petak, 21. siječnja 2022.

Netransparentnost Ujedinjenih naroda: Kako je UNDP dijelio milione dolara pomoći BIH za borbu protiv Covida (preuzeto sa portala Direkt)

https://www.direkt-portal.com/netransparentnost-ujedinjenih-naroda-kako-je-undp-dijelio-milione-dolara-pomoci-bih-za-borbu-protiv-covida/?fbclid=IwAR1-SMR3KKirtw83IFQJhxtCOfe6PRFR0VeDlSP_9nHKjcXdDQ4ifusuajw

Objavio portal Direkt,  25.12.2020, autor: Predrag Blagovčanin/Tačno.net

 

UNDP BIH je kroz program „Odgovor na Covid 19“ nabavljao medicinsku opremu na krajnje netransparentan način. Budžetskim sredstvima građana ove države, kao i donacijama za borbu protiv pandemije, ova međunarodna organizacija favorizirala je pojedine dobavljače te sklapala ugovore sa firmama koje su bile uključene u afere koje su obilježile ovu godinu.

 

 

Dešavanja sa milionskim nabavkama respiratora preko firme Srebrna Malina ili druge medicinske opreme preko fiktivnih firmi poput firme Patrio d.o.o. Visoko o čemu je portal Tačno.net pisao, bile su jedna od glavnih argumenta predstavnicima različitih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovina da UNDP-u prepuste odgovornost transparentnog trošenja donacija kao i budžetskih sredstava.

Podsjećamo, kao odgovor na pandemiju korona virusa UNDP BIH formira interni tim sa ciljem podrške vlastima i zdravstvenim institucijama Bosne i Hercegovine u nabavci lijekova, koordinaciji, procjeni ekonomskih i socijalnih efekata. Tako je UNDP BIH od marta ove godine nabavljao medicinsku opremu novcem različitih međunarodnih i domaćih donatora što po navodima ove organizacije predstavlja potvrdu uloge UNDP-a kao partnera za izvršavanje složenih zadataka u vrijeme krize.

Zaključno sa 15. decembrom ove godine, Vlade Posavskog kantona, Kantona Sarajevo, Srednjobosanskog kantona, Hercegovačko-neretvanskog, Zapadnohercegovačkog, Zeničko-dobojskog kao i Institut za javno zdravstvo RS-a te grad Doboj, uplatili su ukupno nešto više od 16 miliona KM za nabavku medicinske opreme.

Pored budžetskih sredstava Bosne i Hercegovine, UNDP raspolaže i sa 7 miliona eura pomoći Evropske unije našoj državi kao i donacijama Švicarske i Norveške vlade, donacijama Novartis pharma servisa u iznosu od 150.000 KM te vlastitim sredstvima u iznosu od 488.000 USD.

Čuj transparentno 

Kanton Sarajevo je dosad na račun UNDP-a prebacio 8,5 miliona KM. U aprilu ove godine premijer Mario Nenadić istakao je da javne nabavke treba u što većem broju kanalisati preko UNDP-a iz razloga efikasnosti, uštede i transparentnosti.

Međutim, sa ove vremenske distance evidentno je da je proces nabavki medicinske opreme vršen preko UNDP BIH nije donio uštede, a svakako ni transparentnost.

Krajem novembra portalu tačno.net obratila se grupa ponuđača na tenderima UNDP-a sa tvrdnjama da je proces nabavke kompromitovan sa ciljem favoriziranja pojedinih distributera medicinske opreme.

„UNDP je vršio nabavku kako je htio. Kriterijume je postavio onako kako su im rekli određeni dobavljači te su se mijenjali od postupka do postupka. Ako je neko bio registriran u Agenciji za lijekove BiH ili imao registrirano medicinsko sredstvo, tada je to zatraženo, a bilo je slučajeva kada su stavljani zahtjevi za koje se zna ko ih ima ili da u takvom postupku nemaju smisla. Ne zaboravimo da UNDP nema stručnjake za medicinska sredstva u organizaciji, već se oslanjao na dobavljače i njihove inpute, a ponekad od krajnjeg korisnika, što je jasno iz tendera i načina na koji su kreirani. Čak ni kriterijumi koji su opšta pravila, nisu morali biti ispunjeni. Niko od nas nikada nije mogao vidjeti ili saznati što nije dobio tender. Transparentnost UNDP-a je ravna nuli.“

Tragom ovih informacija, portal Tačno.net obratio se uredu UNDP-a sa zahtjevom za dostavu spiska dobitnika tendera kao i isplaćenih novčanih iznosa. Iz UNDP-a su dostavili link sa spiskom koji je u roku od 24 sata povučen.

U periodu od inicijalne komunikacije sa predstavnicima UNDP-a do danas, spisak dobitnika tendera u više navrata je modifikovan, uključujući i novčane iznose isplaćene za pojedinačne nabavke. Na naše pitanje iz kojih razloga svjedočimo konstantnim izmjenama, iz UNDP-a su odgovorili da je problem tehničke prirode.

Da ogranak ove međunarodne organizacije u Bosni i Hercegovini ima problem sa transparentnošću nabavki kao i očigledno određene tehničke probleme, govori i podatak da na zvaničnoj stranici UNDP-a možete naći dobitnike tendera u državama poput Hondurasa ili Zambije ali dobitnike tendera u Bosni i Hercegovini ne možete pronaći.

Izvor portala Tačno.net iz UNDP-a BIH koji, kako je naglasio, zbog sankcija ne može javno govoriti, ističe da je niz tendera namješten određenim dobavljačima.

„Postoji direktna komunikacija sa dobavljačima i direktno se kupovalo od njih ili su njihove specifikacije opreme navedene u tenderima. Određene stvari su se kupovale po mnogo većim cijenama od tržišnih. Imate tendere koji su bili otvoreni samo 2 sata kako bi prošao dobavljač koji je bio pripremljen da reaguje tako brzo jer je njegova specifikacija bila u tenderu. Ali ono što je zabrinjavajuće je da na svaki pokušaj ukazivanja na ove probleme, niko nije reagovao.“

Tako su se u određenim tenderima, u zavisnosti od nabavke, kao diskvalifikacioni element tražile prateće dozvole Agencije za lijekove i medicinska sredstva BIH ili godišnji promet ekvivalentan vrijednosti ponude. U drugim tenderima za medicinsku opremu to nije bio slučaj.

Na naše pitanje zbog čega su ovi eliminacioni faktori prisutni u određenim tenderskim dokumentacijama a u drugim ne, istakli su da UNDP koristi različite metode nabavke u zavisnosti od roba i usluga koje nabavlja.

„Procedure nabavke su dizajnirane i implementirane u skladu sa principima nabavke najbolje vrijednosti za novac, integritet, kompetitivnost te transparentnost. Sve specifikacije kao i kriteriji vezani za Covid-19 su pripremljeni u konsultaciji sa krajnjim korisnicima i zdravstvenim institucijama, kao i Svjetskom zdravstvenom organizacijom te UNDP ekspertima.“

Na naše pitanje koji eksperti su učestvovali u kreiranju tenderskih specifikacija za nabavku medicinske opreme nisu dali odgovor, obzirom da, kako su naveli, politika UNDP-a je da ne daje informacije o uposlenicima.

Također ističu da je UNDP u potpunosti posvećen pomaganju državama i stanovnicima, koristeći sredstava donatora i partnera maksimalno profesionalno.

„Odgovor na Covid-19 zahtijevao je rad na vrijeme kako bi se medicinske potrepštine dostavile bolnicama i zdravstvenim radnicima na prvoj liniji širom zemlje kako bi se spasili životi.“

Kome da se zahvalimo za „spašene živote“

Na stranici koja je u trenutku pisanja ovog teksta još uvijek dostupna, nalazi se spisak firmi koje su od marta do novembra ove godine dobile tendere za nabavku medicinske opreme.

Tako je UNDP BIH 23. marta potpisao ugovor sa firmom Cubicus d.o.o. Sarajevo u vrijednosti 114 hiljada dolara.

Upravo je ova firma bila učesnica niza afera, poput nabavke 40 respiratora za Univerzitetski Klinički centar Sarajevo u vrijednosti 3 miliona KM. Respiratori nikad nisu isporučeni. Također, Cubicus je u jeku pandemije isporučio i 20.000 testova Federalnoj upravi civilnih poslova po enormno visokoj cijeni od 1,3 miliona KM. Prema pisanju portala Žurnal.info u tom trenutku ova firma nije imala dozvolu Agencije za lijekove BIH.

 

Sa firmom Panta Rei Sarajevo UNDP BIH potpisuje dva tendera, prvi u maju a drugi u septembru ove godine. Ukupan iznos ugovora potpisanih sa firmom Panta Rei iznose nešto više od 140 hiljada dolara.

Podsjećamo, firma Panta Rei u žižu bh. javnosti dolazi početkom maja kada mediji objavljuju informaciju da je firma u vlasništvu Bariše Bejtovića, sina kantonalne zastupnice Bilsene Šahman, koja se bavila prodajom kolača, sklopila ugovor sa Federalnom upravom civilnih poslova za nabavku maski ukupne vrijednosti 52 hiljade KM. Sarajevsko Tužilaštvo u decembru ove godine donijelo je odluku o neprovođenju istrage protiv ove firme.

Također, UNDP BIH je preko ugovora sa firmom Licentis d.o.o. nabavljao lijek Favipiravir u vrijednosti 173 hiljade USD za potrebe bolnica i zdravstvenih centara u Sarajevu. Prema pisanju Fokus.ba portala ovaj lijek pojavio se u slobodnoj prodaji u sarajevskim apotekama po cijeni od 300 KM, mada kliničko ispitivanje nikada nije završeno.

Kao najznačajniji dobavljač Covid testova za UNDP pojavljuje se firma CEE MED u vlasništvu Medina Okića. Ova firma je u vremenskom periodu od marta do decembra, barem po zadnjem update-u zvanične stranice UNDP-a, potpisala 10 tenderskih ugovora ukupne vrijednosti od 1 milion i 244 hiljade USD odnosno cca 2 miliona KM.

Prema podacima poslovnog portala AKTA.ba ova firma ima godišnji promet od 260.000 KM i jednog uposlenog.  Indikativno, kriteriji poput godišnjeg prometa u tenderu nisu bili eliminacioni faktor za ovu firmu. Također postavlja se i pitanje i zarade ove firme na ugovorima potpisanim sa  UNDP-om.

CEE MED d.o.o. prema podacima Izdatih Saglasnosti za interventni uvoz za period 15.03.-31.05.2020.,  imala je tri uvoza testova za Covid. Prvi uvoz datira od 23. marta vrijednosti nešto više od 30.000 KM. Tri dana kasnije CEE MED uvozi drugi kontigent kitova za korona virus u vrijednosti od 52.000 KM. Početkom aprila ista firma uvozi 500 komada detection kitova za Covid ukupne vrijednosti 293.000,00 KM. Vrijednost ukupnog uvoza u ovom periodu iznosi  nešto više od 375 hiljada KM.

U istom periodu CEE MED testove prodaje UNDP BIH kroz tri tendera ukupne vrijednosti cca 785 hiljada KM.

Sa Medinom Okićem vlasnikom firme CEE MED d.o.o Sarajevo, uspostavili smo kontakt kako bi razjasnili razlike u cijenama od nekih 400 hiljada KM kao i sam način poslovanja ove firme sa UNDP-om. U odgovoru iz ove firme zahvalili su nam se na interesovanju ali su odbili da govore za portal Tacno.net konstatacijom da nemaju ovlaštenja UNDP-a da javno objavljuju poslovne podatke.

Najveća pojedinačna nabavka UNDP-a u proteklom periodu bila je nabavka 30 respiratora 14. aprila po cijeni od milion i 125 hiljada dolara. Tender za nabavku respiratora dobila je firma IDS-Zdrava sredina koja se inače bavi dezinfekcijom, deratizacijom i dezinsekcijom prostora.

Ova firma primarno surađuje sa javnim ustanovama. Od 2017. godine do danas, prema podacimaAgencije za javne nabavke, potpisala je 85 ugovora ukupne vrijednosti  285.000 KM.

U periodu od početka pandemije, IDS-Zdrava Sredina za Federalnu civilnu zaštitu nabavljala je zaštitne maske 30.000 komada za 58.000 KM te dezinfekcijsko sredstvo 11.616 komada „handy sept za ruke“ i 6.600 komada „dezi clean“ sredstva za dezinfekciju. Vrijednost ove nabavke iznosila je 308 hiljada KM.

Prema informacijama koje dolaze iz UNDP BIH u proteklom periodu potpisali su direktne sporazume u vrijednosti ispod 2 miliona dolara.

Tender za nabavku respiratora kupljenih od firme IDS Zdrava Sredina nismo uspjeli pronaći.

Postavlja se pitanje kako je IDS Zdrava sredina bez servisera, ovlaštenja od strane proizvođača i osoblja za instalaciju ovih respiratora dobila tender UNDP BIH u vrijednosti od milion i 125 hiljada dolara?

Odgovore na naša pitanja vezano za poslovanje ove firme do objave ovog teksta nismo dobili, a direktor IDS Zdrave sredine, Tarik Vatreš nije odgovorio na naš poziv za razgovor.

Edis Arifagić i Mario Nenadić

Edis Arifagić i Mario Nenadić (Foto: press KS)

Edis Arifagić, nekadašnji menadžer Programa opravka od poplava, današnji šef Programa za lokalni razvoj, istakao je da je zadovoljan dosadašnjim poslom nabavki medicinske opreme. O pojedinačnim nabavkama nije mogao razgovarati. Negirao je bilo kakvo favoriziranje ponuđača na tenderima UNDP BIH, pravdajući odobravanje tenderske dokumentacije timovima ove organizacije u Istanbulu i New Yorku.

Od zaraženih malina do Odgovora na Covid-19

U periodu od 2014. godine do 2016. godine prema pisanju medija kao i internim izvještajima UNDP BIH kroz projekat „Odgovor UN-a na poplave u BIH“ donirao je maline zaražene bakterijskim rakom korijena. Zbog ovog propusta niz poljoprivrednika doživio je astronomske gubitke obzirom da je nakon sadnje zemljište ostalo kontaminirano za periodu od 5 godina.

„Uložio sam dosta truda. Uveo sam navodnjavanje, uzeo pozajmicu da kupim štapove, žicu. Proveo sam 2 godine orajući i kopajući – ovo je katastrofa. Takođe sam uzeo kredit za maline u vrednosti 3000 m2 . Ovaj kredit je 10.000 maraka sa kamatnom stopom od 17%. Mogu vam to i dokazati. Molim vas da me posjetite na gazdinstvu. Moja porodica je vrlo nezadovoljna. Takođe sam morao da kupim parcelu i da je prilagodim poljoprivrednim aktivnostima, što je bilo značajno ulaganje. Razočaran sam u UNDP Sarajevo zato što osećam pritisak sa njihove strane, jer sam pripremio tužbu zbog zagađenosti zemljišta i gubitka prihoda u protekle 2 godine. Umjesto da dobijem maline za 4000 m2, a pripremio sam zemlju za tu količinu, dobio sam sadnice maline za 3000 m2, odnosno sadnice Polke za 1500 m2 i sadnice Mikera za 1500 m2 . Svega 1% sadnica Mikera je bilo plodonosno, te više ne vjerujem nikome“, navod iz službenog izvještaja.

Afera oko zaraženih malina nikada do kraja nije rasvijetljena niti su nadležni koji su dopustili ovakav propust odgovarali ali ono što je začuđujuće je da UNDP BIH iz ove afere nije izvukao pouke.

Upravo to vidimo na UNDP-om programu „Odgovor na Covid-19“ koji obiluje nabavkama koje su vršene na krajnje netransparentan način. Ironija čitave priče ogleda se upravo u podatku da će predstavnici ove međunarodne institucije uskoro organizovati tribinu o transparentnosti javnih nabavki ili iskazati zabrinutost za stepen korupcije u Bosni i Hercegovini. Međutim i UNDP BIH snosi dio odgovornosti. Jer ovaj put nisu u pitanju zaražene maline nego kako i sami tvrde u pitanju su ljudski životi.

 

 

 

 

 

ponedjeljak, 10. siječnja 2022.

Zamjenika ambasadora optužuju za teške malverzacije Crnadak naredio hitno vraćanje Bitange u BiH zbog afere u Ambasadi u Teheranu (BLIN, 01.02.2018.)

 https://banjalukain.com/clanak/171884/crnadak-naredio-hitno-vracanje-bitange-u-bih-zbog-afere-u-ambasadi-u-teheranu

 O tome da je MVP-u Igor Crnadak naložio, kako kažete, da me za početak vrati u sjedište sam saznao od Vas. Ako je to istina, onda bi za to trebao imati i dobre razloge i argumente, a ako ih nema, to sve govori o radu MVP BiH, naveo je, između ostalog, Bitanga u svojim opširnim odgovorima

 

Izvor: Nezavisne.com

 

Ambasadu BiH u Iranu posljednjih mjeseci drma velika afera koja je kulminirala teškim optužbama ambasadora Kemala Muftića prema svom zamjeniku Satku Bitangi, nakon čega je ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak naložio hitno vraćanje Bitange u BiH!

 

 

Prema dokumentu koji je u posjedu "Nezavisnih", Muftić je optužio Bitangu, inače savjetnika u Ambasadi BiH u Teheranu, za teške malverzacije i zloupotrebe položaja, što bi, ukoliko se sve pokaže tačnim, moglo proizvesti velike posljedice po MVP BiH, odnose BiH i Irana, ali i samog Bitangu.

 

U pismu Muftić navodi kako je uvidom u elektronsku poštu Ambasade BiH u Teheranu uočio da je Bitanga njegov raniji dopis u sjedište MVP BiH "uzeo iz arhiva, na njemu dopisivao svoje komentare, stavio štambilj Ambasade, te ponovo poslao u sjedište."

 

"Ovo je nedopustivo korištenje službenih dokumenata i njihovo falsifikovanje. Posebnu težinu ima neovlaštena upotreba štambilja Ambasade, koji se nalazi u posjedu savjetnika Bitange i koji je više puta uzurpirao pravo njegovog korištenja", navodi Muftić u pismu upućenom sjedištu bh. diplomatije.

 

Najteža njegova optužba je da Bitanga "vodi paralelne diplomatske aktivnosti u vidu njegova dva neodobrena putovanja u UAE u novembru i decembru 2017. godine".

 

"Ovo ima posebnu težinu kada znamo da Iran sa svojim susjedima ima izuzetno loše odnose. U to spada i naglašeno druženje s predstavnicima ambasada nekih od ovih zemalja, objavljivanje na javnim mrežama ovih fotografija. To se može smatrati porukama koje Iranu šalje BiH. Dosadašnja šutnja administracije ohrabruje ovako ponašanje", upozorava Muftić.

 

Na kraju pisma on zahtijeva od MVP BiH "da ovakvo ponašanje Bitange, koje smatra nedopustivim", ispitaju i donesu odluku koja je ranije predložena (o njegovom povlačenju u sjedište).

 

Ministar Crnadak u izjavi za "Nezavisne" ističe da sukob između Muftića i Bitange dugo traje.

 

"Nakon optužbi koje su iznesene i nakon odlaska naše revizije na lice mjesta i napravljenog izvještaja, ja sam dao nalog da se Bitanga povuče i vrati u sjedište", potvrdio je Crnadak za "Nezavisne".

 

Na pitanje da li će MVP poduzimati druge mjere, s obzirom na ozbiljnost optužbi i ukoliko se one pokažu tačnim, odgovorio je da se Bitanga najprije mora vratiti u BiH.

 

"Ako se pokaže da ima stvari koje zahtijevaju i drugu vrstu akcija, MIP će ih sigurno poduzeti. Niko neće i ne smije biti zaštićen", zaključuje Crnadak.

 

Podsjećamo, "Nezavisne" su ranije objavile da je MVP početkom decembra 2017. hitno poslao reviziju u Ambasadu u Iranu zbog informacija o zloupotrebama u vezi sa korištenjem dnevnica za putovanja, isplaćivanjem plaća i velikim personalnim sukobom ambasadora i njegovog zamjenika.

 

Nakon toga se pismom redakciji obratio Bitanga, koji je pokušao da demantira dio iznesenih navoda.

 

"Nezavisne" su i juče željele da dođu do njega bezuspješnim pozivima na brojeve Ambasade u Teheranu (na koje se niko danima ne javlja).

 

Na kraju nam je odgovorio na pitanja mailom, u kojima najprije navodi "da su svi pečati Ambasade svima dostupni", te kako nije falsificirao "nijedan dokument u svom životu, a pogotovo ne Ambasade".

 

Za "paralelne diplomatske aktivnosti" kaže da mu nije jasno šta to znači, ali priznaje da je tačno da je boravio u UAE, "ali na svadbi sina šeika Taleba bin Saqr Al Qassimia", za kojeg tvrdi da je veliki prijatelj BiH.

 

Također, Bitanga priznaje da je bio kratko i u UAE tokom novogodišnjih praznika, "kada je ambasador bio na turističkom putovanju sa suprugom, u vrijeme kad su počele demonstracije u Iranu", navodeći da je ambasador samo nastavio svoj odmor.

 

Priznaje i da se, osim sa mnogim diplomatama, "druži ponekad i s otpravnikom poslova UAE u Teheranu", ali kaže da u tome ne vidi ništa sporno.

 

U svojim odgovorima on tvrdi kako je već pet mjeseci izložen mobingu od strane ambasadora, te da je od sjedišta tražio instrukcije.

 

"O tome da je MVP-u Igor Crnadak naložio, kako kažete, da me za početak vrati u sjedište sam saznao od Vas. Ako je to istina, onda bi za to trebao imati i dobre razloge i argumente, a ako ih nema, to sve govori o radu MVP BiH", naveo je, između ostalog, Bitanga u svojim opširnim odgovorima.

 

(Nezavisne.com, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)

 

MOJI DRAGI PRIJATELJI - ERIC NELSON I FILIPPO TATTONI - MARCOZZI (Satko Bitanga, Facebook javna objava, 25. decembar, 2020.)

 

MOJI DRAGI PRIJATELJI - ERIC NELSON I FILIPPO TATTONI - MARCOZZI
Ambasadora Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini NJE. Erica G. Nelsona upoznao sam 2006. godine u Minhenu. U to vrijeme ja sam bio generalni konzul BiH u Minhenu, a Eric Nelson je nekoliko mijeseci nakon mene postao generalni konzul SAD u glavnom gradu Bavarske.
Sjećam se dobro i našeg upoznavanja i prvog susreta. Ja sam već nekoliko mjeseci bio u Minhenu, a Eric je tek stigao i imao je prvo svoje javno obraćanje i predavanje u „Ameriken Haus“ u ovom gradu. Mislim da sam ja bio jedini generalni konuzul koji je prisustvovao tom događaju. Bilo je vrlo interesantno predavanje, pa sam sačekao da se završi, kako bih mu čestitao i poželio dobrodošlicu, ugodan boravak i uspješan diplomatski rad.
Tako je i bilo, upoznali smo se nakon završetka manifestacije. Zaželio sam mu dobrodošlicu u Minhenu i Bavarskoj, kurtoazno smo razmijenili nekoliko rečenica na njemačkom jeziku, jer Eric odlično, pored svoga maternjeg jezika, govori njemački, zatim španski, italijanski i još neke jezike. Pozdravili smo se, te razmijenili i brojeve telefona i tako je počelo naše dugogodišnje poznanstvo i prijateljstvo koje traje sve do sada. Inače, NJ. E. Eric Nelson je dugogodišnji profesionalni i vrlo uspješni američki diplomata.
Ubrzo nakon toga smo se vidjeli na jednom od diplomatskih prijema, te me je Eric tada upoznao i sa svojim dugogodišnjim partnerom Filippom Tattoni-Marcozziem, rođenim Italijanom. Nakon toga smo se često viđali, uglavnom na brojnim prijemima, te smo uspostavili na početku vrlo korektne i profesionalne odnose. Nakon izvjesnog vremena to je prešlo u druženje i prijateljstvo, a koje traje sve do danas. Često smo se u to vrijeme viđali na diplomatskim i drugim prijemima, raznim manifestacijama, izložbama, koncertima, pa smo uskoro prešli na TI, tako da su oni postali i ostali za mene samo Eric i Filippo, a ja za njih Satko.
Posebno pamtim kada me je Eric pozvao tokom mjeseca Ramazana u svoju rezidenciju, jer je organizirao iftar samo za dvojicu generalnih konzula (BiH i Turska), nekoliko udruženja i prijatelja, a kao specijalni gosti na tom iftaru bili su tadašnji američki ambasador u Berlinu i više ministara iz bavarske vlade. Eric je organizirao sve baš kako treba i po islamskim propisima, a tom događaju prisustvovao je i moj prijatelj hafiz dr. Benjamin ef. Idriz. Od tada su i njih dvojica postali poznanici, a kasnije i dobri prijatelji. Poslije toga, Eric sa svojim saradnicima iz Konzulata, moja porodica i ja smo bili Benjaminovi gosti u Islamskom centru u Penzbergu, kada je on organizirao iftar za svoje džematlije, predstavnike svih religijskih zajednica i zvaničnike Penzberga. Tom iftaru i sličnim drugim događajima prisutvovao je i Filippo, jedan predivan, kulturan, ljubazan, veseo i vrlo obrazovan čovjek. U Minhenu su Eric i Filippo upoznali i moju suprugu Narcisu i kćerku Kanitu.
Odlično se sjećam i drugog iftara, koji je Eric ponovno organizirao u svojoj rezidenciji, kada sam se nakon njega i ja obratio sa pozdravnim govorom prisutnim zvanicama. Ne mogu zaboraviti njegovu tada izgovorenu pozdravnu rečenicu: „Amerika je i zemlja muslimana i zato pored božićnog prijema, uvijek organiziram i iftar za muslimane i druge prijatelje.“
U lijepom sjećanju mi je je, pored mnogih naših zajedničkih susreta, druženja i kontakata, ostala i privatna večera čiji je domaćin bio Eric, gdje sam, uz njegovu saglasnost, pozvao kao moga gosta akademika dr. Enesa Karića, koji je u to vrijeme bio gost predavač na LMU u Minhenu.
Ja sam se vratio iz Minhena u BiH u maju 2009. godine, a Eric je nakon nekoliko mjeseci završio svoj mandat u Minhenu, te je nakon toga radio kao diplomata u drugim državama i u Washingtonu.
O tome da je Eric imenovan za ambasadora SAD u BiH saznao sam od moje supruge koja je tu vijest vidjela na TV. Bio sam obradovan i sretan da ću biti u prilici da se nakon skoro 10 godina opet vidim sa mojim prijateljima. I tako je i bilo. Naš prvi susret je bio ubrzo, nakon njegovog dolaska na poziciju ambasadora SAD u Sarajevo, na jednom prijemu u Domu Armije. Sa Ericom je bio i Filippo. Zaista smo sva trojica bili obradovani da se vidimo nakon toliko godina i to u Sarajevu. Od tada traju naša druženja i susreti.
Posebno mi je bilo drago da su Eric i Filippo prihvatili moj poziv, kada sam u restoranu „Galija“ u Sarajevu slavio svoj 59-ti rođendan, a gdje su bili prisutni moja supruga i sin Kemal. A ganuo me je skoro do suza kada mi je u decembru 2019. godine iz SAD, gdje je u to vrijeme bio, izrazio saučešće povodom smrti moje majke. Nažalost, nekoliko mjeseci kasnije umrla je i Ericova majka.
Od tada imamo povremene kontakte, jer Eric kao američki ambasador u BiH ima previše obaveza i susreta, a ja ne želim da ga ni na koji način remetim u njegovom poslu. Ali, mi nikada ne zaboravimo da jedni drugima
čestitamo
rođendane, razne praznike, kao i da dijelimo neke teške, ali i lijepe privatne trenutke koji nam se svima dešavaju.
Zadnji naš duži susret bio je u septembru ove godine kada mi je Eric došao u privatnu posjetu u Hercegovinu. Proveli smo tada nekoliko sati u opuštenom druženju pored rijeke Krupe u Hutovom blatu, vozili se čamcem i uživali u ribljim specijalitetima. Nažalost, Filipo je tada bio u Italiji, ali se nadam da će uskoro njih dvojica biti opet moji dragi gosti u mome rodnom kraju u Hercegovini. Sada Eric dosta dobro razumije i priča i naš bosanski jezik, pa često u našim razgovorima koristimo tri jezika, engleski, njemački i bosanski.
Diplomatija nije samo stroga profesija i ozbiljan posao, kao i zastupanje interesa države koju predstavljate u inostranstvu. Pored toga, diplomatija je i upoznavanje raznih ljudi, drugih običaja i kultura tokom posla u inostranstvu. Čitavo vrijeme diplomatskog rada bilo gdje u svijetu svi mi upoznamo i sretnemo puno važnih ljudi, od predsjednika, ministara, stranih diplomata, do biznismena, umjetnika i običnih ljudi, ali samo sa nekima od njih postaneš i ostaneš pravi prijatelj, bez bilo kavog interesa.
Eric i Filipo su bili i ostali prije svega moji dobri i dragi prijatelji, a posebno sam sretan što su trenutno obojica u mojoj zemlji BiH, jer njih dvojica rade odlično svoj posao, kako u interesu SAD, tako isto i u interesu naše države i svih njenih naroda i građana, bez obzira na njihovu naciju, religiju i svjetonazor. Možda sam i ličan, ali po mome mišljenu Eric je do sada najbolji i najaktivniji ambasador SAD u našoj zemlji. A normalno, u svemu tome veliku pomoć i podršku ima od Filippa.
Poštovani moji prijatelji, drag Eric, dragi Filippo koristim ovu priliku da vama i vašim porodicama
čestitam
Božić i zaželim vam dobro zdravlje, puno sreće, uspjeha u radu i sve najbolje u Novoj 2021. godini.
Do skorog viđenja u Sarajevu ili u Hercegovini pozdravljaju vas vaši prijatelji iz BiH Narcisa, Kanita, Kemal i Satko.





Punac Emila Tedeschija iz Širokog Brijega opet utekao u Moskvu (Irena Divković Milanović, Imperijal, 19.02.2021)

 http://www.imperijal.net/1/13/radar/2447/punac-emila-tedeschija-iz-sirokog-brijega-opet-utekao-u-moskvu.html?fbclid=IwAR12JYmUjvvjbrKo2AeWxnK3_psSro5Uy38IfmQIJ-aq_sZ5UwVssNHApLo

 

Nakon pisanja Imperijala

Punac Emila Tedeschija iz Širokog Brijega opet utekao u Moskvu

Mihajlo Perenčević se u kolovozu prošle godine odjavio iz Hercegovine i prijavio u ruskoj prijestolnici
 Jedan od najbogatijih i najmisterioznijih Zagrepčana, neokrunjeni je kralj Malog Lošinja a ruski mediji ga nazivaju 'hrvatskim novčanikom Vladimira Putina'. Posjeduje američku putovnicu a istodobno je s ortakom Krešimirom Filipovićem zakupac dvorca i kompleksa u Gelendžiku koji je zatočeni Aleksej Navaljni nazvao Putinovim dvorcem. Dobio je odličje predsjednika Rusije ali i ruskog patrijarha.... U članku koji slijedi razotkrivaju se njegove porezne ali i transakcije vrijedne milijarde kuna.
 

U kolovozu prošle godine, sudeći po relevantnim sudskim podacima, Mihajlo Perenčević odjavio se s adrese u Širokom Brijegu i prijavio na adresu u Favejevoj ulici u Moskvi. Predzadnje porezno utočište imao je u susjednoj Hercegovini, tradicionalnom utočištu Hrvata koji se nađu na meti pravosuđa. Doduše, Perenčevića nitko sudski ne goni ali je evidentno da počinju njegovi porezni problemi. Naime, godinama je vješto mijenjao adrese kako bi izbjegao visoka poreznih davanja sukladno ostvarenim enormnim profitima u biznisu na tri kontinenta (SAD-u, Europi i azijskom dijelu Rusije).

Istraživači okupljeni oko OCCRP-a pokušavali su detektirati zadnju adresu Mihajla Perenčevića ali u tome nisu uspjeli. Odgonetke se nekad skrivaju na lako dostupnim mjestima - sudskim ili  zemljišnim registrima. Tako je i u slučaju jednog od zasigurno financijski najtežih hrvatskih državljana - ujedno punca sina najbogatijeg hrvatskog tajkuna Emila Tedeschija koji nosi tatino ime. Prvi dokaz da je Perenčević u bijegu od američkih ili europskih poreznika posegnuo za adresom u Širokom Brijegu detektirali smo u zemljišnom registru Malog Lošinja.

Tamo se naime Perenčević sa suprugom Sonjom uknjižio kao vlasnik reprezentativne vile u uvali Čikat. Uz ime vlasnika - znakovito - nije bila upisana zagrebačka adresa - kao što je to bio slučaj s prethodnim Mihajlovim upisima u zagrebačkoj i malološinjskoj gruntovnici. Naime, te 2018. uz njegovo ime bila je upisana adresa u Ulici Kralja Zvonimira u Širokom. Slijedom tog otkrića pogledali smo stanje u registru Trgovačkog suda u Zagrebu. Tamo nas je dočekalo zanimljivo otkriće. Perenčević je naime u roku tri godine, počev od 2015., tri puta mijenjao adresu. Te godine je zamijenio LA adresu na Beverly Hillsu - 519 North Canyon Drive - adresom na Trgu  Ante Starčevića 4 u Širokom Brijegu.

Lako smo ustanovili da se na toj adresi nalazi Hotel Park s 4 i pol zvjezdice. Dakle, očito je da se Perenčević samo fiktivno iz SAD-a preselio u Široki Brijeg. Očito je to napravio iz poreznih razloga - naime tih je godina Perenčevićeva ruska tvrtka Velestroj (u originalu Velesstroy) ostvarivala ekstra profit a on je, osim hrvatskog i američki državljanin, te je vjerojatno želio izbjeći plaćanje poreza SAD-u. 

Prema podacima iz  Los Angeles gruntovnice supružnici Perenčević su na spomenutoj adresi kupili luksuznu vilu 2002. za 2,22 milijuna dolara. Vila je sada vlasništvo Sonje Perenčević. Perenčevićeva adresa na kojoj je živio prije prijave u Americi bile su zagrebačke Kozarčeve stube 3, ulica - odvojak iz Pantovčaka. Prema zemljišnim podacima vlasnik vile na toj adresi u doba socijalizma bila je tvrtka  Unikum hortikulturnog komunalnog poduzeća, OOUR Građevinarstvo.

Pravni sljednik te tvrtke je Trgovačko društvo Zrinjevac iz Zagreba. Na toj adresi, koja je prijavio 1996. kada je bio član NO-a riječke tvrtke JadrankolorPerenčević  nema uknjiženo vlasništvo. U tom NO-u je bio tri godine, do travnja 1999. godine. Potom se Perenčević ukazao kao fizički osnivač tvrtke Valadria u Zagrebu 2009 godine. Zanimljivo je kako je tu tvrtku osnovao preko washingtonske tvrtke Trenton & Partners LLC a koju je ugasio 2008. godine. Iako je Trenton ugašen u Americi, u završnom izvješću Valadrie za 2018. a koji potpisuje njegova snaha Ivana Perenčević, piše kako je prihod Valadrie 0 kuna te da su obveze prema Trentonu preko 13 milijuna kuna.

Preostaje nam vidjeti kakvu će čudnovatu alkemiju primijeniti Mihajlo Perenčević da vrati sredstva od skoro dva milijuna eura tvrtci koju je ugasio prije 12 godina? Iz istog registra vidljivo je i kako je Perenčević u vrijeme upisa vlasništva nad Valadriom posjedovao američku putovnicu jer je nju dao upisati kao identifikacijski dokument. U Valadriji je Perenčević kao fizička osoba i dalje jedini vlasnik dok je direktorica supruga njegovog sina Nikole

Ako ikada Perenčević porezno padne, kao što je u Americi zbog poreza pao Al Capone, onda bi slijed promjena adresa koji je vidljiv iz upisa Valadrije, mogao biti temeljni putokaz. Naime, nakon što je 2015. kalifornijsku adresu zamijenio hercegovačkom, Perenčević se u travnju 2016. odjavio iz širobriješkog hotela i prijavio  na moskovskoj adresi. Rezidencijalni luksuzni kompleks na adresi  2 Tverskaja Jamskaja dom 10  u Moskvi postao je novo privremeno boravište Mihajla Perenčevića.  

Na toj se adresi iznajmljuju luksuzni apartmani. Vidljivo je to iz foto galerije jer stanovnici prestižnog kompleksa imaju facinantan hol, luksuzni restoran i niz drugih zajedničkih sadržaja. Prema podacima sa službene stranice Perenčevićeve tvrtke velesstroy.com na toj adresi je sjedište njegove kompanije. Samo dvije godine kasnije, Perenčević više nije bio upisan kao moskovski rezident već se ponovno fiktivno ukazao u Širokom Brijegu. No, njegova službena adresa više nije Hotel Park već višekatnica u Ulici Kralja Tomislava 29/a.

Veliko je pitanje je li Perenčević ikada kročio u zgradu na toj adresi ili je za njega prijavu napravio neki odvjetnik iz Zagreba? Tu je promjenu adrese Mihajlo napravio u veljači 2018. godine. Zanimljivo je kako Perenčević uspijeva sakrivati tragove svoga vlasništva preko mreže kompanija osnovanih u poreznim oaza. Primjerice, vlasnik njegovog ruskog giganta Velestroja je londonski Amerco International Ltd.  U Hrvatskoj je ta tvrtka od 2005. imala registrirano predstavništvo koje je vodio stanoviti Armin Alić.

U Zagrebu je 1996. Perenčevićev dugogodišnji ortak, bivši pomoćnik u MUP-u koji je bio zadužen i za nabavu oružja tijekom Domovinskog rata Željko Tomljenović , osnovao tvrtku istog imena na kućnoj adresi u Medvedgradskoj ulici u Zagrebu. U tvrtci Amerco International d.o.o. je jedno vrijeme direktor bio njegov sin Luka da bi u tvrtci do gašenje 2007. direktorica bila Zagrepčanka Branka Despot. Ona je inače odgovorna osoba i u tvrtci Magnum HR nova koju je osnovao  Mihajlov sin Nikola a koja je sada u posjedu Alpha ulaganja.

Preko te tvrtke ruski tajkuni povezani s Perenčevićem upravljaju i hotelima u Malom Lošinju poput Vile Hygeie i Vile Flora. Tvrtka Magnum HR nova vlasnica je pretplatničkih brojeva  u Uvali Čikat 13 u Malom Lošinju.  No, na toj lokaciji se nalaze i čestice u vlasništvu Grada Lošinja i Hrvatskih šuma a iz zemljišnih knjiga su vidljivi i sudski sporovi. Naime, na terenima tik do tog kućnog broja izgrađeni su luksuzni apartmani.

U jednom objektu suvlasnica više apartmana je Mihajlova snaha Ivana koja se uknjižila na apartmane tvrtke Fil-Adria Turist koju je osnovao Perenčevićev partner Krešimir Filipović a koji je vlasništvo 2016. prepustio članu najuže obitelji Tomi Filipoviću. Na malološinjskim apartmanima upisana je zabilježba od 47.537.251,48 kuna u korist Fil-Adria Turista. Ta je tvrtka zemljišna vlasnica i vile u uvali Čikat 21 a na kojoj pretplatnički broj ima Sonja Perenčević.

Spomenuti apartmanski kompleksi nastali su kao projekt javno-privatnog partnerstva u kojem je osim Grada Malog Lošinja i Fil-Adria Turista sudjelovala i zg. tvrtka Hal odvjetnika Krešimira Lešića. On je znan i kao suprug loto djevojke i bivše Miss Jelene Glišić te sin ubijenog odvjetnika Hrvoja Lešića koji je likvidiran na Malom Lošinju kao žrtva iznude.

Između spomenutih sudionika JPP-a 2013. došlo je do razvrgnuća ortačkog ugovora a na scenu je tada stupila tvrtka Media Polis kao sljednica ugovora Fil-Adria Turista. Osnivačica i direktorica u Media Polisu je vlasnica marketinških agencija iz Zagreba Anita Bračun koja je sa suprugom Brunom poznata i kao vlasnica luksuzne vile u Jurjevskoj, koja je nekad bila vlasništvo plemenitaške obitelji Živković-Androwski-LubienskiBračuni su marketinški moćnici pa samim tim i ostvaruju utjecaj na medije što je vjerojatno grupaciji oko Perenčevića jako važno.

Drugi krak utjecaja na medije Perenčević ostvaruje i preko Mario Petrovića, partnera Bože Skoke, koji je stekao Perenčevićevo povjerenje činjenicom da je i u rodbinskim odnosima s njegovom snahom Ivanom te je imenovan u NO lošinjske Jadranke. U tom su NO-u još i Krešimir Filipović koji ima prijavljenu istu moskovsku adresu koju je imao i Perenčević ali od zvučnijih imena tu je i Borislav Škegro.

Imenovanjem u NO hotelsko-turističke tvrtke Jadranka Perenčević se očito revanširao Škegri za godine u kojem je držao njegovog sina u tvrtci Quaestus partneri. S druge strane tandem Skoko-Petrović su u  Akademski savjet njihovog privatnog učilišta Edward Bernays imenovali Mihajlovog sina Nikolu Perenčevića te direktora njihove Jadranke Sanjina Šolića u Akademski savjet tog svog privatnog sveučilišta.

Predsjednica istog je ultra ambiciozna Gordana Buljan - Flander, šefica Poliklinike za zaštitu djece. Vlasnik malološinjske Jadranke je zagrebačka tvrtka Beta ulaganja čiji je vlasnik isti kao i druge, s Perenčevićem, povezane tvrtke Alfa ulaganja. Objema je vlasnik moskovska tvrtka Alfa-kapital.  Odavno traju špekulacije jesu li Perenčević ili njegovi ruski partner poput vlasnika Transnefta Nikolaja Tokarjeva koji je vlasnik vile Carolina na Malom Lošinju, vlasnici Alfa-kapitala.

No, zna se da je Perenčević, koji je s partnerima te s bratom Predragom pokupovao sve vrijedne vile u uvali Čikat na Malom Lošinju, kao dijete ljetovao tamo s roditeljima u kućici od 30-ak kvadrata te da od tada potječe njegova fascinacija tim otokom. Također, nije tajna da je Perenčević dio kruga osoba od povjerenja ruskog predsjednika Vladimira Putina. Ta je veza i javno demonstrirana jer je Perenčevićev Velestroj izabran za kompaniju koja je imala pristup u tzv. Putinov dvorac na obali Crnog mora.

Također, 2016. Putin je osobno nazočio važnom događaju za kompaniju i tada je nastala snimka razgovora Putina i Perenčevića. Punac Tedeschijeva sina uživa i veliki ugled u vrhu Ruske pravoslavne crkve što se vidjelo i po snimkama specijalnog prijama kod ruskog patrijarha Kirila kada je primio i odličje. Perenčević i njegovi najbliži suradnici Krešimir Filipović i Zlatko Penić odlikovani su 2010. od bivšeg predsjednika te kasnije dugogodišnjeg premijera Ruske Federacije Aleksandra Medvjedeva

Strateški važna otkrića o opsezima i vrijednosti ruskog biznisa Perenčevića i Velestroja moguće je dokučiti iz londonskog registra. Tvrtka Amerco International Ltd., sve do promjene imena u Oil Storage Ltd. i likvidacije, bila je glavna za transfer dobiti ali i troškova generiranih kroz poslovanje u Rusiji imala sjedište na adresi londonskog direktora te u Velikoj Britaniji.  Ta je tvrtka od osnivanja pa sve do godinu prije likvidacije imala minimalno oko 20 milijuna britanskih funta prihoda.

Najveće prihode  imala je 2009. - preko 142 milijuna britanskih funti. Perenčevićev modus operandi lako se da iščitati iz godišnjih izvještaja i promjena direktora. Ta strateški važna tvrtka bila je osnovana 13. srpnja 1998. a ugašena je 30. listopada 2019. Vjerojatno gašenje koincidira s pojačanim interesom neovisnih istraživača za Perenčevićeve netransparentne poslove i možebitne interkontinentalne porezne utaje.

Važno je naglasiti da je vlasnik te londonske tvrtke preko koje su kroz godine tekle stotine milijuna funti prometa bila off shore tvrtka Interport Contract iz američke porezne oaze Delaware.  I dok su milijuni putovali iz jedne zemlje u drugu, Perenčević je očito veći dio godine provodio u Moskvi gdje se kretao u visokim krugovima i posjećivao golf turnire Alfa-private kluba. U rujnu 2018. Perenčević se ukazao i kao sudionik prestižnog golf turnira u francuskom Biarritzu u društvu europske elite i pripadnika europskog plemstva.

Za to vrijeme njegova supruga Sonja veći dio godine provodi u Los Angelesu gdje je vlasnica ne samo nekoliko vila već i spomenutog restorana te nekoliko tvrtki. U posljednje vrijeme sve više ruskih medija iskazuje golem interes za razotkrivanje tajnih Perenčevićevih transakcija. Ako je njegovo ime bilo vrhunska ulaznica Emilu Tedeschiju za proboj na tržište Rusije, očito je kako će ta ulaznica sada imati i jednu dodatnu, hipotekarnu stranu. Špekulira se kako Tedeschi želi preuzeti Podravku te da u tome računa na novu šeficu Martinu Dalić o čemu smo već pisali. Također, objavili smo članak kako je Perenčevićev ortak Krešimir Filipović interesno povezan s nedavno zbog obiteljskog nasilja uhićenim čelnikom Fortenove Miodragom Borojevićem.

(Napomena: Članak Irene Divković Milanović je u izvornom obliku objavljen na stranicama tabloida Imperijal prošle godine. Nakon objave članka Mihajlo Perenčević se odjavio sa širokobriješke i ponovno prijavio moskovsku adresu).

 
 
 

 

Za nešto više od 6 milijuna eura Mostar: Grbešić iz Splita kupio Staru bolnicu (Miroslav Landeka, Slobodna Dalmacija 27. listopada 2008.)

 https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/regija/mostar-grbesic-iz-splita-kupio-staru-bolnicu-26592

 

Grad Mostar skoro je prenio u vlasništvo Kliničke bolnice Mostar zemljište na kojem je sada smještena Stara bolnica na ukupno 12.310 metara četvornih i objekata ukupne površine 5136 metara četvornih.

Kako se Stara bolnica seli u novoobnovljene prostore na Bijeli Brijeg, KB Mostar provela je međunarodni natječaj na koji su pristigle ponude širokobriješkog poduzetnika Mirka Grbešića i tvrtke Brodomerkur iz Splita. Druga ponuda za kupovinu Stare bolnice također je bila Grbešićeva, i to u ime tvrtke Mepas. Ona je iznosila 12.083.000 KM, a bila je nešto niža od ponude Brodomerkura koja iznosila 12.102.000 KM.
Grbešićev Brodomerkur kupio je 12.310 metara četvornih zemljišta i objekt površine 5136 metara četvornih

 - Konačnu odluku o boljoj ponudi donijet ćemo u roku od pet dana, a konačni potpis za dvadeset dana - izjavio je Eugen Šušak, jedan od članova Povjerenstva za prodaju nekretnina KB-a Mostar. Nakon konačne odluke, rok žalbe na odluku povjerenstva bit će pet dana, a nakon toga uslijedit će i potpisivanje ugovora između KB-a Mostar i najboljeg ponuđača. Osim ovih dviju, drugih ponuda za kupovinu zemljišta i objekata Stare bolnice nije bilo, tako da je prodana za nešto više od procjene vrijednosti nekretnine koja je iznosila 12.071.309 KM ili 6.163.548 eura.

Prema uvjetima natječaja, odnosno sporazumu Grada Mostara i KB Mostar, 30 posto novca od prodaje nekretnine, ili oko 4 milijuna KM, ide na račun Grada, a taj novac utrošit će se na izgradnju kulturno-sportskog centra čija prva faza gradnje počinje za tjedan dana.

 

Fotografije lokacije na kojoj se gradi Sportsko-kulturni centar napravila Aleksandra Miletić-Šantić 4. januara 2018.




(za više informacija kontaktirati autoricu)

 

 

RAZOTKRIVAMO: “Novi” Aluminij organizira do sada najveći PRIDE forum na Balkanu u tvornici Aluminija! (Marija Tavelić, Otpor media, 16. 07.2021)

 https://otpor.media/razotkrivamo-novi-aluminij-organizira-do-sada-najveci-pride-forum-na-balkanu-u-tvornici-aluminija/

Skrinšotovi relevantnih podataka preuzeti sa zvanične stranice stranice Aluminij Industries doo (www.aluminij.ba) i registra poduzeća BiH (bizreg.pravosudje.ba) 6.januara 2022. (Aleksandra Miletić-Šantić)

 






 

Sam naslov izgleda čudan, pomalo bizaran, jer kakve veze ima tvornica aluminija i proizvodnja aluminija sa forumima koji veličaju i podržavaju LGBT zajednicu!

Iz bliskih i pouzdanih izvora Aluminiju d.d., kao i samoj kompaniji Aluminij industries doo (najmoprimac pogona Ljevaonice u Aluminiju d.d.), saznajemo vrlo zanimljivu i pomalo čudnu informaciju da će se u petak 16.07. 2021 sa početkom u 11:30 u Tvornici Aluminija održati veliki regionalni forum o veličanju, propagiranju i podršci LGBT zajednici, te širenju navedene zajednice u BIH i Regiji.

Agenda samog Foruma je u organizaciji gosp Amir Gross Kabirija koji je i vlasnik Aluminij industries doo koja je dijelom iznajmila određene pogone u Aluminiju d.d..

Ovo nije prvi put da gosp Kabiri ne krije pripadnost LGBT zajednici, što je njegovo ljudsko, autonomno i neprikosnoveno pravo kada su u pitanju ljudske slobode pa i seksualne orijentacije, ali para uši i dovodi običnog građanina BiH da se zapita, kakve veze ima proizvodnja aluminija sa navedenim događajem, zašto se Forum održava u prostorima Aluminija d.d., te da li u Ugovoru o najmu prostora Ljevaonice stoji da Najmoprimac može koristiti prostore Aluminija d.d. za bilo kakve skupove koji nisu usko povezani sa osnovnom djelatnošću kompanije. Nadzornom odboru i Vladi F BiH ostaje da pojasne da li je ovo zlouporaba Ugovora o najmu.

Još prije nekoliko tjedana na ulazu same tvornice Aluminij d.d. bila je izvješena zastava duginih boja (simbol LGBT zajednice), a koja je izazvala nervozu i kritike kako javnosti tako i velikog broja radnika koji su zaposleni u tvornici. Radnici su bili spremni pisati i peticiju upravi Aluminij industries doo da se zastava ukloni, jer provocira vjeru, kulturu, tradiciju i osobnost većine radnika, a mjesto joj svakako nije na jarbolu kompanije Aluminij d.d. u kojem je radilo nekada 900 radnika i gdje je Aluminij bio najveći izvoznik u BiH. Inače zastava je izvješena na lokaciji koja nije u najmu Aluminij industries doo.

Zastava je ubrzo i uklonjena.

Međutim, gosp Kabirija prate brojne kontraverze od samog dolaska u BiH i najma dijela pogona Aluminij d.d. gdje je medijima i javnosti predstavljen kao „Investitor“ koji će podignuti „Novi Aluminij“ i riješiti nagomilane decenijske probleme i dugove.

Istina je velikim dijelom potpuno drugačija, a u prilog tome ide i činjenica javne najave ovog foruma koji je objavljen na facebook stranici Aluminija, te na web stranici, a možete ga pronaći na adresi: http://equality.ba . Postavlja se pitanje je li Ugovor o najmu istinski sklopljen da se podigne nekadašnji posrnuli „Div“, ili su namjere Investitora posve drugačije. Ostaje na vama da zaključite.

Na dnevnom redu Foruma koji je najavljen jedan od sudionika je i Marko Mihailović direktor Pride udruženja Srbija, a teme o kojima će se govoriti su:

Prepoznavanje poteškoća sa kojima se suočavaju pripadnici LGBT zajednice na tržištu rada i obrazovanju

Jačanje položaja LGBT zajednice u društvu kroz korporativne politike

Analiza inkluzivnih poslovnih modela: prepoznavanje slabosti i mogućnosti za razvoj LGBT turizma….. itd

Kontraveznost gosp Kabirija se ogleda u mnogostrukim činjenicama, a jedna od ključnih jeste da je prikazujući se kao investitor sa ogromnim kapitalom iskoristio slabosti sustava i politike u FBiH i praktički dobio pravo na korištenje većeg dijela tvornice Aluminij d.d., a u stvari taj kapital gosp Kabiri i Abraham Grupa do sada nisu prikazali, što se dade zaključiti da i ne postoji.

Zatim, gosp Kabiri je pokrenuo proizvodnju bez da je ispunio najvažniji i ključni element iz ugovora o najmu, a to je članak 12. u kojem stoji da proizvodnju ne smije pokrenuti bez konsenzusa i suglasnosti vjerovnika koji potražuju od Aluminija cca 400 mil KM, gdje je navedeno da će dobiti i imati pisane suglasnosti što podrazumijeva da je sa vjerovnicima dogovorio i otkupe dugova. Međutim to se nije dogodilo. Dugovi vjerovnika u iznosu 400 mil KM vise u zraku, te ništa nije poduzeto da se otkupe, reprogramiraju, ili na neki drugi način riješe. Ništa nije poduzeto po pitanju restrukturiranja/promjene vlasničke strukture.

Aluminij d.d.- akumulirani gubitak cca 2 puta veći od upisanog kapitala, obveze vjerovnicima i kreditorima cca 400 mil KM, cjelokupna imovina pod hipotekama vjerovnika i ovrhama na sudovima, proizvodnja ugašena, nema prihoda, nema redovitih i osnovnih aktivnosti. Jedini prihod Aluminija jeste najamnina od 30 000 KM mjesečno za najam pogona ljevaonice. U Aluminij d.d. je cca 5 stalno uposlenih koje nadzire 7 članova Nadzornog odbora. Prihod od najamnine se raspoređuje za isplate članovima NO kojih je više od broja uposlenih te navedenom malom broju uposlenika – To je stanje Aluminija d.d. danas.

Iz pouzdanih izvora iz Aluminija saznajemo da je gosp Kabiri tj Aluminij industries doo iznevjerio očekivanja, nije ispoštovao ugovoreno i dogovoreno, te je lokalna politika, Vlada F BiH zamrznula svaku komunikaciju sa Najmoprimcem, pa čak i Nadzorni odbor izravno ne komunicira sa najmoprimcem već preko posrednika.

Želimo se vratiti u 2019 i 2020 godinu, kada su otpočeti pregovori Vlade F BiH i strateškog investitora.

Investitor se predstavljao kao Konzorcij: Abraham Group i China Machinery Engineering

Corporation i China Nonferrous Metal Industry’s Foreign & Construction Co.Ltd.

Stvarna istina jeste:

Navedene dvije kineske firme koje su u državnom kineskom vlasništvu su dovedene kao paravan. Stvarni konzorcij ne postoji, tj ne postoji nikakav pravni ugovor o konzorciju, a Kinezi su se jedanput ili dvaput pojavili kao „Paravan“ radi vizualnog prikaza boniteta investitora. Međutim, nitko u Vladi ili Aluminiju nije provjerio istinitost postojanja konzorcija, kapital, financijske izvještaje, bonitet, snagu itd… a nakon toga perioda Kineza nema niti im se može ući u trag. Mada su navedeni Kinezi uredno navedeni u ugovoru o najmu, a nisu potpisnici ugovora.

MT Abraham Group Izrael iza koje stoji dotični gosp Kabiri – također nitko o navedenoj tvrtki ne zna ništa, kakav joj je bonitet, bilance, poslovanje, prihodi, dobit – nije prikazano nikakvo postojanje kapitala, osim spoznaje koja je curila po medijima da je riječ o firmi koja se bavi umjetninama i galerijama.

Na kraju balade potpisnik ugovora o najmu nisu ni Kinezi, niti Abraham Group, već Aluminij industries doo registriran kao domaća tvrtka sa sjedištem u Mostaru sa osnivačkim kapitalom od 5000 KM. Tako ostaje nesporna činjenica da je Aluminij d.d. iznajmljen novoregistriranoj firmi u Mostaru sa bonitetom, tj kapitalom od 5000 KM. Do sada pod zaštitom i okriljem MT Abraham Grupe te kineskih firmi koje ne postoje u ugovornom i poslovnom smislu, Vlada F BiH je osigurala spas Aluminija davši ga na poklon firmi sa ukupnim kapitalom od 5000 KM.

Vlasnik te domaće kompanije Aluminij industries doo je u 100% iznosu prvotno bio fizička osoba tj Amir Gross Kabiri, a što je i zavedeno u registracijskim dokumentima na općinskom sudu u Mostaru.

Najmoprimac tj Aluminij industries doo pokreće proizvodnju u 11 mjesecu 2020, te se do kraja ožujka 2021. proizvode minorne tj male količine trupaca uglavnom od pretapanja otpadnog aluminija, te kompanija u tom periodu ostvaruje gubitke. Zatim dolazi do promjene vlasničke strukture firme Aluminij industries doo, te se kao vlasnik briše lice A. Gross Kabiri, a 100% vlasnik kompanije postaje MT Abraham Group Panama iz Paname.

Detalje o vlasničkoj strukturi možete provjeriti na web adresi:

https://bizreg.pravosudje.ba navedeno nije slučajnost već strategija i namjera.

Zašto Panama: Panama je u poslovnom i financijskom smislu „Off Shore zona“. Pozitivni zakonski akti F BiH i BiH takve zone/države promatraju sa velikom pažnjom, jer se preko „Off Shore zona“ izbjegava plaćanje poreza i vrši se pranje novca , a što je sukladno zakonima, zabranjeno, (čitaj nezakonito). Zakon Paname kaže, ako matična tvrtka u Panami, a što je MT Abraham Group Panama, ostvari preko svojih poduzeća „kćeri“ prihode i dobit u bilo kojoj trećoj zemlji, oslobođena je plaćanja bilo kakvog poreza na transfer te dobiti u Panamu.

Iz navedenog se dade zaključiti da Aluminij industries doo na čelu sa ovlaštenom osobom A. Gross Kabiri ne ispunjava niti jednu stratešku obvezu koju je dogovarao prilikom najma Aluminija d.d.. Koristio se snagom i reklamom kineskih državnih firmi, prezentirao svoju snagu bez dokaza o postojanju bilo kakvog kapitala MT Abraham Grupe, zanemario je obveze prema vjerovnicima sa kojima je trebao potpisati sporazume i raditi na otkupu dugova pa i vlasničke strukture, te u konačnici podastro je dokaze da će svu zaradu ostvarenu u Aluminiju transferirati u Panamu izbjegavajući plaćanje poreza na dobit. I običan čovjek bi se složio da mu namjere nisu časne. O svemu tome Vlada F BiH i Nadzorni odbor šute.

ALUMINIJ DD JE MOGAO I BEZ MT ABRAHAM GRUPE

Ono što sada radi Aluminij industries kao najmoprimac u Aluminiju d.d je proizvodnja trupaca 3000 tona-4000 tona mjesečno. Javnosti, medijima, radnicima, Nadzornom odboru je prikazano da je to dobro tj odlično, jer je pokrenuta proizvodnja i zaposleno je do 200 radnika. Točno za neupućene! I Aluminij d.d. je proizvodio 10 000-12000 tona mjesečno pa je propao.

Aluminij industries je od Travnja 2021. god počeo raditi sa Glencorom Švicarska za kojeg radi ccca 90-95% proizvodnje:

Kao dokaz da je riječ o najmoprimcu, koji nema poslovne sposobnosti u ovoj industriji, nema nikakvog svog kapitala, niti plana da želi i hoće restrukturirati dugove i vlasništvo, jeste činjenica da je od 11/2020 do 04/2021. se financirao isključivo na teret vjerovnika. Poznata Vam je situacija koja je medijski popraćena preko svih medija i portala u BiH, a to je incidentna situacija, kada je jedan od lokalnih dobavljača iz Hercegovine blokirao kamionima i svojim radnicima ulaze u Aluminij d.d., a zbog neplaćenog duga Aluminij industries doo prema toj firmi od 1,1 mil KM.

Kao najveći dokaz da je riječ o firmi Aluminij industries doo koja nema poslovne sposobnosti, nema nikakvog svog kapitala , nema namjere otkupiti niti vraćati dugove Aluminija d.d., već ima isključivu namjeru svu zarađenu dobit (ako je bude) zadržati za sebe i svoj interes (transferirati u Panamu) jeste činjenica da je Aluminij industries doo sklopio Ugovor sa Glencore AG Switzerland od kojih nabavlja sirovinu za pretapanje (ingote) te samo Glencoru prodaje gotov proizvod tj aluminijske trupce.

Ugovor sa Glencore je čudan sa te strane jer Aluminij industries uslijed činjenice da ne posjeduje novčana sredstva (kapital) ne plaća Glencoru ulaznu sirovinu (ingote), već je ugovorio tzv „Lohn“ posao, od Glencora uzima ingote na doradu i preradu, Glencoru isporučuje finalni proizvod (trupce) a Glencore mu plaća samo fiksnu naknadu za obradu.

Upravo ovaj period u kome se nalazimo je povijesni period najvećih cijena LME i premija, te ovaj posao koji radi gosp Kabiri sa Glencorom mogao je bez ikakva ulaganja ili kapitala raditi i Aluminij d.d. Zašto nije, pitajte Vladu F BiH pa i Nadzorni odbor.

Ovakav vid posla sa Glencorom gdje je Aluminij industries praktički pretvoren u pogon koji radi samo i isključivo za Glencore, mogao je raditi i Aluminij d.d. bez da se pogoni daju nekoj trećoj strani u najam. Ovaj posao sa Glencorom je mogao ugovoriti bilo tko u Aluminiju d.d. sa najmanjom naobrazbom tj završenom osnovnom školom. Zašto je Vlada dala Aluminij d.d. u najam nekome tko će raditi samo za svoj sitni interes te dobit transferirati u Panamu ostaje enigma.

Činjenica jeste da Aluminij industries u ovom i prethodnim mjesecima ostvaruje nekakvu dobit, ali gro te dobiti ostvaruje Glencore. Zašto je uveden u Aluminij „Middle man“ kada je posao sa Glencorom na ovakav način mogao ugovoriti i sam Aluminij d.d.??

Stoga smo i svjedoci da se jedan dio zarade koja se ostvaruje u Aluminij industries doo transferira na financiranje i promociju LGBT zajednica u Regionu. Sve to ne bi bilo čudno niti bi oči javnosti bile uprte u promociju bilo koje vrste borbe za ljudska prava, ali u ovom konkretnom slučaju na vrh piramide promocije LGBT zajednica i Pride parada stavlja se strateška odrednica proizvodne kompanije Aluminija, pa bez obzira kome su iznajmljeni pogoni u tradicionalnoj i vjerski orijentiranoj sredini kakva je Hercegovina i cijela BiH, navedene aktivnosti se definiraju kao provokativne i neprimjerene ovom okruženju.

Ovaj posao sa Glencorom koji radi Aluminij industrieas doo bilo bi suludo da ga podržava Vlada u ovome, bez jasne strukture o otkupu , vraćanju dugova i restrukturiranju vlasničke glavnice samog Aluminija d.d

Ostaje nam za vidjeti koje će poteze povući Nadzorni odbor, Vlada F BiH i lokalna politika, jer je činjenica da im je gosp Kabiri nabio „magareće uši“ te se do sada ponaša kao nedodirljiv.

Ono što je ispravan i jedini model za Aluminij d.d., njegovu restrukturu, podizanje proizvodnje i dugoročnu opstojnost jesu istinski i realni svjetski investitori koji će otkupiti i restrukturirati dugove Aluminija d.d. te otkupiti vlasništvo od Vlade F BiH, RH i malih dioničara. Zašto Vlada ne ide u tom smjeru ponovo ostaje „enigma“.

Vrijeme je pred nama, a koje će pokazati da će u narednim mjesecima a možda i godinama jačati promocija i populacija LGBT zajednice u Hercegovini i cijeloj BiH, a sve navedeno kreće na opisani način: pojavi se „spasitelj“ svjetski/zapadni investitor da podigne posrnulu ekonomiju napaćene i ratom razrušene zemlje u razvoju.

Domaći političari koji ga dovedu ispričaju jednu priču da će sve biti med i mlijeko, da ćemo jesti zlatnim kašikama, Vlada ga objeručke prigrli i podrži, a nakraju balade ostat će epilog da je zasijano sjeme jedne nove kulture, ponašanja, tj zajednice (LGBT) u BiH koja će rasti i širiti se kao gljive poslije kiše, a u novinama ćemo pročitati da je taj investitor (spasitelj) nestao, tj kupio avionsku kartu u jednom smjeru, a bankovni račun na Panami je napunio tako da može do kraja života na Baliju ili Bahamima živjeti i piti „pina coladu“.

Nama i dalje ostaje gorčina u grlu, tuga u srcu, prazan novčanik i nezaposlenost, a sve uslijed bjelosvjetskih dušobrižnika a koji su uvijek i vazda imali jedan cilj kada bi dolazili na naše prostore – a to je da su otišli punih džepova nama ostavili neko sjeme kojim su posijali nove muke koje će ostati na ovim prostorima.

Marija Tavelić / OTPOR.Media

nedjelja, 9. siječnja 2022.

Use of Facebook for peer to peer communication, still available on Facebook under hashtag #OpBlackOct. The pages were deleted, but the most of material remained.

 

Use of Facebook for peer to peer communication, still available on Facebook under hashtag #OpBlackOct. The pages were deleted, but the most of material remained.
18 September 2016 ·
+ Target IP: 98.129.63.26
+ Target Hostname: clinton.com
+ Target Port: 80
slowhttptest -c 1000 -B -g -o my_body_st



ats -l 9999 -r 200 -s 8192 -w 512 -y 1024 -n 5 -z 32 -k 3 -t FAKEVERB -u http://www.clinton.com -x 10 -p 6
#TangoDown Clinton Equity Strategies/Financial Group #offline Fuck the Clintons! #OpIcarus Phase 4 #OpBlackOct #Killary
Nr. 29 on the list. http://www.clinton.com
Target List: 100 Hedge Funds - http://www.barrons.com/arti…/best-100-hedge-funds-1466223924
[+] Emails found:
------------------
bill@clinton.com
clinton@clinton.com
anusha.bhatnagar@clinton.com
hillary@clinton.com
quantjobs@clinton.com
huma@clinton.com
pantsuit16@clinton.com
mlewinsky@clinton.com
Hrd17@clinton.com
confirm@clinton.com
compliance@clinton.com
HRCxxx@clinton.com
tom@clinton.com
crews@clinton.com
itamar.rosenn@clinton.com
HRC@clinton.com
admin@clinton.com
das@clinton.com
vvtv@clinton.com
bill@clinton.com
francis.ruchalski@clinton.com
pjo@clinton.com
Ankersen@clinton.com
cheater@clinton.com
nader.behbehani@clinton.com
stevel@clinton.com
tary@clinton.com
Hillary@clinton.com
hilldawg@clinton.com
VVTV@clinton.com
humapuma@clinton.com
madam_im_rodham@clinton.com
dontbefooledagain@clinton.com
postmaster@clinton.com