Slučaj Leutar: A da nije Jedinko? (DANI https://www.bhdani.ba/portal/arhiva-67-281/185/t18508.shtml - 15/12/2000.)

https://www.bhdani.ba/portal/arhiva-67-281/185/t18508.shtml

Leutarove ubojice pokušavale doznati sve o istrazi koja se u to vrijeme vodila protiv međunarodnog narko-lanca, od Južne Amerike do Mostara, a koji se vjerovatno, jednim krakom, protegnuo i do Rusije, gdje je trebalo završiti pola tone kokaina zaplijenjenog 1998. u Riječkoj luci.

A da nije Jedinko?

Istraga o slučaju Leutar nikako nije u krizi. Naprotiv, razvija se. U kiseljačkom kafiću "Nazaret", koji do ponoći nosi profetsko ime, a nakon toga postaje sablasna tarantinovska mora, uhićen je i šesti osumnjičeni za atentat - stanoviti Jedinko Bajkuša. Koliko će još biti uhićenih dok se ne uhiti onaj pravi?

lučaj Leutar ipak se nastavlja. Nakon uhićenja "petorice" uhićen je i šesti osumnjičeni za atentat, stanoviti Jedinko Bajkuša iz Kiseljaka, konobar u kafiću Dominika Ilijaševića Come, bivši pripadnik "Maturica". Prethodno su HDZ-ovci Kleinu podmetnuli benignog kriminalca Jadranka Lučića kao ključnu osobu, u čemu su stanovitu rolu odigrali bivši doministar Bačak i Jelavićev consigliere Josip Muselimović. Trećerazredno HDZ-ovsko vrdanje sa svjedocima Klein smatra krajnje besramnim. Prije toga, naime, IPTF-u je iz istih krugova serviran stanoviti Arman Jašarević, navodni krunski svjedok u slučaju Leutar. Taj je, naravno, za atentat teretio Bakira Izetbegovića, kleo se da je osobno čuo Bakirovu naredbu Ismetu Bajramoviću Ćeli, izdatu preko telefona!? Znajući da se ubojstva, u praksi, ne dogovaraju putem telefonije, IPTF-ovci su diskvalificirali Jašarevića, kojeg je po jedan milijun DM nagrade poslao Boško Landeka, poznati reketaš, zelenaš i estradni umjetnik iz Splita, blizak Kažnjeničkoj bojni. Potom se Jašarević na preporuku Landeke i Željka Šiljega, šefa hercegovačkih špijuna, "u povjerenju" stao javljati svim redakcijama hrvatskih novina, nudeći svoj iskaz. Navodno je bio na cjedilu, glas mu je odavao progonjenu zvijer, javljao se svako malo iz druge govornice... No, u redakcije su njegovo svjedočenje uredno donosili tipovi u crnom, izlazeći iz mercedesa hercegovačkih tablica, što je kod novinara izazivalo stanovito nepovjerenje u objektivnost izvora, pa je Jašarević provaljen. Kasnije ga je Bačak još jednom pokušao "zavrtiti", nakon uhićenja Andabaka, Come i grupe, ali nije išlo, pa su se okrenuli drugim oblicima opstrukcije. Strašna galama i principijelna ostavka Sudeći prema informacijama koje se daju čuti u nekim diplomatskim krugovima, postupci HDZ-ovaca posve su razumljivi. Istraga o Leutaru, naime, u startu je vezana za nekoliko krupnih HDZ-ovskih imena. To Jelavić i društvo znaju, naprosto zato jer ih je Klein, ali i ostatak međunarodnih predstavnika, u početku uredno informirao. Naprimjer, Ante Jelavić znao je za imena osumnjičenih dva mjeseca prije njihova uhićenja. To su mu, kao i Bačku, u posebnim razgovorima priopćili Klein, kao i general Migs, te američki i njemački ambasador. Oba HDZ-ovca složila su se da uhićenja petorice trebaju biti obavljena. No na dan Comina uhićenja, odmah su informirali novinare da je razlog - Leutarovo ubojstvo, što je u dobroj mjeri omelo hapšenje ostalih u grupi. Potom je netko iz hrvatskog podzemlja pokušao likvidirati svjedoke, koji su u posljednjem času spašeni, i zajedno s obiteljima prevezeni u "sigurne kuće" pod nadzorom SFOR-a. Potom je Bačak zbog uhićenja "Petorice", koja je inače prethodno odobrio, digao strašnu galamu, povukao na ulicu hvidraše i dragovoljce, te potom dao "principijelnu" ostavku. Ante Jelavić: Znao je za imena osumnjičenih dva mjeseca prije njihova uhićenja Policajci Vinko Letica i Luka Glibo, iz hrvatskog dijela federalnog istražnog tima, raskrinkani su kao krtice, i Jelavić im je morao naći mjesto u nekom od javnih poduzeća - Glibo je otpravljen za jednog od direktora u Mirovinski fond, a Letica je angažiran kao direktor u Elektroprivredi, gdje su tražene njegove stručne kvalifikacije (udbaš, policajac). Uloga Vinka Letice u atentatu na Leutara još se istražuje, jer je taj Leutarov kolega i zemljak bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za osiguranje objekata i materijalnih sredstava. Bio je, dakle, nadležan i za osiguranje Leutarovog automobila, prije, za vrijeme, i neko vrijeme poslije atentata - do zapljene Leutarove službene aktovke. Aktovku su, kao što je poznato, Letica i Glibo predali Anti Bakoviću, a ovaj ju je nakon dva tjedna tutnuo Leutarovom sinu, na dan ukopa. Prethodno je po tim papirima rovario i Tomo Mihalj, izvadivši 19 povjerljivih spisa, koji Leutaru više nisu trebali, ali su zanimali stanoviti broj involviranih osoba. Stranačka besa Ukratko, HDZ-ovski se aparat napregnuo do krajnjih granica kako bi ispleo mrežu falsifikata, lažnih svjedoka, opstrukcija i fantoma oko Leutarova ubojstva, iz čega se može zaključiti da stranka nema čistu savjest. Pokušaj likvidacije svjedoka još se istražuje, i to je nit koja međunarodne timove, izgleda, vodi u samo srce narko-mafije. Posve je sigurno da su Leutarove ubojice pokušavale doznati sve o istrazi koja se u to vrijeme vodila protiv međunarodnog narko-lanca, od Južne Amerike do Mostara, a koji se vjerovatno, jednim krakom, protegnuo i do Rusije, gdje je trebalo završiti pola tone kokaina zaplijenjenog 1998. u Riječkoj luci. Kako je Leutar bio jedina hrvatska veza u toj istrazi, visoki HDZ-ovi dužnosnici salijetali su ga pitanjima. Petnaest milijuna dolara vrijedan tovar, preračunat u rublje, pa u dolare, u Rusiji bi vrijedio barem 80, što bi hercegovačko podzemlje učinilo najjačim u jugoistočnom dijelu Evrope. Prirodno, treći entitet tada bi bio realniji nego ikada. Istraga o Leutaru otkrit će i naličje HDZ-ovih ortaštava. Naprimjer, sada se zna da je jedan HDZ-ov dužnosnik, javno najveći Leutarov saveznik i prijatelj, neposredno prije ubojstva upozoravao svog kolegu "neka drži jezik za zubima". Na dan ubojstva odbio se naći s Leutarom i povesti u njegovu automobilu! Isti je HDZ-ovac predao Leutaru veći iznos deviza (približno 300 tisuća DEM) na ime nepoznatih usluga, od čega je Leutar sagradio poveliku kuću. Što je bio ortački deal između Leutara i HDZ-a još uvijek je tajna, no neki su se novci zavrtili, kao i tipična stranačka besa o "držanju jezika za zubima". Tako tople, drugarske riječi obično razmjenjuju na općem saboru, kad je rastanak već izvjestan, a potom i preko telefona, ne kao što zamišlja priglupi Jašarević, već anonimno, u kasne noćne sate, kada slušalicu možda dignu žena ili dijete... Istraga o Leutaru, dakle, nikako nije u krizi, naprotiv, razvija se. Uhićen je "šesti", u kiseljačkom kafiću "Nazaret", koji do ponoći nosi profetsko ime, a nakon toga postaje sablasna tarantinovska mora. Sedmi i osmi bit će manje anonimni, a deveti možda osvane na naslovnicama svih hrvatskih novina. Arhiva Dani 185

Josip Muselimović čovjek za sva vremena i sve režime (tekst 2009 godine napisao Marin Topić i poskok info.)

https://www.mega-media.hr/josip-muselimovic-covjek-za-sva-vremena-i-sve-rezime/

• Zaboravljeni slučaj

Josip Muselimović čovjek za sva vremena i sve režime

Objavio

 Mega media

 -

19 ožujka, 2020

Rođen je davnih tridesetih godina dvadesetog stoljeća u malom broćanskom selu Bijakovići. Njegovi su bili vrijedni seljaci i dobri kmetovi. Toliko dobri da su se odrekli svoga prezimena i uzeli agino. On je od rane mladosti patio za visinama, onako kako pate uhljebljeni malograđani i potkoženi seljačići u tuđem velikom gradu.

Advokat, krivičar za komunističkog režima u Mostaru. Trebalo je biti dobro nagodan i podoban pa opstati. Braniti političke sumnjivce i optuženike mogao je samo netko s dobrim zaleđem. Tijekom rata, kao i u miru, priklonio se jačem, čak najjačem.

Bio je Tutin consigliere u ratnom Mostaru. Branio je optužene zločince. I tu je trebalo dobro zaleđe, ali još više debeo obraz. Koristio je ratni kaos, neuređen sustav i grubu silu. Obranio je kiseljačkog zločinca Rajića u procesu pred sudom u Mostaru.

Znao je da su večer prije suđenja Tutini jajoglavci prijetili sudcu da će mu zapaliti kuću zajedno s ukućanima ako ne oslobodi optuženog viteza.

Blagoglagoljiv, glumio je regularnost postupka kao da se nalazi pred sudom iz američkih serija. Uvečer je u svome hotelu u Bijakovićima slavio zajedno s oslobođenim ubojicom i neoptuženim ubojicama.

Nekoliko godina kasnije svi oni završili su u zatvoru za zločine protiv čovječnosti, a on je postao humanist stoljeća. Dobio je povelju Međunarodne lige humanista iz Zenice. Prije njega istu nagradu dobio je Ante Jelavić, a zatim je dobio deset godina zatvora. On ga je branio.

S njim je smišljao i provodio samoupravu. Pisao zakone, referendumsko pitanje. Tisuće ljudi ostalo je bez posla, hrvatska pozicija u BiH je uništena.

Branio je i Tutinog doglavnika Andabaka i mnoge druge. U Mostaru kažu: „Ako te on brani spremaj deku“. Ali, to je otkako nema Tute. Za njegovog vakta bi se izvukao i još bi slavio u Bijakovićima.


Branio je i Čovića, a ovaj ga kasnije nagovarao da se kandidira za hrvatskog člana Predsjedništva. Kao da je on Borjana Krišto da nasjedne na tu navlakušu. Bolje je ostati u dobrim odnosima s visokim pokroviteljem gospodinom Komšićem.

Kada mu je u najtežim vremenima nuđeno da bude predsjednik HDZ-a, rekao je da je u „predinfarktnom stanju“ i da ne može, jer će i onako brzo umrijeti. To je bilo prije 20 godina. Još nije umro.

Nedostatak hrabrosti za političku borbu nadoknađuje ulogom doživotnog predsjednika Matice hrvatske Mostar. Nije to formalno ogranak kao što su ostali ogranci, nego sami centar. Središnjica je u Zagrebu u Hrvatskoj. Ničega hrvatskog u mostarskoj Matici hrvatskoj već odavno nema.

Godinama je to mamipara i sajam taštine njezinog predsjednika. Odnedavno i poligon za susrete već odumrlih exjugoslavenskih veličina. Počelo je kao Uskrs s Maticom, pa proljeće s Maticom, a danas je kriptojugoslavensko sijelo pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske i do ove godine visokim pokroviteljstvom „hrvatskog“ člana Predsjedništva BiH.

Prije par godina zamalo nije doveo Stjepana Mesića u Mostar da se naruga Hercegovini i pljune u lice Hercegovcima. Da nisu obojica kukavice i da se nisu bojali prosvjeda i nereda i doveo bi ga. Baš kao što je doveo visokog pokrovitelja Komšića za koga i onako nitko ne mari. Mesić ga je odlikovao, zajedno s Franjom Topićem i još nekolicinom ublehaša iz BiH.

Sada on u Zenici odlikuje Mesića. On i Šurlan proglasiše ga „humanistom milenija“-„doživotnim humanistom“. Smislio mu je titulu baš onako kao što je svojevremeno Tuti smislio funkciju doživotnog „predsjednika dragovoljaca“ pa je jadnik dobio doživotnu robiju.

Organizira koncerte klasične glazbe, opere i operete. Ugošćuje orkestre i ansamble, sve na visokoj nozi i pod visokim pokroviteljstvom. Kada se spusti zavjesa, kada se pogase svijetla pozornice i raziđe cijenjena publika, Mostar opet utone u svoj mrak.

Orkestri i ansambli posjedaju u svoje autobuse i vrate se odakle su i došli. Kada prolaze Španjolskim trgom i ne osvrnu se na Hrvatsko narodno kazalište. Visoki pokrovitelji i velike taštine i ne vide „Malu scenu“ kao što ne vide ni sve one male ljude, njihove male potrebe i veliku tugu, veću od očekivanja.
Oprobao se s par proznih tekstova u kojima je pokazao sav nedostatak talenta i skučenost duha. Nije to ravno postavljanju one sramotne hemafroditske skulpture tobožnjeg Marka Marulića pred Kosaču, ali nije ni daleko od toga.

Dao je intervju Glasu koncila u kojem je rekao da je hrvatska politika devedesetih „zavadila narode“ u BiH. Htio se svidjeti Visokim pokroviteljima i Visokom predstavniku. Odnedavno piše putopise u Večernjem listu.

Stužilo mi se dok sam čitao dociranje bijakovićkog kameleona i politikantsko udvaranje Visokom pokrovitelju, posebno kada je doveo onog blećka od ministra Kaplara ili Kaplana, pa sam napisao ovaj tekst za ozdravljenje ko hodža zapis.

Kao Hrvat koji je rođen u Mostaru, koji voli Mostar i koji je čitav život posvetio Mostaru, definitivno priznajem da mi je bliža kultura mostarskih skakaća nego malograđanština mostarskog fiškala.
Vjerodostojnija je i poštenija. (tekst 2009 godine napisao Marin Topić i poskok info.)

ADDRESS OF JOHN PAUL II TO THE INTERNATIONAL LEAGUE OF HUMANISTS (February, 2001)

http://www.vatican.va/content/john-paul-ii/en/speeches/2001/february/documents/hf_jp-ii_spe_20010209_umanisti-sarajevo.html

ADDRESS OF JOHN PAUL II
TO THE INTERNATIONAL LEAGUE OF HUMANISTS

Friday, 9 February 2001

Dear Ladies and Gentlemen!

1. I am pleased to meet you and I extend my cordial greetings to each of you. By your presence in Rome you wish to bear witness to the sufferings, joys and hopes of the people of Bosnia and Hercegovina, especially to the plight of the refugees and exiles, which has yet to be satisfactorily resolved in the light of the Washington and Dayton Accords. Your visit offers me the occasion once again to assure those dear people of my spiritual closeness.

We are living at a time when the consequences of the globalization phenomenon can be seen with increasing clarity. The consequences are not all negative, for the phenomenon implies a growing closeness and greater familiarity among people from every part of the world, thus opening the way to possible agreements for a more fraternal sharing of resources. Very often, however, this does not occur. Problems thus arise that challenge the consciences of all, inviting them to take a stand. To respond to "human" problems of this kind, you decided to create your "International League". You wish to devote your energies to hastening the arrival of a more just and human world.

2. Today as yesterday, the Church is close to those who put themselves in the service of the cause of man. The Second Vatican Council recalls, in this regard, that "nothing that is genuinely human fails to find an echo in the hearts" of Christ's disciples (Gaudium et spes, n. 1).

The Church's attention to man forms an integral part of her mission. The human being is the way for the Church, precisely because the salvation achieved by Jesus Christ, the Son of God who also wished to be the Son of man, concerns every person as a whole. The social action of the Ecclesial Community unfolds in many ways and embraces numerous programmes. Various structures have arisen in the Church to meet humanity's needs. No less extensive is her cooperation with all people of good will who have the common good at heart. It is a cooperation that includes vast fields of activity and concerns respect for man, for his dignity and for his inalienable rights, his material, moral and spiritual development, and support for his quality of life.

3. It is with this spirit that she acts in various parts of the world, as in Bosnia and Hercegovina, a land particularly dear to me. I am well aware of the social, political and economic problems that the local people are facing in this period. In the years of the recent armed conflict, the Holy See did not fail to make its peacemaking presence felt. Even now it continues to be involved in various initiatives on behalf of justice and peace.

The most difficult period for Bosnia and Hercegovina has passed, but the people's suffering continues, especially in the plight of refugees and exiles. Tens of thousands of people from the Banja Luka region, Bosanska Posavina and other parts of the country are still waiting to return to their homes. We must not forget this tragedy. On the contrary, we must promote effective solidarity at the local and international levels. It is first necessary to correct the existing injustices by listening to the legitimate expectations of those who are directly involved and who ask to have their inalienable rights respected. This is the basis for building a future of hope in the multiethnic, multicultural and multireligious society that characterizes Bosnia and Hercegovina.

4. I pray to God that the efforts of all will soon put an end to the suffering caused by the recent armed conflict in Bosnia and Hercegovina, and that everyone will be offered equal opportunities and have their full and unconditional freedom of religion guaranteed. Support and understanding are needed:  support for overcoming the current social, political and economic problems; understanding for finding better solutions to the legitimate expectations of the three peoples that make up the country.

Dear ladies and gentlemen, I am sure that you will actively cooperate in this important work of building a future of peace. I urge you, along with the civil and religious authorities, to be generously involved in promoting the welfare of Bosnia and Hercegovina's people.

I entrust your intentions to the intercession of the Blessed Virgin Mary, who knows the sufferings, joys and hopes of these people, and I affectionately give you and all your loved ones my Apostolic Blessing.

Hasečićeva i Grebo vratili nagrade (28. maj/svibanj, 2007.) Radio Slobodna Evropa

Srđan Janković
https://www.slobodnaevropa.org/a/705091.html
Nagrade za humanizam koje je Internacionalna liga humanista dodijelila predsjednici Udruženja žrtava rata Bosne i Hercegovine Bakiri Hasečić i sarajevskom profesoru Zdravku Grebu ostavljene su pred ulaznim vratima zgrade Predsjedništva u Podgorici. To su učinili predstavnici crnogorskih nevladinih organizacija, protestujući zbog toga što su u ponedjeljak u 18 časova te iste nagrade dodijeljene i liderima Demokratske partije socijalista Milu Đukanoviću i Svetozaru Maroviću koji su početkom devedesetih tokom rata u Bosni i Hercegovini zauzimali najviše državne pozicije.



Nakon što su se dobitnici nagrada Internacionalne lige humanista, predsjednica Udruženja žrtava rata u Bosni i Hercegovini Bakira Hasečić i sarajevski profesor Zdravko Grebo odrekli ordenja i plaketa za humanost, predstavnici dvadesetak crnogorskih nevladinih organizacija su ostavili njihove plakete i ordenje ispred ulaza u zgradu Predsjedništva u Pogodici. Protestnom šetnjom i ostavljanjem nagrada ispunjena je želja Hasečićeve i Greba koji su na taj način željeli da njihove nagrade budu vraćene Internacionalnoj ligi humanista koja je nove nagrade uručila liderima Demokratske partije socijalista Milu Đukanoviću i Svetozaru Maroviću. Evo šta o tome kaže Aleksandra Zeković, stručnjak za ljudska prava prava:

„Nijesu nam neka prećerana očekivanja. Mi smo htjeli da na jedan simboličan način kažemo da postoji jedan otpor bezumlju koje se, na žalost, pokušava sprovoditi. Ispoštovali smo volju lica koja su ranijih godina dobila ovo priznanje i u njihovo ime i po njhovom ovlašćenju danas smo Predsjedniku Republike kao visokom pokrovitelju konferencije koji prateći događaj ceromonije i dodjelje priznanja Internacionalne lige humanista vratili ova priznanja sa molbom da ih on dalje proslijedi rukovodstvu Internacionalne lige humanista jer ni pojedinim dobitnicima ni nama iz civilnog društva nije bilo omogućeno prisustvo na samoj konferenciji“.

I direktor Centra za razvoj nevladinih organizacija Stevo Muk:
„On, kao predstavnik svih građana, ima i na neki način obavezu da usliši ovu našu molbu i te nagrade vrati Međunarodnoj ligi humanista“.

Koordinatorka nevladine organizacije „Anima“ Ljupka Kovačević smatra da se i ćutnjom može iskazati protest zbog fabrikovanja istorije i pranja biografija:

„Ćutaću zato što treba da govore ljudi o onome što se dešavalo. Tim ljudima se ne da da govore. Dok ne budu primili lente mira oni ljudu koji treba da prime lente mira u Crnoj Gori jer je i tih bilo, dok prestanu da nam fabrikuju stvarno prošlost, znači, ti ljudi treba da progovore. Proces suočavanja sa prošlošću mora da počne sa lustracijom“.

Plakete i ordenja koja su ranije dodijeljena Bakiri Hasečić i Zdravku Grebu ispred ulaza niko iz zgrade Predsjedništva nije preuzeo, a u nepriliku su dovedeni oni koji su ulazili i izlazili iz zgrade jer su morali da zaobilaze priznanja ostavljena na betonu. Već par nedjelja tema o dodjeli nagrada Milo Đukanović koji je dobio najveće priznanje koje dodjeljuje Internacionalna liga humanista – Zlatnu povelju mira i Marović povelju Počasni ambasador mira, ne silazi sa naslovnih stranica većeg dijala crnogorske štampe. Dio intelektualaca i javnih ličnosti iz nevladinog sektora protestovao je zbog tog čina jer su se Đukanović i Marović nalazili na čelnim državnim pozicijama u vrijeme dok je trajao rat u Bosni i za vrijeme predaje bosanskih izbjeglica u ruke Vojske Radovana Karadžića. Ovaj protest je rezultirao vraćanjem odlikovanja djela ranije nagrađenih sukobom unutar Internacionalne lige humanista i najavljenim nedolaskom manifestacije u Budvi dijela nagrađenih, među kojima su bivši predsjednici Češke, Makedonije i Slovenije Vaclav Havel, Kiro Gligorov i Milan Kučan, kao i novinar Zekerijah Smajić. Predsjednica Lige Sonja Štiglbauer otkazala je dolazak u Budvu zbog nagrada Maroviću i Đukanoviću zašta je optužila sekretara organizacije Zdravka Šurlana da je sve samostalno izrežirao, dok je Šurlan optužio predsjednicu organizacije da je i ona dala odobrenje da nagradu prime Đukanović i Marović.

Are We All Getting "Nuked" in Kosovo? 13-Mar-2007

https://www.nato.int/Kfor/chronicle/2001/nr_010124.htm Are We All Getting "Nuked" in Kosovo?

Text: Lt-Cdr. Rune Berge -- Photo: S J Lewis RM

PRISTINA: For the last couple of weeks, speculations about Depleted Uranium have spread faster in the world press than a storm in the Bermuda Triangle. But still we do not have a proper answer to the main question in this topic: Are we all getting nuked in Kosovo? "No", says Bernard Kouchner, former United Nations Administrator in Kosovo and one of the founders of Medecins sans Frontieres, winners of the Nobel Peace Prize. "According to my experience as Health Minister of France, there is no threat here. That is not to say I'm not taking this seriously. On the contrary, I'm suggesting that an independent body, such as Friends of Earth, should come and freely make their own exploration and investigation", he says in an UNMIK press release. Just a few days before he resigned as the UN Administrator in Kosovo, he visited a site that had clearly been under heavy attack during the 1999 air strikes. At the site, in the town of Klina in western Kosovo, the Italian Brigade's Nuclear Biological-Chemical unit demonstrated their techniques of seeking radiation left by depleted uranium. "The brigades check continuously all over Kosovo, and continuously they return to see if the level is higher than normal", Dr. Kouchner told media at the scene. He also mentioned that the results from the tests done on soldiers by the United Nations Environmental Program would be known in February. "We have also requested Dr. Gro Harlem Brundtland, the head of the World Health Organization, to send specialists to Kosovo to do an investigation on the health of the population." Questioned whether he is concerned about the risk of depleted uranium, he responded: "I am concerned, but not worried. We are taking it seriously. But worried about the consequences of an eventual relationship between depleted uranium and cancer? No!" Same level of radioactivity in Sweden and Italy Previously in November a scientific team of the United Nations Environmental Program confirmed that there is not a high risk from depleted uranium in Kosovo. According to NATO, depleted uranium was used in 112 sites in Kosovo. In those sites, scientists measured slightly higher beta and gamma radioactivity during an examination last year. "We don't consider that risky, because the same level of radioactivity is found in natural background in some areas in Sweden and Italy", Pekka Haavisto, Chief of UNEP Assessment Team, said in Pristina in November last year. The team of 14 scientists, which he led, was also in Kosovo last October. On their second trip to Kosovo, the scientist examined eleven sites in southern and western Kosovo, taking soil and water samples, plus taking vegetation samples including milk samples from cows at the sites visited. He called for precautions to be taken especially when dealing directly with penetrates and sabots at the sites, as the final conclusions of the scientific assessment team can only be made after obtaining the results from laboratory analyses. "In Kosovo you have many other more serious environmental risks connected to the air pollution, waste treatment and management", Haavisto also added. Use of DU weapons could be war crime ITALY, Rome -- NATO's use of depleted uranium could be investigated as a possible war crime, the chief prosecutor for the international war crimes tribunal has said. Carla del Pronte told Italian state TV on Sunday: "If we have sufficient elements we will be obliged to investigate" as to whether the use of the heavy metal in the Balkans conflicts constituted a war crime. Numerous NATO member states, including Italy, are currently carrying out their own health and scientific investigations into a possible link between the use of the radioactive weapons used during the Balkan wars and cancer-related deaths among servicemen serving in the region. The latest country to embark on an investigation is Switzerland. Its defense ministry said on Sunday that it's planned to check the health implications of DU weapons test-fired in central Switzerland 30 years ago. U.N. plays GENEVA, Switzerland -- The World Health Organisation (WHO) says it is "unlikely" that depleted uranium ammunition used by NATO troops could have caused cancer. The Geneva-based United Nations health agency on Friday issued its first recommendation on the ammunition since the beginning of the current controversy over potential health risks. The body concluded it was "unlikely" that exposure to NATO weapons containing depleted uranium could have led to a higher risk of cancer among military personnel who served in the Balkan conflicts. But it said that it was planning a study to "assess whether there has been an increased rate of cancer amongst military personnel who served in the Gulf War or Balkans, as well as amongst exposed populations," CNN reports.

Comandante de CHILFOR 32 recibe medalla de excelencia de la misión (ejercito de chile 17/08/2020)

https://www.ejercito.cl/prensa/visor/comandante-de-chilfor-32-recibe-medalla-de-excelencia-de-la-mision?fbclid=IwAR3VOU44pZ-VU17FXZrglM6UVJsshPlxFT6zpIAaIhay9gWTtykuToEhok8

Noticias

Comandante de CHILFOR 32 recibe medalla de excelencia de la misión

En mérito al destacado trabajo desempeñado en la misión de operaciones de paz en Bosnia y Herzegovina, el Comandante de las fuerzas chilenas CHILFOR 32, Teniente Coronel Alejandro Pliscoff C., fue distinguido por el Comandante de las Fuerzas de la Unión Europea EUFOR Althea.

En la mañana del 14 de agosto, el Comandante de la EUFOR Althea, Mayor General Reinhard Trischack, otorgó la medalla de excelencia de la misión al Oficial chileno, destacando de esta manera su labor al interior del Estado Mayor.

La distinción fue entregada al Teniente Coronel Pliscoff en reconocimiento por implementar una reingeniería en el ámbito de la inteligencia como Jefe de Departamento del Cuartel General Multinacional, siendo de esta manera el primer oficial chileno en obtener la más alta distinción de EUFOR.

En este sentido, el oficial destaca el valor de este reconocimiento y manifiesta que “en el año 2008 ya había obtenido la Commendation y Evaluation Outstanding por mi desempeño como Oficial de Inteligencia y Operaciones y segundo comandante del Regional Coordination 1, en la ciudad de Banja Luka, y poder regresar 12 años después al Cuartel General de EUFOR como Asesor de Estado Mayor es un salto profesional considerable, en donde he podido demostrar todos los conocimientos y competencias obtenidas, tanto en Chile como en el extranjero y poder medirme con profesionales y colegas de otros ejércitos, principalmente europeos, en excelente forma”.

Sobre la labor efectuada desde que comenzó la misión de la Fuerza chilena CHILFOR 32, el 1 de diciembre de 2019 y que culmina el 20 de agosto, siendo reemplazados por el despliegue de CHILFOR 33 en la zona, el Teniente Coronel Pliscoff manifiesta que durante este tiempo se realizó con éxito una reingeniería a los procesos de inteligencia tendientes a un modelo productivo, ante lo cual enfatiza que “CHILFOR 33 tendrá la tarea, no menor, de consolidar este proceso denominado “J2 review” en cuanto a procesos y correcciones de detalle, siendo esta consolidación, una de las fases más complejas a liderar, de todo un cambio organizacional”.

Este nuevo desafió será asumido por el Teniente Coronel Cristian Villarroel R., al mando de CHILFOR 33 y quien participó de esta actividad de reconocimiento, donde se entrevistó con el Comandante de EUFOR Althea.

El Teniente Coronel Villarroel, ante el inició de esta misión de paz recalca que uno de los objetivos es mantener el estándar alcanzado por sus antecesores y que “mientras que CHILFOR 32 tuvo que abordar un proceso de optimización que permitiese lograr inteligencia predictiva, nosotros tendremos que implementar el rediseño y ponerlo en práctica”.

Ejército de Chile

Zagreb internacionalni grad mira i humanizma (30/10/2009)

https://www.zagreb.hr/en/zagreb-internacionalni-grad-mira-i-humanizma/19899

Zagreb internacionalni grad mira i humanizma

Zagreb - internacionalni grad mira i humanizma / zagrebački gradonačelnik predsjednik Komiteta za implementaciju Dubrovačko–filadelfijske deklaracije o miru i povjerenju.

 30.10.2009.

1/2

Zagreb od danas nosi laskavu titulu internacionalnoga grada mira i humanizma, a zagrebački gradonačelnik Milan Bandić dobio je zlatnu plaketu, značku i ključ mira u znak trajne zahvalnosti i priznanja za promicanje vrednota iz Dubrovačko–filadelfijske deklaracije o miru i povjerenju.
Na današnjoj svečanosti u povodu 35. obljetnice Internacionalne lige humanista (ILH) u hotelu Antunović, zagrebački je gradonačelnik, na temelju odluke predsjednice Lige dr. Elisabeth Rehn i na prijedlog Komiteta za implementaciju Dubrovačko–filadelfijske deklaracije, imenovan predsjednikom tog tijela ILH-a.

- Bez podrške mojih sugrađana ne bi bilo ni ovih priznanja – rekao je, između ostaloga, gradonačelnik Bandić u zahvali na dobivenim nagradama.

Kako se čulo, Internacionalna liga humanista održava konferencije jednom godišnje i tada dodjeljuje priznanja zaslužnim pojedincima i ustanovama s područja društvenih, znanstvenih, medicinskih i farmaceutskih djelatnosti. Na završnoj manifestaciji u Zagrebu, visoko priznanje za 2008. dobila su dva laureata iz Republike Hrvatske: potpredsjednica Gradske skupštine Grada Zagreba mr. sc Tatjana Holjevac i prof. dr. Mateo Milković iz Dubrovnika te tri iz Bosne i Hercegovine: prof.dr. Mehmed Gribajčević, prim. mr. ph. Redžad Čatić i dr. Alija Mulaomerović.