Blog containing a database of articles, reports, blogger's notes and photos of Bosnia and Herzegovina and Balkans region. The compilation and material was created by Aleksandra Miletić-Šantić, a lawyer, social scientist, human rights activist, journalist and interpreter.
According to this 1998 interview with Zbigniew Brzezinski, the CIA's intervention in Afghanistan preceded the 1979 Soviet invasion. This decision of the Carter Administration in 1979 to intervene and destabilise Afghanistan is the root cause of Afghanistan's destruction as a nation.
M.C.
The CIA's Intervention in Afghanistan
Interview with Zbigniew Brzezinski,
President Jimmy Carter's National Security Adviser
Le Nouvel Observateur, Paris, 15-21 January 1998
Posted at globalresearch.ca 15 October 2001
Question: The former director of the CIA, Robert Gates, stated in his memoirs ["From the Shadows"], that American intelligence services began to aid the Mujahadeen in Afghanistan 6 months before the Soviet intervention. In this period you were the national security adviser to President Carter. You therefore played a role in this affair. Is that correct?
Brzezinski: Yes. According to the official version of history, CIA aid to the Mujahadeen began during 1980, that is to say, after the Soviet army invaded Afghanistan, 24 Dec 1979. But the reality, secretly guarded until now, is completely otherwise Indeed, it was July 3, 1979 that President Carter signed the first directive for secret aid to the opponents of the pro-Soviet regime in Kabul. And that very day, I wrote a note to the president in which I explained to him that in my opinion this aid was going to induce a Soviet military intervention.
Q: Despite this risk, you were an advocate of this covert action. But perhaps you yourself desired this Soviet entry into war and looked to provoke it?
B: It isn't quite that. We didn't push the Russians to intervene, but we knowingly increased the probability that they would.
Q: When the Soviets justified their intervention by asserting that they intended to fight against a secret involvement of the United States in Afghanistan, people didn't believe them. However, there was a basis of truth. You don't regret anything today?
B: Regret what? That secret operation was an excellent idea. It had the effect of drawing the Russians into the Afghan trap and you want me to regret it? The day that the Soviets officially crossed the border, I wrote to President Carter. We now have the opportunity of giving to the USSR its Vietnam war. Indeed, for almost 10 years, Moscow had to carry on a war unsupportable by the government, a conflict that brought about the demoralization and finally the breakup of the Soviet empire.
Q: And neither do you regret having supported the Islamic fundamentalism, having given arms and advice to future terrorists?
B: What is most important to the history of the world? The Taliban or the collapse of the Soviet empire? Some stirred-up Moslems or the liberation of Central Europe and the end of the cold war?
Q: Some stirred-up Moslems? But it has been said and repeated Islamic fundamentalism represents a world menace today.
B: Nonsense! It is said that the West had a global policy in regard to Islam. That is stupid. There isn't a global Islam. Look at Islam in a rational manner and without demagoguery or emotion. It is the leading religion of the world with 1.5 billion followers. But what is there in common among Saudi Arabian fundamentalism, moderate Morocco, Pakistan militarism, Egyptian pro-Western or Central Asian secularism? Nothing more than what unites the Christian countries.
Translated from the French by Bill Blum
The URL of this article is: http://www.globalresearch.ca/articles/BRZ110A.html
Copyright, Le Nouvel Observateur and Bill Blum. For fair use only.
AL QAIDA-REPORT ON ILLEGAL FINANCIAL ACTIVITIES AND TERRORISM FINANCING ON THE TERRITORY of BiH TERRORISM-Global Network of Islamic Fundamentalist’s – Part II | AUGUST, 30 2004 | DARKO TRIFUNOVIC
Posted on 8/30/2004, 5:27:12 PM (available on: http://www.freerepublic.com/focus/f-news/1203028/posts)
AL QAIDA-REPORT ON ILLEGAL FINANCIAL ACTIVITIES AND TERRORISM FINANCING ON THE TERRITORY of BiH
REPORT ON ILLEGAL FINANCIAL ACTIVITIES AND TERRORISM FINANCING ON THE TERRITORY OF THE FEDERATION OF BOSNIA I HERZEGOVINA PART I/I/ABIHBQ – 08/2003 by JEAN-CHARLES BRISARD, LEAD INVESTIGATOR, 911 LAWSUIT:
“Bosnian banks Vakufska Banka D.D. and Depozitna Banka D.D. have supported, facilitated and participated in terrorism financing on the territory of Bosnia Herzegovina. These banks were funded by two SDGT, Yasin Al Kadi and Chafiq Ayadi, along with a Saudi-controlled offshore company based in the Isle of Man, whose main shareholder is a member of the Saudi royal family, nephew of King Fahd and son of the Saudi Deputy Minister of Interior. Other shareholders of the banks have also supported terrorism in the past. The bank has provided financial support to several organizations acting as fronts for Al-Qaida, including Muwafaq Foundation, Al Haramain Islamic Foundation and the Saudi High Commission for Relief in Bosnia Herzegovina, some of which have already been designated as SDGT by the US Government.”
In further text, we are going to let you know some details from this REPORT.
“Vakufska Banka D.D. (aka Vakufska Bank) is registered in Sarajevo, Bosnia & Herzegovina, with an address at Ferhadija 2, 71000, Sarajevo, Tel: +387 71 470903, Fax: +387 71 2005971. The bank was founded in 1992 in Sarajevo, and is currently chaired by Amir Rizvanovic, serving as General Director.
Vakufska Banka has 70 employees and maintains several branches in Bosnia & Herzegovina (Zenica, Mostar, Bihac…) and banking correspondents in several European countries (Italy, Germany, Belgium…).
In 2002, Vakufska Banka reported a capital of 16.4 million KM ($9,300,000 US), while its total assets raise 55,920,000 KM ($28,670,000 US) for the same year.
In August 2002 the Bosnian Federal Banking Agency authorized the merger of Vakufska Banka and Depozitna Banka.
Depozitna Banka D.D. was a private bank owned by Yasin al Kadi (44.3%) and Mahmal Investments Company based in the Isle of Man (44.2%). The entity was under Bosnian and foreign investigation for years. The official documentation dated 2000 from Depozitna Banka D.D. , based in Vrazova 9, Sarajevo, shows that Yasin al Kadi was the first shareholder of the bank.
The shareholding structure of Depositna Banka D.D., as of December 31, 2000 (Before merging with Vakufska Banka D.D.), was as follows:
Name Percentage of shares held Yasin Kadi 44.3% Mahmal Invest Co Limited 44.2% BH Banka Sarajevo 2.4% BH Osiguranje 2.1% Centralexport Sarajevo 1.3%
Since October 2001, Yasin al Kadi (aka Yassin Qadi, Yasin al-Qadi), 47, is labeled by the U.S. Treasury, as a Specially Designated Global Terrorist (SDGT) and his assets are frozen in the U.S. and Europe. Yasin al Kadi is at the center of various financings through his company “Qadi International” and financial activities in the Balkans.
Even if he is still at large in Saudi Arabia, where he resides, Yasin al Kadi is one of the six directors of Muwafaq Humanitarian Organization, an organization that provided assistance to the Al-Qaida network. In June 1998, Yasin al Kadi is named in an FBI report on money laundering charges at the profit of Hamas, a terrorist organization.
Muhammad, Chafiq Ayadi (Aka. Ayadi Shafiq, Ben Muhammad; Aka. Ayadi Chafik, Ben Muhammad; Aka. Aiadi, Ben Muhammad; Aka. Aiady, Ben Muhammad), (01/21/63 Safais, Tunisia) , took part in activities of Depozitna Banka and became in 1996 co-owner of Depozitna Banka in Sarajevo . Chafiq Ayadi is a Tunisian national but also holds Bosnian citizenship. Chafiq Ayadi was a business associate of Yasin al Kadi.
Chairman of Muwafak Foundation in Zagreb, Croatia, Chafiq Ayadi is on the list of Specially Designated Global Terrorists, pursuant to Executive Order 13224. In April 1996, a sum of USD 500,000 was transferred to the SKB account of Bin Muhamad Chafiq Ayadi by a Saudi national, Salem Bin Mahfouz (believed to be Khalid Bin Salem Bin Mahfouz). Chafiq Ayadi became the majority owner of Depozitna Banka on July 27, 1995. Chafiq Ayadi accounts have been recently investigated by Croatian financial police on terrorism charges. While Chafiq Ayadi was the co-owner of Depozitna Banka, he transferred through the bank DM 2.5 million to the account of the Muwafaq Foundation. Furthermore, Chafiq Ayadi became also co-owner of Euroinvest D.O.O. in Sarajevo, which shared the same address as Depozitna Banka. The second co-owner of Euroinvest D.O.O. used to be Yasin al-Kadi, who was also co-owner of Depozitna Banka and became co-owner of Vakufska Banka . Chafiq Ayadi left Depozitna Banka in September 2000. He sold his shares to Yasin al Kadi. On March 30, 2001, the Banking Agency rescinded the Depozitna Banka’s permit, and the bank merged with Vakufska Banka. Euroinvest D.O.O., based in Bosnia with an address at Ulica Armije BH bb, 75264 Lukavac, was one of the most regular provider of Al Haramain Al Masjed Al Aqsa charitable foundation during the 2000-2001 period .
Based on al-Kadi's previous shares in "Depozitna Banka", he should earn 20% of the shares of Vakufska Banka, nominally worth 3.2 million KM ($1,815,000 US). According to intelligence sources, Yasin al Kadi is still co-owner of Vakufska Banka through another Sarajevo front company. Indeed he was already the main shareholder into Depozitna Banka when the entity merged with Vakufska Banka. During years, Depozitna Banka and then, Vakufska Banka, were owned by Saudi businessman Yasin Al Kadi, under US investigation for terrorism charges and by a Saudi shadow company called Mahmal Investment Company, currently under Bosnian investigation by the FOSS, Financial Police and Federal Banking Agency.
Moreover, according to the official registry of Vakufska Banka shareholders, El Tarik Oil D.O.O., an oil company based in Sarajevo, was also shareholder with 8% of Vakufska Banka capital in year 2000. Another documented report from the Bosnian Financial Police indicates in 2002 that El Tarik Oil D.O.O. is a regular provider for the Saudi High Commission and al Haramain al Aqsa foundation in Sarajevo , both involved in logistical support to al-Qaida. Finally, among the Vakufska Banka shareholders also stands a foundation called “Fondacija Bosnjaci Mostar” and “Rijaset Islamske Zajednice”, their shares are respectively 18% and 11% in year 2000 . Both foundations receive donations from abroad, and particularly from Saudi Arabia.
Nezim Halilovic Muderis, director of Wakf Directorate of the BiH Islamic Community, responsible for these foundations, is a preacher at the Sarajevo King Fahd Bin Abdulaziz Al Saud Mosque. Rijaset Islamske Zajednice, or Islamic Community of Bosnia Herzegovina publishes the monthly “Preporod” (Renaissance). In one of its issues in May 1992, the newspaper stressed the “virtues of the Islamic warefare” to the fighters for the independent and multinational Bosnia and Herzegovina, advising them “to purify themselves so that they could feed on the Divine spring”. In the text entitled “We feel no fear”, Preporod gave these pieces of advice in a text which looks remarkably similar to Mohamed Atta’s last instructions to the September 11 hijackers:
“Set out to the battle with pure intentions and full confidence in Allah - if you survive, you will become heroes; if you are killed, you will be martyrs, otherwise - you will lose both and be humiliated; if possible, start off with ablutions, but always with God's name in your heart and on your lips; you must never leave unwashed (after nocturnal emission or marital intercourse) for such person could cause adversity both to himself and others; during your assault at or confrontations with the enemy, utter the cries "Allah ekber!"; if possible, carry the Koran with you”.
The shareholding structure of Vakufska Banka for years 2000 (before merger) and 2001 (post merger) was the following (note that total percentage does not equal 100%) :
Name % of shares in 2000 % of shares in 2001 Individual investors 29% 36.6% Mahmal Investment Co Limited - 21.1% Fondacija Bosnjaci Mostar 18% 8.8% Finance Ministry 74% 6.9% Rijaset Islamske Zajednice BiH 11% 5.1% Tarik El Oil d.o.o. Sarajevo 8% -
“According to a sworn statement filed by FBI Special Agent Robert Wright, BMI “had receive financing from [Yassin Kadi] and United States designated HAMAS terrorist [Musa abu Marzook].” In October 2001, the U.S. Treasury Department froze the assets of Yassin Kadi and listed him as a Specially Designated Global Terrorist, citing his financial support for Al-Qaeda through a “relief” organization called Muwafaq, or Blessed Relief.
Agent Wright had initially investigated BMI as part of an ongoing Hamas fundraising investigation in the United States. According to an Affidavit filed by Wright, Yassin Kadi put up $820,000 for a real estate deal structured to funnel proceeds to Hamas operative Mohammed Salah. ” And : “But by then, it was hardly a secret that BIF was involved in more than just charitable activities. The entity openly advertised itself in its Arabic-language fundraising appeals as a “trustworthy hand for the support of [both] the mujahideen and refugees” in Bosnia.
Similarly, documents taken from BIF’s U.S.-based offices in December 2001 included handwritten Arabic notations explaining that its headquarters in Croatia was established “for relief operations and support of jihad in Bosnia-Herzegovina… Contribute with your mujahideen brothers to repel the Crusader-Zionist attack on Muslim lands.” Another handwritten note found in Illinois by investigators revealed BIF’s supreme “unwritten law”: “no matter how poor/sick – first priority is for mujahideen.”
The raid of BIF’s Illinois office also turned up a number of other documents directly related to the war in Bosnia: a receipt dated July 21. 1994. from the “Black Swans” Bosnian Muslim commando brigade for 300 blankets and 200 pairs of boots obtained from BIF; a receipt from the BiH army dated June 3. 1994. for 2.000 uniforms, 2.000 pairs of shoes, and ten “mass communication stations” donated by BIF to “this military unit”; a request dated December 31.1994. from the Bosnian military for a combat ambulance (later delivered as promised in January 1995);and, a memorandum to BIF director Enaam Arnaout dated November 17.1995. describing the recent contribution of 200 tents to the Muslim army. In an interview conducted in 1992, BIF founder Adel Batterjee denied that his brainchild was actively encouraging its employees to aid or join the militant mujahideen operating in the Balkans; however, he also nonetheless added, “if a relief worker decides that he wants to join the fighting forces, we would not stop him.”
PLANIRANI HAOS 1990 - 1996 (1) Datum: 23.03.2008 23:00 Autor: N.N. Kada se sjetim vremena i vlastite naivnosti kada je u Sarajevu održana osnivačka skupština SDA početkom maja 1990. godine, sam se sebi smijem, jer je prevara bila zastrašujuća
Ibran Mustafić iz Potočara kod Srebrenice političku karijeru započeo je u aprilu 1990. kao jedan od prvih aktivista SDA na prostorima BiH. Nakon prvih višestranačkih izbora, postaje poslanik u Vijeću opština tadašnje Skupštine Republike BiH. Pored toga, obavljao je dužnost predsjednika Izvršnog odbora Skupštine opštine Srebrenica i bio je jedan od ključnih ljudi tokom rata sve do pada Srebrenice u julu 1995. godine. Zbog neslaganja sa načinom vođenja politike i rata u Srebrenici, na Mustafića su izvršena tri atentata, koje je preživio pukom slučajnošću. Poslije pada Srebrenice bio je zarobljen i proveo je u pritvoru sve do 1996. godine, kada je razmijenjen za pukovnika Aleksu Krsmanovića.
U poslijeratnom periodu izabran je za predsjednika Izvršnog odbora organizacije "Majke Srebrenice i Podrinja".
VELIK DOŽIVLjAJ
O početku političkog djelovanja Ibran Mustafić u svojoj knjizi "Planirani haos", između ostalog, piše:
- Početkom maja 1990. godine krenule su aktivnosti na organizaciji osnivačke skupštine SDA. Od Muhameda Čengića sam dobio deset svečanih pozivnica da bih mogao pozvati svoje ljude za koje ocijenim da bi trebali prisustvovati ovom, tada za mene, najuzvišenijem činu. Osnivačka skupština je bila zakazana za 26. maj 1990. godine u kongresnoj dvorani hotela "Holidej in" u Sarajevu. Ponovo sam otišao u Srebrenicu i uručio poziv Hamedu Efendiću, Hamedu Salihoviću i mom bratu Samidu, te im rekao da ostatak poziva uruče ljudima po ličnom nahođenju za koje smatraju da bi mogli predstavljati dio našeg tima u narednom periodu. Po povratku iz Srebrenice u Sarajevo željno sam iščekivao 26. maj. Nikada u životu nisam doživio svečaniji dan. Po biblioteci sam hodao sa bedžom. Konačno sam dočekao da i ja mogu neko obilježje prikačiti na rever. Tog 26. maja ustao sam rano, jer od uzbuđenja nisam mogao spavati. Kako od garderobe nisam imao ništa, osim teksasa, od daidžića sam pozajmio neku bijelu košulju i sako. Kada se približilo vrijeme polaska, ja, daidžići Gaibija i Mefail Ćatić krenuli smo sa Skenderije pješke preko Marindvora do "Holidej ina". Grad je bio sablasno prazan.
SILNI APLAUZI
Pred hotelom nas je čekao Ibe. Nismo odmah ušli, jer smo čekali moga brata i prijatelje iz Srebrenice. Nažalost, niko se nije pojavio, što me je rastužilo. Brat nije mogao da dođe sam, dok je kod ostalih očito prevladao oprez. Kada smo ušli u kongresnu dvoranu, sala je bila dupke puna. Na ulaznim vratima u dvoranu ponovo sam se sreo sa Rasimom Ljajićem. Sa njim je stajao momak crnog tena i plavkastih očiju. Srdačno sam se pozdravio sa Rasimom i pitao ga jesu li njegovi došli iz Sandžaka? Upoznao me je sa momkom koji je stajao sa njim. Bio je to Sulejman Ugljanin. Program je počeo. Ni sam ne znam odakle su mi tolike suze navirale? Svaki govor je i bez moje volje završavao suzama.
Sada, sa ove vremenske distance ne znam da li bih se tom vremenu smijao ili bih plakao, ali sa potpuno drugim motivima? Tada sam zaista trebao plakati, ali ne od sreće, već od vremena i situacije koja će uslijediti. Ipak, s obzirom na vremena u kojima smo se tada nalazili, bila je neminovnost reći da postojimo. Za vrijeme govora dr Halida Čauševića ruke su mi doslovce bile obamrle od silnih aplauza. Suze su toliko navirale na oči da me je jednog trenutka bilo stid. Uslijedio je referat Alije Izetbegovića. Ponovo suze, aplauzi, divljenje... U tim trenucima zaista sam osjećao da mi je duh i srce veće od tijela. Nacionalni ponos je opijum koji obara i djeluje puno jače od alkohola. Alkohol, droga i seks su tri koplja ispod njega, a ispod njega, bar jedno koplje, je i vjera. Poslije govora Alije Izetbegovića više se i ne sjećam ko je bio sljedeći. Ja sam bio dovoljno van sebe da mi više niko nije ni trebao. Na kraju se pristupilo inauguraciji rukovodstva stranke. Za predsjednika stranke je predložen i izabran Alija Izetbegović. Prvi potpredsjednik Adil Zulfikarpašić, drugi potpredsjednik Salim Šabić, ako me dobro pamćenje služi, treći potpredsjednik Mirsad Ćeman. Mislim da je Behmen bio samo član Izvršnog odbora stranke. Prethodnike sam, osim Šabića, izuzetno dobro znao ali tog Ćemana - nisam. Neki ljudi u sali čestitali su na izboru čovjeku koji je sjedio ispred mene. Tad sam tek vidio da se radi o Mirsadu Ćemanu iz Tešnja. Na toj osnivačkoj skupštini je iznesen podatak da u Tešnju ima oko 1.400 članova stranke. Do danas ne znam da li su ti podaci uistinu bili tačni, jer smatram da na taj dan 1.400 ljudi u cijeloj BiH objektivno nije znalo da će se održati osnivačka skupština SDA. Za generalnog sekretara stranke je izabran Muhamed Čengić.
ROĐACI I PRIJATELjI
S obzirom na to da iz rata nisam iznio nijednu fotografiju, a, kamoli, bilo kakav dokument, ovu knjigu zaista pišem na osnovu sjećanja. Nadam se da sam mnoge činjenice dobro zapamtio. Na kraju krajeva, da li je uopšte i bitna činjenica koje se čovjek ne sjeća? Treba pisati o onom što se do smrti ne zaboravlja.
Nakon svih govora, dobili su priliku i gosti. Posebno će mi trajno u sjećanju ostati govor dr Brozovića (Dalibor, pr. r.) iz Zagreba, a naročito kada je rekao da je interes hrvatskog naroda granica na Drini. Tada sam mislio da uistinu imamo saveznike na koje se možemo osloniti. Moji rođaci i prijatelji su me počeli nagovarati da se i ja prijavim za kratak govor. Poslije dugog oklijevanja, napisao sam svoje ime na ceduljici i predao na protokol. Nakon nekoliko izlaganja, voditeljica programa je pročitala moje ime i pozvala me da se obratim skupu. Srce mi je stalo. Nisam nikada osjetio veću tremu. Krenuo sam prema govornici, ali bih bio puno sretniji da me je neko zadržao i odvratio od izlaska. Ipak, povratka nije bilo. Bio je to moj prvi javni politički istup. Kad sam izašao za govornicu, imao sam osjećaj da sam zanijemio, usta se ukočila; grlo osušilo. Svi ispred mene su mi se učinili kao neki gorostasi ili, još gore, kao porotnici koji mi trebaju suditi. Ipak, krajnjim naporom uspio sam da progovorim:
LjUDI IZ EMIGRACIJE
"Dolazim iz Srebrenice, opštine koju Srbi, zbog njihovog navodnog iseljavanja pod pritiskom, već proglasiše bh. Kosovom. Ja se, uz Božiju pomoć, nadam da će SDA odbraniti i sačuvati to bosanskohercegovačko Kosovo."
Aplauz se prolomio, a ja sam krenuo iza govornice. Bože, sada kada se sjetim tih riječi, ostanem bez teksta.
Tada toliko ushićenja, a da sam znao sa kakvim lupežima imam posla, logičnije bi bilo da sam donio koju bombu i bacio na taj skup. Ne da pomogoše u odbrani, naprotiv, svojim odnosom i direktnim učešćem dopriniješe da Srebrenica bude grad genocida nad bošnjačkim narodom, a nakon genocida potpisaše "tapiju" da je Srebrenica "drevni srpski grad". Sjeme im se zatrlo!
Vratio sam se iza govornice potpuno preznojen. Program se polako privodio kraju. U holu, ispred dvorane, već je atmosfera ličila na veliki brifing neformalnih razgovora i međusobnog upoznavanja. Popunjavale su se pristupnice, davali dobrovoljni prilozi i sklapala prva poznanstva. Ne mogu a da ne spomenem upoznavanje sa jednim dobrim i meni jako dragim Muhamedom iz Visokog. Oko jednog čovjeka se okupila gomila ljudi. Od ljudi koji su bili u mojoj blizini čuo sam da je neko došao iz Sjedinjenih Američkih Država. Poslije nekoliko decenija emigracije, prvi put se obreo u Bosni i Hercegovini. Pričao je da iza nas stoji naša emigracija, da su u stanju pomoći i uraditi za nas mnoge stvari, da će finansijske pomoći biti u izobilju. Mislim da se radilo o Nedžibu Šaćirbegoviću. Sada sam ubijeđen da je iz SAD došao na poziv KOS-a, kako bi za nas, obične smrtnike, bila još ubjedljivija najveća istorijska prevara koja će moju državu i muslimanski narod odvesti u propast. Zaista, prevara je bila uspješna. I sam sam, kao neki bašak, gledao u Šaćirbegovića, zamišljajući ga kao vanzemaljca koji je došao u Bosnu. Doduše, nekako po izgledu je više i podsjećao na vanzemaljca, nego na ovozemaljsko biće. Čudan i uvijek namrgođen.
PLEMENITA STVAR
"Vidi, iza nas stoji naša emigracija sa Zapada!", ubjeđivao sam sebe, praveći se odvažan.
Kada se sjetim tih vremena i sopstvene naivnosti, sam se sebi smijem. Ipak, ne mogu da sam sebe toliko osuđujem. Prevara je stvarno bila zastrašujuća! Mislim da takvu prevaru nije mogla da smisli ni Srpska akademija nauka i umjetnosti (SANU). I oni su za takvu briljantnu prevaru morali da potraže sugestije i prijedloge sa strane. Kada sam prišao stolu, da bih dao dobrovoljni prilog i zvanično popunio pristupnicu, mada sam to uradio prije dva mjeseca, tog istog momenta za susjednim stolom je to isto radio rahmetli prof. dr Fuad Muhić, što me izuzetno obradovalo i davalo neko dodatno samopouzdanje.
Uzeo sam bedž SDA, okačio ga o sako, uzdignuta čela napustio dvoranu sa svojim daidžićima i Ibetom, te krenuo u šetnju po Sarajevu sabirajući utiske o "najsrećnijem" danu u dotadašnjem životu.
Više nije bilo stajanja. Stalno sam putovao na relaciji Sarajevo - Srebrenica, i obratno. Ubijeđen da radim najsvetiju i najplemenitiju stvar, počeo sam nesvjesno da varam sebe i svoj narod. Ono što je najcrnje, prepoznao sam prevaru. Narod je umirao u prevari, a dosta preživjelih nisu uvidjeli najveću istorijsku zabludu, tako da imam osjećaj da sad narod vara mene, ne znajući, u stvari, da vara sebe do sopstvenog samoubistva.
INICIJATIVNI ODBORI
Bio sam čest gost Muhameda Čengića. Zaduživao sam na revers prve propagandne materijale, bedževe, majice, pristupnice i razvijao inicijativu na području opštine Srebrenica i Bratunac. Sve što je od propagandnog materijala bilo na prodaju, uredno sam plaćao. Iako još za opštinu Srebrenica i Bratunac nije formiran ni inicijativni odbor, odziv građanstva za pristupanje stranci je bio iznad svih očekivanja. Pri jednom odlasku u Tešanjsku 4a susreo sam se sa Hasanom Bećirovićem iz Sućeske kod Srebrenice, koji je došao u Sarajevo interesujući se za aktivnosti stranke. Poslije našeg prvog poznanstva, krenuli smo zajedno autobusom za Srebrenicu. Iz autobusa je izašao u Milićima, jer mu je to bila najbliža stanica za njegovo selo. Dao sam mu određenu količinu propagandnog materijala, a poslije toga smo se često sastajali.
Uporedo sa svim ovim aktivnostima, pripremao sam diplomski rad.
Kada sam početkom jula odbranio diplomski rad, definitivno sam poslije toga bio stalno vezan za Srebrenicu i političke aktivnosti. Odmah sam se zaposlio u UNIS-ovu fabriku "Feros" u Potočarima. Moje aktivnosti su počinjale u šest, a završavale u 24 sata. Počelo se definitivno raditi na formiranju inicijativnog odbora za opštinu Srebrenica.
(Nastaviće se)
PRVO PRIZNANjE
Feljton je napravljen prema knjizi Ibrana Mustafića "Planirani haos" (1990-1996). Pored detaljnog opisa događaja, prije i poslije pada Srebrenice, u režiji bošnjačkih lidera u Sarajevu, autor, prvi put iz bošnjačkih izvora, govori o organizovanim napadima na srpska sela u Podrinju i stravičnim zločinima nad Srbima u Srebrenici.
"Glas Srpske" će objaviti dijelove iz knjige o političkoj i vojnoj situaciji tokom rata u Srebrenici, kao i o zločinima koje su počinile jedinica Nasera Orića
Feljton : Safin povratak u svoj privatizirani begluk zvani Mostar
• Safet Oručević, čovjek koji je za svoga mandata "do gole kosti oglođao" mostarsku lijevu obalu, polako ali sigurno nanovo uplovljava na političku scenu ovoga grada
Objavljeno: 20. apr 2016 | Tahir Pervan i Muhamed Kovačević
Prema informacijama sa kojima smo svo vrijeme raspolagali i koje su nam potvrđene iz više vrlo kredibilnih izvora, bivši (do)gradonačelnik Mostara, Safet Oručević, inače čovjek koji je za svoga mandata "do gole kosti oglođao" mostarsku lijevu obalu, polako ali sigurno nanovo uplovljava na političku scenu ovoga grada.
Oručević se, kako smo to već vidjeli u startu, nije puno "ofirao" ali je iz sjene vješto "pleo mrežu njemu odanih ljudi u medijima, politici, pa čak i u nevladinom sektoru na lokalnom nivou. Upravo ta ekipa njegovih poslušnika, kako vidimo, je prethodnih dana mudro radila i vješto krčila put voljenom Safi. Ostaje još da mu otvore kapiju i na izborima ga uvedu u posjed njegovog mostarskog begovata".
Safu iače ne zanima bilo kakva funkcija osim one najveće koju mogu dobiti Bošnjaci u Mostaru.
"Udarci iza leđa i skrivanje u sjeni" su prepoznatljive Safine političke metode kojih se Mostar još uvijek sjeća - "baš kao da su se juče dogodile".
Centar za mir i multietničku saradnju
- Sve je počelo ambicioznim dokumentarističkim serijalom o ratu u Mostaru, koji je prema izjavama nekih od sudionika ovog projekta, nastao pod budnim okom Oručevića i uz obilato korištenje arhivskog materijala "Centra za mir i multietničku saradnju" - čiji je osnivač upravo Oručević. Cilj tog serijala je bio da narodu "osvježi pamćenje" i skroji priču koja "šefu" najviše odgovara.
Drugi krak "Sajine" taktike usmjeren je u pravcu politike i nove "lokalne stranke" sa mostarskim prefiksom.
Prva mostarska partija PMP
Naime, za bolje upućene nije nikakva tajna, kako iza Prve mostarske partije PMP stoje upravo najodaniji ljudi bivšeg gradonačelnika Mostara, a njihov je zadatak da putem aktivizma na osnovama lokal-patriotizma steknu što više pristalica među tzv. običnim građanima - te time preotmu dio politčkog utjecaja od SDA, ali i drugih "probosanskih stranaka".
Oručevićev utjecaj, međutim ne seže samo do ove partije, već i do nekih drugih manjih projekata na političkoj sceni Mostara. Sajo je naime, kažu naši izvori, poodavno instalirao sebi odane ljude u same vrhove nekih politički partija, pretvorivši ih u političke zombije.
Uz sve to naravno ide i "medijski paket" TV1-RTM, koga Oručević koristi za pridobijanje ili uvjeravanje onih na koje "baci oko".
Treći krak ovog plana bivši gradonačelnik Mostara je usmjerio prema međunarodnoj zajednici, koju već neko vrijeme ubjeđuje kako samo projekti koje on (iz sjene) podrži mogu raspetljati mostarski "Gordijev čvor".
Stara roba u novom pakovanju
Oručević tako nudi "svoje dobre usluge" pozivajući se na mašineriju satkanu od medijsko-političkih i aktivističkih organizacija. Plan na prvi pogled nije lišen osnove i logike, jer Mostar zaista treba novu ideju, ali da li ovaj grad zaista treba "staru robu" u "novom pakovanju" i je li bivši gradonačelnik ovoga puta precijenio svoje realne mogućnosti?
Najveći zagovornici Oručevićevog povratka na političku scenu Mostara su oni kojima je ovaj bivši političar, što bi u Mostaru kazali - "valj'o" ili pak oni koji neke benefite od njega tek očekuju. Ovakva podrška međutim najvećim dijelom nije principijelne, već čisto pragmatičke prirode, te je dobrim dijelom zasnovana na ljudima koji su godinama izvan realnih centara odlučivanja.
Pozivanje na utjecaj među političkim strankama, takođe je vrlo "klimava strategija", jer su ove političke snage formirane "ad hoc" i uglavnom bez nekog velikog plana i programa.
Upitna je i moć medija na koje Oručević računa, jer RTM sigurno više nije ono što je nekada bio. Ovaj nekada najvažniji medij u Hercegovini na sebe je navukao bijes javnosti zbog otpuštanja velikog broja kadrova koji su ga osnovali, ali i kasnijeg smoproglašenog "harikirija".
Medijski utjecaj RTM zato sada realno gledajući nije ništa veći od bilo kojeg drugog medija u Mostaru, a toj medijskoj kući prijeti i sudska ovrha zbog sudskih presuda prevarenih i nezakonito otpuštenih radnika.
Više realne snage ima samo TV1, ali to je medijska kuća za koji se u medijskim i diplomatskim krugovima itekako zna "u koju tikvu puše". Sve ovo neće obeshrariti Oručevića da pokuša izvesti ono što je naumio, jer je to dio njegovog načina razmišljanja i ponašanja. Želeći poboljšati svoju poziciju u krugovima diplomata i važnih ambasada u Sarajevu, Oručević po drugi put u zadnjih desetak godina nudi svoje "dobre usluge".
Prvi put je to u slučaju jakog Paddy Ashdowna upalilo, a sada....
Problem je u tome što je vrijeme sadašnje i ono prošlo - poprilično drugačije.
Pitanje je samo da li je toga svjetan bivši gradonačelnik Mostara i oni koji mu žele vjerovati?
KO JE STVARNO SAFET ORUČEVIĆ?
Safet (Muhameda) Oručević, rođen 30. maja 1955. godine u Mostaru, bio je gradonačelnik Mostara u periodu od 1996. do 2001. godine.
Prema sudskim spisima Oručević je vlasnik kompanije koja je registrovana u Austriji u Beču na ime IUC-Consalting GmbH, s osnivačkim kapitalom od 350.000 eura. Firma je osnovana 2001. godine i bavi se poslovnim savjetovanjem. U 2006. godini, preduzeće je ostvarilo prihod u iznosu od 240.000 eura. IUC-Consalting GmbH posluje i u BiH i to preko firmi koje su u njenom direktnom ili indirektnom vlasništvu.
IUC je suvlasnik Privrednog društva za promet nekretninama PID koje od 2007. godine ima sjedište u Mostaru. Do tada je društvo poslovalo sa sjedištem u Sarajevu.
PID je vlasnik kompanije Mostar-film iz Mostara.
Mostar-film je suvlasnik firme PID Solutions koja je osnovana sa ciljem izgradnje stambeno-poslovnog objekta sa parking prostorom. Objekt će se nalaziti na lokaciji bivšeg kina Partizan u Mostaru koja je u vlasništvu Mostar-filma.
Prema podacima iz registra, IUC-Consulting GmbH je 2004. godine osnovala firmu UNIT-INT, Mostar sa početnim kapitalom od 2.000 KM. Upravu društva čini direktor Samir Nožić iz Mostara, koji je ujedno direktor PID. Djelatnost društva, uz ostalo, je posredništvo u trgovini gorivom, rudama, metalima i industrijskim i hemijskim proizvodima, posredništvo u trgovini građevinskim drvom i materijalom, trgovina na veliko metalima i rudama.
Oručević je i direktor "Centra za mir i multietničku suradnju" u Mostaru, nevladine i neprofitne organizacije.
Iako nema ispunjen imovinski karton, novinari Centra za istraživačko novinarstvo CIN iz Sarajeva su utvrdili da je vlasnik ili suvlasnik brojnih nekretnina u Mostaru i Blagaju.
Oručević posjeduje stan površine 119,95 metara kvadratnih u Mostaru, a suvlasnik je kuće, gradilišta, voćnjaka i vrta od 4.540 metara kvadratnih, pašnjaka od 240 metara kvadratnih, šume od 165 metara kvadratnih, vinograda od 1.641 metra kvadratna, njive od 1.509 metara kvadratnuh, miliništa od 10 metara kvadratnih, oranice od 440 metara kvadratnih, kuće od 130 metara kvadratnih, te kuća, ribnjak, vrt oranice i pratećih objekata površine od 7.239 metara kvadratnih.
Stvarnu vrijednost ove imovine nije bilo moguće utvrditi.
Oženjen je Sanjom i imaju troje djece Irfana, Eminu i Hasana.
Financijska policija FBiH podnijela je 2003. godine Tužiteljstvu u Mostaru krivičnu prijavu protiv Oručevića i još osam osoba zbog bespravne dodjele lokacije za gradnju stambenog objekta na lokalitetu Cernica u Mostaru.
Oručevića se tereti za krivotvorenje službene isprave, jer se prema navodima koristio nepostojećom funkcijom predsjednika Skupštine Opštine Mostar, te za prekoračenje službenog položaja. Tim potezom je navodno oštetio budžet grada Mostara za 111.051 KM jer je gradnju objekata oslobodio svih troškova suglasnosti, dozvola za gradnju, naknade za pogodnost lokacije i svih taksi za gradnju.
Tužitelj nije zatražio dodatnu istragu u ovom slučaju.
Na općinskom sudu Mostar Oručević ima tri parnična postupka i jednu ostavinsku raspravu.
Safet Oručević vlasnik je, pored dijela TV1, i sarajevskog magazina "BH Dani". Vlasnik je firme "Biz media" Mostar, koja je vlasnik RTV Mostar, portala biznis.ba i energetika.ba, a prema neprovjerenim informacijama, stoji i iza portala svevijesti.ba.
Nekadašnji prisan prijatelj Izetbegovića, sada je odani čovjek Harisa Silajdžića.
Oručević je u ratu i poslije njega bio gradonačelnik bošnjačkog dijela Mostara i apsolutni gospodar tog dijela grada.
"Slobodna Bosna" pisala je ranije da je Oručević bio sitni kriminalac sredinom sedamdesetih godina, da je imao svoju bandu i harao Mostarom:
Pljačkali su stanove, krali nakit, skupocjene goblene i slike, novac. Sa Oručevićem je u tadašnjim pohodima harala i pljačkala i izvjesna Mostarka Maja Zvonić, koja je, gle čuda, bila -- supruga Harisa Silajdžića. Maja Zvonić-Silajdžić danas, kao bivša supruga državnika Silajdžića, živi u luksuznoj vili u Istanbulu - pisala je "Slobodna Bosna"
PRIVREDNICI I INTELEKTUALCI O SAFI
O SAFI...
Austrijska korporacija Porr pod velikom je istragom zbog davanja mita dvojici lobista kako bi oni "pogurali" projekat useljenja jedne austrijske direkcije u zgradu koju su napravili.
Lobisti Walter Meischberger i Peter Hochegger od Porra su dobili 200.000 eura za ovu uslugu, a da na taj novac nikada nije plaćen porez. Safet Oručević za Porr radi sličan posao i na sličnom principu u Bosni i Hercegovini
Austrijska policija još uvijek pretresa prostorije građevinskog koncerna Porr i firme kćerke UBM, u velikoj istrazi zbog davanja 200.000 eura mita lobistima Walteru Meischbergeru i Peteru Hocheggeru, potvrdio je Gerhard Jarosch, glasnogovornik državnog tužilaštva u Beču.
Ova afera već danima je glavna priča u austrijskim medijima. Profil piše da je pozadina svega isplata provizije na berzi kotirajućeg koncerna Porr Meischbergeru i Hocheggeru u visini od 200.000 eura, kako bi se "odstranile sve prepreke za realizaciju građevinskog projekta firme Porr u Lincu".
SVE IDE PREKO KIPRA
Optužbe kažu da su njih dvojica trebali "ubrzati" useljenje Finansijske direkcije Gornje Austrije u građevinski kompleks Porra uz pomoć tadašnjeg ministra finansija Karl-Heinza Grassera, Meischbergerovog prijatelja i poslovnog partnera.
Porr je dvojici lobista provizije isplatio 2007. godine preko firme Astropolis iz Kipra, što su njih dvojica priznali tek nakon što je priča procurila u medije.
Porr je isprva tvrdio da nije bilo uplata dvojici lobista, ali je kasnije priznao da ih je bilo ali da je taj novac bio namijenjen širenju na tržište Rumunije još 2005. godine: "Povezivanje sa nekim projektom u Lincu za našu firmu nikako nije shvatljivo" - izjavio je Peter Walder, glasnogovornik Porra. Iz Porrove kompanije UBM kažu da oni nisu optuženi i da sarađuju sa policijom u njihovoj istrazi.
Za Meischbergera i Hocheggersea se veže i afera privatizacije državne stambene udruge Buwog kojeg je kupio Immofinanz zahvaljujući zaštićenim podacima dobijenim od ove dvojice lobista. Sumnja se da su oni potplatili Ernsta Karla Plecha, tadašnjeg predsjednika Buwoga i jednog od članova komisije koja je odlučivala o privatizaciji. Za tu su uslugu dobili deset miliona eura, također preko kiparske firme koja je u vlasništvu bivšeg političara Hocheggera.
PORR JE U MOSTAR DOVEO ORUČEVIĆ
Safet Oručević, bivši gradonačelnik Mostara i dugogodišnji lobista Porra u prvi mah je govorio kako nije čuo za istragu da bi kasnije odbijao da komentariše ovu aferu: - "Ne znam ništa o tome, nisam čuo za to. To je ovdje svakodnevnica. Stalno imaju neke istrage Strabaga, Porra" - kaže za Žurnal Oručević koji se trenutno nalazi u Austriji gdje u posljednje vrijeme uglavnom i živi.
Za Žurnal nije želio govoriti o ovoj istrazi jer, kako kaže, ne želi davati medijima materijal za pisanje:
- "Ne želim dati mesa Avazu da pišu o meni".
Njegova lobistička firma IUC Consalting u Austriji već godinama sarađuje sa Porrom, a austrijski mediji pišu kako je upravo Oručević najzaslužniji za ulazak Porra na bh. tržište.
Novinarka Wirtschaftsblatta Tamara Depolo spominje Oručevića u priči o poslovima Porra u Mostaru.
Sestrinska firma za razvojne projekte Porra AG, firma Porr Solutions GmbH, osnovala je u BiH zajedničko 50:50 projektno društvo sa firmom Mostar-film d.o.o., što potvrđuje Porr u Beču. Mostar-film d.o.o. posjeduje više centralno smještenih nekretnina u gradu Mostaru, dvije od tih su nekadašnje kino dvorane. Porr već od prošle godine na mjestu Kino-Zvijezda razvija projekat poslovno-stambenog objekta u vrijednosti oko pet miliona eura, a na mjestu Kina Partizan nastaje mješoviti projekat sa tri kinosale. Da se u Mostaru planira u pet objekata investirati ukupno 30 miliona eura, saopštio je Porr već prošle godine. U tih pet planiranih projekata spadaju dvije poslovne zgrade i jedna garaža. Dobre mostarske veze Porr treba da zahvali Safetu Oručeviću. Nekadašnji gradonačelnik Mostara je oficijelni Porrov predstavnik u Mostaru. U zajedničkoj firmi PID Porr je u Mostaru za 4,5 miliona eura podigao zgradu Vila-Neretva. Novim projektima Porr izrasta u najvećeg igrača na tržištu stambene novogradnje u gradu sa 100.000 stanovnika - navodi Depolo u Wirtschaftsblattu.
Osim Mostara Porr je u BiH bio zainteresovan za još nekoliko projekata među kojima je i famozni i odbijeni projekat izgradnje elektrana. Tada je Porr pokušao kroz APET grupu direktno sa Vahidom Hećom, ministrom energije, rudarstva i industrije, dogovoriti ovaj posao. Zainteresovani su bili i za gradnju autoputeva u BiH, nekoliko zgrada u Sarajevu i udjele u domaćim građevinskim kompanijama Unioninvestu i Hidrogradnji.
Mediji u Austriji tvrde da je priča oko Porra mnogo komplikovanija i šira od ove koja je procurila u javnost i većina ih sumnja da se ne radi o izuzetku.
Ugled Porra već je narušen posebno nakon promjene zvaničnog stava kompanije, iako je Oručević u svom intervjuu za Oslobođenje još u januaru 2008. godine branio ugled Porra:
Oni imaju više od sto godina dugu tradiciju i ugled, najbolje međunarodne reference i nikad nisu i ne bi učestvovali u bilo kakvom netransparentnom projektu - izjavio je tada Oručević.
Za Žurnal kaže da za svoje usluge dobija redovnu mjesečnu platu, a ne proviziju poput Meischbergera i Hocheggera koji su za samo jedan posao uzeli 200.000 eura.
Centar za istraživačko novinarstvo CIN došao je do podatka kako je Oručević 2006. godine za svoje lobističke usluge zaradio 240.000 eura. Tek četrdeset više od spornog iznosa koji je ovih dana u centru pažnje austrijskih medija
Alija Izetbegović : Svima ću halalit ali Safi nikad!
Objavljeno: 08. apr 2016 | Tahir Pervan
"Safet Oručević je mostarski Al Kapone!" - govorio je svojevremeno za "Dnevni avaz" mr. Alaudin Veledar, bivši profesor Fakulteta humanističkih nauka u Mostaru i bivši član Skupštine HNK. Upravo ovakve i slične izjave obični ljudi su, u doba kad je Safa bio vlast, govorili kriomice plašeći se osvete takozvane "Safine mafije" koju je plaćao iz budžeta grada.
Profesor Veledar nije jedini koji je imao hrabrosti sasuti Safi istinu u lice ali je prvi mostarski intelektualac koji je, iako svjestan svih opasnosti, javno kazao da je Safet Oručević obični kriminalac. Veledar se, iako više nije aktivan na fakultetu i politici, ne libi ni danas otvoreno govoriti o liku i djelu nekadašnjeg gradonačelnika Mostara - koji se u posljednje vrijeme panično pokušava vratiti na političku scenu Mostara.
Veledar se, dakle, ni danas, ne libi kazati da je Oručević i danas istinski vlasnik istočnog dijela Mostara i njegov suvereni gospodar:
- "On je i danas glavni"! - kaže Veledar i dodaje: - "Iako je bio odsutan iz Mostara on je bukvalno odlučivao o sudbini ovoga grada".
Naravno, činio je to uz pomoć svojih podanika, zapravo običnih pilićara, daljinskim upravljačem. Najbolje to potvrđuje primjer poznatog hotela "Neretva", koji, jer to nije bilo po njegovoj volji, ni do danas nije izgrađen.
Safa je najveće zlo Mostara!
Zašto Mostar šuti o tome, zašto šute aktuelne bošnjačke vlasti"? U čudu se pita profesor Veledar. On dalje konstatira da je Safet Oručević, zapravo, "jedan veliki prevarant":
- "Godinama taj čovjek govori o svojoj veličanstvenoj ulozi u Mostaru, o tome da je pomagao i da pomaže bošnjačku sirotinju. To nije tačno! Sirotinja se nije najela Safinog hljeba. Istina je da je pomagao samo svoje odane podanike, svoje jalijaše, samo one koji su ga bez pogovora slušali, klimali mu glavom. Njih i njihovu djecu Safa je udomio u divne zgrade, zaposlio ih. To su oni kojima je bez ikakvog pokrića, u poratno vrijeme, dijelio 20, 30, 50 hiljada maraka i više. Te novce im je davao bez povratka... Alija Behram, Alija Lizde, Lovac, Humo i da ne nabrajam dalje" - kaže Veledar, te rezignirano dodaje - "Upravo takvi ljudi danas slave Oručevića i pričaju o velikom povratku mostarskog Al Kaponea".
Za većinu Bošnjaka Mostara i Hercegovine on je vrlo negativna ličnost. Bošnjaci znaju ko je Safa. Mnogi u Mostaru misle kao ja, ali ne smiju reći. Jer, činjenica je da mnoge i danas drži "u šahu"!
Prema riječima Veledara, Oručević svoj utjecaj i danas crpi iz velikog bogastva. Ono mu daje ovakvu neograničenu moć. Takvu da je, kako veli naš sugovornik, u gradu mogao dobiti lokacije za izgradnju njegovih zgrada poslovno-stambenih zgrada koje je poželio:
On je vlasnik Titove vile, "Biosfere", hotela "Ruža", zgrade preko puta tog hotela. On gradi i zgradu u centru u Fejićevoj ulici, gradi vjetroelektrane na Podveležju, zgradu gdje je bilo kino "Partizan", zgrade na autobuskoj stanici - navodi Veledar i sumnja da je to bogastvo Oručević stekao na pošten način - Svako u Mostaru zna da je Oručević prije rata bio obični kriminalac. Bio je i vlasnik flipera, poker-aparata... Danas on ima više stotina miliona maraka, možda i milijardu. Navikao na velike pare. Njega više, izgleda, ne interesiraju milioni, već milijarde. Organi ove države moraju provjeriti Oručevićevu imovinu i otkriti istinu. Tu ima velikog posla za policiju i pravosuđe. Potrebno je da se Mostar suoči sa kriminalom kojeg simboliziraju Oručević i njemu slični, jer kriminal iznutra razara ovaj grad.
Mostar je inače leglo kriminala. Kriminalci iz istočnog i zapadnog dijela grada se dogovaraju. Dijele plijen.
Spas za ovaj grad jeste u tome da se ispita porijeklo imovine Safeta Oručevića, ali i drugih u Mostaru poput bivših (do)gradonačelnika Ivana Prskala i Nevena Tomića, Dinka Dike Slezaka, Željka Džidića Džide, haškog optuženika Jadranka Prlića. Svih onih koji su se na sumnjiv način u ratu i nakon rata enormno obogatili. Da se vidi odakle te pare. Mi hvatamo male kriminalce, ali one velike lešinare, jastrebove, volusine, mi ne hvatamo. A baš njih treba haspiti - priča je Veledar.
Kaže još da je, po njegovim saznanjima, Oručević, u vrijeme dok je bio na vlasti, bio na spisku onih čija se imovina trebala provjeriti, ali da je to izbjegao odlaskom iz Mostara.
Kada su u pitanju odnosi s Hrvatima u Mostaru, Veledar naglašava da je Oručević, uprkos deklarativnoj borbi za Bošnjake, odnosno Mostarce, uvijek gledao samo svoje interese.
Hrvatska strana je znala da, ako zadovolje Safeta, da mogu raditi šta hoće. Najbolje to potvrđuje činjenica da je Oručević u vrijeme najžeščih napada HVO na Armiju BiH, bio blizak suradnik Željka Džidića zvanog Džida, protiv kojeg se vodi proces za ratne zločine, odnosno za hapšenje hiljada Mostaraca, maltretiranja, nestanak pripadnika Armije BiH iz zgrade "Vranica". On se sa Džidom družio i kada sam ja uhapšen. Za sve to postoje dokazi. Javnost Mostara to napokon treba da zna - rekao nam je na kraju Veledar uz podsjećanje - Rahmetli Predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović bio je vrlo pošten, ali naivan čovjek. On je Safeta Oručevića primio u svoje okrilje i protiv volje mnogih koji su mu savjetovali da to nikako ne radi. Kako mu je vratio Safa? Ružno! Kada je, poslije rata, u svojstvu predsjedavajućeg Ministarskog savjeta Evropske unije EU, u Mostar dolazila tadašnja ministrica vanjskih poslova Italije - Suzan Anjeli, i pitala Oručevića zašto naš grad nije ujedinjen, on je jednostavno rekao da je jedini krivac Alija Izetbegović. Na pravdi Boga optužio je čovjeka koji ga je digao iz pepela, a zna se šta je Safa bio prije rata. Safet je tako slagao na Aliju u vrijeme kad je Alija tvrdio da je Safa uzdanica i budućnost Bošnjaka, jedan od njegovih nasljednika. Eto, to je Safa! Kad je Izetbegović saznao šta o njemu Oručević govori, Alija je doživio predinfarktno stanje i sinu Bakiru je rekao da svima može halaliti, ali Safi nikada!
O ministru bezbjednosti, Draganu Mektiću, koji je na to mjesto došao 2015. kao kadar SDS-a - mnogo se piše. Imajući u vidu da je tokom devet godina (2006-2015.), Mektić bio direktor službe za poslove sa strancima BiH, a nakon penzionisanja 1997. sa mjesta rukovodnog radnika u policijskoj stanici Prnjavor, gdje je proveo i rat, 2000. godine otišao da radi u Obavještajno-bezbjednosnu službu RS iz koje je otišao na mjesto zamjenika ministra bezbjednosti BiH- sigurno je da on puno toga zna o mutnim poslovima u BiH. CIN-u je prijavio mjesečna primanja u iznosu od 4 843 KM (plata 4 043 + dodatak za odvojeni život 800 KM).
Zanimljivo je da je nakon višednevne posjete SAD u oktobru prošle godine, Mektić pozvao FBI u pomoć da mu pomogne u prikupljanju dokaza o kriminalu i korupciji u BiH. Tada mu je i glavna tužiteljice SAD Loretta Lynch obećala da će poslati tim koji će pomoći domaćim tužiteljima i policijskim agencijama. Mektić je u svom dosadašnjem radu pokazao posebnu istrajnost u istragama protiv osoba koje dolaze iz konkurentskih političkih partija, naročito protiv Milorada Dodika.
Inače, područni ured FBI postoji već duže vrijeme u Sarajevu, i zadužen je za BiH, Kosovo, Crnu Goru i Srbiju (br. tel. 011-38733-445-700). Razgovori o otvaranju ureda FBI u Sarajevu su se intenzivirali 2003. godine, nakon što je na ulazna vrata sarajevske punionice Coca-Cole postavljena neaktivirana ručna bomba sa protuameričkom porukom. Prije toga su u sklopu kampanje: Bojkotirajmo Izrael, pripadnici B-H organizacije Muslimansko bratstvo muslimana BiH, podijelili 80.000 letaka sa pozivom na bojkot firmi: Coca-Cola, Nokia, Nestle, Kimberly Clark, Hugo Boss, Intel i Disney, u znak podrške svojoj braći u Palestini i Iraku.
U prilogu je obrazac sa podacima o zaposlenju koji je vlastoručno popunio Mektić.
