Izvještaj o postignutom napretku Projekta uspostave Vijeća za ratne zločine u Sudu i Tužilaštvu BiH (sa budžetom) 9.06.2005. Registrar Michael Th. JOHNSON/ Progress Report of the War Crimes Project in the Court and Prosecutor's Office of BiH (budget attached) 9.06.2005 Registrar Michael Th JOHNSON

Izvještaj o postignutom napretku Projekta uspostave Vijeća za ratne zločine u Sudu i Tužilaštvu BiH (sa budžetom) 24.01.2005. Registrar Michael Th. JOHNSON/ Progress Report of the War Crimes Project in the Court and Prosecutor's Office of BiH (budget attached) 24.01.2005 Registrar Michael Th JOHNSON

Intervju Piter Bas-Beker, viši zamjenik visokog predstavnika u BiH: Ustavna reforma ne smije zakočiti druge/ Interview with Senior Deputy High Representative Peter Bas-Backer: The constitutional reform should not block the others [reforms] Nezavisne Novinem 18/05/2007

Marija Taušan razgovarala sa Piterom Bas-Bekerom o zastoju u reformama visokog obrazovanja, javne uprave, RTV sistema... do kojih je došlo, jer je visoki predstavnik Švarc-Šiling htio istrajati u svojoj namjeri da ne koristi bonska ovlaštenja, odnosno da ne NAMEĆE NIKAKVA RJEŠENJA Bosni i Hercegovini, nego da sve reforme budu rezultat rada i dogovora domaćih političara.

Marija Taušan (Nezavisne Novine) talked to Peter Bas-Backer about the blockage in the reforms of high education, public administration, RTV system... that were caused, by decisiveness of the High Representative Schwartz-Schilling to persevere in his intention not to use "the Bonn powers", i.e. NOT TO IMPOSE ANY SOLUTIONS to Bosnia and Herzegovina, but to insist on the reforms as the result of the work and agreement of the local politicians.    

"Kada je visoki predstavnik Švarc-Šiling došao u BiH, imao je dvije poruke: lokalna odgovornost i da neće koristiti bonska ovlaštenja. Međutim, to nije uspjelo, jer smo imali izbore i ustavnu debatu, a to je bio težak period za takvu jednu poruku. Stranke nisu tražile jedinstvo, nego podjelu. Nadam se, kada dođe novi visoki predstavnik, da će ovi procesi koji su započeti biti stvari koje će zaista biti važne. Švarc-Šilingov metod pokazao je najslabiju tačku u društvu, pokazao je da je u nekim oblastima još teško da BiH sama ide dalje. Kada je to isplivalo na površinu, političari su sami shvatili koliko je važno da sami rade."

Piter Bas-Beker: Ustavna reforma ne smije zakočiti druge

Marija Taušan 18.05.2007 20:57

Reforma Ustava ne smije uticati na ostvarivanje napretka u drugim reformama koje su neophodne za napredovanje prema EU, poručuje viši zamjenik visokog predstavnika u BiH Piter Bas-Beker.

NN: Prijedlog zakona o visokom obrazovanju prošao je parlamentarnu komisiju, ali je pet srpskih i hrvatskih članova bilo uzdržano prilikom glasanja. Kakve su šanse za njegovo usvajanje?

BAS-BEKER: Mislim da je napravljen veliki korak usvajanjem ovog zakona u Komisiji. Zaista smo dugo radili, ovo je peti ili šesti nacrt. Ono što nije usaglašeno u vezi je s Agencijom za visoko obrazovanje. O tome se možda može postići saglasnost prije ljeta. Ne bismo mogli reći da je ostvarena pobjeda, ali je došlo do pomaka. Mislim da je puno bolje raspoloženje među strankama nego ranije.

NN: Šta ukoliko ovaj zakon, ipak, ponovo ne bude usvojen?

BAS-BEKER: Ne želim o tome ni razmišljati. Ali, ukoliko bi se to desilo, to bi bio veliki korak unazad i imali bismo velike probleme.

NN: Strategija za reformu javne uprave je usvojena, međutim njeno provođenje je u zastoju?

BAS-BEKER: U pravu ste. Imali smo tranzicioni period. Nismo imali koordinatora, ta osoba nije bila u potpunosti angažovana, jer se radilo na strategijama. Sada imamo novog koordinatora. U utorak smo se sastali i sada je najvažnije da se formira tim kako bismo doveli odgovarajuće profesionalce, jer se radi o veoma komplikovanim procesima. Ono što se predviđa ovom strategijom jeste da imate administrativni sistem koji može provesti reforme koje će obezbijediti da BiH krene dalje prema Evropi. Ako nemate profesionalni administrativni sistem za ono što je potrebno za Brisel i u BiH, onda imate problem s reformama. Možete usvojiti zakone o visokom obrazovanju, obligacijama, lijekovima, ali ako nemate administrativni sistem koji će obezbijediti provođenje zakona u svim oblastima, onda niste ništa uradili. Ova reforma je jedna od osnovih za BiH.

NN: Radi li se nešto na otklanjanju zastoja u reformi RTV sistema, o čemu još nije donesen zakon u parlamentu FBiH?

BAS-BEKER: Nedavno smo razgovarali s novim ministrom za komunikacije i ukazali smo mu da se radi o reformi koju treba donijeti u kratkoročnom periodu. Pokušali smo s ministrom da vidimo kako se zakon može promijeniti da bi hrvatske stranke i njihov interes bio zaštićen, s obzirom na odluku Ustavnog suda, a u pogledu funkcionisanja UO, programskih principa, predstavljanja konstitutivnih naroda u okviru odbora.

NN: Mnoge reforme zapadnu u ćorsokak zbog sporova u vezi s prenošenjem nadležnosti s jednog na drugi nivo vlasti. Da li bi bilo lakše kada bi prvo bila dogovorena promjena Ustava?

BAS-BEKER: To je vrlo komplikovano. Ustavna reforma je vrlo važna, međutim ništa nije urađeno. Situacija je bila vrlo napeta, političke stranke su cementirale stavove. Sada smo u trenutku kada je vrlo važno da političke stranke naprave izbore koji se odnose na kratkoročniji period. Dakle, moraju obezbijediti da BiH ide dalje ka EU. Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju BiH bi krenula ka fazi da postane kandidat za članstvo u EU, a to znači da bi na raspolaganju bila velika finansijska sredstva iz EU. Radi se o velikim iznosima koji su važni za svakog građanina i za povećanje životnog standarda. Mislim da bi političari, po prirodi stvari, trebalo da izaberu taj put. Treba da usvoje reforme koje su važne u kratkoročnom periodu koje će omogućiti potpisivanje sporazuma, a to su policijska reforma i saradnja s Haškim tribunalom, te reforma JRTV sistema, tako da Evropska komisija da savjet zemljama članicama za potpisivanje. Međutim, ako ustavna reforme odgodi ove druge važne reforme, mislim da bismo mogli imati problem. Znate koliko može trajati reforma Ustava. Treba imati na umu kratkoročni period i da se te reforme završavaju, a da se paralelno radi na reformi Ustava.

NN: Da li mislite da su nevladine organizacije previše pasivne?

BAS-BEKER: Ne slažem se s tom ocjenom. U BiH je specifična situacija kada je u pitanju civilno društvo. Rat je donio velike traume. Mislim da smo tokom prošlih izbora vidjeli pozitivnu reakciju GROZD-a. U svim područjima koja su oštećena ratom, Glamoč, Srebrenica, Drvar, vidjećete male grupe koje rade za civilno društvo.

NN: Ali, zar Vam se ne čini da one rijetko mogu izvršiti pritisak na vlasti kako bi nešto bilo promijenjeno?

BAS-BEKER: Apsolutno ste u pravu. Mislim da svi organi vlasti moraju više obratiti pažnju na civilno društvo i posjećivati mjesta kako bi vidjeli šta se dešava i čuli šta ljudi imaju da im kažu. Ovdje nedostaje povjerenja, organi vlasti imaju veliku odgovornost da grade povjerenje. Ako ministar iz jednog naroda pokazuje samo interes za svoj narod, to nije ispravno.

Stranke nisu tražile jedinstvo

NN: Koja će biti OHR-ova dalja politika?

BAS-BEKER: Kada je visoki predstavnik Švarc-Šiling došao u BiH, imao je dvije poruke: lokalna odgovornost i da neće koristiti bonska ovlaštenja. Međutim, to nije uspjelo, jer smo imali izbore i ustavnu debatu, a to je bio težak period za takvu jednu poruku. Stranke nisu tražile jedinstvo, nego podjelu. Nadam se, kada dođe novi visoki predstavnik, da će ovi procesi koji su započeti biti stvari koje će zaista biti važne. Švarc-Šilingov metod pokazao je najslabiju tačku u društvu, pokazao je da je u nekim oblastima još teško da BiH sama ide dalje. Kada je to isplivalo na površinu, političari su sami shvatili koliko je važno da sami rade.

Tužilaštvo BiH - Strateški plan 2006-2009/ Prosecutor's Office BiH - Strategy 2006-2009

Memorandum o razumijevanju između Tužilaštva MKSJ i Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH/ Memorandum of Understanding between ICTY Prosecutor's Office and the Special Department for War Crimes of the Prosecutor's Office of Bosnia and Herzegovina (02/09/2005)

Uputstvo za analizu stanja i izradu plana rješavanja starih i zaostalih predmeta u sudovima u BiH/ Instruction for Situation Analysis and Planning of Dealing with the Backlog of Cases at the Courts in BiH, VSTV/HJPC, Sarajevo, 2005

(2) Bosnia Section: Europe Magazine: The Economist, February 26, 1994 - Source: Economist, 2/26/94, Vol. 330 Issue 7852, p50, 2p, 1bw. Item Number: 9403117769

(2) Bosnia Section: EUROPE Magazine: The Economist, February 26, 1994

Dateline: PALE

THE diplomatic landscape has been transformed in Bosnia. Bucked by their first real
success since war in Bosnia began 22 months ago, diplomats from Europe, America, Russia
and the United Nations met in Bonn on February 22nd to explore how to build on the
ceasefire and removal of siege guns around Sarajevo. The mood was upbeat, and turned more
so when the next day, Croat and Muslim commanders agreed on a ceasefire. The prescription
--"More of the same"--informed a draft UN Security Council resolution from France and
Britain calling for the relief of Tuzla, Vitez and Maglaj. But extending "the Sarajevo
model" to other parts of Bosnia will be easier said than done.

The Bosnian Muslims control Tuzla and its airport. But Serb guns are
close enough to threaten the runway. The UN aid people would like the
airport opened by March 7th. In January NATO agreed to lend the UN air
power to achieve this, but did nothing. The Serbs scoffed. After NATO's
successful Sarajevo ultimatum, they sound more pliant. Tuzla airport,
they say, can open if they get assurances that no arms will be shipped
in.

Some of the fiercest fighting has raged around Mostar between Bosnian
Muslims and Croats. Diplomats now hope for a lasting ceasefire there.
(Both sides have heavy guns inside the town, so threatening air strikes
there would be pointless.) A proper truce in Mostar could be the first
test of the Croat-Bosnian pact struck in Zagreb on February 23rd under
UN auspices.

This calls for an immediate end to the Croat-Bosnian war and to eventual union
or confederation between the Croat and Muslim bits of Bosnia, with some link to Croatia.
This will not be the first time these two have promised to stop fighting or, indeed,
to join up as allies. Until all three sides in Bosnia agree on which bits are whose,
it is hard to see how two of them can agree to share. A sceptical military eye might well
see this agreement as Croatia's pretext not to remove its 5,000 or so troops from western
Hercegovina.

In Sarajevo itself the UN was due to start talks with the Bosnian
government and Bosnia's Serbs on February 24th about the further
demilitarisation of the city and ways of putting it under UN control.
As with siege guns, this is a disputed phrase. The Franco-British proposal says the
UN should start by providing water, electricity and sewage to the city.
The Bosnian government wants to establish UN authority in Serb held parts--a step
towards eventual reunification of the city. The Bosnian Serbs, who hope for a division
of the city in any settlement, resist this. Slavisa Rakovic, a top official in their
government, want to restrict the UN's job to the provision of water and fuel.
Police and administration should, he thinks, stay divided, as now. In addition,
Mr Rakovic doubts whether gradually opening the city's exit roads—another aim of the
Bonn diplomats--can work when the two side's armies face each other not far away.
Sarajevo's future hangs, like all else in Bosnia, on a peace settlement.

The good news is that the Americans seem at last to accept the need for
a negotiated end to the war, having long hesitated to endorse any
agreement "imposed" on the war's chief victims, the Bosnian Muslims.
This does not mean America necessarily backs the deal previously
negotiated in Geneva in which Serbs, Croats and Muslims agreed on most
(though not all) points of partition. Charles Redman, America's special
Bosnia envoy, has said the "quality and survivability" of the territory
allocated to Bosnia's Muslim-led government would have to be improved
upon.

For their part, the Russians are against extending the Sarajevo model if this
means threatening air strikes again. Diplomatic pressure was the key, says their
mediator in Bosnia, Vitaly Churkin, adding a new and probably unhelpful twist of
country specialisation: the Americans should lean on the Bosnians, the Germans on
the Croats and the Russians on the Serbs. This is worrying because, if Bosnia goes
wrong again, outside powers could find themselves drawn into the Balkans on different
warring sides.

For the moment, however, the NATO-UN success in Sarajevo has given the
outsiders' confidence a terrific and justified boost. But the essentials of the
negotiations have not changed: who gets what land.

Many different constitutional set-ups have been agreed to by all three
sides at various times. They have never agreed to a territorial map. A
Bosnian-Croat confederation is not a new idea. Last year, Bosnia's
president, Alija Izetbegovic, even signed an agreement with the
president of the Bosnian Serb parliament, Momcilo Krajisnik, permitting
Bosnian Serbs, in time, to join Serbia. The rider was that territorial
claims had to be settled first.

As the NATO ultimatum expired on February 20th, a Bosnian Serb soldier,
looking down on Sarajevo, said: "This will never end . . . It will be
Lebanon." It has to be hoped that his was a voice from the past.

PHOTO: Hopes for rebuilding this rubble

Source: Economist, 2/26/94, Vol. 330 Issue 7852, p50, 2p, 1bw.



Item Number: 9403117769