Da se ne zaboravi: Kako se obogatio Ejup Ganić iz Sebečeva, pored Novog Pazara
Na marginama hapšenja EJUPA GANIĆA u Londonu po optužnici iz Srbije, u Sarajevu se mogu čuti vrlo kritična mišljenja na račun ovdašnjeg pravosuđa zbog toga što nikada nije ništa poduzelo da bi utvrdilo na koji se način i čijim novcem Ganić nakon rata obogatio,stvorio univerzitetsku imperiju, uzurpirao tuđu imovinu i sagradio jednu od najskupocjenijih vila u Sarajevu; novinarka Slobodne Bosne istražila je drugu (sjajniju) stranu medalje porodice Ganić – bogatstvo, raskoš u kojoj žive i uživaju
Drama Ejupa Ganića, koji se već deset dana nalazi u londonskom zatvoru, još uvijek traje. Dokazi kojima raspolaže srbijansko tužilaštvo da je Ganić kriv za ratni zločin prilično su tanki i nedovoljni, zbog čega je prije nekoliko godina Haški tribunal sve optužbe protiv Ganića odbacio kao neosnovane. U Sarajevu Tužilaštvo BiH paralelno vodi istragu protiv Ganića za zločine u Dobrovoljačkoj ulici.
Međutim ono čime bi se domaće tužiteljstvo trebalo pozabaviti, kada je Ganić u pitanju, ponajmanje su ratni zločini. Ganić bi, naime, prema mišljenju dobro upućenih izvora iz Federalnog tužilaštva, sasvim osnovano mogao procesuirati zbog načina na koji je stekao svoju impresivnu, gotovo bezobrazno veliku stambeno-poslovnu imperiju.
NA PRVOJ LINIJI MANJEG OTPORA
Naime, Ganić je po okončanju rata u BiH uspio izgraditi kuću vrijednu nekoliko miliona KM, školovati djecu na prestižnim britanskim univerzitetima, otvoriti supruzi luksuznu dermatološku ordinaciju i osnovati privatni univerizitet. To svakako nije mogao od plate koja je iznosila nekoliko hiljada maraka.
Sarajlijama nesumnjivo najviše oči para Ganićeva glamurozna vila koju je izgradio rekonstrukcijom i nadogradnjom postojeće kuće izgrađene početkom proteklog stoljeća u stilu moderne. Ganićeva vila, koja se nalazi u centru grada, u Koševskoj ulici, ima 700 kvadrata izgrađenog prostora, uz pripadajuću, betonskim zidom ograđenu baštu od blizu 1.000 kvadratnih metara. Tržišna vrijednost ove novokomponovane vile procjenjuje se na najmanje 2, 5 miliona KM.
Odmah nakon završetka rata Ganić se po bagatelnoj cijeni domogao državne vile čiji je posljednji korisnik bio Slobodan Ćorović. Prije njega u kući je boravio visoki komunistički funkcioner Nijaz Dizdarević, a jedno vrijeme i književnik Oskar Davičo.
NA PRVOJ LINIJI MANJEG OTPORA
Naime, Ganić je po okončanju rata u BiH uspio izgraditi kuću vrijednu nekoliko miliona KM, školovati djecu na prestižnim britanskim univerzitetima, otvoriti supruzi luksuznu dermatološku ordinaciju i osnovati privatni univerizitet. To svakako nije mogao od plate koja je iznosila nekoliko hiljada maraka.
Sarajlijama nesumnjivo najviše oči para Ganićeva glamurozna vila koju je izgradio rekonstrukcijom i nadogradnjom postojeće kuće izgrađene početkom proteklog stoljeća u stilu moderne. Ganićeva vila, koja se nalazi u centru grada, u Koševskoj ulici, ima 700 kvadrata izgrađenog prostora, uz pripadajuću, betonskim zidom ograđenu baštu od blizu 1.000 kvadratnih metara. Tržišna vrijednost ove novokomponovane vile procjenjuje se na najmanje 2, 5 miliona KM.
Odmah nakon završetka rata Ganić se po bagatelnoj cijeni domogao državne vile čiji je posljednji korisnik bio Slobodan Ćorović. Prije njega u kući je boravio visoki komunistički funkcioner Nijaz Dizdarević, a jedno vrijeme i književnik Oskar Davičo.
Postojeću kuću, koja je inače bila model za pokazivanje skladne gradnje u internacionalnom stilu, Ganić je pretvorio u kičerski stilski bastard. Tokom restauracije koju je započeo 1997. godine Ganić je kuću megalomanski nadograđivao i širio, pretvorivši je u betonski bunker. Dimenzije kuće bile su u skladu s apetitima tajkunskih skorojevića. Pri tom, kako saznajemo, Ganić nije imao neophodnu projektnu dokumentaciji niti građevinsku dozvolu. Međutim, kada je vila bila završena, urbanistička inspekcija je tražila da se nadograđeni dio poruši, odnosno da se kuća vrati u prvobitno stanje. Pored toga, i komšije su se žalile da im je Ganićeva kuća zatvorila “pogled na svijet”. Međutim, u Sarajevu se nije našla ni jedna građevinska firma koja je bila spremna da sruši nezakoniti “višak” kuće moćnog Ejupa Ganića. Da bi sve bilo u glamuroznom stilu, Ganić je dao opasati vilu visokim zidom, sa kapijom na kojoj su postavljeni metalni ukrasi koji su djelo akademskog kipara Mustafe Skopljaka.
DOM ZA OBIJEST
Zanimljivo je da vlasništvo nad vilom Ejupa Ganića, čiji je enterijer prošlog ljeta obnarodovala njegova kćerka prilikom organizovanja modnog hepeninga, navodno pravno nije čist. Ono što se prema dokumentima Komisije za kontrolu zaključenih ili obnovljenih ugovora o korištenju stana (koja je ukinuta u janurau 2006.) može zaključiti jeste da je za dio vile Ganić zamijenio svoj nekadašnji stan u naselju Ciglanama u ulici Avde Hume sa Milenkom Ćorovićem. Stan je dobio od Unisa, u vrijeme kada je bio direktor Unisovog instituta. Ganić je ovaj stan nakon rata otkupio, i to za certificate, za 13 hiljada DM. Međutim, za drugi dio vile na kojem postoji stanarsko pravo vozača u nekadašnjem Izvršnom vijeću, izvjesnog Bajagića, ne postoji dokumentacija prema kojoj bi se moglo zaključiti da je on zakonito prenesen na Ejupa Ganića.
Nakon renoviranja kuće, Ganić je krenuo u novi poslovni poduhvat. Supruzi Fahriji kupio je poslovni prostor u naselju Ciglane, u kojem je doktorica Fahrija (navodno nekadašnja misica Beogradskog univerziteta) otvorila modernu dermatološku ordinaciju.
Postoje dva izvora iz kojih se Ganić realno mogao finansirati. Prije svega, Ganić je radio na prestižnim svjetskim univerzitetima. Bio je docent na univerzitetima u New Yorku i Chicagu, vanredni profesor University of Illinoisa u Chicagu, gostujući profesor Univerziteta Lomonosov u Rusiji. Radio je kao asistent-istraživač na Massachusetts Institut of Technology (MIT) u Bostonu, te u Cambridgeu. Objavio je na desetine naučnih i stručnih radova od kojih mu redovno pristiže honoror za autorska prava. U Kongresnoj biblioteci u SAD-u (Library of Congress) može se naći desetak publikacija čiji je Ganić (ko)autor. Međutim, autorski honorari su samo mrvice u poređenju s Ganićevim imovinskim stanjem.
Sumnja se međutim, da Ganić najveći dio svog bogatstva stekao zahvaljući Aliji Izetbegoviću, čiji je bio najbliži saradnik. Naime, Izetbegović je imao običaj da svojim najvjernijim saradnicima iz privatne kase, koja se punila stranim donacijama, poklanja novac.
Zanimljivo je da vlasništvo nad vilom Ejupa Ganića, čiji je enterijer prošlog ljeta obnarodovala njegova kćerka prilikom organizovanja modnog hepeninga, navodno pravno nije čist. Ono što se prema dokumentima Komisije za kontrolu zaključenih ili obnovljenih ugovora o korištenju stana (koja je ukinuta u janurau 2006.) može zaključiti jeste da je za dio vile Ganić zamijenio svoj nekadašnji stan u naselju Ciglanama u ulici Avde Hume sa Milenkom Ćorovićem. Stan je dobio od Unisa, u vrijeme kada je bio direktor Unisovog instituta. Ganić je ovaj stan nakon rata otkupio, i to za certificate, za 13 hiljada DM. Međutim, za drugi dio vile na kojem postoji stanarsko pravo vozača u nekadašnjem Izvršnom vijeću, izvjesnog Bajagića, ne postoji dokumentacija prema kojoj bi se moglo zaključiti da je on zakonito prenesen na Ejupa Ganića.
Nakon renoviranja kuće, Ganić je krenuo u novi poslovni poduhvat. Supruzi Fahriji kupio je poslovni prostor u naselju Ciglane, u kojem je doktorica Fahrija (navodno nekadašnja misica Beogradskog univerziteta) otvorila modernu dermatološku ordinaciju.
Postoje dva izvora iz kojih se Ganić realno mogao finansirati. Prije svega, Ganić je radio na prestižnim svjetskim univerzitetima. Bio je docent na univerzitetima u New Yorku i Chicagu, vanredni profesor University of Illinoisa u Chicagu, gostujući profesor Univerziteta Lomonosov u Rusiji. Radio je kao asistent-istraživač na Massachusetts Institut of Technology (MIT) u Bostonu, te u Cambridgeu. Objavio je na desetine naučnih i stručnih radova od kojih mu redovno pristiže honoror za autorska prava. U Kongresnoj biblioteci u SAD-u (Library of Congress) može se naći desetak publikacija čiji je Ganić (ko)autor. Međutim, autorski honorari su samo mrvice u poređenju s Ganićevim imovinskim stanjem.
Sumnja se međutim, da Ganić najveći dio svog bogatstva stekao zahvaljući Aliji Izetbegoviću, čiji je bio najbliži saradnik. Naime, Izetbegović je imao običaj da svojim najvjernijim saradnicima iz privatne kase, koja se punila stranim donacijama, poklanja novac.
GDJE SU NESTALA TRI MILIONA DOLARA IZ BEČA
Prema informacijama Federalnog tužilaštva, u pronevjeri i zloupotrebi novca iz pomoći za BiH, koja je stizala tokom rata, učestvovala je nekolicina istaknutih pripadnika ratnog bošnjačkog političkog, vojnog i diplomatskog establišmlenta. Naime, desetine visokih bošnjaških dužnosnika iz tog vremena nekontrolisano su raspolagali stotinama miliona maraka, od čega je ogroman dio završio na privatnim računima. Federalno tužilaštvo, po prijavi Federalnog MUP-a i nekadašnjeg FOSS-a, raspolaže informacijama koje su sve osobe u tom periodu uzimale iznose veće od tri miliona DM. Pored Hasana Čengića, preko čijih ruku su prolazili milioni maraka, Tužilaštvo posjeduje informacije da je i Ejup Ganić od donacija iz Ambasade BiH u Austriji uzeo “za sebe” tri miliona dolara.
Prema informacijama Federalnog tužilaštva, u pronevjeri i zloupotrebi novca iz pomoći za BiH, koja je stizala tokom rata, učestvovala je nekolicina istaknutih pripadnika ratnog bošnjačkog političkog, vojnog i diplomatskog establišmlenta. Naime, desetine visokih bošnjaških dužnosnika iz tog vremena nekontrolisano su raspolagali stotinama miliona maraka, od čega je ogroman dio završio na privatnim računima. Federalno tužilaštvo, po prijavi Federalnog MUP-a i nekadašnjeg FOSS-a, raspolaže informacijama koje su sve osobe u tom periodu uzimale iznose veće od tri miliona DM. Pored Hasana Čengića, preko čijih ruku su prolazili milioni maraka, Tužilaštvo posjeduje informacije da je i Ejup Ganić od donacija iz Ambasade BiH u Austriji uzeo “za sebe” tri miliona dolara.
Navodno je Ganić odbio vratiti pozajmicu od tri miliona dolara. Kasnije je dr. Ganić svoje milionsko bogatstvo pravdao honorarima od prodaje njegove knjige u SAD-u. Federalno tužilaštvo, iako je imalo čvrste dokaze protiv ratne i poratne bošnjačke elite, nikada nije procesuiralo ovu bezočnu pljačku, međutim kako tvrdi naš izvor, to nikako ne znači da se to neće desiti.
U prilog tome da je raspolagao velikim sumama novca, govori i činjenica da je Ganić dok se kućio paralelno školovao kćerku i sina na prestižnim svjetskim univerzitetima. Kćerka Emina, rođena u Chicagu, diplomirala je na prestižnom Univerzitetu Oxford na Odsjeku za englesku književnost i evropsku istoriju (1997. do 2001.) Četverogodišnje školovanje (školarina i troškovi boravka) na Oxfordu košta preko 450.000 KM.
Prije šest godina Ganić je osnovao privatni univerzitet – Sarajevo School of Science and Technology (SSST) i to u tijesnoj suradnji s poznatim britanskim univerzitetom University od Buckingham. Nedavno je započeo izgradnju zgrade Univerziteta koja će po okončanju radova biti vrijedna oko 20 miliona KM.
Kao što smo nedavno pisali, na Ilidži je u toku izgradnja dvije zgrade u kojima će biti smješten privatni univerzitet čiji je osnivač Ejup Ganić. Ovaj univerzitet ubraja se u red najelitnijih privatnih fakulteta u BiH, s malim brojem studenata i s vrlo visokim nastavnim standardima usklađenim s partnerskim britanskim univerzitetom. Godišnje se na SSST uspijeva upisati tek oko 70 studenta i to onih koji uspijevaju položiti vrlo zahtjevan prijemni ispit, koji besprijekorno govore engleski jezik i čiji su roditelji spremni za svaku godinu studiranja platiti 10.000 KM. Ganićev univerzitet SSST trenutno radi u iznajmljenim prostorijama Akadamije nauka i umjetnosti BiH. U četverospratnicu na Ilidži trebao bi se preseliti tek za godinu dana. Međutim ni to nije sasvim izvjesno budući da je upitno da li će vlasnik univerziteta Ejup Ganić uspjeti da obezbijedi bankarski kredit za završetak radova.
U prilog tome da je raspolagao velikim sumama novca, govori i činjenica da je Ganić dok se kućio paralelno školovao kćerku i sina na prestižnim svjetskim univerzitetima. Kćerka Emina, rođena u Chicagu, diplomirala je na prestižnom Univerzitetu Oxford na Odsjeku za englesku književnost i evropsku istoriju (1997. do 2001.) Četverogodišnje školovanje (školarina i troškovi boravka) na Oxfordu košta preko 450.000 KM.
Prije šest godina Ganić je osnovao privatni univerzitet – Sarajevo School of Science and Technology (SSST) i to u tijesnoj suradnji s poznatim britanskim univerzitetom University od Buckingham. Nedavno je započeo izgradnju zgrade Univerziteta koja će po okončanju radova biti vrijedna oko 20 miliona KM.
Kao što smo nedavno pisali, na Ilidži je u toku izgradnja dvije zgrade u kojima će biti smješten privatni univerzitet čiji je osnivač Ejup Ganić. Ovaj univerzitet ubraja se u red najelitnijih privatnih fakulteta u BiH, s malim brojem studenata i s vrlo visokim nastavnim standardima usklađenim s partnerskim britanskim univerzitetom. Godišnje se na SSST uspijeva upisati tek oko 70 studenta i to onih koji uspijevaju položiti vrlo zahtjevan prijemni ispit, koji besprijekorno govore engleski jezik i čiji su roditelji spremni za svaku godinu studiranja platiti 10.000 KM. Ganićev univerzitet SSST trenutno radi u iznajmljenim prostorijama Akadamije nauka i umjetnosti BiH. U četverospratnicu na Ilidži trebao bi se preseliti tek za godinu dana. Međutim ni to nije sasvim izvjesno budući da je upitno da li će vlasnik univerziteta Ejup Ganić uspjeti da obezbijedi bankarski kredit za završetak radova.
Ejupova kćerka Emina Ganić sve donedavno bila je izvršna direktorica Sarajevo film festivala, ali i jedna od viđenijih sarajevskih trendseterica. Prošle jeseni je u domu Ganića organizovala modnu reviju kostimografkinje Sanje Džebe. To je bio modni hepening na koji su bili pozvani poznati bh. političari, glumci i pripadnici sarajevske zlatne mladeži.
“RED CARPET” NA BOSANSKOM ĆILIMU
Domaćica Emina potrudila se da ova revija bude jedinstvena po mnogo čemu. Ne samo da je prvi put na ovim prostorima,u duhu pariške visoke mode, revija održana u atmosferi privatnih salona, već je sponzor bio visokobudžetni proizvođač cigareta – Imperial Tobacco. Ganićeva, koja sebe ne svrstava u pripadnike sarajevski celebrity scene, u svom ormaru posjeduje zavidnu kolekciju odjeće i obuće visoke mode sa potpisima najpoznatijih i najskupljih modnih kreatora. Svaki komad ove odjeće vrlo je skup i košta više hiljada KM. Osim što se snobovski oblači, Ganićeva se tako i ponaša. Prije nekoliko mjeseci izjavila je da ne može u Sarajevu izdržati više od dva mjeseca a da negdje ne otputuje. Po Sarajevu se često prepričavaju njeni razuzdani tulumi na kojima se okuplja zlatna sarajevska mladež i pripadnici sarajevskog jet-seta. Organizovanje revije u kući bila je dobra prilika da se bh. javnosti pokaže bajkoviti interijer Ganićevog doma. Tako su se mogli vidjeti saloni opremljeni luksuznim namještajem i Berberovim slikama. Inače, odmah po završetku studija od 2001. godine Emina je radila je kao savjetnica specijalnog predstavnika generalnog sekretara Vijeća Evrope u BiH Sarajevu. Od 2004. godine radi za Sarajevo film festival, a prije tri godine postala je njegova izvršna direktorica.
“RED CARPET” NA BOSANSKOM ĆILIMU
Domaćica Emina potrudila se da ova revija bude jedinstvena po mnogo čemu. Ne samo da je prvi put na ovim prostorima,u duhu pariške visoke mode, revija održana u atmosferi privatnih salona, već je sponzor bio visokobudžetni proizvođač cigareta – Imperial Tobacco. Ganićeva, koja sebe ne svrstava u pripadnike sarajevski celebrity scene, u svom ormaru posjeduje zavidnu kolekciju odjeće i obuće visoke mode sa potpisima najpoznatijih i najskupljih modnih kreatora. Svaki komad ove odjeće vrlo je skup i košta više hiljada KM. Osim što se snobovski oblači, Ganićeva se tako i ponaša. Prije nekoliko mjeseci izjavila je da ne može u Sarajevu izdržati više od dva mjeseca a da negdje ne otputuje. Po Sarajevu se često prepričavaju njeni razuzdani tulumi na kojima se okuplja zlatna sarajevska mladež i pripadnici sarajevskog jet-seta. Organizovanje revije u kući bila je dobra prilika da se bh. javnosti pokaže bajkoviti interijer Ganićevog doma. Tako su se mogli vidjeti saloni opremljeni luksuznim namještajem i Berberovim slikama. Inače, odmah po završetku studija od 2001. godine Emina je radila je kao savjetnica specijalnog predstavnika generalnog sekretara Vijeća Evrope u BiH Sarajevu. Od 2004. godine radi za Sarajevo film festival, a prije tri godine postala je njegova izvršna direktorica.
Sin Emir Ganić, koji važi za najpoželjnijeg sarajevskog neženju, nešto je umjereniji od svoje sestre. Zaposlen je na očevom Univerzitetu – Sarajevo School of Science and Technology (SSST) u okviru Instituta za softverski inžinjering i informacione tehonologije i koordinator je većine projekata na fakultetu. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu a potom magistrirao na Business School na Univerzitetu u Buckinghamu u Velikoj Britaniji.
Ejup Ganić je rođen 1946. u Sebečevu, pored Novog Pazara, studirao je u Beogradu, gde je i radio kao samostalni istraživač u Institutu za hemiju, tehnologiju i metalurgiju. Ganić je u taj institut došao 1972, ali ga je Institut ubrzo poslao na doktorske studije u SAD. Doktorirao je na Tehnološkom institutu u Bostonu.
Ejup Ganić je rođen 1946. u Sebečevu, pored Novog Pazara, studirao je u Beogradu, gde je i radio kao samostalni istraživač u Institutu za hemiju, tehnologiju i metalurgiju. Ganić je u taj institut došao 1972, ali ga je Institut ubrzo poslao na doktorske studije u SAD. Doktorirao je na Tehnološkom institutu u Bostonu.
Čim se vratio, 1977. godine, raskinuo je ugovor o radu sa beogradskim institutom i došao u Sarajevo, gdje je postavljen za direktora Unisovog instituta. Javnosti je malo poznato da je Ganić bio direktor Unisovog instituta za proizvodnju raketnih goriva, što se kako saznajemo, godinama vodilo kao državna tajna.
Na prvim višestranačkim izborima u BiH, u jesen 1990, izabran je za člana Predsedništva BiH kao Jugosloven na listi Stranke demokratske akcije. Beogradski izvori tvrde da Ganić ima stan i u beogradskom naselju Rakovica. U njemu je dugo živjela Ejupova bratična, koja je studirala u Beogradu.
Postoji tvrdnje da je Ganić vlasnik još nekoliko objekata u centru Sarajeva koji se ne vode na njegovo ime. To bi se, međutim, moglo dokazati samo nakon eventualnog otvaranja istrage protiv Ganića.
Postoji tvrdnje da je Ganić vlasnik još nekoliko objekata u centru Sarajeva koji se ne vode na njegovo ime. To bi se, međutim, moglo dokazati samo nakon eventualnog otvaranja istrage protiv Ganića.
JAVNO.ba / slobodna bosna
12. Ožujak, 2010.
12. Ožujak, 2010.
Sedam dana, ljudi i ćudi
Odakle bivšem članu Predsjedništva BiH, kasnije /pot/predsjedniku Federacije BiH, šest miliona eura, ne bi trebala biti poslovna tajna: ostalo mu od ogromne zarade njegovih knjiga-bestselera o „mehanici fluida“ štampanih u SAD
Ejup Ganić sa porodicom (Foto: Mario Iličić)
Danas je na Ilidži svečano, da svečanije ne može biti, otvoren Univerzitet SSST (Sarajevo School of Science and Technology) čiji je osnivač i vlasnik prof. EJUP GANIĆ.
Ganić je podsjetio da je od osnivanja u ovaj Univerzitet uložio šest miliona eura. Odakle bivšem članu Predsjedništva BiH, kasnije /pot/predsjedniku Federacije BiH, šest miliona eura, ne bi trebala biti poslovna tajna: ostalo mu od ogromne zarade njegovih knjiga-bestselera o „mehanici fluida“ štampanih u SAD.
Ganićeve knjige, samo neupućeni i zlonamjerni to ne (pri)znaju, decenijama ne silaze sa vrha najprodavanijih knjiga u američkim knižarama. Prošle ga je godine za dlaku prešišao James Patterson sa svojim petparačkim knjižicama o psihologu Alexu Crossu; Patterson je zaradio 90 miliona dolara, a Ganić samo koji dolar manje. Godinu dana ranije Ganićevi ukoričeni fluidi u mrtvoj trci za prsa su na policama prestigli Isijavanje Stephena Kinga…
Još jedan pisac naučno-popularnih bestselera golemi novac od prodaje knjiga uložio je u univerzitetsku edukaciju budućih pokoljenja.
Bivši direktor GRASA-a IBRAHIM JUSUFRANIĆ, vlasnik Univerziteta u Travniku. Njegova neprolazna knjiga Sistem i metod finansiranja kao faktor optimalnog razvoja javnog gradskog saobraćaja ni nakon trideset godina ne gubi na aktuelnosti, uzbudljivosti i, naravno, čitanosti, o čemu svjedoče svi relevantni box-officei.
Jusufranićeva knjiga nezaobilazno je štivo u gradskom prevozu, metroima, pa čak i taxijima na cijeloj planeti. I Jusufranić je ogromnu zaradu, kao i Ganić, najprije uložio u svoj porodični dvorac u Sarajevu, a ostatak u naučno-edukacijsko uzdizanje generacija koje dolaze.
Andrej Nikolaidis u prepametnom i savršeno organiziranom programskom romanu Parezija-Odlaganje piše kako je «prvobitna akumulacija kapitala, jasno eufemizam za opštu pljačku. Usljed toga «danas tajkunski portparoli, brižljivo raspoređeni na strateška mjesta, ističu kako su se bogati obogatili zato što su bili sposobniji. Nisu, obogatili su se zato što su bili privilegovani. Otud i njihov prezir prema ideji jednakosti-jer nejednakosti duguju sve što imaju».
Filozof Slavoj Žižek u pogovoru Parezije piše kako bi da ima pravde u svijetu «Nikolaidisov roman trebao biti bestseler, veći od romana Jamesa Pattersona ili Johna Grishama“. A možda čak i od bestseler-skripti Ejupa Ganića i urnebesnih zgoda i nezgoda u gradskom prijevozu, ovjekovječenim u djelima Ibrahima Jusufranića…
(Cijelu kolumnu Senada Avdića pročitajte u novom broju Slobodne Bosne koji je u prodaji od četvrtka, četvrtog oktobra)
slobodna-bosna.ba
03. Oktobar 2012
03. Oktobar 2012
