Popis stanovništva FNR Jugoslavija 1961./ Census FPR Yugoslavia 1961

Naslovnica Oslobođenja - izdanje za RS, 1/10/1994/ The cover of Oslobodjenje - Republika Srpska edition, 1/10/1994

Naslovi/Headlines:
Balkanska politička kuhinja: Milošević Klintonov saveznik/ The Balkans Political Kitchen: Milosevic, Clinton's Ally
Odluka predsednika Republike Srpske i Vrhovnog komandanta vojske RS Dr Radovana Karadžića - Ratno stanje u delu Republike/ Decision of the President of Republika Srpska and Supreme Commander of the RS Army, Dr Radovan Karadzic - State of War Declared in Part of the Republic
Rat ili mir na prostorina bivše BiH - Rasplet na Igmanu/ War or Peace in the Territories of the Former BaH -  Outcome on Igman Mountain
Stanovnici Hadžića o zloglasnom tarčinskom logoru za Srbe: U "Silosu" živi trunu/ The residents of Hadzici on Notorious Tarcin Camp for Serbs: They are rotting away alive at the "Silo".

Nove knjige: Alija Izetbegović, od mita do stvarne ličnosti (Radio Slobodna Evropa, 30.10.2015. godine, članak povodom promocije knjige “Alija Izetbegović - jahač apokalipse ili anđeo mira“ autora Mustafe Čengića)

Članak autorice Gordane Sandić-Hadžihasanović, dostupan i na stranici Radija Slobodna Evropa. 

U Sarajevu je nedavno promovisana knjiga “Alija Izetbegović - jahač apokalipse ili anđeo mira“, autora Mustafe Čengića, uglednog novinara i publiciste. Ona će sasvim sigurno izazvati burne polemike i rasprave, što je bilo očito na samom putu do predstavljanja publici: više izdavača je odbilo štampati knjigu, a bilo je teško pronaći prostor za promociju. Na kraju, knjigu je štampala izdavačka kuća Kult – B, a gostoprimstvo je autoru, promotorima i publici pružila Akademija nauka i umjetnosti BiH.

Knjigom koja je posvećena Aliji Izetbegoviću, uz pitanje iz naslova: da li je on “jahač apokalipse ili anđeo mira“, autor Mustafa Čengić, analitički i kritički, uz obimnu i brojnu dokumentaciju, raščlanjuje Izetbegovićevu ulogu u novijoj istoriji BiH – kao političara, stranačkog vođe i državnika, ali pod istraživačku lupu stavlja i njegovu ideološku platformu sa svim posljedicama za BiH.

Politički proces muslimanskim intelektualcima

Knjiga donosi sasvim drugačiji pristup interpretaciji djela i Iika Alije Izetbegovića i, kako je na promociji istakao jedan od recezenata knjige, uvezitetski profesor Nerzuk Ćurak, Mustafa Čengić se svojim djelom suprotstavlja dominirajućem obrascu interpretacije politike Alije Izetbegovića, ocjenjujući da je "to za intelektualnu debatu u jednom zatvorenom društvu kao što je bosansko-hercegovačko, pozitivna činjenica”.

O sadržaju knjige svjedoče već sami naslovi poglavlja: O istini; O Bosni i Bošnjacima; Da li je rat bio neizbježan ; O Stranci demokratske akcije; O politici i religiji; O jedinstvenoj Bosni i Hercegovini; O antikomunizmu i antifašizmu; O državi i demokratiji; Stranka demokratske akcije i nacionalizam; O bošnjačkom identitetu; O islamskom bratstvu; O prošlosti i budućnosti...

Autor prati političko ponašanje Izetbegovića, počevši od osnivanja Stranke demokratske akcije, čije su jezgro činili mladomuslimani i osuđenici na tzv. Sarajevskom procesu, ali, uz stav da je ovo suđenje muslimanskim intelektualcima, protivnicima komunističke vlasti bio politički proces.

Jedno od pitanja na koje Čengić traži odgovor je, da li je Alija Izetbegović želio stvoriti državu Bošnjaka – Muslimana, bez obzira na njenu veličinu. Navodeći proces islamizacije Armije Republike BiH, kao primjer, Čengić provocira razmišljanje da li je Izetbegović želio primarno da bude političko - vjerski vođa Muslimana (Bošnjaka) ili predsjednik svih građana Bosne i Hercegovine?

Čengić takođe, dokumentuje više političkih odluka Alije Izetbegovića koji svjedoče da je on bio spreman pristati na podjelu BiH. U dijelu knjige prenosi svjedočenje Adila Zulfikarpašića da je u Lisabonu stavljen preliminarni potpis na podjelu, pa zatim potpis u Ženevi pa u Sarajevu. „Izetbegović je to spremno prihvatio, valjda da se konačno dobije islamska država. Sigurno je tu državu zamišljao kao idealnu republiku, u kojoj su svi vjerski fanatizirani, u uvjerenju da je raj zemaljski u njegovoj vjerskoj državi“, kaže Zulfikarpašić.

Kontra nacionalnim stereotipima

Čengić takođe navodi da je “prvi Bošnjački sabor u septembru 1993. u Sarajevu bio prvobitno zamišljen kao skup jedinstva i koncentracije svih snaga u odbrani golih života i nacionalnog opstanka. Održan je u najtežem vremenu odbrane BiH i bošnjačkog naroda koji je napadnut i sa druge, hrvatske strane. Međutim, glavna tema sastanka je postao Ženevski mirovni plan, tzv Wens – Owenov, koji je predviđao stvaranje tri etničke republike u okviru labave državene zajednice, sa pravom na secesiju. Bila je to prava prilika da se otvoreno nametene ideja o podjeli BiH kao jedino moguće i razumno rješenje“, piše Čengić.

Autor Mustafa Čengić je na promociji pored ostalog, poručio da je knjigu napisao jer se osjećao poniženo i bijedno i da nije htio biti dio jedne velike laži.

“Došlo je vrijeme da se ta laž raspakuje, demistificira i da se o njoj počne raspravljati. Meni je bilo dosta što mi je ona tako dugo visila iznad glave i upravo zato sam se odlučio da ovu knjigu i dovršim. Započinjao sam i prekidao, opsjednut brojnim dilemama. Sumnjao sam u svrsishodnost i domete ovakvog rada. Bio sam svjestan ograničenja koja proizilaze iz opšte društeve apatije, kulturne i obrazovne zapuštenosti ogromne većine koja se ne druži s knjigom. Većine koja nije pripremljena za kritičko sagledavanje naše stvarnosti i prošlosti, ali je spremna da se žestoko obračunava sa svima koji se usude da naruše nacionalističke stereotipe. Više sam se borio s ovim dilemama nego sa sadržajem knjige, a postavljao sam i stalno nova pitanja: Da li je došlo pravo vrijeme za ovakav rad, treba li da baš Bošnjaci prvi počnu s ovom mentalnom higijenom, treba li sačekati da to započnu oni koji nose mnogo teži teret stvaranja i održavanja svoje velike laži pod kojom su učinjeni teški zoločini i genocid, oni – koji svoju veliku laž o ugroženosti i nemogućnosti zajedničkog života i danas podstiču i realizuju.“

Dalje Bajtal kaže: “Stvarnost u kojoj živimo najbolje opisuju dva ovih dana nasumice uzeta portalska naslova. Prvi kaže: 'Svaki šesti stanovnik Bosne i Hercegovine nema novaca za jedan obrok dnevno'. Drugi, još grozomorniji, samo pola tog naslova, kaže: 'Više od 80 posto djece u Bosni i Hercegovini liježe u krevet gladno'. Da ne nabrajam dalje. Nezaposlenost, kupovna moć posljednja u Evropi, glad, bijeda, kontejneri za preživljavanje, porast narodnih kuhinja, samoubistava, uključujući i borce, kriminal, korupcija, nepotizam. To je porazna slika odsustva pravne države i vladavine zakona, socijalno-državni ponor iz koga odzvanja ljudski, patriotski i moralni krik Čengićeve knjige. Krajnje reducirano govoreći, u pojmovno-sadržajnom smislu ove knjige, radi se o sudaru idejno idealizirane slike i povijesno stvarne loše stvarnosti“, ističe Bajtal.Recenzent dr Esad Bajtal kaže da je knjiga Mustafe Čengića naprosto bila neizbježna, jer samo kritika vuče zajednicu naprijed, budeći je iz zaspalosti.

BiH čeka svog Đinđića

Jedan od promotora knjige, dr Slavo Kukić, značaj knjige stavlja u kontekst odnosa prema nacionalnim herojima, u BiH.

“Po onome što ja znam, nema niko od etničkih Hrvata i Srba iz BiH, koji je ponudio jednu zaokruženu istinu o Radovanu Karadžiću i Mati Bobanu, i kad se sutra budemo pitali zašto proces katarze kasni kod Hrvata i Srba onda sam siguran da će dio odgovora ležati u toj činjenici. A bez nje, na prve znake katarze i jednih i drugih bi se moglo značajno duže čekati no što je to u povijesti bilo uobičajeno.

Prva kritička knjiga o Izetbegoviću, međutim, ugledala je svjetlost dana, iz pera Mustafe Čengića u izdanju sarajevskog Kulta B. Čitatelju je ponuđena knjiga 'Alija Izetbegović – jahač apokalipse ili anđeo mira'. Ona, ruku na srce, iščitavanje priče o Alijinim herojskim činima, omogućuje iz nešto drugačije perspektive u odnosu na onu na koju se do sada naviklo.

S druge strane, mogućnost takvog iščitavanja ima nesvakidašnje značenje, jer, da pojednostavim, podrazumijeva barem jedan kamenčić na taj proces katarzičnog zaokreta među građanima bošnjačkog etnikuma prije svega. Omogućuje, naime, svijest da sve baš i nije bilo onako kakvim nam je predstavljano prethodnih dvadeset godina, a ponešto od toga je bilo i radikalno suprotno od onoga što nam se godinama serviralo.

Alija Izetbegović bio je ozbiljna politička ličnost i politička pojava, te zaslužuje kritičku opservaciju kako onu koja u ideološkom smislu naginje njemu, tako i onu koja je suprotstavljena njegovoj ideologiji i ključnim postavkama – naglasio je Nerzuk Ćurak.O tome, uostalom, autor ove knjige govori već u njenim uvodnim rečenicama. 'Za laž je' – veli Čengić – 'potrebno dvoje: onaj koji laže i onaj koji je spreman da prihvati neistinu. Laž se prihvaća mnogo lakše i bezbolnije, ako je istina koja joj stoji nasuprot neprijatna i okrutna'“, navodi Kukić

„Ovakve knjige su poziv na buđenje, na mišljenje kao buđenje, jer bez mišljenja nema drugačijeg djelovanja a bez drugačijeg djelovanja prevladaće gotovo mentalitetski koeficijent kilavosti: Nemoj danas, sutra ćemo, kuda žuriš? Polako, kud si navro? Upravo ono što ovu zemlju drži izvan magistralnih tokova emancipacije. Zoran Đinđić je u Srbiji pokušao da tu usporenu, kilavu svijest, prodrma političko intelektualnim djelovanjem visokog intenziteta. Završio je kako je završio.

Bošnjaci čekaju svog Đinđića. Ako ga dočekaju ostaje nada da će i on dočekati da vidi plodove svoje mirne revolucije.

Ova je knjiga poziv na buđenje, koje će izostati“, zaključio je Ćurak.

Video - 7. februar, 2014, protesti u Sarajevu, the 7th of February, 2014 - Protests in Sarajevo (by Ruptly)

Aljazeera Balkans: Emina Ganić piše u znak podrške prosvjednicima u BiH, 2014. / Emina Ganic writing in support of the protesters in BaH, 2014

http://balkans.aljazeera.net/blog/o-podrsci-revolucionarima

"Nije to ni važna ni nova spoznaja: nekada vatrom i kamenjem možemo nešto što pameću nismo znali, ili dovoljno htjeli."

9. februar 2014." 

O podršci revolucionarima

Posljednje demonstracije u našim gradovima pokazuju atrofiju naše građanske moći da utječemo na promjene.

Piše:

Emina Ganić

Piše: Emina Ganić

Ima nešto u svima nama što teži da bude saveznik vatre. 

Suočeni s nepravdom, umorni od nemoći, ima nešto u nama što kaže – neka gori. Glasački listići su već dugo rebusi koje ne znamo riješiti, jer uvijek nekako završimo sa odgovorom koji vrh olovke ne vodi iz labirinta. Protesti su već dugo gašeni obećanjima koja stoje neispunjena. Mjeseci česti - plate male i rijetke. Tužna je to istina: od vatre je teže okrenuti glavu nego od čovjeka.

Pišem, polaskana upitom urednika - novinara kuće koju iznimno poštujem, da ponudim kratki tekst vođen sentimentom rečenica objavljenih na vlastitoj facebook-stranici, u kojima kažem da ove posljednje demonstracije u našim gradovima pokazuju atrofiju naše građanske moći da utičemo na promjene i u kojima žalim zbog vatre.

Pišem i zato što trebaju pisati oni koje ne dotiču problemi dnevnog preživljavanja i zbog toga stoje na marginama revolucije u čijem bi epicentru morali biti. Strah se uvukao u kosti ovakvih kao ja, onih koji imaju nešto što bi moglo da gori - kuće i zgrade, planove i ambicije. Podsjećaju me na to neki revolucionari kada žalim zbog vatre i ispisuju me iz svoje revolucije. A revolucija, opet, traži mene. Ili tačnije, i mene.

Zemlja koja korumpira

Povjerenja među ljudima je malo i jasno je zašto je tako. Naša zemlja nije samo korumpirana - ona korumpira.

Degradira tkivo koje nas veže. Svaki uspjeh stavlja pod sumnju i cementira naše predrasude manjkom efektnih procesa kojima bi ih otklonili. Širokim plaštom nas je, nakon jednostranačke, višestranačka diktatura ogrnula.
Pod njim smo svi potencijalno krivi i svi potencijalno nevini.

Godinama, i sistematično, guši se glas nezavisnog i progresivnog pojedinca. Gasi se moć udruženja građana, umjetnika i intelektualaca. Tiho se dese te blage korekcije sebe, da udovoljimo onome ko drži ključ izložbe, naknade, granta od kojeg se mora živjeti kad nemaš zanat u rukama i prodaješ (mada sve manje, sve manje) istinu i ljepotu.

Gasi se moć nevladinih organizacija iscrpljenih od skakutanja s jedne na drugu nogu u borbi da ne ispadnu iz igre prožete tiranijom donatorske kulture, tiranijom pravila neke političke korektnosti koja, možda, samo krije impotenciju (mada imam i bolju riječ) međunarodne zajednice. S kim onda i čim ovu Bosnu, ovu Hercegovinu iskaliti?! Nije ovo eulogija - ovo je poziv.

Danas nije dan za naše razumljive, ljudske i opravdive strahove te zato moramo pitati - praveći se da nema razlike između rulje i demonstranata, huligana i revolucionara - pravdamo li samo sebe? Pomaže li to nekome osim upravo onima zbog kojih dižemo naše oprezne glasove?

Kada zamijenimo razumijevanje (koje ne zahtijeva poseban ni intelektualni ni emotivni napor) sa odobravanjem, ne maskiramo li time samo naš groteskni kukavičluk da se pozovemo u srž revolucije? U kom trenutku smo, napokon i tiho, u sebi pristali na gradaciju pogrešnog u zavisnosti od motivacije počinitelja? Je li to, napokon, naša finalna lekcija za ove nove, bolje generacije? I gdje smo je sami naučili?

Oni koji opravdavaju mentalitet razjarene mase, čini mi se sasvim sigurno, u njoj ne mogu zamisliti svog brata, sestru, poznatu djecu iz haustora. Prema njima bi strožiji bili. Skuplji bi im bio njihov zločin i njihova (moguća) kazna. Skuplja nenaučena lekcija. Podrška vatri nije podrška bijesu obespravljenih. Ona je odušak naših podbačaja - u njoj je sav raskoš atrofije naše kolektivne građanske moći, u njoj je trijumf dugogodišnjeg i sistematičnog uništavanja naše vjere u mogućnost organizovanog, političkog, nestranačkog djelovanja. I to danas trebamo adresirati.

Revolucija mora pripadati svima

Nije to ni važna ni nova spoznaja: nekada vatrom i kamenjem možemo nešto što pameću nismo znali, ili dovoljno htjeli. Nešto, nikada sve. Zmija naše političke matrice je orourobos, a vatre se kad-tad moraju gasiti. Naše rukovodstvo, trenutno potreseno i potjerano, agilno je.

Ako je ovo početak revolucije, onda umjesto eksklamacija koje svojom žestinom kriju manjak ubjeđenja, trebamo istinsku snagu svih slojeva ovog društva i naš najlucidniji i najhrabriji kutak pameti.

Revolucija mora pripadati svima nama, jer je svima nama potrebna. Danas je vrijeme da stanemo ispred, a ne iza vatre. Tu smo potrebni novim, i boljim generacijama. Usmjerimo našu debatu ka boljoj artikulaciji naših kolektivnih ciljeva, pokrenimo raspravu o što efektnijim načinima pružanja strateške i pravne pomoći narodu koji nas danas vodi.

Vrijeme je da sustignemo odlučnost onih koji više nemaju ni vremena ni strpljenja da nas čekaju. Oružje naših intelektualaca, umjetnika, poduzetnika – što prašnjavo, što glanc novo i nikada iskorišteno – jače je i bolje od kamenja.

Izvor: Al Jazeera

Izjava ambasadorice SAD u BiH povodom posjete vojnom poligonu Barbara u Glamoču/ Statement of the US Ambassador in BiH while visiting the military polygon Barbara in Glamoč

Izjava ambasadorice SAD u BiH Maureen Cormack povodom posjete vojnom poligonu za uništavanje viška naoružanja u Glamoču: "U proteklih pet godina, koliko se provodi ovaj program, uništili smo preko 3.000 tona municije i naoružanja, ali u BiH i dalje ima preko 10.000 tona opasne nestabilne municije i naoružanja. Jako smo ponosni što možemo podržati ovaj program."

The statement of the US Ambassador in BiH, Maureen Cormack while in visit to military polygon for destroying surplus ammunition in Glamoč (Barbara). Over the course of the five years that this programme has been up and running, we have destroyed over 3 thousand tons of ammunition. There still remains in Bosnia and Herzegovina over 10 thousand tons of dangerous and unstable ammunitions... We are very proud to support this programme."

Glamoč: Odvažna Barbara vojni poligon/ The Decisive Barbara Military Polygon

Glamoč: Selo Prijani/  Village Prijani 

Bilten 737. Muslimanska lahka brigada, br. 1, Travnik, januar, 1995/ Bulletin of the 737th Muslim Light Brigade, Issue no. 1, Travnik, January 1995

Bilten 737. Muslimanska lahka brigada, br. 1, Travnik, januar, 1995/ Bulletin of the 737th Muslim Light Brigade, Issue no. 1, Travnik, January 1995