ponedjeljak, 7. siječnja 2019.
subota, 5. siječnja 2019.
CIN: Tužilaštva predugo istražuju stečajne prevare (23/11/2011.) - Mlinpek kao tipski primjer legalizacije pljačkaške privatizacije putem stečaja; Integra-inžinjering Tuzla; TP Promet Prnjavor
CIN: Tužilaštva predugo istražuju stečajne prevare
srijeda, 23 novembar 2011 15:33
0 0G+0
segic2311
Tužilaštva u Bosni i Hercegovini i po pet godina istražuju prijave radnika o namjernom dovođenju državnih firmi do bankrota i kriminalu u stečajnim postupcima. Dok traju istrage, imovina preduzeća prelazi u ruke novih vlasnika, a radnici ostaju bez posla, zarađenih plaća i penzija.
Piše: Centar za istraživačko novinarstvo
Radnici i mali akcionari pekarske industrije Mlinpek iz Prnjavora su prije tri i po godine zatražili tužilačku istragu protiv direktora Miladina Stanića i još 20 osoba, među kojima su i oni odgovorni za vođenje stečaja u njihovom preduzeću. Stanića su optužili da je namjerno doveo Mlinpek do stečaja kako bi se domogao njegove imovine, a ostale da su mu u tome pomagali.
Zahtjev je upućen Okružnom tužilaštvu Banja Luka a potom i Specijalnom tužilaštvu Republike Srpske (RS), koje još nije okončalo istragu.
Ovaj slučaj je jedan od mnogih u kojima su radnici dostavili podatke pravosuđu o, navodno, planskom uništavanju njihovih preduzeća nakon privatizacije. Međutim, u Bosni i Hercegovini (BiH) nije podignuta nijedna optužnica za namjerno izazivanje stečaja, radi preuzimanja imovine preduzeća.
Stečaj se pokreće na sudu kako bi povjerioci naplatili dugove od preduzeća. Sud imenuje stečajnog sudiju a on stečajnog upravnika. Upravnik popisuje imovinu i rukovodi njenom prodajom a sudija prati da li se stečaj odvija prema zakonu.
Zvanična statistika o broju preduzeća koja su nakon privatizacije otišla u stečaj ne postoji. Na osnovu podataka Udruženja stečajnih upravnika u BiH, a dijelom i informacija objavljenih u službenim glasnicima, novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva su utvrdili da je od 2000. godine stečajni postupak pokrenut za više od 2.400 firmi. Završeno je blizu 1.900 postupaka, od čega je najveći broj njih okončan likvidacijom – prestankom postojanja preduzeća.
Siniša Božić, ekonomista iz Banje Luke i stručni saradnik u Savezu udruženja malih akcionara RS, kaže da su loši rezultati stečajeva razlog zašto mali akcionari nemaju povjerenja u sudstvo.
Namjeran stečaj
Preduzeće Mlinpek je nastalo 2000. godine, a uz odobrenje Direkcije za privatizaciju RS-a pripojena mu je lokalna pekara iz sastava nekadašnje državne firme Žitoprodukt iz Banje Luke.
Za direktora je imenovan Miladin Stanić, dotadašnji upravnik podružnice. Stanić je, također, vlasnik preduzeća Bisprom koje se bavi prodajom poljoprivrednih artikala.
Slavko Segić, predsjednik Malih akcionara Mlinpeka, kaže da je Stanić robu za Mlinpek nabavljao isključivo posredstvom svoje firme i time ga zadužio do te mjere da više nije mogao vratiti dugove. Na koncu, Bisprom je u novembru 2006. godine pokrenuo stečaj za namirenje duga.
Radovan Milaković, stečajni sudija Osnovog suda Banja Luka, imenovao je ekonomistu Milana Kovačevića za stečajnog upravnika. Kovačević je u martu 2007. godine sačinio plan reorganizacije, prema kojem bi Bisprom nešto više od pola miliona KM potraživanja naplatio u akcijama Mlinpeka. Ovakav plan je odobrila i Vlada RS-a.
Prije reorganizacije Stanić je imao 1,4 posto udjela u preduzeću, da bi nakon nje postao većinski vlasnik sa 53 posto kapitala. Udio radnika i ostalih malih akcionara sveden je sa 62 na 29,5 posto.
Dva mjeseca kasnije radnici i mali akcionari uputili su Kovačeviću zahtjev za prekid stečaja, sa prijedlogom da sami izmire dugove. Sudija Milaković kaže da se ne sjeća da je do njega stigao takav zahtjev.
Kako nisu dobili nikakav odgovor, njih 4.500, okupljenih u Udruženju malih akcionara Mlinpeka, su u martu 2008. godine podnijeli prijavu protiv Stanića i još 20 osoba, tražeći istragu zbog namjernog izazivanja stečaja i nezakonitog prisvajanja preduzeća. Među 20 osumnjičenih su i Nedeljko Milijević, šef bivšeg Privrednog odjeljenja Osnovnog suda Banja Luka, te stečajni upravnik Kovačević.
Stanić, trenutno poslanik Srpske demokratske stranke u Narodnoj skupštini RS-a, negirao je novinarima CIN-a optužbe radnika za namjerno izazivanje stečaja nad Mlinpekom.
"Radnici mogu da pišu krivične prijave, to je njihovo pravo", kaže Stanić.
Nebojša Jugović, predsjednik Udruženja malih akcionara RS-a, navodi da je Mlinpek "tipski primjer legalizacije pljačkaške privatizacije putem stečaja".
Sudija Milaković kaže: "Ubijeđen sam da je najveći broj stečajeva došao kao posljedica nekih nezakonitih radnji, svjesnih ili nesvjesnih." Dodaje da sudije nisu obavezne da ispituju razloge koji dovode do stečajeva i da taj posao treba raditi tužilaštvo.
Istrage traju dugo, optužnica nema
Za razliku od slučaja Mlinpek, radnici Građevinskog preduzeća Integra-inžinjering iz Tuzle su u junu 2004. godine sami zatražili pokretanje stečaja nad svojim preduzećem. Na to su se odlučili kako bi dobili novac za neisplaćene plaće u 2001. i 2002. godini.
Za stečajnog sudiju je imenovan Milan Godžirov, sudija Općinskog suda u Tuzli. Nakon što je utvrđeno da firma ima dovoljno imovine čija bi prodaja mogla pokriti dugove, za stečajnog upravnika je postavljen Salih Fajić, ekonomista iz Tuzle.
Na prvoj Skupštini povjerilaca, održanoj u aprilu 2005. godine, formiran je Odbor povjerilaca, a kao članovi su izabrani Senaid Pirić i Pašan Mujkanović - radnici Integre, advokat Vesna Jugović koja je zastupala Trgovački centar Stupine te predstavnici Tuzlanske banke i poreske uprave.
Skupština je odlučila da preduzeće likvidira, a potom je prodat manji dio njegove imovine.
Šest mjeseci kasnije Jugović je napustila Odbor a Godžirov je za novog člana imenovao Nihada Džibrića, uposlenika preduzeća Tehnograd Company iz Tuzle. Na sličan način je 2007. godine postavio još dva člana Odbora.
Na sjednici održanoj 15. februara 2007. godine, Godžirov je obavijestio Odbor da je Tehnograd sudu dostavio samoinicijativnu ponudu za kupovinu 5.843 metra kvadratna građevinskog zemljišta koje se nalazi u Slavinovićima kod Tuzle. Odbor je odlučio da je ponuda ozbiljna a Fajić je dodao da je već angažirao vještaka radi procjene vrijednosti zemljišta.
Prema Zakonu o stečajnom postupku prvi i obavezni korak u prodaji je javna licitacija, a tek ako ona ne uspije, stečajna uprava može prodavati imovinu firme na osnovu samoinicijativne ponude.
Četiri dana kasnije Fajić je upoznao Odbor sa nalazom vještaka koji je zemljište procijenio na 176.657 KM. Mada u zapisniku stoji da Odbor nije imao primjedbi, Mujkanović kaže da je prigovorio da je cijena premala, ali da to nije uneseno u zapisnik.
Odlučeno je da se zemlja proda ovoj firmi, ukoliko se u roku od 5 dana niko ne javi sa istom ili sličnom ponudom. Mujkanović kaže da je lično obavijestio još tri firme koje su potom izrazile interes za kupovinu zemlje. Sedam dana kasnije Odbor je odlučio da oglas objavi, ali samo na oglasnoj tabli suda.
Na licitaciji održanoj 30. augusta 2007. godine učestvovalo je pet preduzeća, a kupcem je proglašen Tehnograd koji je ponudio nešto više od 1,9 miliona KM. Kako su kasnili sa uplatom, zemljište je dodijeljeno drugom najboljem ponuđaču, firmi Tom - Cat iz Tuzle koja je odmah uplatila novac i kupila zemlju.
Radnici su se žalili Kantonalnom sudu u Tuzli koji je u decembru 2010. godine presudio da su tri člana Odbora imenovana nepravilno i da su izostali kontrola rada i nadzor nad provođenjem stečaja.
U augustu 2008. godine radnici su podnijeli krivičnu prijavu za zloupotrebu položaja protiv Godžirova, Fajića i Pirića, ali Tužilaštvo Tuzlanskog kantona ni nakon tri godine nije okončalo istragu.
Zaostale doprinose za penziono i zdravstveno osiguranje radnici su naplatili 2009. godine, ali još nisu dobili 696.557 KM duga za plaće i otpremnine.
Godžirov kaže da je odluke donosio Odbor, a ne on, i da je krivična prijava samo pritisak na sud.
Fajić i Pirić odbili su razgovarati sa novinarima CIN-a.
Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH je u maju 2011. godine pokrenulo disciplinski postupak protiv Godžirova i suspendovalo ga, ali novinarima CIN-a nisu željeli navesti razloge. Nakon što je 15. augusta podnio ostavku na funkciju sudije Općinskog suda u Tuzli, postupak protiv njega je obustavljen.
Akcije za robu
Radnici i mali akcionari Trgovačkog preduzeća Promet iz Prnjavora smijenili su staru upravu kako bi spriječili dalje zaduživanje i propast svoje firme, ali nisu vratili akcije prodate u bescjenje čovjeku koji je, kako kažu, na prevaru želio preuzeti ovu firmu.
Nebojša Jugović, direktor Prometa, je u aprilu 2007. godine podnio Okružnom tužilaštvu Banje Luke krivičnu prijavu protiv Petra Dušanića, najvećeg akcionara ovog preduzeća i suvlasnika Kompanije Dušanić, optužujući ga za prevaru. Iz Tužilaštva navode da još uvijek prikupljaju dokaze o ovom slučaju.
Radnici kažu da su Dušaniću prodavali akcije po cijeni tri puta manjoj od njihove vrijednosti. On im je plaćao u novcu, građevinskom materijalu i drugoj robi.
Osim ugovora radnici su Dušaniću potpisivali i punomoći kako bi u njihovo ime mogao prodavati te akcije. Kažu da nisu znali da je takva trgovina nezakonita i da su ovu ponudu prihvatali zbog teške ekonomske situacije. Naime, prema zakonu, akcije se mogu prodavati samo na berzi. Dušanić zbog toga nije mogao radničke akcije uknjižiti kao svoje.
U razgovoru sa novinarima CIN-a Dušanić je negirao da je kupovao akcije mimo berze: "Ljudi su kupovali kod nas robu uz dogovor da će tu robu platiti Kompaniji Dušanić onog momenta kad oni putem berze unovče svoje akcije."
Krajem augusta 2002. godine Komisija za hartije od vrijednosti RS-a je naložila Dušaniću da obustavi nabavku akcija izvan berze, a dotadašnje ugovore je poništila.
Međutim, nakon što je u oktobru 2003. godine na javnoj licitaciji za 240.000 KM kupio 22,7 posto državnog udjela u Prometu, Dušanić je sazvao Skupštinu akcionara na kojoj je, kako je navedeno u krivičnoj prijavi, iskoristio punomoći radnika da bi povećao broj glasova na Skupštini. Sa ukupno 34,85 posto akcija, na vodeće pozicije u Prometu je imenovao sebi bliske ljude.
Predsjednik Skupštine postao je Blagoje Milutinović, direktor preduzeća Metalka iz Prnjavora, a članovi uprave: Čedo Radonjić, dugogodišnji radnik Prometa, Goran Avlijaš i Gostimir Ivanković. Avlijaš je bio član uprave u preduzeću Konzum iz Banje Luke, a Ivanković pomoćnik direktora preduzeća Metal iz Banje Luke. U obje firme Dušanić je bio najveći akcionar.
Borislav Vasić, šef računovodstva Kompanije Dušanić, imenovan je za predsjednika Nadzornog odbora, a članovi su postali Slobodan Milaković - šef komercijale Metala i Stevo Trivalić - radnik Prometa.
Naredne tri godine uprava Prometa je od Kompanije Dušanić nabavljala građevinski materijal i robu. Zaključili su i dva ugovora o zajedničkom ulaganju koji su, prema prijavi, išli na štetu Prometa.
U revizorskom izvještaju preduzeća za 2004. i 2005. godinu navodi se da je Promet robu od Dušanića nabavljao bez potpisanog ugovora i da nije moguće utvrditi da li su materijali uopće isporučeni.
Do kraja 2006. godine Prometu su bili blokirani svi računi zbog neplaćanja 950.000 KM poreskih obaveza, dok je dug Kompaniji Dušanić iznosio 700.000 KM.
U oktobru te godine uprava je usvojila Prijedlog mjera za dalji rad u kojem, između ostalog, stoji da Promet "nema nikakvog ekonomskog i finansijskog efekta za daljnje poslovanje".
Bojeći se da bi Dušanić mogao pokrenuti stečaj, mali akcionari su se udružili sa fondovima i na Skupštini akcionara u novembru 2006. godine izglasali nepovjerenje dotadašnjoj, te imenovali novu upravu.
Mali akcionari i radnici Prometa kažu da nastoje izmiriti dugovanja i popraviti štetu koja je nastala. Do sada su poslali dvije urgencije tužilaštvu sa nadom da će ubrzati provođenje istrage, a pripremaju i treću.
(CIN)
Log: Tekst kopiran sa BanjalukaLive portala: http://www.banjalukalive.com/press-izbor/cin-tuzilastva-predugo-istrazuju-stecajne-prevare.html#ixzz2dvxD30Nh
srijeda, 23 novembar 2011 15:33
0 0G+0
segic2311
Tužilaštva u Bosni i Hercegovini i po pet godina istražuju prijave radnika o namjernom dovođenju državnih firmi do bankrota i kriminalu u stečajnim postupcima. Dok traju istrage, imovina preduzeća prelazi u ruke novih vlasnika, a radnici ostaju bez posla, zarađenih plaća i penzija.
Piše: Centar za istraživačko novinarstvo
Radnici i mali akcionari pekarske industrije Mlinpek iz Prnjavora su prije tri i po godine zatražili tužilačku istragu protiv direktora Miladina Stanića i još 20 osoba, među kojima su i oni odgovorni za vođenje stečaja u njihovom preduzeću. Stanića su optužili da je namjerno doveo Mlinpek do stečaja kako bi se domogao njegove imovine, a ostale da su mu u tome pomagali.
Zahtjev je upućen Okružnom tužilaštvu Banja Luka a potom i Specijalnom tužilaštvu Republike Srpske (RS), koje još nije okončalo istragu.
Ovaj slučaj je jedan od mnogih u kojima su radnici dostavili podatke pravosuđu o, navodno, planskom uništavanju njihovih preduzeća nakon privatizacije. Međutim, u Bosni i Hercegovini (BiH) nije podignuta nijedna optužnica za namjerno izazivanje stečaja, radi preuzimanja imovine preduzeća.
Stečaj se pokreće na sudu kako bi povjerioci naplatili dugove od preduzeća. Sud imenuje stečajnog sudiju a on stečajnog upravnika. Upravnik popisuje imovinu i rukovodi njenom prodajom a sudija prati da li se stečaj odvija prema zakonu.
Zvanična statistika o broju preduzeća koja su nakon privatizacije otišla u stečaj ne postoji. Na osnovu podataka Udruženja stečajnih upravnika u BiH, a dijelom i informacija objavljenih u službenim glasnicima, novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva su utvrdili da je od 2000. godine stečajni postupak pokrenut za više od 2.400 firmi. Završeno je blizu 1.900 postupaka, od čega je najveći broj njih okončan likvidacijom – prestankom postojanja preduzeća.
Siniša Božić, ekonomista iz Banje Luke i stručni saradnik u Savezu udruženja malih akcionara RS, kaže da su loši rezultati stečajeva razlog zašto mali akcionari nemaju povjerenja u sudstvo.
Namjeran stečaj
Preduzeće Mlinpek je nastalo 2000. godine, a uz odobrenje Direkcije za privatizaciju RS-a pripojena mu je lokalna pekara iz sastava nekadašnje državne firme Žitoprodukt iz Banje Luke.
Za direktora je imenovan Miladin Stanić, dotadašnji upravnik podružnice. Stanić je, također, vlasnik preduzeća Bisprom koje se bavi prodajom poljoprivrednih artikala.
Slavko Segić, predsjednik Malih akcionara Mlinpeka, kaže da je Stanić robu za Mlinpek nabavljao isključivo posredstvom svoje firme i time ga zadužio do te mjere da više nije mogao vratiti dugove. Na koncu, Bisprom je u novembru 2006. godine pokrenuo stečaj za namirenje duga.
Radovan Milaković, stečajni sudija Osnovog suda Banja Luka, imenovao je ekonomistu Milana Kovačevića za stečajnog upravnika. Kovačević je u martu 2007. godine sačinio plan reorganizacije, prema kojem bi Bisprom nešto više od pola miliona KM potraživanja naplatio u akcijama Mlinpeka. Ovakav plan je odobrila i Vlada RS-a.
Prije reorganizacije Stanić je imao 1,4 posto udjela u preduzeću, da bi nakon nje postao većinski vlasnik sa 53 posto kapitala. Udio radnika i ostalih malih akcionara sveden je sa 62 na 29,5 posto.
Dva mjeseca kasnije radnici i mali akcionari uputili su Kovačeviću zahtjev za prekid stečaja, sa prijedlogom da sami izmire dugove. Sudija Milaković kaže da se ne sjeća da je do njega stigao takav zahtjev.
Kako nisu dobili nikakav odgovor, njih 4.500, okupljenih u Udruženju malih akcionara Mlinpeka, su u martu 2008. godine podnijeli prijavu protiv Stanića i još 20 osoba, tražeći istragu zbog namjernog izazivanja stečaja i nezakonitog prisvajanja preduzeća. Među 20 osumnjičenih su i Nedeljko Milijević, šef bivšeg Privrednog odjeljenja Osnovnog suda Banja Luka, te stečajni upravnik Kovačević.
Stanić, trenutno poslanik Srpske demokratske stranke u Narodnoj skupštini RS-a, negirao je novinarima CIN-a optužbe radnika za namjerno izazivanje stečaja nad Mlinpekom.
"Radnici mogu da pišu krivične prijave, to je njihovo pravo", kaže Stanić.
Nebojša Jugović, predsjednik Udruženja malih akcionara RS-a, navodi da je Mlinpek "tipski primjer legalizacije pljačkaške privatizacije putem stečaja".
Sudija Milaković kaže: "Ubijeđen sam da je najveći broj stečajeva došao kao posljedica nekih nezakonitih radnji, svjesnih ili nesvjesnih." Dodaje da sudije nisu obavezne da ispituju razloge koji dovode do stečajeva i da taj posao treba raditi tužilaštvo.
Istrage traju dugo, optužnica nema
Za razliku od slučaja Mlinpek, radnici Građevinskog preduzeća Integra-inžinjering iz Tuzle su u junu 2004. godine sami zatražili pokretanje stečaja nad svojim preduzećem. Na to su se odlučili kako bi dobili novac za neisplaćene plaće u 2001. i 2002. godini.
Za stečajnog sudiju je imenovan Milan Godžirov, sudija Općinskog suda u Tuzli. Nakon što je utvrđeno da firma ima dovoljno imovine čija bi prodaja mogla pokriti dugove, za stečajnog upravnika je postavljen Salih Fajić, ekonomista iz Tuzle.
Na prvoj Skupštini povjerilaca, održanoj u aprilu 2005. godine, formiran je Odbor povjerilaca, a kao članovi su izabrani Senaid Pirić i Pašan Mujkanović - radnici Integre, advokat Vesna Jugović koja je zastupala Trgovački centar Stupine te predstavnici Tuzlanske banke i poreske uprave.
Skupština je odlučila da preduzeće likvidira, a potom je prodat manji dio njegove imovine.
Šest mjeseci kasnije Jugović je napustila Odbor a Godžirov je za novog člana imenovao Nihada Džibrića, uposlenika preduzeća Tehnograd Company iz Tuzle. Na sličan način je 2007. godine postavio još dva člana Odbora.
Na sjednici održanoj 15. februara 2007. godine, Godžirov je obavijestio Odbor da je Tehnograd sudu dostavio samoinicijativnu ponudu za kupovinu 5.843 metra kvadratna građevinskog zemljišta koje se nalazi u Slavinovićima kod Tuzle. Odbor je odlučio da je ponuda ozbiljna a Fajić je dodao da je već angažirao vještaka radi procjene vrijednosti zemljišta.
Prema Zakonu o stečajnom postupku prvi i obavezni korak u prodaji je javna licitacija, a tek ako ona ne uspije, stečajna uprava može prodavati imovinu firme na osnovu samoinicijativne ponude.
Četiri dana kasnije Fajić je upoznao Odbor sa nalazom vještaka koji je zemljište procijenio na 176.657 KM. Mada u zapisniku stoji da Odbor nije imao primjedbi, Mujkanović kaže da je prigovorio da je cijena premala, ali da to nije uneseno u zapisnik.
Odlučeno je da se zemlja proda ovoj firmi, ukoliko se u roku od 5 dana niko ne javi sa istom ili sličnom ponudom. Mujkanović kaže da je lično obavijestio još tri firme koje su potom izrazile interes za kupovinu zemlje. Sedam dana kasnije Odbor je odlučio da oglas objavi, ali samo na oglasnoj tabli suda.
Na licitaciji održanoj 30. augusta 2007. godine učestvovalo je pet preduzeća, a kupcem je proglašen Tehnograd koji je ponudio nešto više od 1,9 miliona KM. Kako su kasnili sa uplatom, zemljište je dodijeljeno drugom najboljem ponuđaču, firmi Tom - Cat iz Tuzle koja je odmah uplatila novac i kupila zemlju.
Radnici su se žalili Kantonalnom sudu u Tuzli koji je u decembru 2010. godine presudio da su tri člana Odbora imenovana nepravilno i da su izostali kontrola rada i nadzor nad provođenjem stečaja.
U augustu 2008. godine radnici su podnijeli krivičnu prijavu za zloupotrebu položaja protiv Godžirova, Fajića i Pirića, ali Tužilaštvo Tuzlanskog kantona ni nakon tri godine nije okončalo istragu.
Zaostale doprinose za penziono i zdravstveno osiguranje radnici su naplatili 2009. godine, ali još nisu dobili 696.557 KM duga za plaće i otpremnine.
Godžirov kaže da je odluke donosio Odbor, a ne on, i da je krivična prijava samo pritisak na sud.
Fajić i Pirić odbili su razgovarati sa novinarima CIN-a.
Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH je u maju 2011. godine pokrenulo disciplinski postupak protiv Godžirova i suspendovalo ga, ali novinarima CIN-a nisu željeli navesti razloge. Nakon što je 15. augusta podnio ostavku na funkciju sudije Općinskog suda u Tuzli, postupak protiv njega je obustavljen.
Akcije za robu
Radnici i mali akcionari Trgovačkog preduzeća Promet iz Prnjavora smijenili su staru upravu kako bi spriječili dalje zaduživanje i propast svoje firme, ali nisu vratili akcije prodate u bescjenje čovjeku koji je, kako kažu, na prevaru želio preuzeti ovu firmu.
Nebojša Jugović, direktor Prometa, je u aprilu 2007. godine podnio Okružnom tužilaštvu Banje Luke krivičnu prijavu protiv Petra Dušanića, najvećeg akcionara ovog preduzeća i suvlasnika Kompanije Dušanić, optužujući ga za prevaru. Iz Tužilaštva navode da još uvijek prikupljaju dokaze o ovom slučaju.
Radnici kažu da su Dušaniću prodavali akcije po cijeni tri puta manjoj od njihove vrijednosti. On im je plaćao u novcu, građevinskom materijalu i drugoj robi.
Osim ugovora radnici su Dušaniću potpisivali i punomoći kako bi u njihovo ime mogao prodavati te akcije. Kažu da nisu znali da je takva trgovina nezakonita i da su ovu ponudu prihvatali zbog teške ekonomske situacije. Naime, prema zakonu, akcije se mogu prodavati samo na berzi. Dušanić zbog toga nije mogao radničke akcije uknjižiti kao svoje.
U razgovoru sa novinarima CIN-a Dušanić je negirao da je kupovao akcije mimo berze: "Ljudi su kupovali kod nas robu uz dogovor da će tu robu platiti Kompaniji Dušanić onog momenta kad oni putem berze unovče svoje akcije."
Krajem augusta 2002. godine Komisija za hartije od vrijednosti RS-a je naložila Dušaniću da obustavi nabavku akcija izvan berze, a dotadašnje ugovore je poništila.
Međutim, nakon što je u oktobru 2003. godine na javnoj licitaciji za 240.000 KM kupio 22,7 posto državnog udjela u Prometu, Dušanić je sazvao Skupštinu akcionara na kojoj je, kako je navedeno u krivičnoj prijavi, iskoristio punomoći radnika da bi povećao broj glasova na Skupštini. Sa ukupno 34,85 posto akcija, na vodeće pozicije u Prometu je imenovao sebi bliske ljude.
Predsjednik Skupštine postao je Blagoje Milutinović, direktor preduzeća Metalka iz Prnjavora, a članovi uprave: Čedo Radonjić, dugogodišnji radnik Prometa, Goran Avlijaš i Gostimir Ivanković. Avlijaš je bio član uprave u preduzeću Konzum iz Banje Luke, a Ivanković pomoćnik direktora preduzeća Metal iz Banje Luke. U obje firme Dušanić je bio najveći akcionar.
Borislav Vasić, šef računovodstva Kompanije Dušanić, imenovan je za predsjednika Nadzornog odbora, a članovi su postali Slobodan Milaković - šef komercijale Metala i Stevo Trivalić - radnik Prometa.
Naredne tri godine uprava Prometa je od Kompanije Dušanić nabavljala građevinski materijal i robu. Zaključili su i dva ugovora o zajedničkom ulaganju koji su, prema prijavi, išli na štetu Prometa.
U revizorskom izvještaju preduzeća za 2004. i 2005. godinu navodi se da je Promet robu od Dušanića nabavljao bez potpisanog ugovora i da nije moguće utvrditi da li su materijali uopće isporučeni.
Do kraja 2006. godine Prometu su bili blokirani svi računi zbog neplaćanja 950.000 KM poreskih obaveza, dok je dug Kompaniji Dušanić iznosio 700.000 KM.
U oktobru te godine uprava je usvojila Prijedlog mjera za dalji rad u kojem, između ostalog, stoji da Promet "nema nikakvog ekonomskog i finansijskog efekta za daljnje poslovanje".
Bojeći se da bi Dušanić mogao pokrenuti stečaj, mali akcionari su se udružili sa fondovima i na Skupštini akcionara u novembru 2006. godine izglasali nepovjerenje dotadašnjoj, te imenovali novu upravu.
Mali akcionari i radnici Prometa kažu da nastoje izmiriti dugovanja i popraviti štetu koja je nastala. Do sada su poslali dvije urgencije tužilaštvu sa nadom da će ubrzati provođenje istrage, a pripremaju i treću.
(CIN)
Log: Tekst kopiran sa BanjalukaLive portala: http://www.banjalukalive.com/press-izbor/cin-tuzilastva-predugo-istrazuju-stecajne-prevare.html#ixzz2dvxD30Nh
Od dužnika do gazde
Nezavisne novine su u aprilu objavile da je Nova banka otvorila svoje sjedište li Banjoj Luci, preselivši se iz Bijeljine. Nove prostorije, na preko 3.000 metara kvadratnih, otvorili su Milorad Dodik. premijer Republike Srpske, i Milorad Andžić, direktor Nove banke. Tom prilikom Dodik je izjavio da je Nova banka jedan od najvećih nositelja razvoja u RS-u dodajući: "Nova banka je danas nezaobilazni faktor našeg finansijskog sistema i stabilnosti i jako važan faktor kreiranja naših novih finansijskih mogućnosti."
U ovoj uspješnoj banci Dodik ima dionice, a u njenim depoima drži novac od prodaje Telekoma i naftne industrije, kao i novac iz budžeta. Navodno preko 300 miliona maraka. U Novu banku Dodik je ušao preko nekadašnje Agroprom banke u kojoj je kupio 30-tak posto državnog kapitala još u vrijeme svog prvog mandata (a nakon što je vratio svoje dugove koje prije premijerske funkcije nije mogao plaćati). Kada je ova banka ušla u sastav Nove banke, Dodikovo vlasništvo je ostalo.
Istražitelji provjeravaju i Dodikov udio i poslove s Banjalučkom bankom, zatim s Balkan Investment Bank te sa litvanskom Ukio bank. a direktor Ukio koncerna Vladimir Romanov je vlasnik Fabrike glinice
Avatar
Šunj
Postovi: 129
Pridružen/a: 13/02/2010 05:02
Lokacija: Brčko
petak, 4. siječnja 2019.
Haradinaj: Hrvatska je vojno pomagala OVK (21/12/2012.) by Hassan Haidar Diab (Večernji list)
https://www.vecernji.hr/premium/haradinaj-gotovina-mi-je-rekao-da-vojnik-ne-moze-voditi-drzavu-489572
Članak by Hassan Haidar Diab
Zaista mi nije jasno kakvi su bili motivi Carle Del Ponte da je pod svaku cijenu željela i mene i hrvatske generale strpati u zatvor i proglasiti nas krivima za ratne zločine koje nismo počinili, kaže Ramush Haradinaj. Nedavno oslobođen na Haaškom sudu za ratne zločine, bivši premijer Kosova Ramush Haradinaj glavna je tema svih razgovora u Prištini. Svi se nadaju da će vrlo brzo ponovo preuzeti funkciju premijera i napokon krenuti u borbu protiv kriminala i korupcije te omogućiti bolji život svim građanima Kosova. U razgovoru je priznao i da je Hrvatska vojno pomagala OVK i naglasio kako se ne bi čudio da ovo nije kraj haaške priče za njega s obzirom na to da su mu i dandanas nepoznati motivi bivše haaške tužiteljice Carle Del Ponte koja je pod svaku cijenu željela njega te hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača osuditi za ratne zločine. Na početku razgovora Ramus Haradinaj kroz smijeh je govorio kako za novinare Večernjeg lista nema vremenskog ograničenja jer je Večernjak od početka haaške optužbe vodio principijelnu politiku prema njemu i hrvatskim generalima. Kazao je kako mu je dan bio ispunjen kada bi u haaškom pritvoru dobio Večernji list te kako ga je s užitkom čitao kada su bile obrađivane haaške teme.
Što za vas i za Republiku Kosovo znači oslobađanje od svih optužbi za ratne zločine protiv srpskih civila na Kosovu?
Za nas je to potvrda, što smo cijelo vrijeme željeli i dokazati, da je naš rat bio pravedan i oslobodilački. Za Kosovo, kao mladu državu, to puno znači. To demantira srpske laži da je naša država nastala na srpskoj krvi. A ja, kao čovjek i zapovjednik, naravno, osjećam se kao pobjednik, jer Haaški je sud i drugi put odbacio sve optužbe za ratne zločine protiv mene. Iako sam sada slobodan čovjek, za tu slobodu trebao sam se zaista boriti i izboriti te dokazati da sam nevin. Žao mi je što je taj proces trajao tako dugo, iako su svi od samog početka znali da sam nevin čovjek i da nisam počinio ratni zločin.
Jeste li, nakon oslobađajuće presude hrvatskim generalima te žestoke reakcije Beograda i izjave bivše haaške tužiteljice Carle Del Ponte da je šokirana oslobađajućom presudom, strahovali da biste upravo vi mogli biti žrtva koju će Haaški sud pod pritiskom proglasiti krivim da ne bi ispalo da taj sud, kako tvrdi Beograd, osuđuje samo Srbe?
Kao čovjek i prijatelj generala Gotovine i Markača i slušajući oslobađajuće presude bio sam iznimno sretan da sam od sreće i veselja počeo skakutati i od srca sam se radovao. Ni u jednom trenutku nisam svoj slučaj povezivao s njihovim niti sam ikada pomislio da bih zbog njihove oslobađajuće presude te srpskih pritisaka ja mogao biti žrtveno janje. Od samog početka vjerovao sam u svoju oslobađajuću presudu jer sam već jednom bio oslobođen i nikada nisam sumnjao u to. Zaista mi nije jasno kakvi su bili motivi Carle Del Ponte da je pod svaku cijenu željela i mene i hrvatske generale strpati u zatvor i proglasiti nas krivima za ratne zločine koje nismo počinili. Čudim se da je međunarodna pravda dopustila da tužiteljstvo učini takve propuste i pogreške u podizanju optužnica. Od samih početaka podizanja optužnica argumenti i dokazi nisu ni postojali, a sve je to bilo površno napravljeno. Još mi nije jasno po kojoj je osnovi haaško tužiteljstvo podiglo optužnice protiv nas. Možda ćemo jednog dana saznati, ali za sada ti motivi ostaju misterij.
Je li za vas haaška priča sada završena?
Nikada nemojte reći nikada. Žalosno je što sam svoju nevinost morao dva puta dokazivati pred Haaškim sudom. Nikada nisam bježao ni od čega jer sam svjestan svoje nevinosti i spreman sam na sve. Iako bih volio reći da je to kraj, ne mogu to sa sigurnošću tvrditi. Svi oni koji su radili na podizanju optužnice protiv mene, izgubili su i osramotili se pred svijetom. Tko zna ima li još nekoga tko se želi osramotiti! Spreman sam odazvati se na svaki poziv i uvijek mogu dokazati da sam nevin.
Vi ste oslobođeni krivnje, ali ratni zločini su počinjeni. Hoće li krivci odgovarati za zločine koji su počinjeni?
Krivac za zločine mora odgovarati, jer ubiti nedužnog čovjeka veliki je zločin. Mi, kao pravna država, moramo funkcionirati i kazniti sve odgovorne za ratne zločine i tako će i biti. Zločin nema ime, nacije, vjere, nema ni stranke. Mi ćemo to učiniti zbog nas samih, a ne zbog drugih.
U haaškom pritvoru družili ste se s Hrvatima. Jeste li se družili i sa Srbima?
Družio sam se i sa Srbima, samo što s njima nikada nisam duboko razgovarao o politici. Bilo je razgovora o raspadu Jugoslavije, ali ništa dublje, kao što sam znao razgovarati s Hrvatima.
Jeste li se čuli ili vidjeli s hrvatskim generalima nakon izlaska iz pritvora?
Čuo sam se s generalom Antom Gotovinom. Naravno, nazvao sam ga i čestitao mu na oslobađajućoj presudi te zaželio sve najbolje, kao što je i on meni nakon moje oslobađajuće presude. Ubrzo ću se vidjeti s njim, ali se svađamo tko će kome u goste. On želi mene ugostiti u Zagrebu, dok bih ja volio njega ugostiti u Prištini. Bez obzira na to gdje ćemo se naći, taj će susret biti daleko od očiju javnosti jer želimo razgovarati u mirnoj atmosferi.
Za razliku od vas koji se želite vratiti u politiku, general Ante Gotovina kazao je da ga politika ne zanima i da želi biti običan građanin.
General Gotovina, a jako ga dobro poznajem, prije svega je izniman čovjek. Pravi je vojnik i zapovjednik, što je dokazao i nakon izlaska iz pritvora. Služio je kao vojnik i drži se tog principa, što je jako dobro. U povjerenju mi je rekao da vojnik ne može voditi državu, da država vodi njega te se ne želi miješati u politiku, jer kako mi je objasnio, osjeća se da nije spreman baviti se politikom, a da li će se to promijeniti vidjet ćemo s vremenom.
Je li vam na oslobađajućoj presudi čestitao itko iz službene hrvatske vlasti? Službeno iz Hrvatske nije bilo čestitki. Ali nakon izlaska iz pritvora zvao me bivši predsjednik Stjepan Mesić i čestitao mi te poželio puno sreće.
Nakon izlaska iz zatvora najavili ste povratak u politiku i na mjesto premijera koje ste morali napustiti 2005. godine zbog haaške optužnice! Kada se može očekivati vaš povratak? Sada vodim stranku Alijansa za budućnost Kosova, ali svakako se želim vratiti na mjesto premijera Kosova koje sam morao napustiti. U tijeku su pregovori s aktualnim premijerom Hashimom Thaçijem o mom povratku na tu funkciju. Što prije preuzmem funkciju premijera, to bolje za Kosovo. Nećemo li postići sporazum, u travnju su izbori pa očekujem veliku pobjedu. Moj odnos s Hashimom Thaçijem jako je dobar i nadam se da ćemo dogovoriti sve detalje o funkcioniranju Vlade Kosova.
U medijima se špekulira da ste postigli dogovor s Hashimom Thaçijem da on ostane premijer, a da se vi kandidirate za predsjednika države?!
Sada želim biti premijer i trenutačno me ne zanima predsjednička funkcija, ali u daljoj budućnosti, tko zna. Kao premijer, želim dati sve svoje kvalitete i znanje da spasim Kosovo od teške gospodarske situacije. Kako ćete pregovarati sa Srbima kad preuzmete premijersku funkciju, s obzirom na to da vas oni i dalje smatraju ratnim zločincem i ne žele sjesti s vama za isti stol? Ne zanima me njihovo mišljenje, niti mi je bitno. Ne razmišljam previše o njima i ne zamaram se time. Prioriteti su mi isključivo Kosovo i poboljšanje životnog standarda. Bez obzira na to hoću li doći na mjesto premijera, dijalog sa Srbima i dalje će voditi gospodin Hashim Thaçi i koordinator za pregovore Blerim Shala, a ja ću se više baviti domaćim problemima.
Kako komentirate izjavu srbijanskog premijera Dačića koji je priznao da su Srbi zapravo izgubili rat na Kosovu? Je li to korak Srbije prema priznanju Kosova?
Ne vjerujem da će Srbi uskoro priznati Kosovo jer problem Kosova uvijek će biti povod svim srpskim vladama da skrenu pozornost s teškog stanja u Srbiji zbog politike koja je vođena u toj zemlji 20 godina. Kada srpski građani traže kruh, srpska službena vlast nudi im patriotizam i nacionalizam, kada traže plaću, nudi im veliku Srbiju i “oslobađanje” Kosova. Na žalost, do sada je kod naroda prolazila ta demagogija i tko zna do kada će. Ne vjerujem da je srpski premijer Ivica Dačić iskren. On sada želi pokazati svijetu da su se promijenili i da su dobronamjerni glede problema Kosova samo da dobiju datum početka pregovora s EU, a onda sve po starome. Da su iskreni u namjerama, trebali bi dignuti ruke od Srba na sjeveru Kosova i prestati ih koristiti za svoje svakodnevne političke bodove.
Hoćete li posjetiti Mitrovicu?
Naravno da hoću. I neće to biti samo fizički posjet. Želim srpskom stanovništvu na sjeveru Kosova objasniti da mu je jedina domovina Kosovo i da se okrene budućnosti, jer ako će slušati službenu vlast u Srbiji ostat će vječno u izolaciji i opterećen problemima. Želim Srbima objasniti da mi ne želimo albanizaciju sjevera Kosova. Cilj nam je da samoupravljanje bude kvalitetno za građane koji tu žive. Vjerujem da možemo razgovarati otvoreno i naći kvalitetno rješenje. Znam da će put biti težak jer su političke barikade još tu i narod je uplašen te ne zna kome vjerovati.
Strahujete li da će svijet prihvatiti postojeće stanje i zbog “mira u kući” Kosovsku Mitrovicu pripojiti Srbiji?
Mitrovica je dio Kosova i to će i ostati. Ne vjerujem da bi vlast u Beogradu pokušala igrati na tu kartu jer bi to za nju značilo udaljavanje od EU i zato vjerujem da će Srbi igrati na dvije karte: dugo pregovarati s nama Kosovarima i usporedo s EU. Ali, varaju se Srbi misle li da će postati članica EU prije priznavanja Kosova. Po mome mišljenju, Srbi će sada stati na loptu jer im je ulazak u EU životni cilj.
Kao zapovjednik OVK, koliko je Hrvatska kao država pomogla Kosovarima u obrani Kosova od srpskog agresora?
Kao vojnik, smatram da je prerano govoriti o vojnoj pomoći koju nam je Hrvatska pružila za vrijeme rata na Kosovu. Ali, ne ulazeći u detalje, mogu vam reći da nam je vojna pomoć koja je stigla iz Hrvatske puno značila. To je sve što ću reći, više od toga ne želim niti smijem reći i ostat će vojna tajna. Od Hrvatske smo to i očekivali jer još iz povijesnih dana gledamo je kao prijateljsku zemlju. To je prošlost i ostavit ćemo to povijesti, a sad gledamo na budućnost. Jako dobro surađujemo s Hrvatskom i nadamo se da će ta suradnja biti još bolja jer je Hrvatska ekonomski jaki partner. Bitno nam je iskustvo koje Hrvatska ima za ulazak u EU i sigurni smo da će nam dati ruku i pomoći na našem putu ulaska u EU.
Velika Albanija je srpska propaganda
U Albaniji ste primili najveće odlikovanje, orden Skenderbeg. Zašto vas je odlikovala Albanija, a ne Kosovo? Znači li taj čin da se polako ostvaruje san o stvaranju velike Albanije? – Dodjela ordena Skenderbeg velika mi je čast. Do sada nitko od živih nije primio taj orden. Što se tiče stvaranja velike Albanije, to je srpska propaganda. Mi Albanci smo jedan narod, ali živimo u Albaniji, na Kosovu, u Grčkoj, Makedoniji i Crnoj Gori. Govorimo istim jezikom i imamo istu povijest, ali ne tražimo klasično ujedinjenje i nikada nismo težili stvaranju velike Albanije na račun tuđeg teritorija. Ionako ćemo biti jedna država kad uđemo u EU.
Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/premium/haradinaj-gotovina-mi-je-rekao-da-vojnik-ne-moze-voditi-drzavu-489572 - www.vecernji.hr
Članak by Hassan Haidar Diab
Zaista mi nije jasno kakvi su bili motivi Carle Del Ponte da je pod svaku cijenu željela i mene i hrvatske generale strpati u zatvor i proglasiti nas krivima za ratne zločine koje nismo počinili, kaže Ramush Haradinaj. Nedavno oslobođen na Haaškom sudu za ratne zločine, bivši premijer Kosova Ramush Haradinaj glavna je tema svih razgovora u Prištini. Svi se nadaju da će vrlo brzo ponovo preuzeti funkciju premijera i napokon krenuti u borbu protiv kriminala i korupcije te omogućiti bolji život svim građanima Kosova. U razgovoru je priznao i da je Hrvatska vojno pomagala OVK i naglasio kako se ne bi čudio da ovo nije kraj haaške priče za njega s obzirom na to da su mu i dandanas nepoznati motivi bivše haaške tužiteljice Carle Del Ponte koja je pod svaku cijenu željela njega te hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača osuditi za ratne zločine. Na početku razgovora Ramus Haradinaj kroz smijeh je govorio kako za novinare Večernjeg lista nema vremenskog ograničenja jer je Večernjak od početka haaške optužbe vodio principijelnu politiku prema njemu i hrvatskim generalima. Kazao je kako mu je dan bio ispunjen kada bi u haaškom pritvoru dobio Večernji list te kako ga je s užitkom čitao kada su bile obrađivane haaške teme.
Što za vas i za Republiku Kosovo znači oslobađanje od svih optužbi za ratne zločine protiv srpskih civila na Kosovu?
Za nas je to potvrda, što smo cijelo vrijeme željeli i dokazati, da je naš rat bio pravedan i oslobodilački. Za Kosovo, kao mladu državu, to puno znači. To demantira srpske laži da je naša država nastala na srpskoj krvi. A ja, kao čovjek i zapovjednik, naravno, osjećam se kao pobjednik, jer Haaški je sud i drugi put odbacio sve optužbe za ratne zločine protiv mene. Iako sam sada slobodan čovjek, za tu slobodu trebao sam se zaista boriti i izboriti te dokazati da sam nevin. Žao mi je što je taj proces trajao tako dugo, iako su svi od samog početka znali da sam nevin čovjek i da nisam počinio ratni zločin.
Jeste li, nakon oslobađajuće presude hrvatskim generalima te žestoke reakcije Beograda i izjave bivše haaške tužiteljice Carle Del Ponte da je šokirana oslobađajućom presudom, strahovali da biste upravo vi mogli biti žrtva koju će Haaški sud pod pritiskom proglasiti krivim da ne bi ispalo da taj sud, kako tvrdi Beograd, osuđuje samo Srbe?
Kao čovjek i prijatelj generala Gotovine i Markača i slušajući oslobađajuće presude bio sam iznimno sretan da sam od sreće i veselja počeo skakutati i od srca sam se radovao. Ni u jednom trenutku nisam svoj slučaj povezivao s njihovim niti sam ikada pomislio da bih zbog njihove oslobađajuće presude te srpskih pritisaka ja mogao biti žrtveno janje. Od samog početka vjerovao sam u svoju oslobađajuću presudu jer sam već jednom bio oslobođen i nikada nisam sumnjao u to. Zaista mi nije jasno kakvi su bili motivi Carle Del Ponte da je pod svaku cijenu željela i mene i hrvatske generale strpati u zatvor i proglasiti nas krivima za ratne zločine koje nismo počinili. Čudim se da je međunarodna pravda dopustila da tužiteljstvo učini takve propuste i pogreške u podizanju optužnica. Od samih početaka podizanja optužnica argumenti i dokazi nisu ni postojali, a sve je to bilo površno napravljeno. Još mi nije jasno po kojoj je osnovi haaško tužiteljstvo podiglo optužnice protiv nas. Možda ćemo jednog dana saznati, ali za sada ti motivi ostaju misterij.
Je li za vas haaška priča sada završena?
Nikada nemojte reći nikada. Žalosno je što sam svoju nevinost morao dva puta dokazivati pred Haaškim sudom. Nikada nisam bježao ni od čega jer sam svjestan svoje nevinosti i spreman sam na sve. Iako bih volio reći da je to kraj, ne mogu to sa sigurnošću tvrditi. Svi oni koji su radili na podizanju optužnice protiv mene, izgubili su i osramotili se pred svijetom. Tko zna ima li još nekoga tko se želi osramotiti! Spreman sam odazvati se na svaki poziv i uvijek mogu dokazati da sam nevin.
Vi ste oslobođeni krivnje, ali ratni zločini su počinjeni. Hoće li krivci odgovarati za zločine koji su počinjeni?
Krivac za zločine mora odgovarati, jer ubiti nedužnog čovjeka veliki je zločin. Mi, kao pravna država, moramo funkcionirati i kazniti sve odgovorne za ratne zločine i tako će i biti. Zločin nema ime, nacije, vjere, nema ni stranke. Mi ćemo to učiniti zbog nas samih, a ne zbog drugih.
U haaškom pritvoru družili ste se s Hrvatima. Jeste li se družili i sa Srbima?
Družio sam se i sa Srbima, samo što s njima nikada nisam duboko razgovarao o politici. Bilo je razgovora o raspadu Jugoslavije, ali ništa dublje, kao što sam znao razgovarati s Hrvatima.
Jeste li se čuli ili vidjeli s hrvatskim generalima nakon izlaska iz pritvora?
Čuo sam se s generalom Antom Gotovinom. Naravno, nazvao sam ga i čestitao mu na oslobađajućoj presudi te zaželio sve najbolje, kao što je i on meni nakon moje oslobađajuće presude. Ubrzo ću se vidjeti s njim, ali se svađamo tko će kome u goste. On želi mene ugostiti u Zagrebu, dok bih ja volio njega ugostiti u Prištini. Bez obzira na to gdje ćemo se naći, taj će susret biti daleko od očiju javnosti jer želimo razgovarati u mirnoj atmosferi.
Za razliku od vas koji se želite vratiti u politiku, general Ante Gotovina kazao je da ga politika ne zanima i da želi biti običan građanin.
General Gotovina, a jako ga dobro poznajem, prije svega je izniman čovjek. Pravi je vojnik i zapovjednik, što je dokazao i nakon izlaska iz pritvora. Služio je kao vojnik i drži se tog principa, što je jako dobro. U povjerenju mi je rekao da vojnik ne može voditi državu, da država vodi njega te se ne želi miješati u politiku, jer kako mi je objasnio, osjeća se da nije spreman baviti se politikom, a da li će se to promijeniti vidjet ćemo s vremenom.
Je li vam na oslobađajućoj presudi čestitao itko iz službene hrvatske vlasti? Službeno iz Hrvatske nije bilo čestitki. Ali nakon izlaska iz pritvora zvao me bivši predsjednik Stjepan Mesić i čestitao mi te poželio puno sreće.
Nakon izlaska iz zatvora najavili ste povratak u politiku i na mjesto premijera koje ste morali napustiti 2005. godine zbog haaške optužnice! Kada se može očekivati vaš povratak? Sada vodim stranku Alijansa za budućnost Kosova, ali svakako se želim vratiti na mjesto premijera Kosova koje sam morao napustiti. U tijeku su pregovori s aktualnim premijerom Hashimom Thaçijem o mom povratku na tu funkciju. Što prije preuzmem funkciju premijera, to bolje za Kosovo. Nećemo li postići sporazum, u travnju su izbori pa očekujem veliku pobjedu. Moj odnos s Hashimom Thaçijem jako je dobar i nadam se da ćemo dogovoriti sve detalje o funkcioniranju Vlade Kosova.
U medijima se špekulira da ste postigli dogovor s Hashimom Thaçijem da on ostane premijer, a da se vi kandidirate za predsjednika države?!
Sada želim biti premijer i trenutačno me ne zanima predsjednička funkcija, ali u daljoj budućnosti, tko zna. Kao premijer, želim dati sve svoje kvalitete i znanje da spasim Kosovo od teške gospodarske situacije. Kako ćete pregovarati sa Srbima kad preuzmete premijersku funkciju, s obzirom na to da vas oni i dalje smatraju ratnim zločincem i ne žele sjesti s vama za isti stol? Ne zanima me njihovo mišljenje, niti mi je bitno. Ne razmišljam previše o njima i ne zamaram se time. Prioriteti su mi isključivo Kosovo i poboljšanje životnog standarda. Bez obzira na to hoću li doći na mjesto premijera, dijalog sa Srbima i dalje će voditi gospodin Hashim Thaçi i koordinator za pregovore Blerim Shala, a ja ću se više baviti domaćim problemima.
Kako komentirate izjavu srbijanskog premijera Dačića koji je priznao da su Srbi zapravo izgubili rat na Kosovu? Je li to korak Srbije prema priznanju Kosova?
Ne vjerujem da će Srbi uskoro priznati Kosovo jer problem Kosova uvijek će biti povod svim srpskim vladama da skrenu pozornost s teškog stanja u Srbiji zbog politike koja je vođena u toj zemlji 20 godina. Kada srpski građani traže kruh, srpska službena vlast nudi im patriotizam i nacionalizam, kada traže plaću, nudi im veliku Srbiju i “oslobađanje” Kosova. Na žalost, do sada je kod naroda prolazila ta demagogija i tko zna do kada će. Ne vjerujem da je srpski premijer Ivica Dačić iskren. On sada želi pokazati svijetu da su se promijenili i da su dobronamjerni glede problema Kosova samo da dobiju datum početka pregovora s EU, a onda sve po starome. Da su iskreni u namjerama, trebali bi dignuti ruke od Srba na sjeveru Kosova i prestati ih koristiti za svoje svakodnevne političke bodove.
Hoćete li posjetiti Mitrovicu?
Naravno da hoću. I neće to biti samo fizički posjet. Želim srpskom stanovništvu na sjeveru Kosova objasniti da mu je jedina domovina Kosovo i da se okrene budućnosti, jer ako će slušati službenu vlast u Srbiji ostat će vječno u izolaciji i opterećen problemima. Želim Srbima objasniti da mi ne želimo albanizaciju sjevera Kosova. Cilj nam je da samoupravljanje bude kvalitetno za građane koji tu žive. Vjerujem da možemo razgovarati otvoreno i naći kvalitetno rješenje. Znam da će put biti težak jer su političke barikade još tu i narod je uplašen te ne zna kome vjerovati.
Strahujete li da će svijet prihvatiti postojeće stanje i zbog “mira u kući” Kosovsku Mitrovicu pripojiti Srbiji?
Mitrovica je dio Kosova i to će i ostati. Ne vjerujem da bi vlast u Beogradu pokušala igrati na tu kartu jer bi to za nju značilo udaljavanje od EU i zato vjerujem da će Srbi igrati na dvije karte: dugo pregovarati s nama Kosovarima i usporedo s EU. Ali, varaju se Srbi misle li da će postati članica EU prije priznavanja Kosova. Po mome mišljenju, Srbi će sada stati na loptu jer im je ulazak u EU životni cilj.
Kao zapovjednik OVK, koliko je Hrvatska kao država pomogla Kosovarima u obrani Kosova od srpskog agresora?
Kao vojnik, smatram da je prerano govoriti o vojnoj pomoći koju nam je Hrvatska pružila za vrijeme rata na Kosovu. Ali, ne ulazeći u detalje, mogu vam reći da nam je vojna pomoć koja je stigla iz Hrvatske puno značila. To je sve što ću reći, više od toga ne želim niti smijem reći i ostat će vojna tajna. Od Hrvatske smo to i očekivali jer još iz povijesnih dana gledamo je kao prijateljsku zemlju. To je prošlost i ostavit ćemo to povijesti, a sad gledamo na budućnost. Jako dobro surađujemo s Hrvatskom i nadamo se da će ta suradnja biti još bolja jer je Hrvatska ekonomski jaki partner. Bitno nam je iskustvo koje Hrvatska ima za ulazak u EU i sigurni smo da će nam dati ruku i pomoći na našem putu ulaska u EU.
Velika Albanija je srpska propaganda
U Albaniji ste primili najveće odlikovanje, orden Skenderbeg. Zašto vas je odlikovala Albanija, a ne Kosovo? Znači li taj čin da se polako ostvaruje san o stvaranju velike Albanije? – Dodjela ordena Skenderbeg velika mi je čast. Do sada nitko od živih nije primio taj orden. Što se tiče stvaranja velike Albanije, to je srpska propaganda. Mi Albanci smo jedan narod, ali živimo u Albaniji, na Kosovu, u Grčkoj, Makedoniji i Crnoj Gori. Govorimo istim jezikom i imamo istu povijest, ali ne tražimo klasično ujedinjenje i nikada nismo težili stvaranju velike Albanije na račun tuđeg teritorija. Ionako ćemo biti jedna država kad uđemo u EU.
Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/premium/haradinaj-gotovina-mi-je-rekao-da-vojnik-ne-moze-voditi-drzavu-489572 - www.vecernji.hr
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
-
Emina Ganić je 1997. godine upisala Univerzitet Oxford, odsjek modernu historiju. Tada je njen otac bio predsjednik Vlade, potpredsjednik SD... -
O ministru bezbjednosti, Draganu Mektiću, koji je na to mjesto došao 2015. kao kadar SDS-a - mnogo se piše. Imajući u vidu da je tokom de... -
http://dnevnik.ba/vijesti/hrvatska-nije-bila-agresor-na-bih-susak-je-slao-oruzje-u-sarajevo Razgovor sa Zoranom Čegarom, zamjenikom zapo... -
Jučer sam sasvim slučajno u birou za zapošljavanje na oglasnoj ploči pronašla ovaj biser, kojem je nažalost istekao rok, pa se ne mogu više... -
Najbogatiji Hrvati u Hercegovini vs najbogatiji Bošnjaci u trokutu Sarajevo-Tuzla-Zenica. Hercegovina - 190 tisuća Hrvata Najjači hrvatsk...
-
U pismu Hansu Koschnicku, administratoru Administracije Evropske unije u Mostaru, tadašnji gradonačelnik tadašnjeg Istočnog Mostara, Safet...