Prikazani su postovi s oznakom Herceg-Bosna. Prikaži sve postove

četvrtak, 13. kolovoza 2020.

The letter by Bishop Peric addressed to Jadranko Prlic (January 27, 1994) requesting the clarification of the procedure of change of names by civilian authorities on the basis of the baptism certificate (published in the book by Ante Luburic: For Just Peace, Mostar Bishop's Diocese during the war drama 1990-1994 (Mostar, 1995)

The letter by Bishop Peric addressed to Jadranko Prlic, the President of the Government of the Croatian Republic Herzeg-Bosnia on January 27, 1994 requesting the clarification of the procedure of change of names (under the times of conflict) by civilian authorities on the basis of the baptism certificate serving allegedly as a proof of ethnicity. Bishop Peric has expressed his serious disagreement with this practice, asking the President if that is "a sign of terror against the individuals who do not have Catholic or Croat names" and requested "most decisively for this practice to cease at once, as not to harm the diversity of religion, ethnicity, political belief and the variety of people's names present in this city and this Republic, and to ensure the protection of the freedom of religion and freedom of changing one's name according to individual preference and desire."
Your Excellency Mr. President,
In the past few days, this Ordinariate has been visited by a number of individuals residing in several municipalities in the area of responsibility of our Diocese, especially from Mostar, and requesting the permission to change their personal names. Their requests were verbally denied in these municipalities and there they were requested to produce a "baptism certificate".
1) We are concerned that such requests were addressed by these individuals. Is that a sign of terror against the individuals who do not have Catholic or Croat names?
2) We do not understand how a person, regardless of religion, ethnicity or political belief, who wants such change, cannot be approved this change by a competent civilian office without having been baptized.
3) We can understand that a Catholic baptism certificate may serve as a valid document also in civilian law, but not as a proof of ethnicity, as the Catholic Church has never included one's ethnicity on the baptism certificates.
4) But truly we cannot understand that the civilian authorities have been requesting unbaptized individuals to produce a baptism certificate as the only condition under which their name may be changed. If, as stated literally by these individuals, this is true, we consider such interference by civilian authorities into the strictly religious and church matters - as morally and legally unacceptable.In this case the baptizing of an individual is strictly the matter of church and religion. If anyone. either explicitly or indirectly, is requested a baptism certificate for the above reasons, then he or she is explicitly forced to be baptized for civilian purposes.
5) If anyone in civilian authorities thought to suggest such a practice, or such an attitude originates from Your Government, which we find truly incredible, we request most decisively for this practice to cease at once, as not to harm the diversity of religion, ethnicity, political belief and the variety of people's names present in this city and this Republic, and to ensure the protection of the freedom of religion and freedom of changing one's name according to individual preference and desire.
Your Excellency Mr President, we request from you in this official memo to clarify these matters in our direct relations. To this end we have enclosed two official documents regulating the procedure of joining the Catholic Church.
In faith that both church and civilian authorities are in favor of helping each individual in these perilous times of war,
Please receive the expressions of our deepest respect,
Ratko Peric
The letter was published in the book by Ante Luburic: For Just Peace, Mostar Bishop's Diocese during the war drama 1990-1994 (Mostar, 1995).

srijeda, 5. kolovoza 2020.

Official Note by the Croatian Defense Council on the Suspects for the Shelling and Destruction of the Old Bridge in Mostar (1993)

ponedjeljak, 3. kolovoza 2020.

POLITIČKI ODNOSI REPUBLIKE HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE : Hrvatsko-bošnjački odnosi (Politička kronologija) 1992.-1998.

IZVJEŠĆE ZA RADIO BIH IZ MOSTARA

Mile Akmadžić - faks

Selma Dizdar - Izjava (Vranica)

petak, 10. srpnja 2020.

Bosnian Croat Leader Plans to Create, Protect His Own State (The Tech, Volume 113, No 28 May, 1993, p. 3)

http://tech.mit.edu/V113/N28/croat.28w.txt.html

Bosnian Croat Leader Plans to Create, Protect His Own State

By Carol J. Williams
Los Angeles Times

GRUDE, Bosnia-Herzegovina
Encouraged by the Bosnian Serbs' purported independence and Western reluctance to preserve the republic, the Bosnian Croat leader said Thursday that he has no choice but to create and protect his own separate state.
Self-styled Croat president Mate Boban has adopted a ruthless pragmatism in laying claim to most Bosnian territory not yet under Serbian rebel control and abandoning the Muslim allies he blames for losing the rest of the republic.
Although Boban denied in an interview any formal deal with the Serbs to divide Bosnia, he acknowledged that the original adversaries in the bloody Balkans conflict have lately refrained from fighting each other and have more in common in their visions of the future than with the Muslims they are both now fighting.
"Everyone now has his own government, temporarily, on the freed territory he controls," Boban said of the Bosnian Serb, Muslim and Croat leaders. "Otherwise, there would be chaos. If you are left alone, you have to take care of yourself."
Boban and virtually all of the 750,000 Bosnian Croats he claims to represent insist that the government in Sarajevo now speaks only for Bosnia's Muslims, who are the largest of the republic's three major ethnic groups but have been herded into a handful of shell-shattered urban ghettos covering far less than 10 percent of republic land.
Boban's scathing remarks toward Bosnian President Alija Izetbegovic and other Muslim officials seemed to confirm a thorough collapse of the Croat-Muslim alliance formed at the start of the war, when Serbian rebels trained their guns on the other two ethnic groups in defiance of their vote for independence.
Top Serbian and Croatian officials have met periodically for the past two years in what Western diplomats believe has been a series of attempts to resolve their disputes by dividing Bosnia between them so that each would have an expanded, enriched and more easily defended new state. Boban a year ago traveled to the Austrian city of Graz for a clandestine meeting with Bosnian Serb leader Radovan Karadzic, and the presidents of Serbia and Croatia are reported by their advisers to have discussed a Bosnian carve-up as long as two years ago.
A top aide to Karadzic effectively confirmed a Serb-Croat division plan when asked about it earlier this month."The Croats wanted it this way," said Slavisa Rakovic, the Bosnian Serb publicity chief in the rebel stronghold of Pale.
Rakovic described the Croats as more suitable partners in negotiations to restore peace to Bosnia because, he said, they hold the "balance of power."
Boban's chief media adviser, Slobodan Lovrenovic, likewise described the Serbs as a more credible force to contend with.
"Serb forces are there and they are going to stay there," he said of the vast Bosnian territory the rebels occupy. "You have to be realistic .... Serbs are ready to make a peace plan based on the situation on the ground." Suspicions of a Serb-Croat plot to carve up Bosnia were rekindled just last week when the Bosnian Serb commander, Gen. Ratko Mladic, and Boban's military chieftain, Gen. Milivoje Petkovic, signed a cease-fire that effectively accepted the territorial status quo.

ponedjeljak, 14. listopada 2019.

"Herceg-Bosna" između simpatija i nemilosti Svete stolice - Enes Ratkušić, Ljiljan 1995

Ma koliko se crkveni autoriteti revnosno trudili oko dokazivanja kako se sve ovo ratno vrijeme, posebno u periodu eskalacije vojnih neprijateljstava između HVO-a i Armije R BiH, Katolička crkva držala "po strani", veoma će teško u tu činjenicu bilo ko iskreno povjerovati. Veoma teško, makar se u pogledu tog dokazivanja angažirao i sam kardinal. Samo ljudi naivna duha spremni su povjerovati u činjenicu kako se hegemonistička politika hercegbosanske i hrvatske vrhuške vodila isključivo izvan crkvenih institucija. Lapidaran pogled na zbivanja u Hercegovini 1993. godine jasno će pokazati da se tako stravičan egzodus Bošnjaka nije mogao dogoditi bez aminovanja dobrog dijela Katoličke crkve. Historija će, uostalom, o tome dati svoj sud. Glupo je također vjerovati da su inicijative Zapada, u pogledu obnavljanja hrvatsko-bošnjačkog savezništva, kreirane bez odgovarajućih konsultacija sa Vatikanom. Ako ništa drugo, ono iz praktičnih razloga. Svjetski politički faktori uvijek su znali iskoristiti moć Crkve i njezin ugled u narodu.

Ne bi se moglo reći da na "hercegbosansku" politiku, na samom početku rata, Vatikan nije gledao s neskrivenim simpatijama. No, sve je "upropastio" Mate Boban, izdižući se iznad same Crkve. Prisjetimo se samo njegovog "skandaloznog" pisma koje je u "nedostatku bosanskog kardinala", uputio na ruke kardinalu Franji Kuhariću. Naviknut na kosovsko-udbaški način komuniciranja, Mate Boban je, na sebi svojstven način, gazeći temeljna načela crkvenog saobraćanja, udario tamo gdje nije smio udariti. Takvu oštrinu i drskost u obraćanju jednom kardinalu povijest Crkve u Hrvata nije prije vidjela. Posebna je priča to što sto su neki crkveni krugovi tadašnje ponašanje Bobana povezivali s djelovanjem satanske organizacije "Valpurgina noć", koja ima dosta pristalica u Zapadnoj Hercegovini. Nedugo poslije toga bilo je evidentno da Bobanovo političko muziciranje nije po ukusu Vatikana. Crkva je svoj posao počela raditi na sebi svojstven, konspirativan način, bez pompe karakteristične za političke uspone i padove. Navikli, međutim, na spektakularne igre, promocije i rušenja političkih lidera, čelnici ekstremno separatističke struje u Hercegovini, oličene u čelništvu tzv. HR HB, nisu s dovoljno ozbiljnosti procijenili namjere Vatikana prema Bosni, bolje rečeno, bitne korekcije tog odnosa.

Svećenici, pa ni sam puk, koji je svoje ponašanje usklađivao s na misama mu predočenim obrascima ponašanja, nisu smatrali za shodno da bi se bilo šta u tom pogledu trebalo korigirati. Upozorenja Svete stolice od grmljavine topova i galame bojovnika, jednostavno nisu se čula. Bobanovo smjenjivanje zato je i shvaćeno kao "kontinuitet hrvatske politike", a ne zaokret na kome će Zapad zajedno s Vatikanom nešto kasnije ultimativnije insistirati. To se jasno pokazalo na konvenciji HDZ-a u Mostaru, održanoj neposredno poslije potpisivanja Vašingtonskog sporazuma u dvorani "Stjepan Vukčić Kosača". Uz frenetične aplauze i histerije prisutnih, Boban je, pojavivši se za govornicom, bio nedvosmislen: "Ja sam tu da vam jasno poručim da ću uvijek biti s nama, s vama i u vama!" Bile su to jasno izrečene "prijetnje" onima koji bi se u pogledu novoponuđenih okvira budućeg života u Bosni mogli eventualno zaletjeti.

Korekciju, bolje rečeno, saglasnost sa stavovima Zapada u pogledu buduće pozicije Bosne, odnosno njezinog opstanka u međunarodno priznatim granicama, Vatikan je pokazao i slanjem papskog nuncija u BiH sredinom 1993. godine. Ni to eminentno "crkveno upozorenje" nije, od onih koji se u tzv. Herce-Bosni pitaju, bilo adekvatno shvaćeno, pa se Sveta stolica odlučila i na izricanje "posljednje opomene", realizirane činom promocije Vinka Puljića u kardinala. Vatikan se tim aktom jasno odredio u pogledu priznavanja Bosne kao samostalne i suverene države, razuvjerivši sve one koji su u smislu jasnoće tog odnosa spram Bosne bili skeptični. Veliki dio klera, franjevci pogotovo, kao i sami vrh tzv. Herceg-Bosne, međutim, nastavili su po starom, čekajući valjda lično uvjeravanje samog Svetog oca, koji, i pored očigledne želje i nastojanja, nije uspio posjetiti Sarajevo. Isuviše je naivno, u navedenom kontekstu, misliti kako je dekret biskupa Perića, kojim se franjevcima zabranjuje pastoralni rad u pet župa, pa i samom Mostaru, stvar lične inicijative, kako to oni javnosti hoće objasniti, podsjećajući svoje sljedbenike na kontinuitet tih sukoba koji su još šezdesetih godina kulminirali u Grudama. Te su godine, naime, pošto je biskup prognao tadašnjeg fratra iz Gruda, vjernici, uz povike da, "ako ne mogu imati fratra, neće ni popa", zazidali vrata koja su odzidana tek po odobrenju biskupa da se fratar može vratiti. Ovog se puta, međutim, o takvoj vrsti sukoba, očito, ne radi.

Ne treba ni na trenutak posumnjati da Perićeve inicijative imaju svoju "vatikansku pozadinu", čiji je on eksponent. Ukoliko, naravno, dosljedno poštuje crkvenu hijerarhiju, kao temelj postojanja crkvene organizacije, slagalo se to s "njegovom unutarnjom intimom" ili ne. Za narod, koga su do jučer franjevački svećenici bitno drukčije instruirali, takve odluke predstavljaju "neshvatljiv zaokret". Tu masu, stoga, nije ni bilo teško pokrenuti da bijes prema biskupovoj odluci pokaže i na ulici. Dobro obrađena, podgrijana i naprosto rasplakana govorima fratara, koji su tog jutra (19. marta) održali svoje posljednje mise u Mostaru, masa od nekoliko hiljada ljudi, uzvikujući parole: "Popovi, lopovi"; "Gdje su naši sinovi" i slične, krenula je u pravcu Katedrale. Teži incident spriječili su policajci Evropske uprave, postavljajući se između Katedrale i demonstranata.

Bitno drukčiji odnos Zapada, kojem je sam Vatikan dao jednodušnu podršku, politički materijaliziran u konceptu federacije, ne nailazi na razumijevanje franjevaca, kao i velikog broja ekstremno orijentiranih protivnika svakog oblika zajedničkog života, koji se otkrivaju kroz djelatnost i saopćenje Udruženja hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata, organizacije koja u hercegovačkim prilikama frizira oficijelno razmišljanje puka. Cijeli problem, međutim, franjevci vide u statusu Međugorja kao mjesta Gospina ukazanja.

"Ovo je suđenje Međugorju", ističe fra Jozo Zovko, glasoviti hercegovački franjevac, dodajući da je sam sotona preko ovog hercegovačkog konflikta pokušao baciti sjenu na Međugorje. Nijedno dosadašnje ukazanje u povijesti Crkve nije bilo podvrgnuto tako strogim ispitivanjima, mada između provedenih eksperimenata, teološko-filozofske razine i rezultata nema sukoba. Čitajući između reda Zovkine misli, moglo bi se veoma lahko zaključiti da je sotonina baza Rim, koji i pored svih nastojanja franjevaca odbija priznati Međugorje. Vatikan će se na takav potez, i pored činjenice da je problem Međugorja prilično star, teško odlučiti.

Shvatajući realnu opasnost od sličnih pojava i čuda, a koje bi mogle zamračiti "pogled" puka usmjerenog prema Rimu kao središtu katoličanstva, Vatikan se o pitanju Gospinog ukazanja u Međugorju nikad nije pozitivno odredio, Rim jasno izbjegava blagosloviti pojavu bilo kakvog alternativnog središta koje bi na račun već postojećeg mogao odvratiti pažnju vjerničke populacije.

Navedeni razlog i činjenica da se čudo o kojem je riječ javilo unutar podneblja opasno izraženog i latentno prisutnog unutar crkvenog separatizma, karakterističnog za Hercegovinu, bili su i ostali glavnim razlozima da se Rim, i "pored tog sklada u pogledu eksperimentalnih i filozofsko-teoloških dokaza", o kojima fra Zovko govori, nije odlučio priznati Međugorje. Bilo kako bilo, pred Crkvu i njene autoritete postavljeni su veoma teški i složeni zadaci koje, opet, isključivo Crkva može riješiti. Političke i druge svjetovne institucije taj veliki posao bez njezine saradnje ne mogu uspješno dovršiti.

(1995.)

Kompilacija članaka Enesa Ratkušića koje je pisao tokom perioda 1992. - 2018. objavljena je u knjizi "Bosna je veća od Evrope", CIF BiH, Stolac, 2019.

petak, 26. travnja 2019.

Dr. Ismet Hadžiosmanović, Bošnjačko-hrvatski politički obračun, 2004. (English translation of the extracts on Semsudin Hasic)

četvrtak, 31. siječnja 2019.