Slučaj Leutar: A da nije Jedinko? (DANI https://www.bhdani.ba/portal/arhiva-67-281/185/t18508.shtml - 15/12/2000.)

https://www.bhdani.ba/portal/arhiva-67-281/185/t18508.shtml

Leutarove ubojice pokušavale doznati sve o istrazi koja se u to vrijeme vodila protiv međunarodnog narko-lanca, od Južne Amerike do Mostara, a koji se vjerovatno, jednim krakom, protegnuo i do Rusije, gdje je trebalo završiti pola tone kokaina zaplijenjenog 1998. u Riječkoj luci.

A da nije Jedinko?

Istraga o slučaju Leutar nikako nije u krizi. Naprotiv, razvija se. U kiseljačkom kafiću "Nazaret", koji do ponoći nosi profetsko ime, a nakon toga postaje sablasna tarantinovska mora, uhićen je i šesti osumnjičeni za atentat - stanoviti Jedinko Bajkuša. Koliko će još biti uhićenih dok se ne uhiti onaj pravi?

lučaj Leutar ipak se nastavlja. Nakon uhićenja "petorice" uhićen je i šesti osumnjičeni za atentat, stanoviti Jedinko Bajkuša iz Kiseljaka, konobar u kafiću Dominika Ilijaševića Come, bivši pripadnik "Maturica". Prethodno su HDZ-ovci Kleinu podmetnuli benignog kriminalca Jadranka Lučića kao ključnu osobu, u čemu su stanovitu rolu odigrali bivši doministar Bačak i Jelavićev consigliere Josip Muselimović. Trećerazredno HDZ-ovsko vrdanje sa svjedocima Klein smatra krajnje besramnim. Prije toga, naime, IPTF-u je iz istih krugova serviran stanoviti Arman Jašarević, navodni krunski svjedok u slučaju Leutar. Taj je, naravno, za atentat teretio Bakira Izetbegovića, kleo se da je osobno čuo Bakirovu naredbu Ismetu Bajramoviću Ćeli, izdatu preko telefona!? Znajući da se ubojstva, u praksi, ne dogovaraju putem telefonije, IPTF-ovci su diskvalificirali Jašarevića, kojeg je po jedan milijun DM nagrade poslao Boško Landeka, poznati reketaš, zelenaš i estradni umjetnik iz Splita, blizak Kažnjeničkoj bojni. Potom se Jašarević na preporuku Landeke i Željka Šiljega, šefa hercegovačkih špijuna, "u povjerenju" stao javljati svim redakcijama hrvatskih novina, nudeći svoj iskaz. Navodno je bio na cjedilu, glas mu je odavao progonjenu zvijer, javljao se svako malo iz druge govornice... No, u redakcije su njegovo svjedočenje uredno donosili tipovi u crnom, izlazeći iz mercedesa hercegovačkih tablica, što je kod novinara izazivalo stanovito nepovjerenje u objektivnost izvora, pa je Jašarević provaljen. Kasnije ga je Bačak još jednom pokušao "zavrtiti", nakon uhićenja Andabaka, Come i grupe, ali nije išlo, pa su se okrenuli drugim oblicima opstrukcije. Strašna galama i principijelna ostavka Sudeći prema informacijama koje se daju čuti u nekim diplomatskim krugovima, postupci HDZ-ovaca posve su razumljivi. Istraga o Leutaru, naime, u startu je vezana za nekoliko krupnih HDZ-ovskih imena. To Jelavić i društvo znaju, naprosto zato jer ih je Klein, ali i ostatak međunarodnih predstavnika, u početku uredno informirao. Naprimjer, Ante Jelavić znao je za imena osumnjičenih dva mjeseca prije njihova uhićenja. To su mu, kao i Bačku, u posebnim razgovorima priopćili Klein, kao i general Migs, te američki i njemački ambasador. Oba HDZ-ovca složila su se da uhićenja petorice trebaju biti obavljena. No na dan Comina uhićenja, odmah su informirali novinare da je razlog - Leutarovo ubojstvo, što je u dobroj mjeri omelo hapšenje ostalih u grupi. Potom je netko iz hrvatskog podzemlja pokušao likvidirati svjedoke, koji su u posljednjem času spašeni, i zajedno s obiteljima prevezeni u "sigurne kuće" pod nadzorom SFOR-a. Potom je Bačak zbog uhićenja "Petorice", koja je inače prethodno odobrio, digao strašnu galamu, povukao na ulicu hvidraše i dragovoljce, te potom dao "principijelnu" ostavku. Ante Jelavić: Znao je za imena osumnjičenih dva mjeseca prije njihova uhićenja Policajci Vinko Letica i Luka Glibo, iz hrvatskog dijela federalnog istražnog tima, raskrinkani su kao krtice, i Jelavić im je morao naći mjesto u nekom od javnih poduzeća - Glibo je otpravljen za jednog od direktora u Mirovinski fond, a Letica je angažiran kao direktor u Elektroprivredi, gdje su tražene njegove stručne kvalifikacije (udbaš, policajac). Uloga Vinka Letice u atentatu na Leutara još se istražuje, jer je taj Leutarov kolega i zemljak bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za osiguranje objekata i materijalnih sredstava. Bio je, dakle, nadležan i za osiguranje Leutarovog automobila, prije, za vrijeme, i neko vrijeme poslije atentata - do zapljene Leutarove službene aktovke. Aktovku su, kao što je poznato, Letica i Glibo predali Anti Bakoviću, a ovaj ju je nakon dva tjedna tutnuo Leutarovom sinu, na dan ukopa. Prethodno je po tim papirima rovario i Tomo Mihalj, izvadivši 19 povjerljivih spisa, koji Leutaru više nisu trebali, ali su zanimali stanoviti broj involviranih osoba. Stranačka besa Ukratko, HDZ-ovski se aparat napregnuo do krajnjih granica kako bi ispleo mrežu falsifikata, lažnih svjedoka, opstrukcija i fantoma oko Leutarova ubojstva, iz čega se može zaključiti da stranka nema čistu savjest. Pokušaj likvidacije svjedoka još se istražuje, i to je nit koja međunarodne timove, izgleda, vodi u samo srce narko-mafije. Posve je sigurno da su Leutarove ubojice pokušavale doznati sve o istrazi koja se u to vrijeme vodila protiv međunarodnog narko-lanca, od Južne Amerike do Mostara, a koji se vjerovatno, jednim krakom, protegnuo i do Rusije, gdje je trebalo završiti pola tone kokaina zaplijenjenog 1998. u Riječkoj luci. Kako je Leutar bio jedina hrvatska veza u toj istrazi, visoki HDZ-ovi dužnosnici salijetali su ga pitanjima. Petnaest milijuna dolara vrijedan tovar, preračunat u rublje, pa u dolare, u Rusiji bi vrijedio barem 80, što bi hercegovačko podzemlje učinilo najjačim u jugoistočnom dijelu Evrope. Prirodno, treći entitet tada bi bio realniji nego ikada. Istraga o Leutaru otkrit će i naličje HDZ-ovih ortaštava. Naprimjer, sada se zna da je jedan HDZ-ov dužnosnik, javno najveći Leutarov saveznik i prijatelj, neposredno prije ubojstva upozoravao svog kolegu "neka drži jezik za zubima". Na dan ubojstva odbio se naći s Leutarom i povesti u njegovu automobilu! Isti je HDZ-ovac predao Leutaru veći iznos deviza (približno 300 tisuća DEM) na ime nepoznatih usluga, od čega je Leutar sagradio poveliku kuću. Što je bio ortački deal između Leutara i HDZ-a još uvijek je tajna, no neki su se novci zavrtili, kao i tipična stranačka besa o "držanju jezika za zubima". Tako tople, drugarske riječi obično razmjenjuju na općem saboru, kad je rastanak već izvjestan, a potom i preko telefona, ne kao što zamišlja priglupi Jašarević, već anonimno, u kasne noćne sate, kada slušalicu možda dignu žena ili dijete... Istraga o Leutaru, dakle, nikako nije u krizi, naprotiv, razvija se. Uhićen je "šesti", u kiseljačkom kafiću "Nazaret", koji do ponoći nosi profetsko ime, a nakon toga postaje sablasna tarantinovska mora. Sedmi i osmi bit će manje anonimni, a deveti možda osvane na naslovnicama svih hrvatskih novina. Arhiva Dani 185

Josip Muselimović čovjek za sva vremena i sve režime (tekst 2009 godine napisao Marin Topić i poskok info.)

https://www.mega-media.hr/josip-muselimovic-covjek-za-sva-vremena-i-sve-rezime/

• Zaboravljeni slučaj

Josip Muselimović čovjek za sva vremena i sve režime

Objavio

 Mega media

 -

19 ožujka, 2020

Rođen je davnih tridesetih godina dvadesetog stoljeća u malom broćanskom selu Bijakovići. Njegovi su bili vrijedni seljaci i dobri kmetovi. Toliko dobri da su se odrekli svoga prezimena i uzeli agino. On je od rane mladosti patio za visinama, onako kako pate uhljebljeni malograđani i potkoženi seljačići u tuđem velikom gradu.

Advokat, krivičar za komunističkog režima u Mostaru. Trebalo je biti dobro nagodan i podoban pa opstati. Braniti političke sumnjivce i optuženike mogao je samo netko s dobrim zaleđem. Tijekom rata, kao i u miru, priklonio se jačem, čak najjačem.

Bio je Tutin consigliere u ratnom Mostaru. Branio je optužene zločince. I tu je trebalo dobro zaleđe, ali još više debeo obraz. Koristio je ratni kaos, neuređen sustav i grubu silu. Obranio je kiseljačkog zločinca Rajića u procesu pred sudom u Mostaru.

Znao je da su večer prije suđenja Tutini jajoglavci prijetili sudcu da će mu zapaliti kuću zajedno s ukućanima ako ne oslobodi optuženog viteza.

Blagoglagoljiv, glumio je regularnost postupka kao da se nalazi pred sudom iz američkih serija. Uvečer je u svome hotelu u Bijakovićima slavio zajedno s oslobođenim ubojicom i neoptuženim ubojicama.

Nekoliko godina kasnije svi oni završili su u zatvoru za zločine protiv čovječnosti, a on je postao humanist stoljeća. Dobio je povelju Međunarodne lige humanista iz Zenice. Prije njega istu nagradu dobio je Ante Jelavić, a zatim je dobio deset godina zatvora. On ga je branio.

S njim je smišljao i provodio samoupravu. Pisao zakone, referendumsko pitanje. Tisuće ljudi ostalo je bez posla, hrvatska pozicija u BiH je uništena.

Branio je i Tutinog doglavnika Andabaka i mnoge druge. U Mostaru kažu: „Ako te on brani spremaj deku“. Ali, to je otkako nema Tute. Za njegovog vakta bi se izvukao i još bi slavio u Bijakovićima.


Branio je i Čovića, a ovaj ga kasnije nagovarao da se kandidira za hrvatskog člana Predsjedništva. Kao da je on Borjana Krišto da nasjedne na tu navlakušu. Bolje je ostati u dobrim odnosima s visokim pokroviteljem gospodinom Komšićem.

Kada mu je u najtežim vremenima nuđeno da bude predsjednik HDZ-a, rekao je da je u „predinfarktnom stanju“ i da ne može, jer će i onako brzo umrijeti. To je bilo prije 20 godina. Još nije umro.

Nedostatak hrabrosti za političku borbu nadoknađuje ulogom doživotnog predsjednika Matice hrvatske Mostar. Nije to formalno ogranak kao što su ostali ogranci, nego sami centar. Središnjica je u Zagrebu u Hrvatskoj. Ničega hrvatskog u mostarskoj Matici hrvatskoj već odavno nema.

Godinama je to mamipara i sajam taštine njezinog predsjednika. Odnedavno i poligon za susrete već odumrlih exjugoslavenskih veličina. Počelo je kao Uskrs s Maticom, pa proljeće s Maticom, a danas je kriptojugoslavensko sijelo pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske i do ove godine visokim pokroviteljstvom „hrvatskog“ člana Predsjedništva BiH.

Prije par godina zamalo nije doveo Stjepana Mesića u Mostar da se naruga Hercegovini i pljune u lice Hercegovcima. Da nisu obojica kukavice i da se nisu bojali prosvjeda i nereda i doveo bi ga. Baš kao što je doveo visokog pokrovitelja Komšića za koga i onako nitko ne mari. Mesić ga je odlikovao, zajedno s Franjom Topićem i još nekolicinom ublehaša iz BiH.

Sada on u Zenici odlikuje Mesića. On i Šurlan proglasiše ga „humanistom milenija“-„doživotnim humanistom“. Smislio mu je titulu baš onako kao što je svojevremeno Tuti smislio funkciju doživotnog „predsjednika dragovoljaca“ pa je jadnik dobio doživotnu robiju.

Organizira koncerte klasične glazbe, opere i operete. Ugošćuje orkestre i ansamble, sve na visokoj nozi i pod visokim pokroviteljstvom. Kada se spusti zavjesa, kada se pogase svijetla pozornice i raziđe cijenjena publika, Mostar opet utone u svoj mrak.

Orkestri i ansambli posjedaju u svoje autobuse i vrate se odakle su i došli. Kada prolaze Španjolskim trgom i ne osvrnu se na Hrvatsko narodno kazalište. Visoki pokrovitelji i velike taštine i ne vide „Malu scenu“ kao što ne vide ni sve one male ljude, njihove male potrebe i veliku tugu, veću od očekivanja.
Oprobao se s par proznih tekstova u kojima je pokazao sav nedostatak talenta i skučenost duha. Nije to ravno postavljanju one sramotne hemafroditske skulpture tobožnjeg Marka Marulića pred Kosaču, ali nije ni daleko od toga.

Dao je intervju Glasu koncila u kojem je rekao da je hrvatska politika devedesetih „zavadila narode“ u BiH. Htio se svidjeti Visokim pokroviteljima i Visokom predstavniku. Odnedavno piše putopise u Večernjem listu.

Stužilo mi se dok sam čitao dociranje bijakovićkog kameleona i politikantsko udvaranje Visokom pokrovitelju, posebno kada je doveo onog blećka od ministra Kaplara ili Kaplana, pa sam napisao ovaj tekst za ozdravljenje ko hodža zapis.

Kao Hrvat koji je rođen u Mostaru, koji voli Mostar i koji je čitav život posvetio Mostaru, definitivno priznajem da mi je bliža kultura mostarskih skakaća nego malograđanština mostarskog fiškala.
Vjerodostojnija je i poštenija. (tekst 2009 godine napisao Marin Topić i poskok info.)

Slučaj Garaplija - Josip Muselimović i Faruk Balijagić

O slučaju “Garaplija” za “Slobodnu Dalmaciju” su u septembru 2000. godine govorili i advokati Faruk Balijagić i Josip Muselimović, koje je Edin Garaplija, bivši agent AID-a, angažirao nakon što je poslije presude koja ga je poslala u zenički zatvor i to na 13 godina, shvatio da je žrtvovan od samog vrha bošnjačke politike. 

Rad bez naknade

Muselimović je u tom intervjuu suđenje Garapliji i njegovim kolegama ocijenio „procesom velikog rizika”.

• 
  Odluka Doma za ljudska prava o prihvatljivosti i meritumu donesena je 2002. godine u slučaju „Garaplija protiv Federacije BiH“

- Ja sam se prvi put susreo s gospodinom Garaplijom i on je na mene ostavio poseban dojam. Nalazi se u izvrsnom psihičkom stanju i kao mlad, obrazovan čovjek ustrajat će u svojoj obrani, u dokazivanju svoje nevinosti i razotkrivanju nevjerojatnih zločina. Ovaj predmet je zaista nevjerojatna priča o našoj ne tako davnoj prošlosti. Naše sudjelovanje u ovom kaznenom predmetu bit će primarno u zaštiti ing. Garaplije, a zatim i u inicijalnom poticaju u stvaranju moderne pravne države.

Doktora Faruka Balijagića poznajem nekoliko desetljeća, imamo vrlo konkretnu i kolegijalnu suradnju. Njegova borba u slučaju „Garaplija“ je na ponos naše odvjetničke profesije. Nadam se kako će se osigurati sve pretpostavke za normalno održavanje sjednice Vijeća Vrhovnoga suda, a i nama braniteljima sigurnost u radu.

• 
  araplija s advokatima Balijagićem i Muselimovićem fotografiran 2000. godine u krugu KPZ-a Zenica tokom posjete novinara „Slobodne Dalmacije”

Morate znati da je ovaj kazneni predmet, s aspekta osobne sigurnosti, proces osobito velikog rizika. Konačno, predložio sam dr. Balijagiću da ovu obranu obavimo bez naknade, odnosno bez odvjetničkoga honorara. Naravno, on je to i prihvatio - kazao je 2000. za „Slobodnu Dalmaciju” advokat Muselimović.

Istovremeno, advokat Balijagić je tada najavio kako će protiv tadašnjih određenih sudija Doma za ljudska prava podnijeti krivičnu prijavu i to Haškom tribunalu „zbog pokušaja sprečavanja i zataškavanja ratnih zločina koje je počinila teroristička skupina Ševa”.

• 
  Balijagić tražio da se ispita kako je došlo do paljevine

Dokument „Orao”

- Od pojedinih sudaca, predvođenih Matom Tadićem, zatražit ću razloge zbog čega su nastojali da ne dođe do obnove postupka. A prvo pitanje koje će biti upućeno prije otvaranja zasjedanja Vrhovnoga suda bit će upućeno Sulji Babiću - ostaje li kod optužnice koju je podigao Mustafa Bisić ili ne. Jer na temelju svega onoga što je u javnosti izneseno i svih bivših istražnih radnji, kao i onoga što smo kolega Muselimović i ja objasnili u našoj žalbi, Suljo Babić bi morao odustati od optužnice.

Inače, nedavno sam imao razgovor s predsjednikom Vrhovnoga suda Venceslavom Ilićem informirajući se o početku sudskog procesa. Među ostalim, zamjerio sam mu da je on, zajedno sa Suljom Babićem, čuo za dokument pod kodiranim imenom „Orao“, i da se nakon toga dogodila paljevina dokumentacije Izetbegovićeve tajne političke policije AID u zgradi tadašnjeg Ministarstva policije Federacije BiH.

• 
  Muselimović je suđenje Garapliji ocijenio procesom visokog rizika

Imao sam informaciju da će se taj požar dogoditi, odnosno da će se ići na uništavanje dokumentacije. Zbog čega to Venceslav Ilić i Suljo Babić nisu spriječili? Ilić mi je kazao kako će se on kretati u granicama kaznenog spisa i da ga ne interesira ta paljevina. Na to sam mu odgovorio da on i gospodin Babić nisu ni stolari, ni obućari, nego pravnici s najvećim pravosudnim pozicijama koje im je dao gospodin Izetbegović. Budući da su doznali i imali odluku Doma za ljudska prava, oni su morali izvršiti osiguranje i izuzimanje dokumentacije od Izetbegovićeve tajne političke policije AID. Na tu moju konstataciju ostao je bez riječi - tvrdio je Balijagić u septembru 2000. godine za „Slobodnu Dalmaciju”.

(Sutra: Kako je došlo do obnove postupka)

Održana Svečana sjednica HAZU BiH (22. lipnja 2019)

https://hazubih.com/novosti/održana-svečana-sjednica-hazu-bih-0

22. lipnja 2019. godine održana je Svečana sjednica HAZU BiH, u povodu Dana Akademije na kojoj je podneseno slijedeće
IZVJEŠĆE O RADU:
U vremenu od prošle Svečane sjednice do danas Akademija je imala redovite sjednice Predsjedništva, kao i sjednicu Skupštine.
Rad Akademije odvijao se u više pravaca, suglasno Programu rada za tekuću godinu i obvezno prema Statutu Akademije.
1. Znanstveni skupovi: Neum, znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Europski ustav za Bosnu i Hercegovinu“; Suorganizatori i pokrovitelji znanstvenog skupa s međunarodnim učešćem „Kongres ortopeda i traumatologa BiH“; Učešće na konferenciji „Economic System of European Union and Accession of Bosnia and Herzegovina – Challenges and Policies Ahead“ u organizaciji Asocijacije za studije Europske zajednice u BiH – ECSA BiH.
2. Okrugli stolovi: „Suradnja znanosti i gospodarstva kao temelj jačanja konkurentnosti“ u zajednici sa Akademijom tehničkih znanosti Hrvatske; Okrugli stol Akademija za znanost u BiH.
3. Akademska javna tribina: Livno, „Optimalni modeli ustavnopravnog preustroja BiH na njezinu europskom putu“ - predavač akademik Božo Žepić; „Od Bečkoga dogovora do Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika“ – predavač akademik Šimun Musa.
4. Izdavačka djelatnost - promocija knjiga i nakladništvo: Promocija časopisa HAZU BiH – Vidici.
„Iznad crte-moja vizija europske BiH“ akademika Dragana Čovića;
„Iznad crte 2 – Susret s vjerskim velikodostojnicima“ akademika Dragana Čovića;
Promocija znanstveno književnog opusa i knjige „Moj životni put“ akademika Bože Žepića;
Promocija troknjižja (Mostarski dragulji, I to je to, Kud plovi ovaj brod) akademika Josipa Muselimovića;
Suorganizacija promocije knjige „Čovjek i Okoliš“, autora Nevenka Hercega, Svjetlane Stanić-Koštroman i Maria Šiljega;
Nakladništvo Monografija: „Krunoslav Cigoj“ - autor mr. sc. Jasmin Bašić; „Pa i to je Mostar“ - autori akademik Ante Miškovića i prof. Alija Cigić.

5. Izložbe: Organizacija i pokroviteljstvo izložbe akademskog kipara Florijana Mićkovića u Podgorici (Crna Gora).
6. Sudjelovanja na događajima i skupovima: Hrvatskog Društva za znanost i umjetnost Sarajevo; otvaranje „Mostarskog proljeća 2019.-XXI. dana Matice hrvatske Mostar“.
7. Posjete Županijama: ZHŽ, SBŽ i Posavska Županija; Planovi za posjete ostalim Županijama.
8. Otvaranje spomen-parka u Čapljini – „dr. Jakov Pehar“.
9. Sporazumi: Sporazum o suradnji s Akademijom tehničkih znanosti Hrvatske; Sa Sveučilištem u Mostaru; HDZU Sarajevo; Udruga „Prsten“ u BiH; U pripremi je prijedlog sporazuma sa HAZU Zagreb, Akademijom nauka u Crnoj Gori.
10. Osnivanje tijela Akademije: „Povjerenstvo za međunarodnu akademsku suradnju“, i „Stalno povjerenstvo za normativnu djelatnost“. Imenovanje Organizacijskog i Programskog odbora za znanstveni skup „Hrvati u Bosni i Hercegovini 25 godina poslije Daytona“, koji će se u organizaciji HAZU BiH i HAZU Zagreb održati 2020. godine.

11.Prijem novih članova:
- Prijem novih Dopisnih članova:
1. Ivo Čolak – Razred za tehničke znanosti
2. Lidija Pehar – Razred za društvene i humanističke znanosti
3. Mira Šunjić-Beus - Razred za društvene i humanističke znanosti
4. Zoran Tomić - Razred za društvene i humanističke znanosti
1. Počasni član – Marijan Šunjić – Razred za biotehničke i prirodne znanosti

- Prijem članova suradnika:
1. prof. Ivan Sivrić - Razred za društvene i humanističke znanosti
2. prof. dr. sc. Dragan Babić - Razred za medicinske znanosti
3. doc. dr. sc. Tihomir Prusina - Razred za biotehničke i prirodne znanosti

12. Prijava projekata po natječajima: Državnog ureda za Hrvate izvan RH (4 projekta); Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti (1 projekt); Federalnog ministarstva kulture i sporta (2 projekta); Fondacija za izdavaštvo Sarajevo (1 projekt).

13. Financijska situacija: U tijeku je rasprava o redovitom financiranju Akademije.
14. Prijedlog za Vijeće Akademija u BiH

Članovi komisije za polaganje pravosudnog ispita na nivou BiH (2014-2016.)

http://legalist.ba/wp-content/uploads/2014/02/Rjesenje-o-imenovanju-komisije-za-polaganje-pravosudnog-ispita-na-nivou-BiH.pdf

RJEŠENJE O IMENOVANJU POVJERENSTVA ZA POLAGANJE PRAVOSUDNOG ISPITA NA NIVOU BOSNE I HERCEGOVINE1 I U Komisiju za polaganje pravosudnog ispita na nivou Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) imenuju se: 1. BARIŠA ČOLAK, za predsjednika Komisije 2. BORJANA KRIŠTO, za zamjenika predsjednika Komisije 3. MILANA POPADIĆ, za zamjenika predsjednika Komisije 4. EDIN MUMINOVIĆ, za ispitivača 5. JOSIP MUSELIMOVIĆ, za ispitivača 6. JADRANKA LOKMIĆ MISIRAČA, za ispitivača 7. AMELA HUSKIĆ, za ispitivača 8. DRAGOMIR VUKOJE, za ispitivača 9. ZDRAVKO RAJIĆ, za ispitivača 10.BEKIR GAVRANKAPETANOVIĆ, za ispitivača 11.BOGDANKA JOVIČIĆ-DABIĆ, za ispitivača 12.RADNEKO BLAGOJEVIĆ, za ispitivača 13.AMIRA SADOVIĆ, za ispitivača 14. MATO TADIĆ, za ispjtivača 15.ZDENKO ETEROVIĆ, za ispitivača 16. NEDELJKO BURSAĆ, za ispitivača 17. NEDŽIDA SALIHOVIĆ, za ispitivača 18.VALERIJA GALIĆ, za ispitivača 19.ANTO NIKOLIĆ, za ispitivača 20. MIRSAD ĆEMAN, za ispitivača 21. JADRANKA BRENJO, za ispitivača II Članovi Komisije iz tačke I ovog Rješenja su ispitivači za predmete: KRIVIČNO PRAVO: 1. Josip Muselimović 2. Jadranka Lokmić Misirača 3. Amela Huskić 4. Dragomir Vukoje 5. Zdravko Rajić GRAĐANSKO PRAVO (materijalno i procesno) i PORODIČNO PRAVO: 1. Bekir Gavrankapetanović 2. Bogdanka Jovičić-Dabić 3. Radenko Blagojević 4. Amira Sadović PRIVREDNO PRAVO: 1. Mato Tadić 2. Zdenko Eterović 3. Nedeljko Bursać 4. Nedžida Salihović 1 Legalist.ba objavljuje ovaj tekst u dobroj vjeri, smatrajući ga u trenutku objavljivanja ispravnom verzijom rješenja. Ali, autori i Legalist.ba ne jamče da je objavljena verzija teksta propisa pravno valjana, trenutno važeća ili pravodobno dopunjena i mijenjana, stoga Legalist.ba ne odgovara za štetne posljedica koje mogu nastupiti usljed preuzimanja i korištenja ovog neslužbenog teksta rješenja. Priprema: www.legalist.ba 2 UPRAVNO I RADNO PRAVO: 1. Valerija Galić 2. Anto Nikolić 3. Mirsad Ćeman 4. Jadranka Brenjo USTAVNI SISTEM I ORGANIZACIJA PRAVOSUĐA: 1. Bariša Čolak 2. Borjana Krišto 3. Milana Popadić 4. Edin Muminović III Za sekretara Komisije imenuje se Renata Kapetanović. IV Za zapisničara Komisije imenuju se: 1. Đenana Šehović 2. Marko Barić 3. Biljana Pješčić V Članovima, sekretaru i zapisničarima Komisije pripada naknada za rad u Komisiji koju određuje ministar pravde posebnim rješenjem. VI Mandat Komisije traje dvije godine. VII Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavljuje se na Inernet stranici Ministarstva pravde BiH.