srijeda, 1. studenoga 2017.

Nove knjige: Alija Izetbegović, od mita do stvarne ličnosti (Radio Slobodna Evropa, 30.10.2015. godine, članak povodom promocije knjige “Alija Izetbegović - jahač apokalipse ili anđeo mira“ autora Mustafe Čengića)

Članak autorice Gordane Sandić-Hadžihasanović, dostupan i na stranici Radija Slobodna Evropa. 




U Sarajevu je nedavno promovisana knjiga “Alija Izetbegović - jahač apokalipse ili anđeo mira“, autora Mustafe Čengića, uglednog novinara i publiciste. Ona će sasvim sigurno izazvati burne polemike i rasprave, što je bilo očito na samom putu do predstavljanja publici: više izdavača je odbilo štampati knjigu, a bilo je teško pronaći prostor za promociju. Na kraju, knjigu je štampala izdavačka kuća Kult – B, a gostoprimstvo je autoru, promotorima i publici pružila Akademija nauka i umjetnosti BiH.
Knjigom koja je posvećena Aliji Izetbegoviću, uz pitanje iz naslova: da li je on “jahač apokalipse ili anđeo mira“, autor Mustafa Čengić, analitički i kritički, uz obimnu i brojnu dokumentaciju, raščlanjuje Izetbegovićevu ulogu u novijoj istoriji BiH – kao političara, stranačkog vođe i državnika, ali pod istraživačku lupu stavlja i njegovu ideološku platformu sa svim posljedicama za BiH.
Politički proces muslimanskim intelektualcima
Knjiga donosi sasvim drugačiji pristup interpretaciji djela i Iika Alije Izetbegovića i, kako je na promociji istakao jedan od recezenata knjige, uvezitetski profesor Nerzuk Ćurak, Mustafa Čengić se svojim djelom suprotstavlja dominirajućem obrascu interpretacije politike Alije Izetbegovića, ocjenjujući da je "to za intelektualnu debatu u jednom zatvorenom društvu kao što je bosansko-hercegovačko, pozitivna činjenica”.
O sadržaju knjige svjedoče već sami naslovi poglavlja: O istini; O Bosni i Bošnjacima; Da li je rat bio neizbježan ; O Stranci demokratske akcije; O politici i religiji; O jedinstvenoj Bosni i Hercegovini; O antikomunizmu i antifašizmu; O državi i demokratiji; Stranka demokratske akcije i nacionalizam; O bošnjačkom identitetu; O islamskom bratstvu; O prošlosti i budućnosti...
Autor prati političko ponašanje Izetbegovića, počevši od osnivanja Stranke demokratske akcije, čije su jezgro činili mladomuslimani i osuđenici na tzv. Sarajevskom procesu, ali, uz stav da je ovo suđenje muslimanskim intelektualcima, protivnicima komunističke vlasti bio politički proces.
Jedno od pitanja na koje Čengić traži odgovor je, da li je Alija Izetbegović želio stvoriti državu Bošnjaka – Muslimana, bez obzira na njenu veličinu. Navodeći proces islamizacije Armije Republike BiH, kao primjer, Čengić provocira razmišljanje da li je Izetbegović želio primarno da bude političko - vjerski vođa Muslimana (Bošnjaka) ili predsjednik svih građana Bosne i Hercegovine?
Čengić takođe, dokumentuje više političkih odluka Alije Izetbegovića koji svjedoče da je on bio spreman pristati na podjelu BiH. U dijelu knjige prenosi svjedočenje Adila Zulfikarpašića da je u Lisabonu stavljen preliminarni potpis na podjelu, pa zatim potpis u Ženevi pa u Sarajevu. „Izetbegović je to spremno prihvatio, valjda da se konačno dobije islamska država. Sigurno je tu državu zamišljao kao idealnu republiku, u kojoj su svi vjerski fanatizirani, u uvjerenju da je raj zemaljski u njegovoj vjerskoj državi“, kaže Zulfikarpašić.
Kontra nacionalnim stereotipima
Čengić takođe navodi da je “prvi Bošnjački sabor u septembru 1993. u Sarajevu bio prvobitno zamišljen kao skup jedinstva i koncentracije svih snaga u odbrani golih života i nacionalnog opstanka. Održan je u najtežem vremenu odbrane BiH i bošnjačkog naroda koji je napadnut i sa druge, hrvatske strane. Međutim, glavna tema sastanka je postao Ženevski mirovni plan, tzv Wens – Owenov, koji je predviđao stvaranje tri etničke republike u okviru labave državene zajednice, sa pravom na secesiju. Bila je to prava prilika da se otvoreno nametene ideja o podjeli BiH kao jedino moguće i razumno rješenje“, piše Čengić.
Autor Mustafa Čengić je na promociji pored ostalog, poručio da je knjigu napisao jer se osjećao poniženo i bijedno i da nije htio biti dio jedne velike laži.
“Došlo je vrijeme da se ta laž raspakuje, demistificira i da se o njoj počne raspravljati. Meni je bilo dosta što mi je ona tako dugo visila iznad glave i upravo zato sam se odlučio da ovu knjigu i dovršim. Započinjao sam i prekidao, opsjednut brojnim dilemama. Sumnjao sam u svrsishodnost i domete ovakvog rada. Bio sam svjestan ograničenja koja proizilaze iz opšte društeve apatije, kulturne i obrazovne zapuštenosti ogromne većine koja se ne druži s knjigom. Većine koja nije pripremljena za kritičko sagledavanje naše stvarnosti i prošlosti, ali je spremna da se žestoko obračunava sa svima koji se usude da naruše nacionalističke stereotipe. Više sam se borio s ovim dilemama nego sa sadržajem knjige, a postavljao sam i stalno nova pitanja: Da li je došlo pravo vrijeme za ovakav rad, treba li da baš Bošnjaci prvi počnu s ovom mentalnom higijenom, treba li sačekati da to započnu oni koji nose mnogo teži teret stvaranja i održavanja svoje velike laži pod kojom su učinjeni teški zoločini i genocid, oni – koji svoju veliku laž o ugroženosti i nemogućnosti zajedničkog života i danas podstiču i realizuju.“

Dalje Bajtal kaže: “Stvarnost u kojoj živimo najbolje opisuju dva ovih dana nasumice uzeta portalska naslova. Prvi kaže: 'Svaki šesti stanovnik Bosne i Hercegovine nema novaca za jedan obrok dnevno'. Drugi, još grozomorniji, samo pola tog naslova, kaže: 'Više od 80 posto djece u Bosni i Hercegovini liježe u krevet gladno'. Da ne nabrajam dalje. Nezaposlenost, kupovna moć posljednja u Evropi, glad, bijeda, kontejneri za preživljavanje, porast narodnih kuhinja, samoubistava, uključujući i borce, kriminal, korupcija, nepotizam. To je porazna slika odsustva pravne države i vladavine zakona, socijalno-državni ponor iz koga odzvanja ljudski, patriotski i moralni krik Čengićeve knjige. Krajnje reducirano govoreći, u pojmovno-sadržajnom smislu ove knjige, radi se o sudaru idejno idealizirane slike i povijesno stvarne loše stvarnosti“, ističe Bajtal.Recenzent dr Esad Bajtal kaže da je knjiga Mustafe Čengića naprosto bila neizbježna, jer samo kritika vuče zajednicu naprijed, budeći je iz zaspalosti.

BiH čeka svog Đinđića
Jedan od promotora knjige, dr Slavo Kukić, značaj knjige stavlja u kontekst odnosa prema nacionalnim herojima, u BiH.
“Po onome što ja znam, nema niko od etničkih Hrvata i Srba iz BiH, koji je ponudio jednu zaokruženu istinu o Radovanu Karadžiću i Mati Bobanu, i kad se sutra budemo pitali zašto proces katarze kasni kod Hrvata i Srba onda sam siguran da će dio odgovora ležati u toj činjenici. A bez nje, na prve znake katarze i jednih i drugih bi se moglo značajno duže čekati no što je to u povijesti bilo uobičajeno.
Prva kritička knjiga o Izetbegoviću, međutim, ugledala je svjetlost dana, iz pera Mustafe Čengića u izdanju sarajevskog Kulta B. Čitatelju je ponuđena knjiga 'Alija Izetbegović – jahač apokalipse ili anđeo mira'. Ona, ruku na srce, iščitavanje priče o Alijinim herojskim činima, omogućuje iz nešto drugačije perspektive u odnosu na onu na koju se do sada naviklo.
S druge strane, mogućnost takvog iščitavanja ima nesvakidašnje značenje, jer, da pojednostavim, podrazumijeva barem jedan kamenčić na taj proces katarzičnog zaokreta među građanima bošnjačkog etnikuma prije svega. Omogućuje, naime, svijest da sve baš i nije bilo onako kakvim nam je predstavljano prethodnih dvadeset godina, a ponešto od toga je bilo i radikalno suprotno od onoga što nam se godinama serviralo.
Alija Izetbegović bio je ozbiljna politička ličnost i politička pojava, te zaslužuje kritičku opservaciju kako onu koja u ideološkom smislu naginje njemu, tako i onu koja je suprotstavljena njegovoj ideologiji i ključnim postavkama – naglasio je Nerzuk Ćurak.O tome, uostalom, autor ove knjige govori već u njenim uvodnim rečenicama. 'Za laž je' – veli Čengić – 'potrebno dvoje: onaj koji laže i onaj koji je spreman da prihvati neistinu. Laž se prihvaća mnogo lakše i bezbolnije, ako je istina koja joj stoji nasuprot neprijatna i okrutna'“, navodi Kukić
„Ovakve knjige su poziv na buđenje, na mišljenje kao buđenje, jer bez mišljenja nema drugačijeg djelovanja a bez drugačijeg djelovanja prevladaće gotovo mentalitetski koeficijent kilavosti: Nemoj danas, sutra ćemo, kuda žuriš? Polako, kud si navro? Upravo ono što ovu zemlju drži izvan magistralnih tokova emancipacije. Zoran Đinđić je u Srbiji pokušao da tu usporenu, kilavu svijest, prodrma političko intelektualnim djelovanjem visokog intenziteta. Završio je kako je završio.
Bošnjaci čekaju svog Đinđića. Ako ga dočekaju ostaje nada da će i on dočekati da vidi plodove svoje mirne revolucije.
Ova je knjiga poziv na buđenje, koje će izostati“, zaključio je Ćurak.

ponedjeljak, 30. listopada 2017.

Video - 7. februar, 2014, protesti u Sarajevu, the 7th of February, 2014 - Protests in Sarajevo (by Ruptly)



Aljazeera Balkans: Emina Ganić piše u znak podrške prosvjednicima u BiH, 2014. / Emina Ganic writing in support of the protesters in BaH, 2014

http://balkans.aljazeera.net/blog/o-podrsci-revolucionarima

"Nije to ni važna ni nova spoznaja: nekada vatrom i kamenjem možemo nešto što pameću nismo znali, ili dovoljno htjeli."


9. februar 2014." 


O podršci revolucionarima

Posljednje demonstracije u našim gradovima pokazuju atrofiju naše građanske moći da utječemo na promjene.
Piše:
Piše: Emina Ganić
Ima nešto u svima nama što teži da bude saveznik vatre. 
Suočeni s nepravdom, umorni od nemoći, ima nešto u nama što kaže – neka gori. Glasački listići su već dugo rebusi koje ne znamo riješiti, jer uvijek nekako završimo sa odgovorom koji vrh olovke ne vodi iz labirinta. Protesti su već dugo gašeni obećanjima koja stoje neispunjena. Mjeseci česti - plate male i rijetke. Tužna je to istina: od vatre je teže okrenuti glavu nego od čovjeka.
Pišem, polaskana upitom urednika - novinara kuće koju iznimno poštujem, da ponudim kratki tekst vođen sentimentom rečenica objavljenih na vlastitoj facebook-stranici, u kojima kažem da ove posljednje demonstracije u našim gradovima pokazuju atrofiju naše građanske moći da utičemo na promjene i u kojima žalim zbog vatre.
Pišem i zato što trebaju pisati oni koje ne dotiču problemi dnevnog preživljavanja i zbog toga stoje na marginama revolucije u čijem bi epicentru morali biti. Strah se uvukao u kosti ovakvih kao ja, onih koji imaju nešto što bi moglo da gori - kuće i zgrade, planove i ambicije. Podsjećaju me na to neki revolucionari kada žalim zbog vatre i ispisuju me iz svoje revolucije. A revolucija, opet, traži mene. Ili tačnije, i mene.
Zemlja koja korumpira
Povjerenja među ljudima je malo i jasno je zašto je tako. Naša zemlja nije samo korumpirana - ona korumpira.
Degradira tkivo koje nas veže. Svaki uspjeh stavlja pod sumnju i cementira naše predrasude manjkom efektnih procesa kojima bi ih otklonili. Širokim plaštom nas je, nakon jednostranačke, višestranačka diktatura ogrnula.
Pod njim smo svi potencijalno krivi i svi potencijalno nevini.
Godinama, i sistematično, guši se glas nezavisnog i progresivnog pojedinca. Gasi se moć udruženja građana, umjetnika i intelektualaca. Tiho se dese te blage korekcije sebe, da udovoljimo onome ko drži ključ izložbe, naknade, granta od kojeg se mora živjeti kad nemaš zanat u rukama i prodaješ (mada sve manje, sve manje) istinu i ljepotu.
Gasi se moć nevladinih organizacija iscrpljenih od skakutanja s jedne na drugu nogu u borbi da ne ispadnu iz igre prožete tiranijom donatorske kulture, tiranijom pravila neke političke korektnosti koja, možda, samo krije impotenciju (mada imam i bolju riječ) međunarodne zajednice. S kim onda i čim ovu Bosnu, ovu Hercegovinu iskaliti?! Nije ovo eulogija - ovo je poziv.
Danas nije dan za naše razumljive, ljudske i opravdive strahove te zato moramo pitati - praveći se da nema razlike između rulje i demonstranata, huligana i revolucionara - pravdamo li samo sebe? Pomaže li to nekome osim upravo onima zbog kojih dižemo naše oprezne glasove?
Kada zamijenimo razumijevanje (koje ne zahtijeva poseban ni intelektualni ni emotivni napor) sa odobravanjem, ne maskiramo li time samo naš groteskni kukavičluk da se pozovemo u srž revolucije? U kom trenutku smo, napokon i tiho, u sebi pristali na gradaciju pogrešnog u zavisnosti od motivacije počinitelja? Je li to, napokon, naša finalna lekcija za ove nove, bolje generacije? I gdje smo je sami naučili?
Oni koji opravdavaju mentalitet razjarene mase, čini mi se sasvim sigurno, u njoj ne mogu zamisliti svog brata, sestru, poznatu djecu iz haustora. Prema njima bi strožiji bili. Skuplji bi im bio njihov zločin i njihova (moguća) kazna. Skuplja nenaučena lekcija. Podrška vatri nije podrška bijesu obespravljenih. Ona je odušak naših podbačaja - u njoj je sav raskoš atrofije naše kolektivne građanske moći, u njoj je trijumf dugogodišnjeg i sistematičnog uništavanja naše vjere u mogućnost organizovanog, političkog, nestranačkog djelovanja. I to danas trebamo adresirati.
Revolucija mora pripadati svima
Nije to ni važna ni nova spoznaja: nekada vatrom i kamenjem možemo nešto što pameću nismo znali, ili dovoljno htjeli. Nešto, nikada sve. Zmija naše političke matrice je orourobos, a vatre se kad-tad moraju gasiti. Naše rukovodstvo, trenutno potreseno i potjerano, agilno je.
Ako je ovo početak revolucije, onda umjesto eksklamacija koje svojom žestinom kriju manjak ubjeđenja, trebamo istinsku snagu svih slojeva ovog društva i naš najlucidniji i najhrabriji kutak pameti.
Revolucija mora pripadati svima nama, jer je svima nama potrebna. Danas je vrijeme da stanemo ispred, a ne iza vatre. Tu smo potrebni novim, i boljim generacijama. Usmjerimo našu debatu ka boljoj artikulaciji naših kolektivnih ciljeva, pokrenimo raspravu o što efektnijim načinima pružanja strateške i pravne pomoći narodu koji nas danas vodi.
Vrijeme je da sustignemo odlučnost onih koji više nemaju ni vremena ni strpljenja da nas čekaju. Oružje naših intelektualaca, umjetnika, poduzetnika – što prašnjavo, što glanc novo i nikada iskorišteno – jače je i bolje od kamenja.
Izvor: Al Jazeera


srijeda, 25. listopada 2017.

Izjava ambasadorice SAD u BiH povodom posjete vojnom poligonu Barbara u Glamoču/ Statement of the US Ambassador in BiH while visiting the military polygon Barbara in Glamoč



Izjava ambasadorice SAD u BiH Maureen Cormack povodom posjete vojnom poligonu za uništavanje viška naoružanja u Glamoču: "U proteklih pet godina, koliko se provodi ovaj program, uništili smo preko 3.000 tona municije i naoružanja, ali u BiH i dalje ima preko 10.000 tona opasne nestabilne municije i naoružanja. Jako smo ponosni što možemo podržati ovaj program."

The statement of the US Ambassador in BiH, Maureen Cormack while in visit to military polygon for destroying surplus ammunition in Glamoč (Barbara). Over the course of the five years that this programme has been up and running, we have destroyed over 3 thousand tons of ammunition. There still remains in Bosnia and Herzegovina over 10 thousand tons of dangerous and unstable ammunitions... We are very proud to support this programme."

Glamoč: Odvažna Barbara vojni poligon/ The Decisive Barbara Military Polygon

Glamoč: Selo Prijani/  Village Prijani 


ponedjeljak, 23. listopada 2017.

Bilten 737. Muslimanska lahka brigada, br. 1, Travnik, januar, 1995/ Bulletin of the 737th Muslim Light Brigade, Issue no. 1, Travnik, January 1995

Bilten 737. Muslimanska lahka brigada, br. 1, Travnik, januar, 1995/ Bulletin of the 737th Muslim Light Brigade, Issue no. 1, Travnik, January 1995


Amir Rizvanović: Mi nemamo veze sa terorizmom/ Amir Rizvanovic: We do not have any links to terrorism (SAN, 16/09/2003)

Amir Rizvanović, direktor Vakufske banke za SAN: Izmislili su da imamo veze sa terorizmom!
Izvještaj JCB-a je pun montaža i podmetanja/ Šta je napisao Klod Brisard/ Ko stoji iza izmišljotina/ Kadijev status i novac zamrznuti
Izvještaj o istraživanju ilegalnih finansijskih aktivnosti i finansiranju terorizma na teritoriji FBiH koji je, po nalogu rodbine nastradalih prije dvije godine u terorističkom napadu na Njujork, sastavio Žan Klod Brisard, direktor JCB konstaltinga i ekspert za finansiranje "Al Kaide" je lažan. Ovo je za SAN ustvrdio Amir Rizvanović, direktor Vakufske banke. - Radi se o montažama, izmišljenim konstrukcijama i pozivanju na izvore kao što su AID, Finansijska policija FBiH i časopis BH Dani - kaže Rizvanović. (skeniran članak i dio izvještaja Brisarda u prilogu)

Amir Rizvanovic, a director of Vakufska Bank for SAN: They made up that we had links with terrorism! The JCB Report is full of fake and false information/ What was written by Claude Brisard/ Who is behind the false information/ Kadi's status and money frozen
The report on investigation of illegal financial activities and funding terrorism at the territory of the FBiH produced by Jean-Claude Brisard, a director of JCB Consulting and expert for financing of Al-Qaeda, upon the request of the relatives of the victims of the terrorist attack in New York two years ago - is fake. This was stated for SAN by Amir Rizvanovic, a director of Vakufska Bank. - This is all about the fake information, made-up falsifications and referring to sources such as AID, Financial Police of the FBiH and magazine Dani - stated Rizvanovic. (scanned article and relevant extract from Brisard's article attached). 







petak, 6. listopada 2017.

Bosnia’s simmering Black Gold (article by Nadina Ronc for Anadolu Agency published on 12/09/2017)

A recent analysis on the potentials of Bosnia and Herzegovina for becoming a new actor at the global oil market. The analysis takes as a starting point the research of the US company Amoco that as early as in 1989 obtained exclusive rights to explore oil in Bosnia and Herzegovina, along with the UK consultancy Exploration Consultants Ltd. (ECL). ECL obtained funding for this project from the World Bank. In parallel, according to a more recent estimate by Key Petroleum from Australia, only in the entity of the Federation of Bosnia and Herzegovina, there are 600 million tonnes of oil reserves. Since the tests began 70 roles have shown positive results. 

On the other hand, the analysis also mentions the US tests performed in the Dinaric Alps, where not only the presence of oil was established, but also the presence of gas. In May this year, Albania, Bosnia and Herzegovina, Bulgaria, Croatia, Kosovo, Macedonia and Montenegro signed a joint deal to develop a natural gas pipeline in a project supported by the USAID.

The full analysis available at: http://aa.com.tr/en/analysis-news/bosnia-s-simmering-black-gold/908286

The extract of the analysis by the Anadolu Agency journalist Nadina Ronc available below:

In 1989, an American oil company Amoco won exclusive access to assess oil fields in Bosnia, joining them was a British consultancy, Exploration Consultants Limited (ECL), to conduct exploratory research.
This resulted in an oil find in the north and south of the country. However, the 1990s war in Bosnia prevented the start of oil investment and drilling and this halt lasted nearly two decades.
The oil dispersed between two entities - the Federation of Bosnia and the Republic Srpska has seen its most promising find in Orasje in northern Bosnia, with 180 million barrels that are priced today at US$14 billion and rising.
The ECL project lasted for two full years paid for by a $2.5 million loan from the World Bank, while Amoco funded the entire project from their own funds for which they managed to secure the exclusive contract with Bosnia’s firm Energoinvest.
With the latest weather crises in the U.S. and surrounding islands, oil traders went from expecting turbulent days ahead to oil sliding 3 percent on worries that energy demand would be hit hard.
But if Bosnia plays its cards right, it could lay the ground for becoming Europe’s cradle of black gold. With this discovery in Bosnia, the country could enjoy cheaper oil prices and could export it to its neighbors.
A recent estimate by Australia’s Key Petroleum states that in the Federation entity, there are 600 million tonnes of oil reserves. As of Sept. 4, 2017, the price of unleaded petrol per liter in Bosnia amounted to €0.87, while in oil-rich Kuwait prices of merely €0.18 per liter were seen.
Currently, Bosnia does not export oil, but in 2013, imports were estimated at 20,690 barrels per day. Bosnia’s GDP growth in 2016 exceeded 3 percent a year.
Since tests begun, 70 holes have shown positive results. The majority of fields rich in oil can be found in northern Bosnia at a depth of more than 600 meters.
When the Americans tested in the Dinaric Alps (or Dinarides, a mountain range in south-western Balkans), they also found the presence of gas as well as oil. To drill one kilometer would cost one million KM (Convertible Mark Bosnia’s currency), so for Dinarides, it would cost 10 million KM, equivalent to about US$6 million.
Amoco, contracted by Energoinvest, took three years to complete the first phase of its prospecting work in the Dinarides region. Back in 1973, the Executive Council, the government of the Socialist Republic of Bosnia and Hercegovina granted Energoinvest a concession to start prospecting for oil throughout Bosnia.
During the previous 10 years, from 1963-1973, Croatia's INA was the main concessionary and it conducted several extensive surveys especially in northern Bosnia.
Looking for oil in Bosnia goes back to the time of the Austro-Hungarian Empire when the first oil field was discovered in Mount Majevica near Tuzla and Brcko in 1898. In 2016, French oil giant Total expressed interest in oil and gas exploration in Bosnia and was ready to offer $1 billion for a contract.
But Total was not the first company to express an interest in exploration in post-war Bosnia, it is the third company so far. Originally Shell Exploration entered talks but pulled out in September 2016 after Bosnia’s government changed the law on oil and gas exploration.
In December 2015, Key Petroleum also expressed interest. Bosnia’s government planned to release a public call for expression of interest for oil and gas exploration in the Federation of Bosnia by the end of November 2016, but this was postponed.
In May 2017, the Bosnian government was planning to appoint a body to carry out the search for consultants that would ultimately also end up with awarding the contract to the highest bidder for exploration of oil and gas in the Federation of Bosnia. 
Ionian Adriatic Pipeline
However, one way Bosnia’s energy is moving forward is through the Ionian Adriatic Pipeline (IAP) - a 516 kilometer-long gas pipeline running from Fier in Albania through to Montenegro, Bosnia to Split in Croatia. Azerbaijan’s company SOCAR built the project that is sponsored by the European Union.
In May 2017, Albania, Bosnia, Bulgaria, Croatia, Kosovo, Macedonia and Montenegro signed a joint deal to develop a natural gas pipeline that could stop their reliance on Russian gas. The project itself is backed by the U.S. development agency, USAID.
The IAP would be bi-directional and would connect to the Trans Adriatic Pipeline, which will run from Greece via Albania and the Adriatic Sea to Italy and onto Western Europe. It is planned that the IAP will carry 5 billion cubic meters of natural gas per year.
In January 2009, Bosnia and its neighbors, who rely heavily on Russian gas, almost froze as the dispute between Russia and Ukraine over the price the latter should pay the former. At the time about 70 percent of Russian gas flowed through Ukrainian gas pipelines and onto Europe including Bosnia.
But it is this exact monopoly Russia holds on gas and uses political means to control the Balkan countries that the EU and the USAID are seeking to stop, and it is with the IAP that they just might win the energy war with Russia. 
Renewable Energy
But Bosnia is also capable and self-sufficient with 41 percent of all consumption deriving from renewables. The country generates 40 percent from hydropower and 60 percent from coal-fired power plants.
In 2016, there was a 10 percent production increase in coal mines meaning a significant increase in its greenhouse gas emissions.
To decrease greenhouse gas emissions, Bosnia’s arm of the Nordic Power Partners (NPP) will build a 48-megawatt (MW) wind farm in Mostar, in southern Bosnia and Herzegovina at a cost of $74 million, which will take three years to complete starting this summer.
NPP is also planning to build another 48 MW in Podvelezje near Mostar as well as another 500 MW of wind power over the next few years.
Bosnia is in a prime position because it is able to export power due to its hydro capacity.
If it can also sign a deal with Total or another oil company, it could soon export oil too and with that, pay all its debts, rebuilt the country and provide much-needed jobs for its population of frustrated unemployed but well educated young people.