), i na kraju tadašnji vrh MUP-a i POA-e.Mladen Alpeza, Ivan Bandić i Miroslav Musić radili su pre rata u Centru SDB-a Mostar, a nakon raspada Jugoslavije infiltrirali su se u obaveštajne službe Herceg-Bosne i Republike Hrvatske.



Pitanje svih pitanja glasi: Kako je moguće da je Džuvo prošao, protivno zakonu, obveznu proveru POA-e kojoj je tada na čelu bio sadašnji predsednik HDZ-a RH, Tomislav Karamarko?Na potezu su predsjednica hrvatske države, premijer, MUP RH, SOA i Odbor za nacionalnu bezbednost.Da su svi navodi točni dokazuje i dokument iz kojega je vidljivo da je Almir (Midhata) Džuvo, rođen 20.12.1964. godine, upisan u knjigu državljana RH Grad Zagreb, broj rešenja: 0866054, prijava PU Zagreb 12.05.2006. godine. Lako je proveriti nagađanja koja su se pojavila, da je Almir Džuvo vrlo često boravio u Zagrebu i sastančio s vrhom obaveštajno-policijskih struktura Republike Hrvatske, a često i s čelnim čovekom DORH-a i njegovim ljudima od poverenja.

Dobio mesto ambasadora pri NATO

S činjenicom da je Džuvo državljanin Republike Hrvatske bili su upoznati Zoran Milanović, Stipe Mesić, Mladen Bajić, Ivo Josipović, Ivo Sanader, Ranko Ostojić…, a u BiH Bariša Čolak, Dragan Čović, Fahrudin Radončić, Bakir Izetbegović, Zlatko Lagumdžija, Milorad Dodik, Sredoje Nović i verojatno još puno osoba s kojima je Džuvo sarađivao, bolje reći štitio njihov kriminal. U međuvremenu, Almir Džuvo je 19.11.2015. godine, imenovan za ambasadora BiH pri NATO-u u Briselu. Tako da imamo dva Hrvata na tako odgovornoj poziciji, doduše iz dve države.

Republika Hrvatska je svetski fenomen. Slučaj “Džuvino državljanstvo” slikovito prizazano bilo bi kao da recimo, Izrael svoje državljanstvo dao čelniku PLO-a.Također, došlo se i do neverojatnih, bolje reći sramotnih saznanja, da državljanstvo RH imaju i članovi porodice Izetbegović, visoki funkcioneri pravosudnog, sudskog i policijskog sistema, ali i okoreli kriminalci iz BiH koji su u ratu i kasnije postali vlasnici skupocjenih nekretnina u Republici Hrvatskoj, a nemaju s hrvatstvom ama baš nikakvih dodirnih tačaka. Osim možda silnog novca i debelih ratno-posleratnih veza u, kako je vole nazivati, “Endehaziji”!

(Dnevno.hr/Istinito)

ponedjeljak, 14. siječnja 2019.

Teroristička prijetnja u BiH, tajna služba OSA sve zna, još i potpomaže (27-02-2015)

https://web.archive.org/web/20160316043310/http://direktno.hr/en/2014/direkt/9360/Teroristi%C4%8Dka-prijetnja-u-BiH-tajna-slu%C5%BEba-OSA-sve-zna-jo%C5%A1-i-potpoma%C5%BEe.htm

Teroristička prijetnja u BiH, tajna služba OSA sve zna, još i potpomaže


OSA pod vodstvom Almira Džuve potpuno je pod utjecajem bošnjačkih parastruktura. Džuvo je dopustio i da te strukture zagospodare i odjelom za borbu protiv terorizma


U susjednoj Bosni i Hercegovini, po procjenama čelnika Obavještajno sigurnosne agencije (OSA) nalazi se oko 3000 islamskih fundamentalista, koji su, kako prenose bosanskohercegovački mediji, raspoređeni po cijelom teritoriju susjedne države, dakle ne samo u Maoči, kako je se to čini na prvi pogled. Za sve to zna OSA, ali je pod snažnim utjecajem bošnjačke parastrukture koja se ne bavi suzbijanjem radikalnih pojava i to predstavlja realnu opasnost za susjedne zemlje.
Ta se opasnost osjeti u puno bosanskih mjesta, novooformljene vehabijske zajednice u raznim dijelovima BiH kupuju zemlju i grade naselja uz granicu s Hrvatskom, odnosno Europskom unijom.
Iako OSA ima sve podatke o nekontroliranom ulasku kapitala koji dolazi iz islamskih zemalja i s Bliskog istoka, izgradnja raznih vjerskih, ali i trgovačkih objekata blizu Hrvatske granice u kojima vrijede šerijatski zakoni, kao i kupovina nekretnina protjeranih Hrvata i Srba teče potpuno neometano, čemu pridonosi i popriličan kaos u državnom aparatu susjedne zemlje. Naseljavanje naturaliziranih državljana BiH mijenja nacionalnu strukturu entiteta Federacije BiH u kojem žive poglavito Bošnjaci i Hrvati.
Pojedine osobe s Bliskog i Dalekog istoka u BiH zadnjih nekoliko godina registriraju tvrtke i agencije koje se bave turističkom djelatnošću, na direktorske pozicije tih tvrtki postavljaju osobe koje se već duže vrijeme nalaze u BiH, čak i one koji su stigle u vrijeme rata i kojima je regulirano BiH državljanstvo. Takve tvrtke služe za kupovinu zemljišta, a dio tih lokacija mogao bi po njihovim saznanjima služiti za izgradnju naselja zatvorenog tipa, kao što je slučaj vehabijskog naselja u Gornjoj Maoči kod Tuzle. Upravo takav zatvoreni tip naselja u BiH služi kao utočište stranim državljanima iz arapskih država. Domaći vehabisti su njihovi vodiči za vrijeme boravka u BiH, a ima slučajeva da svojim istomišljenicima s Bliskog istoka pronalaze žene za udaju.
Tako su obavještajne službe registrirale ulazak Habeeb Abdulaha i Anwara Thams Aldena koji su, između ostalog, posjetili Gornju Maoču gdje su se duže zadržali s Nusretom Imamovićem, neslužbenim vođom vehabijskog pokreta u BiH.
OSA-u kontrolira bošnjačka parastruktura
Islamski teroristi imali su do sada tri veće akcije u BiH, ali u posljednje vrijeme iz BiH odlaze sve više na Bliski istok kako bi se priključili militantima Islamske države Iraka i Levanta (ISIL) i o tome sve podatke ima OSA, ali ništa ne čini da bi se to spriječilo. Tako po nekim procjenama iz BiH je u borbu protiv ostatka svijeta otišlo najmanje 300 islamista iz BiH i još h se popriličan broj priprema na odlazak, ali OSA pod vodstvom Almira Džuve potpuno je pod utjecajem bošnjačkih parastruktura. Džuvo je dopustio i da te strukture zagospodare i odjelom za borbu protiv terorizma, kojem je formalno na čelu Hrvat Dragan Jurkić iz Fojnice, ali upućeni govore da on tamo služi samo kao ukras.
Pravi vladar toga odjela je Jasmin Sendijarević, koji ima najveće zasluge za naturalizaciju najvećeg broja državljana afroazijskog podrijetla, za koje je osobno potpisiva i uručivao im dokumente (za što posjedujemo i dokaze), bez da su se naturalizirani pojavljivali u MUP-u, gdje bi ih neko mogao i vidjeti pa nešto posumnjati na osnovu izgleda.

Agent OSA-e preuzima dokumente za islamiste
Agent OSA-e preuzima dokumente za islamiste

Visoko pozicionirani djelatnici OSA-e Adi Sijerčić, Himzo Šuvalija, Faik Špago, Nedžad Šurković i drugi, sudjelovali su i u organizaciji potpori terorističkog kampa "Pogorelica" kod Fojnice. Kontroverzni šef pratnje u OSA-i Osman Mehmedagić zvan Osmica i njegov zamjenik Emir Sadović upravljaju gotovo jednonacionalnom strukturom tog odjela kojega koriste za tajno praćenje hrvatskih i srpskih kadrova i njihovih političkih predstavnika u Sarajevu.
Bošnjačka parastruktura želi iskadrovirati Hrvata
Sve političke stranke u BiH žele imati nadzor nad OSA-om, da bi preko nje kontrolirali procese, političke protivnike, ali i partnerske stranke koje dolaze iz druga dva konstitutivna naroda. Ali to je uspijevalo isključivo bošnjačkim unitarističkim snagama (SDA) kasnije i SDP-u, koje su imenovanjem Almira Džuve na čelnu poziciju u OSA-i BiH uspjeli ovu agenciju u potpunosti staviti pod upravu i nadzor svojih paraobavještajnih struktura.
Mediji u BiH su javljali o pokušajima da se za hrvatskog kandidata predsjedniku HDZ-a BiH Draganu Čoviću za visoku poziciju u OSA-i podmetne Džuvin miljenik Zoran Kapetanović, ratni tajni agent AID-a i pouzdanik glavnog srpskog kadrovika, ministra civilnih poslova BiH i višegodišnjeg visokog dužnosnika jugoslavenske obavještajne službe Sredoja Novića. Kapetanović je povezan i sa starim strukturama Josipa Perkovića i Stanka Čolaka.
Potom su pokušali podmetnuti predsjedniku HDZ-a BiH i Igora Raiča, također bivšeg udbaša, ali ni to nije prošlo. Bošnjačka parastruktura tu nije odustala, sada se spominje ime pomoćnika ministra sigurnosti Vjekoslava Vukovića kao potencijalnog kandidata, koji se privatno sastajao s Abdulahimom Maktoufom koji je kao pripadnik jedinice "El mudžahid" sudjelovao u zločinima, a osuđen je za zločin nad Hrvatima.
Vuković je i kasnije s Maktoufom ostvarivao kontakte, dok je radio na carini, a tamo je dobio otkaz 2003. godine zbog prikrivanja kriminala i nezakonitog rada. To Vukoviću nije smetalo da samo dva dana kasnije postane savjetnik u Ministarstvu sigurnosti, da ga zaposli Bariša Čolak.
Za Vukovića, za sada bezuspješno, lobiraju kod Dragana Čovića i braća Stanići iz Kreševa, koji su za Vukovića dali 100 tisuća eura jamčevine kad su ga izvlačili iz pritvora u Rijeci. Tamo je završio pod sumnjom da je sudjelovao u pripremi atentata na Agana Gluhačića i Davora Maričića, a prvi poziv da ga izvuče iz pritvora uputio je - Almiru Džuvi. Uz sve to, braća Stanić su spremni i platiti veliki novac ako Vuković prođe u OSA-u, vjerojatno imaju neki prijateljski razlog.
Inače, Džuvo ima posebne odnose s Dodikom, čiji su mu igrači spretno rezali veze po Republici Srpskoj, a u medijima su bili zamijećeni i česti Džuvini izleti u Beograd, na sastanke s Aleksandrom Vučićem, pa tako izgleda da samo hrvatska strana nema pojma što se zapravo u BiH događa.
Stručnjaci upozoravaju kako je činjenica jačanja te islamističke mreže povezana, između ostalog s kadrovima u obavještajnoj službi OSA-i, jer je jednostavno previše nevjerojatnih slučajnosti i propusta, te objektivno jednostranog kadroviranja na zapovijed bošnjačkog parasustava.
Da nema takvih kadrova u bosanskohercegovačkoj tajnoj službi, ekstremni islamisti ne bi mogli doći i neometano, a često i uz pomoć obavještajnog sustava, kupovati, poslovati i nastaniti se u BiH.

Saleh Nedal, državljanstvo sredila OSA

 Saleh Nedal - Abu Hašim, sin Mahmouda i Zehre dj. Muhamed, rođ. 01.03.1970.godine u mjestu Taiz, Jemen, državljanin BiH, s prebivalištem u Bugojnu, Udurlije bb.
Prema neprovjerenim podacima u Bosnu je došao tijekom 1994. godine kao pripadnik humanitarne organizacije "Islamski Balkanski Centar". Od rujna 1995. godine državljanin je BiH. Koristio se putovnicom BiH, br. BH 540929 i putovnicom Jemena, br. 0581247. Pripadnik je terorističke organizacije "GIA", koja djeluje u Alžiru, Italiji i Francuskoj, te je zet Asima Ramulja zv. Talha.
Dana 16.03.1996. Saleh je uhićen od strane MUP-a RH, prilikom čega je obavljen informativni razgovor nakon kojeg je pušten. Osoba se spominje vezano uz istragu eksplozije auto-bombe u Mostaru. Sredinom studenog 1997. otvorena je nova istraga na kantonalnom sudu u Zenici, vezano za grupu terorista koju je vodio Abu Hamza. Naime, u grupi je bio Saleh Nedal i 5 Bošnjaka. Osumnjičeni su za planiranje, pripremanje i izvođenje terorističkih akcija, miniranja, napade i ubojstva počinjenih u periodu od lipnja do sredine studenog 1997. Saleh Nedal je u međuvremenu osuđen zbog prikrivanja Abu Hamze. Navodno je zajedno sa Latif Ben Bussetom skrivao Hamzu u vikendici Ibre Kokića iz Travnika.

BiH sigurnosna služba odobrava državljanstvo
BiH sigurnosna služba odobrava državljanstvo

Prikupljene su informacije o tijeku sudske istrage o podmetanju eksplozivnih naprava u kuće Hrvata, povratnika u županiju srednja Bosna. Zbog postojanja sumnje da su počinili navedena krivična djela, u FMUP Travnik, privedeni su i ispitani u vremenu od 25. do 27. rujna 1998. godine Muris Ljubunčić, Edin Mrkonja, Enes Kokić, Enver Delić i Hidajet Begović. Sva su petorica osumnjičenih povezani s odredom "El Mudžahedin" i "AIO" (Aktivna islamska omladina). U prikupljenim informacijama spominje se i Saleh Nedal. Tijekom 1998. uhićen je od strane talijanskih karabinjera u suradnji s FMUP-om, zahvaljujući kojem su karabinjeri ušli u trag Jarrayu Khalilu. Dana 12.04.1999. godine uhićen je u Bugojnu. Dana 08.06.1999. operativni djelatnici FMUP-a BiH obavili su informativni razgovor sa predmetnim u KPD Zenica uz prisustvo odvjetnice Azijade Mujkić iz Zenice.
(Saleh Nedal je prvi put uhićen u Bosni i Hercegovini 18. studenog 1997., u jednoj širokoj policijskoj operaciji koja je tragala za počiniteljima napada na katoličke objekte i hrvatske povratnike u srednjoj Bosni, te podmetnuta auto-bomba u Mostaru. Kao vođa terorističke grupe, za koju su federalni policajci i federalni tužitelj sumnjali da je počinila najveći broj kriminalnih i terorističkih akcija u srednjoj Bosni, u svim izvještajima je navođen Karray Kamel bin Ali - Abu Hamza iz Guče Gore kod Travnika.
Ali, tužitelji u Zenici i Sarajevu su vrlo brzo odustali od optužnice za terorizam u Središnjoj Bosni. Saleh Nedal i grupa Bošnjaka, protiv kojih je zbog toga bila započeta istraga pod ovom sumnjom, konačno su optuženi samo zbog nezakonitog držanja oružja, municije i eksplozivnih sredstava. Karray Kamel Bin Ali, zvani Abu Hamza, postao je jedan od najpoznatijih bjegunaca u Bosni, a Saleh Nedal je osuđen u dva sudska procesa u Zenici zbog povezanosti s ovim Tunižaninom. U prvoj presudi općinskog suda u Zenici, od 8. 1. 1998. osuđen je na tri mjeseca zatvora zbog krivičnog djela "pomaganja počinitelju poslije izvršenog krivičnog djela". Ovu presudu Nedal sada izdržava u zeničkoj kaznionici.
Krivac zbog kojeg su tada kažnjeni Nedal i Tunižanin Latif Ben Busset bio je, naravno, Abu Hamza. Latif Ben Busset, zvani Salahudin, i Saleh Nedal su presudom Općinskog suda u Zenici proglašeni krivim što su "u periodu od kolovoza do prosinca 1997. na području općina Zenica, Travnik i Jajce, pružali pomoć okrivljenom Karrayu Kamelu Bin Aliju - Abu Hamzi, iako su znali da je za njim raspisana potjernica po naredbi bivšeg Višeg suda u Zenici zbog kaznenog djela ubojstva Hišama Diaba". Prema opisu iz presude, Salahudin i Hašim su Abu Hamzu, nakon ubistva Hišama Diaba 17. 1. 1997., ispred Islamskog balkanskog centra u Zenici (bivše kino "Metalurg"), prevezli u "golfu" travničke registracije iz Zenice do sela Kokići, općina Jajce, i sklonili ga u vikendicu, "donoseći mu u dva navrata veće količine hrane". U međuvremenu, Abu Hamza je, prema neslužbenim informacijama iz policijskih i sudskih izvora, uhićen u Njemačkoj, i federalne vlasti pripremaju dokumentaciju kojom će zatražiti od njemačkih vlasti njegovo izručenje. Očekuje se kako će suđenje Abu Hamzi, zbog ubojstva Hišama Diaba, nakon izručenja iz Njemačke, biti održano u Zenici.
Federalne policijske i sudske vlasti nisu do sada službeno potvrdile kako traže izručenje Abu Hamze. Ukoliko dođe do suđenja Abu Hamzi u Zenici, ovaj slučaj će ponovo privući veliku pažnju lokalne i međunarodne javnosti. Upravo je Karray Kamel Bin Ali - Abu Hamza bio u središtu optužbe da je grupa od šest Bošnjaka, uz Saleha Nedala, nabavljala oružje, municiju i eksplozivna sredstva za "Džihad u jednoj trećoj zemlji". U Zeničkom kantonalnom sudu, 16. 4. 1998., izrečena je presuda šestorici Bošnjaka-Muslimana: Hasibu Kovaču, Nihadu Kokiću, Evelu Manjušaku, Nihadu Kurtiću, Edinju Mrkonji i Hajrudinu Seferu, Salehu Nedalu zbog nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih sredstava. Osuđeni su na jednu (Sefer, Kokić, Manjušak), dvije (Mrkonja) i tri (Kovač, Kurtić, Nedal) godine zatvora.
Ova presuda još nije pravosnažna, jer se tek očekuje ishod slučaja pred Vrhovnim sudom FBiH. U tom cilju su se sastali u gradu Bologni u Italiji Karray Kamel Bin Ali - Abu Hamza, Saleh Nedal i Nihad Kurtić (rođen 29.06.1970. u Travniku-BiH, nositelj putovnice BiH i RH, uhićen u Bolonji 26.09.1997.) u lipnju 1997. Dogovorili su se da Nihad Kurtić angažira više drugih osoba sposobnih za pronalazak, sakupljanje, preuzimanje i držanje oružja, municije i eksplozivnih sredstava. Karray Kamel Bin Ali - Abu Hamza je predao Kurtiću "golf" italijanskih reg. ozn. BO D 54921. Kurtić je "golfa" dovezao u BiH i registrirao ga na svoje ime u Travniku. Kada je Saleh Nedal stigao na ovo područje početkom lipnja 1997., Kurtić mu je predao vozilo. Saleh Nedal je iz Bolonje donio 10 000 DM, dobivenih od Abu Hamze za kupovinu oružja, municije i eksplozivnih sredstava. Kurtić je angažirao i Edina Mrkonju za kupovinu i nabavku oružja, municije i eksplozivnih sredstava. Sredinom kolovoza 1997. u Travnik je stigao i Abu Hamza, te je ovaj plan dodatno razrađen, zapisano je u presudi kantonalnog suda u Zenici. (BH DANI, "Čuva Bosna svoje teroriste" Esad Hećimović br. 122., od 1.10.1999.).


utorak, 8. siječnja 2019.

Vjekoslav Vuković na svom radnom mjestu (06/04/2009.)

https://www.nezavisne.com/novosti/bih/Vjekoslav-Vukovic-na-svom-radnom-mjestu/39206

Vjekoslav Vuković, koji ima državljanstvo Bosne i Hercegovine i Hrvatske, uhapšen je 19. januara u Rijeci. Nakon što je plaćena kaucija od oko 110.000 KM, Vukoviću je ukinut pritvor. Optužen je da je umiješan u pokušaj atentata koji je prije tri mjeseca trebalo da se dogodi u središtu Rijeke. Kao glavni organizatori toga ubojstva uhićeni su Riječani Ivan Filipović i Robert Dragin. Njima dvojici oružje je, prema optužnici, prodao upravo Vuković. Sudski procesi protiv Vukovića, te Filipovića i Dragina nedavno je spojen i vodi se pred Županijskim sudom u Rijeci.

Vjekoslav Vuković na svom radnom mjestu

Vjekoslav Vuković na svom radnom mjestu
Vjekoslav Vuković na svom radnom mjestu
M. Čubro
SARAJEVO - Vjekoslav Vuković, pomoćnik ministra sigurnosti BiH, koji je u Hrvatskoj optužen za pomaganje u pripremi ubistva, jučer se vratio na svoje radno mjesto u Ministarstvo sigurnosti BiH.
Vukovića je ministar sigurnosti Tarik Sadović suspendovao prije više od dva mjeseca, ali je Odbor za žalbe uvažio Vukovićevu žalbu na suspenziju i vratio ga na posao.
"Vratio sam se na posao i to je sve što sad mogu reći", kazao je jučer Vuković.
Sadović je odluku Odbora Državne službe za žalbe nazvao "pravnom lakrdijom", a njegov zamjenik Mijo Krešić tvrdi kako su članovi Odbora sve raspoložive činjenice analizirali i donijeli odluku o poništenju suspenzije.
"Zakon o Državnoj službi je jasan i na osnovu njega je donesena odluka. Ne bih želio komentirati niti samu odluku, a niti zakon, jer moj posao nije da komentiram nego provodim zakon", kazao je Krešić.
Vjekoslav Vuković, koji ima državljanstvo Bosne i Hercegovine i Hrvatske, uhapšen je 19. januara u Rijeci. Nakon što je plaćena kaucija od oko 110.000 KM, Vukoviću je ukinut pritvor. Optužen je da je umiješan u pokušaj atentata koji je prije tri mjeseca trebalo da se dogodi u središtu Rijeke. Kao glavni organizatori toga ubojstva uhićeni su Riječani Ivan Filipović i Robert Dragin. Njima dvojici oružje je, prema optužnici, prodao upravo Vuković. Sudski procesi protiv Vukovića, te Filipovića i Dragina nedavno je spojen i vodi se pred Županijskim sudom u Rijeci.

Patria: Vukoviću poziv za Sud stigao u Ministarstvo, Mektić ga ne može suspendovati (04/04/2016)

Objavljeno u kategoriji BiH na 04.04.2016 10:24:01
http://nap.ba/new/vijest.php?id=23224&fbclid=IwAR0SEyXNiwhIq96uytILg9oDcf8aync4HZEmCBTnp75URPSUbVpSLimAwcs

Vukoviću poziv za Sud stigao u Ministarstvo, Mektić ga ne može suspendovati

Vuković: Nepravomoćno osuđen u Hrvatskoj
Vjekoslav Vuković, pomoćnik ministra sigurnosti BiH nepravomoćno je osuđen u Hrvatskoj, a i dalje se protiv njega još vodi krivični postupak u Rijeci. Još 2009. godine Vuković je uhapšen i počelo je suđenje po optužbama za posredovanje u nabavci eksploziva, koji je trebao biti korišten u atentatu, piše novinska agencija Patria.
Oduzet mu je certifikat za pristup tajnim podacima. U međuvremenu je i prvostepeno osuđen na 9 mjeseci zatvora. Presuda je ukinuta, a ponovljeno suđenje nikada nije privedeno kraju.
Iako sudski postupak u Rijeci još nije okončan, Vukoviću je  2013. vraćen certifikat za pristup tajnim podacima.
Upravo zbog svih okolnosti poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Šemsudin Mehmedović poslanik postavio je poslaničko pitanje u kojem je tražio od Ministarstva sigurnosti odgovore na neka pitanja.
- Nezvanično se zna da je jedan od pomoćnika ministra sigurnosti (Vjekoslav Vuković) nepravomoćno osuđen za KD terorizma u susjednoj državi, te da je drugostepeni sud poništio presudu i vratio osnovnom sudu na ponovno
odlučivanje. Također je ista osoba odbila nekoliko puta da primi poziv od nadležnog suda te isti ne želi da se odazove sudu susjedne države da bi se suđenje moglo nastaviti.
Obzirom da se radi o pomoćniku ministra sigurnosti, ovlaštenom licu, sa pristupom tajnim podacima, koje izbjegava pravdu, moje pitanje je:
Da li po zakonu ima osnova da istog suspenduje, oduzme mu dozvolu za pristup tajnim podacima, te istog udalji privremeno sa posla? Da li je poziv suda zaprimljen u ministarstvu i šta kani poduzeti po tom pitanju? Kako to može tako visokopozicioniran državni službenik izbjegavati pravdu, rušiti ugled BiH, a da nadležni ministar šuti?
Da li ministar ima uvida u rad takve osobe, naročito kada je u pitanju saradnja sa međunarodnim sigurnosnim službama, obzirom na to da je ista osoba u timu za borbu protiv terorizma i što može uzrokovati nenadoknadivu štetu kako Bosni i Hercegovini tako i ugledu sigurnosnih službi u međunarodnim odnosima – upitao je Mehmedović.
No, iz Ministarstva sigurnosti stigla je hronologija dešavanja u vezi sa Vukovićem, bez konkretnih poteza.
U odgovoru je pojašnjeno da je 2013. godine Vuković ponovo dobio certifikat za pristup tajnim podacima.
- Što se tiče upita u pogledu poziva suda zaprimljenog u Ministarstvu sigurnosti BiH potvrđujemo da je Ministarstvo sa danom 23.07.2015. godine zaprimilo podnesak suda naslovljen na ime Vjekoslava Vukovića, i isti je obzirom da se radilo o podnesku naslovIjenom Iično na ime Vukovića, bez odlaganja uručen ovom pomoćniku ministra.
Kako ovo Ministarstvo, nakon izdavanja dozvole za pristup tajnim podacima iz 2013. godine nije zaprimilo niti jedan zvaničan akt nadležnih organa R Hrvatske u pogledu vođenja toka ili eventualno pravosnažno okončanog krivičnog postupka na ime predmetnog lica, a koji bi mogao stvoriti zakonsku obavezu ponovnog preispitivanja radno pravnog položaja Vjekoslava Vukovića, ovo Ministarstvo ne može prejeducirati ishod određenog krivičnog postupka, tim prije što je izvjesno da će nadležni organi R Hrvatske, uvažavajući odredbe Sporazuma između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima, putem sporazumom utvrđenih organa strana ugovomica, zvanično upoznati nadležni organ Bosne i Hecegovine o pravosnažno okončanorn postupku.
S tim u vezi, ministar nema ovlaštenja niti zakonsko uporište za preduzimanje bilo kakvih mjera radnji na osnovu nezvaničnih informacija – kažu iz Ministarstva sigurnosti BiH.
Nezvanično, kako su mediji pisali Vuković navodno odlazi iz ovog ministarstva, ali za sada se ne zna gdje će Vuković nastaviti karijeru.

nedjelja, 30. prosinca 2018.

(2002) Decision by Wolfgang Petritsch High Representative enacting the Law on Legal Assistnce and Official Cooperation in Criminal Matters

DECISION Enacting the Law on Legal Assistance and Official Co-operation in Criminal Matters between the Federation of Bosnia and Herzegovina, Republika Srpska and the District of Brcko, which is hereby attached as an integral part of this Decision. The said Law shall enter into force as a law of Bosnia and Herzegovina as provided for in Article 10 thereof on an interim basis, until such time as the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina adopts this Law in due form, without amendment and with no conditions attached. (...)

Policy on recruitment of citizens of BaH to serve in the police (UN IPTF) drafted by Vladimir Lavrov

This policy outlines framework procedures for recruiting citizens of Bosnia and Herzegovina to serve in civilian law enforcement agencies (CLEA) and for the selection of the best candidates. It is applicable to the process of recruiting and selecting authorized sworn personnel of civilian law enforcement agencies at the national, entity and canton level. (Author LAVROV, Vladimir, Human Rights Investigator of the Special Response Unit of the UNMIBH Human Rights Office).

Police Junior College Curriculum MoI RS (full document 171 p.)

The previous Police Junior College Curriculum was in function since 1995, when the School was founded. The Curriculum was taken from Police Junior College in Zemun and certain minor changes and additions were done.