BOSNIA - INSIDE THE MIND OF KOMSIC'S CHIEF OF STAFF (WikiLeaks Cables https://wikileaks.org/plusd/cables/07SARAJEVO1177_a.html?fbclid=IwAR1L7bDjcgWMy1HVoVld3cAfRNLkBwwBRzUArNKd7g5NqIG7zd62Sc0on68)

B. SARAJEVO 674 

Classified By: DCM Judith Cefkin. 

Reasons 1.4 (b) and (d). 

1. (C) SUMMARY: On July 6, Zeljko Komsic, the Croat member of Bosnia's Tri-Presidency, will take over the rotating chairmanship of the Presidency from the Serb member, Nebojsa Radmanovic. Radmanovic has, in our estimation, turned in a solid performance. Komsic's chairmanship comes at a particularly sensitive time given Bosnia's heated political environment and our expectation that the Presidency will take up several issues of crucial importance to our bilateral relationship, including issues associated with Bosnia's Iraq deployment. Our dealings with President Komsic and his staff to date raise questions in our mind about how effective Komsic might be as Presidency Chairman. Recent conversations with Komsic's Chief of Staff Amir Ibrovic, during which he outlined what he claimed was Komsic's political strategy, have done nothing to allay those concerns. END SUMMARY. Radmanovic Turns in Positive Performance --------------------------------------- 

2. (C) The rotating chairmanship of the Bosnian Tri-Presidency will shift from Bosnian-Serb President Nebojsa Radmanovic to Bosnian-Croat President Zeljko Komsic on July 6. While the position carries few additional responsibilities, the Presidency Chairman plays an important role in setting the Presidency's agenda. Ideally, the Chairman should also play the role of consensus builder among his colleagues. While the political climate in Bosnia has steadily worsened since the 2006 elections, we have been largely pleased with Radmanovic's performance. Although he overreacted to Bosniak member of the Tri-Presidency Haris Silajdzic's attempts to confront Serbia over the February 26 International Court of Justice (ICJ) verdict (Ref A), Radmanovic has been instrumental in securing Presidency approval for several key items on our bilateral agenda, including extending the Bosnian military deployment to Iraq, arranging the Presidency visit to Iraq, and donating of surplus arms to the Afghan National Army. We have also found his staff to be competent and professional. Komsic Prepares to Take Charge ------------------------------ 

3. (C) We expect our engagement with the Presidency to be at least as intense under Komsic's chairmanship as it was under Radmanovic's. There will be a continuing need to encourage the Presidency to a play a constructive role in the myriad political crises plaguing Bosnia. We also anticipate dealing with Komsic on a range of important bilateral issues, such as possible change of mission scenarios for Bosnia's Iraq deployment, further implementation of defense reform, and insulating Bosnia from political fallout associated with the Kosovo final status process. Thus far, our dealings with Komsic and his staff do not suggest that they possess the political maturity or gravitas required to manage effectively these or other issues. His staff are politically inexperienced and several hold second jobs, which appear to take priority over their presidential responsibilities. They are also often unable or unwilling to engage in serious substantive discussions (Ref B). Our concerns have been reinforced by our exchanges with Radmanovic's and Silajdzic's aides, who complain to us regularly about the performance of Komsic's staff - one of the few matters on which they agree. 

 Amir Ibrovic - Komsic's "Strategist" and Chief of Staff --------------------------------------------- ---------- 4. (C) Komsic's Chief of Staff, childhood friend, campaign manager, and owner of Sarajevo's popular "Tito Bar," controls Komsic's "cabinet." Komsic gave Ibrovic carte blanche to assemble his Presidency team, and Ibrovic freely admits he chose to hire close friends rather than experienced political operatives, most of whom do not have strong ties to Komsic's Social Democratic Party (SDP). In several exchanges with us, Ibrovic claimed that Komsic does not view himself as particularly indebted to SDP, one reason Ibrovic felt no obligation to staff his office from within the party. He SARAJEVO 00001177 002 OF 003 also said that Komsic has often rebuffed requests by SDP Chairman Zlatko Lagumdzija to toe the party line. According to Ibrovic, Komsic wants to be seen as a unifying political figure capable of serving as President or Prime Minister of a post-Dayton Bosnian state. Ibrovic argued that this is possible if Komsic exploits his image as a "war hero" and presents himself as a decisive leader, who rises above the country's ethnic divisions a la Tito (Note: Komsic has cited Tito as a role model, and his office is decorated with a large portrait of Tito. End Note.) 5. (C) Ibrovic pointed to several recent events that were designed to demonstrate this, including Komsic's appearance at a military ceremony wearing his Golden Lilly decoration from the Bosniak Army of Bosnia-Herzegovina (ABiH) and his trip to Iraq with other members of the Presidency, during which he wore a specially-designed military uniform. Even before the Presidency returned from Iraq, the weekly newsmagazine Slobodna Bosna prominently featured Komsic's "Diary from Baghdad," that included an almost minute by minute summary of his travel along with numerous pictures of Komsic -- in uniform -- in Iraq. Ibrovic also sees Komsic repeated calls for a full investigation into allegations of war crimes in Bugojno in 1993 as crucial to establishing his cross-ethnic appeal, particularly among Croats, many of whom consider him a traitor for fighting with the ABiH rather than the Croat Defense Council (HVO) during the 1992-1995 war. The Bugojno case, which involves the disappearance of Bosnian-Croats from the town, has repeatedly ensnared Defense Minister Selmo Cikotic, who was serving as ABiH commander in the region at the time. The World According to Komsic (According to Ibrovic) --------------------------------------------- ------- 6. (C) Ibrovic, echoing previous statements by Komsic to the Ambassador, told us that Komsic believes it would be foolish to openly challenge Silajdzic at this time. Political reality required Komsic enable rather than confront the Bosniak member of the Tri-Presidency, Ibrovic explained. Komsic's strategy was "to wait out" Silajdzic, who he anticipated would inevitably overreach, which he was already perilously close to doing over Srebrenica. Ibrovic argued that feelings of moral and political culpability were behind Siljadzic's position on Srebrenica. Ibrovic claimed that Bosnian lawyers managing the ICJ case against Serbia had access to documents from the Yugoslav Defense Council, despite their public assertions to the contrary, but that the lawyers chose not to use them because the documents included references to discussions about territorial divisions between Belgrade and former Bosnia President Alija Izbetgovic and Silajdzic. (Comment: Accusations that the Bosniak leadership "sacrificed" Srebrenica to the Serbs surfaced immediately after the enclave's fall. Regardless of their truth, Silajdzic may feel some guilt for presiding over Srebenica's fall - he was PM and FM at the time. Ibrovic's claims that Bosniak lawyers intentionally covered up documents that would have incriminated Silajdzic do not strike us as credible. End Comment.) Radmanovic the Communist ------------------------ 7. (C) Ibrovic said that he and Komsic respected Radmanovic and see him as a partner on most issues. Ibrovic and Komsic believe he is angling to fill the RS leadership vacuum "after Dodik inevitably overreaches." (Comment: Silajdzic's staff have also claimed that Radmanovic's long-term political aim was to challenge Dodik. End Comment.) Ibrovic said that in his and his boss's assessment, Radmanovic was a "Communist, not a Serb." To illustrate this point, Ibrovic said that Radmanovic used the traditional Serb military greeting "God help you, heroes" during the ceremony for the Bosnian army's RS regiment, but afterwards personally apologized to Komsic. According to Ibrovic, Radmanovic said Dodik had "forced" him to use the greeting, but that he personally found it distasteful. Radmanovic's uncomfortable relationship with Serb nationalism would make it difficult for him to usurp Dodik's political position, Ibrovic asserted. Comment SARAJEVO 00001177 003 OF 003 ------- 8. (C) Ibrovic believes he has created a "brilliant" political strategy for positioning Komsic as Bosnia's savior once the current storm of ethQc politics runs its course. Ibrovic is a mercurial character given to theatrical, angry outbursts and widely rumored to be an alcoholic, so we take some of his claims with a grain of salt. Nonetheless, Radmanovic's and Silajdzic's staff confirm that Ibrovic is the only advisor to whom Komsic really listens. In this context, Ibrovic's perceptions may matter more than political reality, and it certainly is true that Komsic used the Presidency's Iraq trip for some political showboating. In any case, Komsic's performance to date has not fulfilled the high hopes we and many others had for him in the wake of the October 2006 general elections. It is difficult to imagine Komsic, in his current incarnation, as an effective chairman of the Presidency, which is likely to further complicate efforts to accomplish our objectives in Bosnia over the next 8 months. MCELHANEY

Elita BiH je u Tutinoj kući imala kokainske partyje (Express express.24sata.hr

 

 https://express.24sata.hr/top-news/elita-bih-je-u-tutinoj-kuci-imala-kokainske-partyje-12810?page=2&fbclid=IwAR0mlMcTmrtZXPiAhQl4zMwNZh8SzCRATT-1FYXAmgo0s0-_M-MIwFq0LvI

 "Pred reprezentativnim gostima i novinarima, Naletilić se u njoj pokazivao kao konzervativni, premda ponešto razmaženi patrijarh za čije se ekskluzivno muško domaćinstvo brine jedna od njegovih sestara. Podalje od pogleda javnosti, kuća je funkcionirala kao jazbina hercegovačkog jet seta, poprište ljubavnih skandala, ali i zapovjedni stožer, zatvor i tajno stratište. Prema Marinovljevu svjedočenju, u njoj je Naletilićev prijatelj Franjo Zlomislić za lokalne hercegovačke bogataše organizirao kokainske seanse koje su nerijetko završavale kao orgije s plaćenim prostitutkama. Tu je Naletilić udomljavao kratkotrajne i mnogobrojne Ijubavnice, izabrane uglavnom medu udanim ženama, koje su ga relaksirale pričama o svojim bračnim dramama ili muževima "rogonjama"."

 

Ukratko, kao osobni instrument "norvalca" Šuška, Kažnjenička bojna i sve ostale specijalne postrojbe HVO-a pod Naletilićevom tajnom kontrolom obavljale su najvažniju zadaću iz HDZ-ova programa: ostvarenje Velike Hrvatske, u prvoj varijanti do Drine, u skromnijoj - do istočnog Mostara. Zločinački politički ciljevi, opet logikom stvari, tražili su iste takve izvršitelje, zločince, gangstere i kriminalce koji su, nakon nekoliko službenih Tuđmanovih amnestija, pušteni iz zatvora, odjeveni u uniforme s hrvatskim vojnim oznakama i uzdignuti u ratne heroje i veterane. Tako se mafijaški obrazac zemljačko-rodovske elite, kao drugo lice iste strukture, pojavio i kao mreža vojnih jedinica sastavljenih od "državotvornih" kriminalaca. Prije raspada Jugoslavije Mladen Naletilić često je spominjan u feljtonima službene štampe o neprijateljskoj emigraciji koja prijeti rušenjem komunizma i Jugoslavije. Opisan je kao ekstremni nacionalist, ustaša, bombaš i terorist. Feljtonsko štivo koje je, očito, nastajalo u dosluhu s jugoslavenskom tajnom policijom, postalo je nakon sloma jugoslavenske federacije glavni Naletilićev adut: sva negativna mistifikacija iz prijašnjih godina dala mu je sada pozitivne, herojske atribute značajnog političkog disidenta. Poznate činjenice, medutim, nemaju mnogo veze ni sa sotonskom ni s herojskom slikom Naletilićevih njemačkih godina. Roden je 1946. u obitelji širokobriješkog mlinara iz zaseoka Cigansko brdo koja je, osim Mladena, imala još petero djece. Budući "revolucionarac" završio je samo dva razreda širokobriješke gimnazije. Uz falsificirane svjedodžbe o gimnazijskoj maturi uspio je upisati prvu godinu prava u Sarajevu. Prema kasnijim legendama, sveučilišna administracija nikada nije otkrila podvalu. Navodno, s Pravnog fakulteta izbačen je bez položenog ispita jer ga je komunistička milicija sumnjičila da je po Sarajevu raspačavao letke antijugoslavenskog sadržaja." Prvi je put pokušao napustiti Jugoslaviju 1968. Kao vojni obveznik koji još nije odslužio regularni vojni rok, uhićen je pri ilegainom prijelazu jugoslavensko-austrijske granice i vraćen u Široki Brijeg da najprije ispuni građansku dužnost prema tadašnjoj SFRJ. Pošto je odslužio vojsku u Nišu, iz zemlje je izašao s legalnim pasošem 1973., nošen svojim pustolovnim duhom i kockarskom strašću. U Njemačkoj početkom 70-ih Naletilić je doista nabasao na uzbudljive dogadaje i ljude koji su odstupali od uniformnog sociološkog uzorka njegova hercegovačkog zavičaja. Kao odjek studentskih gibanja u svirn europskim zemljama iz minule 1968. našao se u vrtlogu ljevičarskih ideja njemačkih vršnjaka koje su podjednako sadržavale pobunu protiv roditeljske kulture, kao i protiv tzv. njemačkog imperijalizma. U šarenilu mladih, dugokosih maoista, lenjinista, anarhista, poklonika Che Guevare, nezavršeni gimnazijalac i nerealizirani student prava sreo je Brigitte Heinrich", plavokosu intelektualku koja je rabila njemu razumljive fraze iz tzv. revolucionarne povijesti jugoslavenske Komunističke partije. 

 

 

Zagovarala je permanentnu anarhističku revoluciju svjetskih razmjera i prezirala tradicionalne društvene konvencije. Izvjesno vrijeme živjeli su u Mainzu u "divljem braku" koji je trajao mnogo kraće od Naletilićeve zadivljenosti i uspomena na najuzbudljiviju ženu s kojom se, očito, ikada zbližio. Jer kratkotrajna zaručnica, pokazat će se, bila je spremnija na samožrtvovanje za svoje političke ideale od Naletilića. Brigitte Heinrich važila je za simpatizera radikalno ultralijevog pokreta koji je, poput grupe Baader-Meinhof, na kapitalizam juri-šao bombama i otmicama. Štoviše, nakon uhićenja na njemačko-francuskoj granici zbog pokušaja krijumčarenja nekoliko pištolja njemačka policija stavila je njeno ime na popis "vanjskih suradnika" terorističke grupacije; osudena je na četiri godine zatvora. Skupine tih zapjenjenih mladih radikala - prilično osnovano - njemačka vlast tretirala je kao oružje specijalnog rata tajnih službi istočnoeuropskih zemalja. Nakon odslužene zatvorske kazne, Naletilićeva nevjenčana supruga donekle je revidirala svoje stavove o efikasnosti revolucionarnog terora, pa je ušla u Europski parlament na listi Stranke zelenih. U međunarodnim anarhističkim krugovima postala je poznata kao autorica triju knjiga o mračnim stranama njemačkog imperijalizma, od kojih je jedna prevedena i na talijanski. Umrla je početkom 80-ih kao teška astmatičarka. Onako neukom, uz nešto pročitanih knjiga iz trendovske anarhističke bibliografije, na Naletiliću je šezdesetosmaška retorika ostavila trajan pečat: u njoj je pronašao ideološki alat kako za opravdanje svog navodno buntovnog stila života na rubu zakona, tako i za impresioniranje svojih zemljaka, deklariranih ustaša, koji su potjecali iz mase nepismenih Hrvata getoiziranih oko katoličkih misija, hrvatskih klubova i jeftinih krčmi. S hipijevski dugom kosom i cvikerima, sitan i mršav, radikalno je odudarao od ustaškog mačizma, izvrsno je govorio njemački, komunicirao s pripadnicima njemačke ultraljevičarske elite i glumio fanatika hrvatskog oslobodilačkog pokreta. No istodobno se vucarao po kockarnicama, družio s kriminalcima, bavio svodništvom i preprodajom "šanirane" robe. Posljednjih godina boravka u Njemačkoj postao je vlasnik noćnog kluba na Bodenskom jezeru u kojem su - pred nosom njemačkoj policiji - radili ilegalni bordel i ilegalna kockarnica. Posao je bio toliko unosan da se Naletilić sam poslije hvalio svojim tajnim računima u Švicarskoj, dvama mercedesima i luksuznom, upadljivom dvokatnicom na Bodenskom jezeru avangardno oblih zidova." Hipokriziji "anarhista" koji ne priznaje ustanove njemačke države, ali istodobno vrlo vjerojatno surađuje s njenom policijom, pripisivala se i zagonetna nedosljednost Naletilićeva ponašanja. Mnogo je putovao, u potrazi za velikim hazarderskim dvobojima, motao se po kockamicama u kojima se okreće velik novac, održavao je bliske kontakte s četničkom mafijom u Njemačkoj okupljenom oko Ljube Magaša Zemunca. Ipak, bio je ljubimac i svećenika iz hrvatskih katoličkih misija; plaćao im je obilne milodare, pojavljivao se na svim crkvenim svečanostima i važnijim hodočašćima. Dok je nagovarao nepismene Hrvate da bacaju bombe na jugoslavenske ambasade i ubijaju "udbaše", sam ni u čemu izravno nije sudjelovao, pazeći pomno da mu njemačka vlast ne pripiše terorističko-političku nepodobnost. Naletilić je stigao u Hrvatsku u proljeće 1991. u pratnji Vice Vukojevića, tadašnjeg visokopozicioniranog hadezeovca - danas suca Ustavnog suda - i Veselina Marinova" koji je u Hrvatskoj tražio sklonište pred špijunskim ratom u svojoj zemlji koju je smrt povijesne epohe komunizma obilježila drugom vrstom drame. Naletilić je već u tom trenutku znao da je Marinov operativac bugarske tajne službe. Marinov je pak bio svjestan da Naletilić nije onako radikalan hrvatski idealist kakvim se predstavlja. Izmedu 1988., kada ga je upoznao glumeći bugarskog terorista, i 1991., kad mu je otkrio svoj pravi identitet bugarskog špijuna i provokatora, Naletilić je, uz sva svoja mnogobrojna lica, već radio i kao doušnik bugarskog SDS-a. I tu je ulogu igrao uz dobro opravdanje: tvrdio je da tako pridonosi tradicionaktom bugarsko-hrvatskom savezništvu u zajedničkoj borbi protiv iste srpske opasnosti. Kada se nakon povratka i višemjesečnog boravka u Bugatskoj opet pridružio hercegovačkom "revolucionarcu", Marinov je, zajedno s Naletilićem, stanovao u njegovoj kucti na Ciganskom brdu koju su početkom 1993. gradili Muslimani zatočeni u koncentracijskom logoru "Heliodrom" u Mostaru. Ostali pripadnici Kažnjeničke bojne spavali su u Duhanskoj stanici i širokobriješkom hotelu Park. Linija fronte bila je udaljena dvadesetak kilometara. Izmjenjujući se sa splitskom brigadom koja je, s oznakama HVO-a, pomagala očuvati osvojene položaje oko Mostara, Kažnjenička bojna postala je jedini instrument HDZ-ove emigrantsko-ustaške stnije u HDZ-u na cijelom hercegovačkom području. Instafirali su vlastitog šefa policije, kontrolirali lokalnog gradonačelnika i ubirali harač od lokalnih bogataša, ugostitelja i poduzetnika. Poznata mesarska obitelj samo je u jednom potezu morala isplatiti dva milijuna DEM, jer je Naletilić oglasio da mu treba nova vojna oprema. Svaki odrasli muškarac koji se zbog raznih razloga bavio nekim civilnim poslom, morao je Naletilićevoj postrojbi davati odredeni mjesečni iznos. Ratni porez, kako su tu specifičnu vrstu reketa nazvali u Širokom Brijegu, morali su plaćati i hercegovački gastarbajteri u Njemačkoj, ako su željeli u domovini sačuvati obitelji i imovinu. Naletilićeva rezidencija, s golemim dvorištem, seoskim kokošinjcem, kućicom za psa i prostranim bazenom, podignuta je na šumovitoj uzvisini iznad ceste kojom se u Široki Brijeg ulazi iz smjera Gruda." Imala je višestruku namjenu. Pred reprezentativnim gostima i novinarima, Naletilić se u njoj pokazivao kao konzervativni, premda ponešto razmaženi patrijarh za čije se ekskluzivno muško domaćinstvo brine jedna od njegovih sestara. Podalje od pogleda javnosti, kuća je funkcionirala kao jazbina hercegovačkog jet seta, poprište ljubavnih skandala, ali i zapovjedni stožer, zatvor i tajno stratište. Prema Marinovljevu svjedočenju, u njoj je Naletilićev prijatelj Franjo Zlomislić za lokalne hercegovačke bogataše organizirao kokainske seanse koje su nerijetko završavale kao orgije s plaćenim prostitutkama. Tu je Naletilić udomljavao kratkotrajne i mnogobrojne Ijubavnice, izabrane uglavnom medu udanim ženama, koje su ga relaksirale pričama o svojim bračnim dramama ili muževima "rogonjama". Tijekom 1994. s Naletilićem je nekoliko mjeseci živjela supruga visokog službenika hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova koji se jednoga dana dovezao na Cigansko brdo u sjajnoj crnoj limuzini s diplomatskim tablicama. Na koljena se, očajan i uplakan, bacio pred Naletilića, preklinjući ga da mu ženu ostavi na miru i da je vrati njihovoj djeci. Naletilić je uzvratio velikom predstavom, natjeravši ljubavnicu da se suoči s uplakanim mužem, tražio je da ga psuje, vrijeda i udara nogama. Rezidencija je služila i za grublje demonstracije sadizma. Na trosjedu svoje dnevne sobe Naletilić je osobno dokrajčio Muslimana, kojeg su njegovi tobože dobro obaviješteni špijuni optužili za pripremu atentata.

Najprije mu je pucao u oba koljena, a kada je optuženik nastavio poricati da je umiješan u bilo kakvu urotu protiv Naletilića, ugušili su ga najlonskom vrečicom koju su mu nabili na glavu. Tijelo je bačeno u jamu nedaleko od Naletilićeve kuće, gdje je već bilo sahranjeno nekoliko ljudskih trupla." Na Cigansko brdo hodočastili su gotovo svi velikani HDZ-ove politike u Hrvatskoj i tadašnjoj Herceg Bosni: Markica Rebić, šef zagrebačke centrale Sigurnosno infortnativne službe (SIS-a), Petar Šale, državni pravobranitelj Republike Hrvatske, njegov zamjenik Krešimir Alerić, Mate Boban, predsjednik HR Herceg Bosne, Ljubo Ćesić Rojs, šef hrvatske vojne inženjerije,ViceVukojević, predsjednik saborskog Odbora za pravosude, Bože Vukušić, djelatnik SZUP-a, Milan Kovač, nekadašnji šef nabave u Holiday Innu, pa ministar privatizacije..." Okružen zagrebačkom elitom HDZ-ovih političara, Naletilić je, tvrdit će poslije Marinov, vidIjivo uživao u njihovu ulizivanju i strahu pred beskrupuloznim bardom hrvatske nacionalne revolucije. Svoj osobni autoritet svjesno je podcrtavao hipijevskom frizurom medu izbrijanim glavama svojih vojnika i asketskom krhkošću medu njihovim korpulentnim figurama. Po uzoru na povijesne udžbenike o razdoblju ilegalnog rada Josipa Broza Tita u Komunističkoj partiji, prozvali su ga Stari, što se Naletiliću jako svidalo.

Pročitajte više na: https://express.24sata.hr/top-news/elita-bih-je-u-tutinoj-kuci-imala-kokainske-partyje-12810?page=2&fbclid=IwAR0mlMcTmrtZXPiAhQl4zMwNZh8SzCRATT-1FYXAmgo0s0-_M-MIwFq0LvI - express.24sata.hr

 

 

 

Bill Clinton’s pardon of fugitive Marc Rich continues to pay big By Peter Schweizer (New York Post, January 17, 2016)

 https://nypost.com/2016/01/17/after-pardoning-criminal-marc-rich-clintons-made-millions-off-friends/?fbclid=IwAR3MRIqS1vOxz8BA1VRQNDpUuysxGtHE3reJCS_0pPohSUAfmeuL2aewHLU

On his last day in office, Bill Clinton issued a pardon for international fugitive Marc Rich. Marc Rich had traded illegally with America’s enemies including Ayatollah Khomeini’s Iran, where he bought about $200 million worth of oil while revolutionaries allied with Khomeini held 53 American hostages in 1979. Rich made a large part of his wealth, approximately $2 billion between 1979 and 1994, selling oil to the apartheid regime in South Africa when it faced a UN embargo. He did deals with Khadafy's Libya, Milosevic's Yugoslavia, Kim Il Sung’s North Korea, Communist dictatorships in Cuba and the Soviet Union itself. Russian investor Sergei Kurzin worked for Marc Rich in the 1990s. Kurzin has been involved in lucrative Uranium One deal that involved Bill Clinton and Frank Giustra. Russia bought 20 percent of all uranium production capacity in the US, a deal that needed to be signed off on by the State Department when it was headed by Hillary Clinton. While the deal was going through, Bill Clinton was paid $500,000 to give a speech in Moscow, paid for by a Russian investment bank promoting the uranium deal. Kurzin, meanwhile, donated $1 million to the Clinton Foundation.

 

 

Fifteen years ago this month, on Jan. 20, 2001, his last day in office, Bill Clinton issued a pardon for international fugitive Marc Rich. It would become perhaps the most condemned official act of Clinton’s political career. A New York Times editorial called it “a shocking abuse of presidential power.” The usually Clinton-friendly New Republic noted it “is often mentioned as Exhibit A of Clintonian sliminess.”

Congressman Barney Frank added, “It was a real betrayal by Bill Clinton of all who had been strongly supportive of him to do something this unjustified. It was contemptuous.”

Marc Rich was wanted for a list of charges going back decades. He had traded illegally with America’s enemies including Ayatollah Khomeini’s Iran, where he bought about $200 million worth of oil while revolutionaries allied with Khomeini held 53 American hostages in 1979.

Rich made a large part of his wealth, approximately $2 billion between 1979 and 1994, selling oil to the apartheid regime in South Africa when it faced a UN embargo. He did deals with Khadafy’s Libya, Milosevic’s Yugoslavia, Kim Il Sung’s North Korea, Communist dictatorships in Cuba and the Soviet Union itself. Little surprise that he was on the FBI’s Ten Most Wanted List.

Facing prosecution by Rudy Giuliani in 1983, Rich fled to Switzerland and lived in exile.

Marc Rich traded illegally with Iran’s Ayatollah Khomeini (from left) and made deals with Libya’s Moammar Khadafy, Yogoslavia’s Slobodan Milošević and North Korea’s Kim Il Sung — earning him a spot on the FBI’s Ten Most Wanted List.Getty Images; EPA; AP; Getty Images

What bothered so many was that Clinton’s clemency to Rich reeked of payoff. In the run-up to the presidential pardon, the financier’s ex-wife Denise had donated $450,000 to the fledgling Clinton Library and “over $1 million to Democratic campaigns in the Clinton era.”

Judge Abner Mikva, a counsel in the Clinton White House and mentor to President Obama, noted that even Obama “was very, very dismayed by the Marc Rich pardon and the basis on which it appears to have been granted.”

But does the story end there? Is it possible the payoffs continued after he left office?

Denise Rich (left,) Marc’s ex-wife, donated $450,000 to the Clinton Library in the run-up to the presidential pardon.AP

The stench of the scandal in early 2001 sent people scurrying. Days after it was revealed that a senior UBS executive named Pierre de Weck had written a letter to Clinton “to support his request for a pardon,” the Swiss banking giant canceled its discussions with Clinton about a lucrative post-White House speech, apparently “worried that a large speaking fee would create an appearance of impropriety.”

Even Bill Clinton eventually admitted that the pardon had been “terrible politics.” “It wasn’t worth the damage to my reputation,” he said.

But while the pardon was a political mistake, it certainly was not a financial one. In the years following the scandal, the flow of funds from those connected to Marc Rich or the pardon scandal have continued to the Clintons.

Rich’s business partners, lawyers, advisers and friends have showered millions of dollars on the Clintons in the decade and a half following the scandal.

Rich died in 2013. But his business partners, lawyers, advisers and friends have showered millions of dollars on the Clintons in the decade and a half following the scandal.

Nigerian businessman Gilbert Chagoury is well known as a close ally and business associate of Rich. The Nigerian media declared in 1999 that the “Gilbert Chagoury-Marc Rich alliance remains a formidable foe.” They sold oil on international markets together. In 2000, Chagoury was convicted in Geneva of money laundering and aiding a criminal organization in connection with the billions of dollars stolen from Nigeria during the reign of dictator Gen. Sani Abacha.

As part of a plea deal, the conviction was later expunged.

Chagoury has been very generous to the Clintons in the years following the Rich pardon. He has organized an event at which Bill was paid $100,000 to speak (in 2003), donated millions to the Clinton Foundation and in 2009 pledged a cool $1 billion to the Clinton Global Initiative. The Chagourys were also active in Hillary’s 2008 presidential bid. Michel Chaghouri, a relative in Los Angeles, was a bundler and served on her campaign staff. Numerous other relatives gave the maximum $4,600 each to her campaign.

Gilbert Chagoury, Nigerian businessman and close ally of RichGetty Images

In return, Bill has lavished praised on Chagoury over the years. In 2005, Bill was the keynote speaker when Chagoury received the “Pride of Heritage Award” from the Lebanese community.

In 2009, CGI gave Chagoury’s company an award for sustainable development. In 2013, Bill showed up in Nigeria for a public ceremony involving one of Chagoury’s projects. When Bill Clinton had his 60th birthday party, Chagoury was an invited guest. Chagoury also attended the wedding of Bill’s longtime aide, Doug Band.

Then there’s Russian investor Sergei Kurzin. He worked for Marc Rich in the 1990s, traveling around Russia looking for suitable investment opportunities in the crumbled former Soviet Union.

An engineer by training, Kurzin has been involved in lucrative deals in Kazakhstan and other countries, including the lucrative Uranium One deal that involved Bill Clinton and Frank Giustra.

Russia bought 20 percent of all uranium production capacity in the US, a deal that needed to be signed off on by the State Department when it was headed by Hillary Clinton. While the deal was going through, Bill Clinton was paid $500,000 to give a speech in Moscow, paid for by a Russian investment bank promoting the uranium deal.

Kurzin, meanwhile, donated $1 million to the Clinton Foundation.

The London-based Reuben Brothers have made a fortune thanks in part to their commodities firm Trans World Metals. According to the World Bank, they founded that firm with money from Marc Rich.

Post photo composite

And they have confirmed that they had business dealings with Rich. The Reuben Brothers, through their own Reuben Foundation, have been enthusiastic supporters of the Clintons. They co-hosted a star-studded gala with the Clinton Foundation in London dubbed the Millennium Network. They have also directly donated tens of thousands of dollars to the Clinton Foundation.

Beth Dozoretz, a longtime Democratic Party donor, was a friend to Denise Rich, and according to congressional investigations, played a “key role” in helping secure the Marc Rich pardon. On Jan. 10, 2001, Dozoretz received a phone call from President Bill Clinton informing her that he was planning to pardon international fugitive Marc Rich. Dozoretz informed her ski partner on that trip, Denise Rich, of the great news.

Beth Dozoretz, a close friend of Denise Rich, refused to testify against herself about Clinton’s controversial pardon of Rich.Reuters

In the years since the pardon was granted, Dozoretz has served the Clintons closely: as the finance co-chair of Hillary’s 2008 campaign and as a senior State Department official during Hillary’s tenure. She has supported the super PAC Ready for Hillary and the Hillary Clinton campaign. Her husband, Ronald, has sent $25,000 to $50,000 to the Clinton Foundation.

Rich died in 2013, and Clinton eventually admitted the pardon was “terrible politics” and “wasn’t worth the damage to my reputation.”Getty Images

Even the smaller phantoms of the Marc Rich scandal have popped up, opening their wallets for the Clintons. Gershon Kekst, who was Marc Rich’s longtime p.r. man in the United States, has contributed more than $10,000 to Hillary’s campaigns since the pardon. Clyde Meltzer was named in the original 1983 DOJ indictment against Marc Rich and Pincus Green. Meltzer pleaded guilty rather than flee the country like Rich and Green. In the 1990s he rejoined Rich, working for the fugitive’s new firm, Glencore.

According to Federal Election Commission records, Meltzer has a slim history of giving money to candidates, giving only $1,000 to a congressional candidate. But in 2007 he gave the maximum allowed to the Hillary Clinton campaign. Three of Marc Rich’s attorneys, Peter Kadzik, Robert Fink and Jack Quinn, also a former counsel at the Clinton White House, have donated to Hillary’s campaigns. Quinn has given between $25,000 and $50,000 to the Clinton Foundation.

These Rich connections are, of course, based on disclosed donations. But we now know that the Clinton Foundation has failed to disclose more than 1,000 donors, despite its written agreement with the Obama transition team that it would maintain complete transparency.

Many of those donations came through a Clinton Foundation project in Canada, which is heavily laden with donations from the natural resources and commodities industries. Kurzin, for example, has given via this route. Are there more Marc Rich-connected dollars that have flowed to the Clintons? Will they ever provide the full disclosure they have so often promised?

It cannot be mere coincidence that in the years of fundraising for the Clinton Foundation, one of the industries that has emerged as a big backer of the Clintons is the mining and commodities industry, where Marc Rich made his fortune.

When it comes to Washington scandals, news usually sends political figures scurrying for cover — leading them to avoid those connected to the scandal. Apparently not so with the Clintons. Are you connected to the disgraced Marc Rich and the terrible pardon? It’s OK, as long as the check clears.

Peter Schweizer is the author of “Clinton Cash: The Untold Story of How and Why Foreign Governments and Businesses Helped Make Bill and Hillary Rich.”

 

 

Vedad Mešanović na Forbesovoj listi 30 najutjecajnijih mladih: Moj put počeo je u Sarajevu s laptopom i 80 KM (preuzeto sa portala Visit BiH)

 https://visitbih.ba/vedad-mesanovic-na-forbesovoj-listi-30-najutjecajnijih-mladih-moj-poslovni-put-poceo-je-u-sarajevu-s-laptopom-i-80-km/?fbclid=IwAR1iur8nvIzs8r8bE9lefw8NKDpjudkAMUzJILSc6y-4IJbgjDyhnEXSod4

Portal visitbih.ba - objavljeno 31.05.2021.

 

 

Magazin Forbes objavio je listu 30 najutjecajnijih ljudi mlađih od 30 godina na kojoj su se našli uspješni poduzetnici, inovatori, vizionari s fokusom na oblast finansija, a među njima je i Sarajlija Vedad Mešanović. Mešanović je 29-godišnjak koji se od najranijeg djetinjstva počeo zanimati za oblast finansija.

Izučavao je tržište, učio o svim prednostima, problemima, ali i iskušenjima koja taj sektor donosi, te se vremenom odlučio postati poduzetnik i nadograđivati svoje znanje. Osnovao je kompaniju Block Insight koja pruža usluge klijentima koji se bave digitalnim valutama.

O svojim počecima, ovom izuzetnom priznanju, digitalnim valutama, kompaniji koju je osnovao, ali i finansijama Mešanović govori u intervjuu za magazin Visit BiH.

-Nedavno ste uvršteni na Forbesovu listu 30 najutjecajnijih ljudi do 30 godina. Kakva je procedura za ulazak na tu listu? Postoje li neki kriteriji, da li se treba prijaviti ili Forbes jednostavno prati rad mladih ljudi i na osnovu toga ih uvrštava na listu? 

-Koliko sam ja upoznat, neko vas mora nominovati, nakon čega njihovi novinari i članovi tima rade istraživanje, skupljaju podatke i informacije o vama i vašem radu – finansije, poslovna ostvarenja, osobe s kojim ste sarađivali… i na kraju prave profile finalnih kandidata koji idu na glasanje njihovoj komisiji. Komisiju većinom sačinjavaju uspješne ličnosti iz određene industrije. Ja sam uvršen na listu za finansije, ali također postoje i druge „30 Under 30“ kategorije za film, sport, muziku… na kojima su se nalazile osobe kao što su Novak Đoković, Camila Cabello, Giannis Antetokounmpo, Kendrick Lamar…

-Na osnovu čega su Vas uvrstili na ovu listu? Šta su ocjenjivali?

-Iskreno, ne znam tačno niti sam bio dio inicijalnog procesa, ali vjerujem da su gledali moje porijeklo, karijeru i dosadašnja lična i poslovna ostvarenja. Tokom svoje karijere sam bio dio vrlo uspješnih projekata i radio na ambicioznim i ekonomski bitnim poduhvatima kao što je uspostava mCommerce infrastrukture u Pakistanu, osvojio sam par nagrada od kojih bi istakao „Founder of the Year“ na Central European Startup Awards, sarađivao s uspješnim međunarodnim poduzetnicima, bio sam glavni savjetnik tada trećoj najvećoj digitalnoj valuti na svijetu Dash… Jako dugo sam u industriji kriptovaluta i moj rad na neki način doprinosi oblikovanju trendova u polju digitalne ekonomije, rješavanju problema i uspostavi infrastrukture za digitalna plaćanja u zemljama u razvoju. Pored svega toga, svih tih, da kažemo, poslovnih ostvarenja, ljudima je uvijek fascinantna moja pozadina, odnosno činjenica da je moj put počeo u Sarajevu s laptopom i 80 KM.

-Šta za Vas znači ovo priznanje?

-Velika mi je čast i uvijek mi je drago kada neka ozbiljna institucija ili neko ko ima respektabilan autoritet u industriji prizna i uvaži moj rad i vrijednost na tržištu. Ja ću ovo iskoristiti kao poticaj za dalji napredak i razvoj, te proširiti svoju mrežu kontakata i ostvariti nove saradnje na međunarodnom nivou.

-Recite nam nešto o Vašoj kompaniji Block Insight, kada je počela s radom, čime se bavi…?

-U svijetu dolazi do tranzicije prema digitalnoj ekonomiji i postaje sve jednostavnije investirati novac u dionice i digitalne valute. Jako često možemo i pročitati članak u popularnim medijima o rastu vrijednosti nekih kriptovaluta ili o kompanijama kao Tesla koje investiraju bogatstvo u kriptovalute kao što su Bitcoin i Ethereum. Problem se javlja u tome kada ljudi ovo shvate kao i njihovu ličnu priliku za brzu zaradu. Tržište oscilira na dnevnoj osnovi i bez adekvatnog znanja jako brzo možete izgubiti novac ili čak investirati isti u pogrešan projekat ili biti žrtva prevare. Prije investiranja, čovjek prvo treba razumjeti potencijal projekta, tim, tržište, razvojne planove, tehnologiju… Ne govorimo o sitnom problemu. Na godišnjem nivou, par milijardi dolara bude izgubljeno samo zbog loših investicija. Block Insight je osnovan unutar BPP ekosistema i fokus djelovanja iste kompanije je bila analiza investicija i projekata, obrazovanje ljudi o istim, te borba protiv lažnih poslovnih prilika i digitalnih valuta. Okupili smo mrežu evaluatora, odnosno uspješnih ljudi širom svijeta – poduzetnici koji su prodali kompanije i vodili neke od najvećih međunarodnih brendova, VC investitori, inžinjeri… koji su analizirali investicione prilike i dijelili svoje mišljenje s mikro investitorima ili investicionim grupama. Tim je sačinjavalo 28 osoba koje su radile direktno na projektu i njegovom razvoju ili promociji i 11 vanjskih evaluatora. Nakon akvizicije BPP ekosistema u aprilu ove godine, Block Insight je postao dio veće grupacije blockchain projekata, te znajući njihove ambiciozne namjere i samostalne mogućnosti, odlučio sam predati vodstvo drugom timu, uzeti malu pauzu, odmoriti se i fokusirati svoje snage na druge ambicije u istoj industriji.

-Gdje se BiH nalazi u oblasti digitalnih valuta i kakva je šansa za razvoj?

-Digitalne valute su budućnost svjetske ekonomije. Državne institucije i brojne kompanije širom svijeta već rade na razvoju projekata vezanih za blockchain tehnologiju i digitalna plaćanja. Isti trend je vidljiv i u regionu. U Hrvatskoj na puno benzinskih stanica možete plaćati kriptovalutama, te Bitcoin mijenjati za novac u državnim poštama. U Srbiji rade na uspostavi regulacija i zakona vezanih za pokretanje blockchain projekata i plaćanje poreza na digitalne valute. Slovenija se smatra jednim od centralnih hubova za Bitcoin u Evropi. Velika prilika za dolazak novih investitora i kompanija u BiH i razvoj ekonomije se upravo nalazi na digitalnom tržištu. Mnoge države kao Kina već uspješno testiraju svoje infrastrukture za digitalna plaćanja. Jedanaesti plan razvoja koji je objavljen na stranici turske Vlade i predat turskom Parlamentu 8. jula 2019. godine, s ciljem unaprijeđenja ekonomije u Turskoj, ukazuje kako Centralna banka planira korištenje blockchain technologije i digitalne valute. Ovakvih primjera je mnogo. Interes svjetskih politika, a i kompanija za blockchain tehnologije nije samo vezan za digitalne valute. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je u partnerstvu s kompanijama IBM i Oracle počela koristiti blockchain tehnologiju za praćenje podataka vezanih za trenutnu pandemiju.

Bosna i Hercegovina još nije krenula raditi razvoj infrastrukture, uspostavi zakona i regulacija i istraživanju prilika za ekonomski napredak u polju digitalnih valuta i blockchain tehnologije. Vjerujem da će se ovo uskoro promjeniti, a i lično se planiram fokusirati na razvoj navedenog u saradnji s lokalnim i međunarodnim partnerima i državnim organima. Neki preliminarni razgovori i razmatranja su u toku.

– Kada ste se počeli zanimati za finansije i koja oblast Vas posebno zanima? 

-Tokom odrastanja nisam imao izraženu ljubav prema finansijama ili izučavanjem neke određene oblasti u toj industriji. Čak sam imao problema s matematikom i uvijek sam mislio da ću biti detektiv, jer sam volio psihologiju – posebno grane nauke koje se bave forenzikom i psihološkom analizom i razumijevanjem kompleksnih ličnosti. Na kraju sam iste interese fokusirao na razumijevanje i analizu kupaca i tržišnih trendova. Nakon GliaLaba i nekih konsultantskih angažmana, postao sam glavni savjetnik za region jugoistočne Evrope timu iza digitalne valute Dash koja je tada bila treća na svijetu po dnevnom obimu trgovanja. Isti je iznosio pet do sedam milijardi dolara. Uz aktivnosti fokusirane na ulazak na tržište i formiranje partnerstava, organizovao sam i prvi privatni događaj u Evropi za digitalne valute kojem su prisustvovali razni političari i čelnici iz kompanija i institucija kao što su Svjetska banka, EBRD, WWF, KMPG… Tu se rodila moja ljubav prema finansijama i shvatio sam da želim posvetiti svoju karijeru digitalnoj ekonomiji i potencijalu koji ona ima da promijeni svijet oko nas.

-Spomenuli ste GliaLab. To je kompanija koja se bavi umjetnom inteligencijom i razvija alate za dijagnoze malignih bolesti, a Vi ste njen suosnivač. Kakav je uspjeh te kompanije?  

-Prvi proizvod nam je bio fokusiran na dijagnostiku karcinoma dojke, te smo radili na širenju navedenog koncepta na druge oblasti medicine s ciljem uspostave sistema koji bi i najsiromašnijim zemljama svijeta dao pristup efikasnoj dijagnostici. Istu kompaniju sam osnovao sa 17-godišnjim inžinjerom iz Amerike kojeg sam upoznao putem online foruma Quora. Plan nam je bio razviti neki projekat koji radimo iz ljubavi, ali smo jako brzo krenuli rastti i doživjeli veliki uspjeh. Godinu nakon osnivanja projekta, bivši direktor UBS banke nam se pridružio kao izvršni direktor i investitor, proširili smo tim s drugim inžinjerima i studentima s Ivy League fakulteta kao što su Harvarda i Cambridge, osnovali partnerstvo s kompanijom Nvidia… Također, direktor kompanije Google, Sundar Pichai, je pričao o našoj misiji na najvećoj Google konferenciji u Kaliforniji, nakon čega smo dobili podršku svjetskih medija, investitora i drugih uspješnih ličnosti. Nakon 15.000 uspješnih dijagnoza, konsultacija s vodećim medicinskim institucijama, investitorima i regulatorima, predali smo dalji razvoj projekta vanjskom partneru.

-Ima li BiH još mladih koji bi mogli krenuti tvojim stopama i koliko su mladi ljudi u BiH poduzetni?

-U BiH ima jako puno mladih i ambicioznih ljudi koji su poduzetni, ali nedostaje adekvatna podrška za njihove ambicije i prilika za stjecanje potrebnih vještina i radnog iskustva. Svijet se jako brzo mijenja, danas pojedinci postanu milioneri s kamerom i internet konekcijom, ali mislim da kod nas ljudi još neshvataju potencijal online poslovanja i pravi način monetizacije njihovog znanja. Mislim da su tu ključni faktori obrazovanje i razmjena vještina. Isto je jako bitno da počnemo napredovati kao kolektiv i budemo podrška jedni drugima. Individualizam je opasan i toksičan za čitavo društvo. A da bi u BiH imali bolji život i napravili neku pozitivnu promjenu, moramo prvo postati bolji i složniji ljudi. Mladi su tu i spremni su, treba ih samo adekvatno usmjeriti u pravom pravcu.

-Čime se Vedad bavi u slobodno vrijeme, ako ga uopće imate? Imate li neke hobije? 

-Pratim Ultimate Fighting Championship, čitam knjige i naučna istraživanja, putujem, pišem poeziju, volontiram, provodim vrijeme s prijateljima i porodicom… Dugo vremena sam bio primarno fokusiran na posao i stjecanje novih vještina, tako da mi je sada malo i teško navići se na malo opušteniji, normalnom čovjeku prikladniji, životni ritam. Pet godina samo radio 80 sati sedmično i ostatak vremena provodio istraživanja, što vjerujem da je u mom slučaju i bilo neophodno da bi došao tu gdje jesam, ali mi je zdravlje stradalo u procesu i sada sam više fokusiran, a i primoran da budem, na brigu o sebi i striktniju organizaciju vremena i prioriteta.

-Imate li neke planove za naredni period?

-Prvenstveno ću napraviti malu pauzu i odmoriti se uz porodicu i prijatelje. A s obzirom da je Block Insight sada dio drugog brenda i njihov menadžment preuzima vodstvo nad daljim razvojem i aktivnostima kompanije, moj plan je fokusirati se na potencijalnu uspostavu digitalne infrastrukture u Bosni i Hercegovini. U ovisnosti od interesa lokalnih institucija i potencijalnih partnera, te opće saradnje državnih organa, razmotriti ću i druge poslovne prilike i projekte.

-Imate li neku poruku na sve u BiH, a posebno mlade ljude?

-Vjerujte u sebe, sve je moguće uz rad, posvećenost i odricanje. Morate žrtvovati komfor i zabavu za napredak i prosperitet. Vrijeme za druženje i uživanje je uvijek tu, a trenutak koji vas dijeli od uspjeha je lako propustiti. Zato ne odustajte, koliko god puta nešto bezuspješno pokušali ili vam neki poduhvat djelovao nemoguće, znajte da je svaki sljedeći pokušaj potencijalni uspjeh za vas i vašu porodicu. Sreća je često samo sklop okolnosti prouzrokovanih našim odlukama i djelovanjem. Jedan trenutak je dovoljan da ostvarite svoje snove. Zato mislite i djelujte.

Netransparentnost Ujedinjenih naroda: Kako je UNDP dijelio milione dolara pomoći BIH za borbu protiv Covida (preuzeto sa portala Direkt)

https://www.direkt-portal.com/netransparentnost-ujedinjenih-naroda-kako-je-undp-dijelio-milione-dolara-pomoci-bih-za-borbu-protiv-covida/?fbclid=IwAR1-SMR3KKirtw83IFQJhxtCOfe6PRFR0VeDlSP_9nHKjcXdDQ4ifusuajw

Objavio portal Direkt,  25.12.2020, autor: Predrag Blagovčanin/Tačno.net

 

UNDP BIH je kroz program „Odgovor na Covid 19“ nabavljao medicinsku opremu na krajnje netransparentan način. Budžetskim sredstvima građana ove države, kao i donacijama za borbu protiv pandemije, ova međunarodna organizacija favorizirala je pojedine dobavljače te sklapala ugovore sa firmama koje su bile uključene u afere koje su obilježile ovu godinu.

 

 

Dešavanja sa milionskim nabavkama respiratora preko firme Srebrna Malina ili druge medicinske opreme preko fiktivnih firmi poput firme Patrio d.o.o. Visoko o čemu je portal Tačno.net pisao, bile su jedna od glavnih argumenta predstavnicima različitih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovina da UNDP-u prepuste odgovornost transparentnog trošenja donacija kao i budžetskih sredstava.

Podsjećamo, kao odgovor na pandemiju korona virusa UNDP BIH formira interni tim sa ciljem podrške vlastima i zdravstvenim institucijama Bosne i Hercegovine u nabavci lijekova, koordinaciji, procjeni ekonomskih i socijalnih efekata. Tako je UNDP BIH od marta ove godine nabavljao medicinsku opremu novcem različitih međunarodnih i domaćih donatora što po navodima ove organizacije predstavlja potvrdu uloge UNDP-a kao partnera za izvršavanje složenih zadataka u vrijeme krize.

Zaključno sa 15. decembrom ove godine, Vlade Posavskog kantona, Kantona Sarajevo, Srednjobosanskog kantona, Hercegovačko-neretvanskog, Zapadnohercegovačkog, Zeničko-dobojskog kao i Institut za javno zdravstvo RS-a te grad Doboj, uplatili su ukupno nešto više od 16 miliona KM za nabavku medicinske opreme.

Pored budžetskih sredstava Bosne i Hercegovine, UNDP raspolaže i sa 7 miliona eura pomoći Evropske unije našoj državi kao i donacijama Švicarske i Norveške vlade, donacijama Novartis pharma servisa u iznosu od 150.000 KM te vlastitim sredstvima u iznosu od 488.000 USD.

Čuj transparentno 

Kanton Sarajevo je dosad na račun UNDP-a prebacio 8,5 miliona KM. U aprilu ove godine premijer Mario Nenadić istakao je da javne nabavke treba u što većem broju kanalisati preko UNDP-a iz razloga efikasnosti, uštede i transparentnosti.

Međutim, sa ove vremenske distance evidentno je da je proces nabavki medicinske opreme vršen preko UNDP BIH nije donio uštede, a svakako ni transparentnost.

Krajem novembra portalu tačno.net obratila se grupa ponuđača na tenderima UNDP-a sa tvrdnjama da je proces nabavke kompromitovan sa ciljem favoriziranja pojedinih distributera medicinske opreme.

„UNDP je vršio nabavku kako je htio. Kriterijume je postavio onako kako su im rekli određeni dobavljači te su se mijenjali od postupka do postupka. Ako je neko bio registriran u Agenciji za lijekove BiH ili imao registrirano medicinsko sredstvo, tada je to zatraženo, a bilo je slučajeva kada su stavljani zahtjevi za koje se zna ko ih ima ili da u takvom postupku nemaju smisla. Ne zaboravimo da UNDP nema stručnjake za medicinska sredstva u organizaciji, već se oslanjao na dobavljače i njihove inpute, a ponekad od krajnjeg korisnika, što je jasno iz tendera i načina na koji su kreirani. Čak ni kriterijumi koji su opšta pravila, nisu morali biti ispunjeni. Niko od nas nikada nije mogao vidjeti ili saznati što nije dobio tender. Transparentnost UNDP-a je ravna nuli.“

Tragom ovih informacija, portal Tačno.net obratio se uredu UNDP-a sa zahtjevom za dostavu spiska dobitnika tendera kao i isplaćenih novčanih iznosa. Iz UNDP-a su dostavili link sa spiskom koji je u roku od 24 sata povučen.

U periodu od inicijalne komunikacije sa predstavnicima UNDP-a do danas, spisak dobitnika tendera u više navrata je modifikovan, uključujući i novčane iznose isplaćene za pojedinačne nabavke. Na naše pitanje iz kojih razloga svjedočimo konstantnim izmjenama, iz UNDP-a su odgovorili da je problem tehničke prirode.

Da ogranak ove međunarodne organizacije u Bosni i Hercegovini ima problem sa transparentnošću nabavki kao i očigledno određene tehničke probleme, govori i podatak da na zvaničnoj stranici UNDP-a možete naći dobitnike tendera u državama poput Hondurasa ili Zambije ali dobitnike tendera u Bosni i Hercegovini ne možete pronaći.

Izvor portala Tačno.net iz UNDP-a BIH koji, kako je naglasio, zbog sankcija ne može javno govoriti, ističe da je niz tendera namješten određenim dobavljačima.

„Postoji direktna komunikacija sa dobavljačima i direktno se kupovalo od njih ili su njihove specifikacije opreme navedene u tenderima. Određene stvari su se kupovale po mnogo većim cijenama od tržišnih. Imate tendere koji su bili otvoreni samo 2 sata kako bi prošao dobavljač koji je bio pripremljen da reaguje tako brzo jer je njegova specifikacija bila u tenderu. Ali ono što je zabrinjavajuće je da na svaki pokušaj ukazivanja na ove probleme, niko nije reagovao.“

Tako su se u određenim tenderima, u zavisnosti od nabavke, kao diskvalifikacioni element tražile prateće dozvole Agencije za lijekove i medicinska sredstva BIH ili godišnji promet ekvivalentan vrijednosti ponude. U drugim tenderima za medicinsku opremu to nije bio slučaj.

Na naše pitanje zbog čega su ovi eliminacioni faktori prisutni u određenim tenderskim dokumentacijama a u drugim ne, istakli su da UNDP koristi različite metode nabavke u zavisnosti od roba i usluga koje nabavlja.

„Procedure nabavke su dizajnirane i implementirane u skladu sa principima nabavke najbolje vrijednosti za novac, integritet, kompetitivnost te transparentnost. Sve specifikacije kao i kriteriji vezani za Covid-19 su pripremljeni u konsultaciji sa krajnjim korisnicima i zdravstvenim institucijama, kao i Svjetskom zdravstvenom organizacijom te UNDP ekspertima.“

Na naše pitanje koji eksperti su učestvovali u kreiranju tenderskih specifikacija za nabavku medicinske opreme nisu dali odgovor, obzirom da, kako su naveli, politika UNDP-a je da ne daje informacije o uposlenicima.

Također ističu da je UNDP u potpunosti posvećen pomaganju državama i stanovnicima, koristeći sredstava donatora i partnera maksimalno profesionalno.

„Odgovor na Covid-19 zahtijevao je rad na vrijeme kako bi se medicinske potrepštine dostavile bolnicama i zdravstvenim radnicima na prvoj liniji širom zemlje kako bi se spasili životi.“

Kome da se zahvalimo za „spašene živote“

Na stranici koja je u trenutku pisanja ovog teksta još uvijek dostupna, nalazi se spisak firmi koje su od marta do novembra ove godine dobile tendere za nabavku medicinske opreme.

Tako je UNDP BIH 23. marta potpisao ugovor sa firmom Cubicus d.o.o. Sarajevo u vrijednosti 114 hiljada dolara.

Upravo je ova firma bila učesnica niza afera, poput nabavke 40 respiratora za Univerzitetski Klinički centar Sarajevo u vrijednosti 3 miliona KM. Respiratori nikad nisu isporučeni. Također, Cubicus je u jeku pandemije isporučio i 20.000 testova Federalnoj upravi civilnih poslova po enormno visokoj cijeni od 1,3 miliona KM. Prema pisanju portala Žurnal.info u tom trenutku ova firma nije imala dozvolu Agencije za lijekove BIH.

 

Sa firmom Panta Rei Sarajevo UNDP BIH potpisuje dva tendera, prvi u maju a drugi u septembru ove godine. Ukupan iznos ugovora potpisanih sa firmom Panta Rei iznose nešto više od 140 hiljada dolara.

Podsjećamo, firma Panta Rei u žižu bh. javnosti dolazi početkom maja kada mediji objavljuju informaciju da je firma u vlasništvu Bariše Bejtovića, sina kantonalne zastupnice Bilsene Šahman, koja se bavila prodajom kolača, sklopila ugovor sa Federalnom upravom civilnih poslova za nabavku maski ukupne vrijednosti 52 hiljade KM. Sarajevsko Tužilaštvo u decembru ove godine donijelo je odluku o neprovođenju istrage protiv ove firme.

Također, UNDP BIH je preko ugovora sa firmom Licentis d.o.o. nabavljao lijek Favipiravir u vrijednosti 173 hiljade USD za potrebe bolnica i zdravstvenih centara u Sarajevu. Prema pisanju Fokus.ba portala ovaj lijek pojavio se u slobodnoj prodaji u sarajevskim apotekama po cijeni od 300 KM, mada kliničko ispitivanje nikada nije završeno.

Kao najznačajniji dobavljač Covid testova za UNDP pojavljuje se firma CEE MED u vlasništvu Medina Okića. Ova firma je u vremenskom periodu od marta do decembra, barem po zadnjem update-u zvanične stranice UNDP-a, potpisala 10 tenderskih ugovora ukupne vrijednosti od 1 milion i 244 hiljade USD odnosno cca 2 miliona KM.

Prema podacima poslovnog portala AKTA.ba ova firma ima godišnji promet od 260.000 KM i jednog uposlenog.  Indikativno, kriteriji poput godišnjeg prometa u tenderu nisu bili eliminacioni faktor za ovu firmu. Također postavlja se i pitanje i zarade ove firme na ugovorima potpisanim sa  UNDP-om.

CEE MED d.o.o. prema podacima Izdatih Saglasnosti za interventni uvoz za period 15.03.-31.05.2020.,  imala je tri uvoza testova za Covid. Prvi uvoz datira od 23. marta vrijednosti nešto više od 30.000 KM. Tri dana kasnije CEE MED uvozi drugi kontigent kitova za korona virus u vrijednosti od 52.000 KM. Početkom aprila ista firma uvozi 500 komada detection kitova za Covid ukupne vrijednosti 293.000,00 KM. Vrijednost ukupnog uvoza u ovom periodu iznosi  nešto više od 375 hiljada KM.

U istom periodu CEE MED testove prodaje UNDP BIH kroz tri tendera ukupne vrijednosti cca 785 hiljada KM.

Sa Medinom Okićem vlasnikom firme CEE MED d.o.o Sarajevo, uspostavili smo kontakt kako bi razjasnili razlike u cijenama od nekih 400 hiljada KM kao i sam način poslovanja ove firme sa UNDP-om. U odgovoru iz ove firme zahvalili su nam se na interesovanju ali su odbili da govore za portal Tacno.net konstatacijom da nemaju ovlaštenja UNDP-a da javno objavljuju poslovne podatke.

Najveća pojedinačna nabavka UNDP-a u proteklom periodu bila je nabavka 30 respiratora 14. aprila po cijeni od milion i 125 hiljada dolara. Tender za nabavku respiratora dobila je firma IDS-Zdrava sredina koja se inače bavi dezinfekcijom, deratizacijom i dezinsekcijom prostora.

Ova firma primarno surađuje sa javnim ustanovama. Od 2017. godine do danas, prema podacimaAgencije za javne nabavke, potpisala je 85 ugovora ukupne vrijednosti  285.000 KM.

U periodu od početka pandemije, IDS-Zdrava Sredina za Federalnu civilnu zaštitu nabavljala je zaštitne maske 30.000 komada za 58.000 KM te dezinfekcijsko sredstvo 11.616 komada „handy sept za ruke“ i 6.600 komada „dezi clean“ sredstva za dezinfekciju. Vrijednost ove nabavke iznosila je 308 hiljada KM.

Prema informacijama koje dolaze iz UNDP BIH u proteklom periodu potpisali su direktne sporazume u vrijednosti ispod 2 miliona dolara.

Tender za nabavku respiratora kupljenih od firme IDS Zdrava Sredina nismo uspjeli pronaći.

Postavlja se pitanje kako je IDS Zdrava sredina bez servisera, ovlaštenja od strane proizvođača i osoblja za instalaciju ovih respiratora dobila tender UNDP BIH u vrijednosti od milion i 125 hiljada dolara?

Odgovore na naša pitanja vezano za poslovanje ove firme do objave ovog teksta nismo dobili, a direktor IDS Zdrave sredine, Tarik Vatreš nije odgovorio na naš poziv za razgovor.

Edis Arifagić i Mario Nenadić (Foto: press KS)

Edis Arifagić, nekadašnji menadžer Programa opravka od poplava, današnji šef Programa za lokalni razvoj, istakao je da je zadovoljan dosadašnjim poslom nabavki medicinske opreme. O pojedinačnim nabavkama nije mogao razgovarati. Negirao je bilo kakvo favoriziranje ponuđača na tenderima UNDP BIH, pravdajući odobravanje tenderske dokumentacije timovima ove organizacije u Istanbulu i New Yorku.

Od zaraženih malina do Odgovora na Covid-19

U periodu od 2014. godine do 2016. godine prema pisanju medija kao i internim izvještajima UNDP BIH kroz projekat „Odgovor UN-a na poplave u BIH“ donirao je maline zaražene bakterijskim rakom korijena. Zbog ovog propusta niz poljoprivrednika doživio je astronomske gubitke obzirom da je nakon sadnje zemljište ostalo kontaminirano za periodu od 5 godina.

„Uložio sam dosta truda. Uveo sam navodnjavanje, uzeo pozajmicu da kupim štapove, žicu. Proveo sam 2 godine orajući i kopajući – ovo je katastrofa. Takođe sam uzeo kredit za maline u vrednosti 3000 m2 . Ovaj kredit je 10.000 maraka sa kamatnom stopom od 17%. Mogu vam to i dokazati. Molim vas da me posjetite na gazdinstvu. Moja porodica je vrlo nezadovoljna. Takođe sam morao da kupim parcelu i da je prilagodim poljoprivrednim aktivnostima, što je bilo značajno ulaganje. Razočaran sam u UNDP Sarajevo zato što osećam pritisak sa njihove strane, jer sam pripremio tužbu zbog zagađenosti zemljišta i gubitka prihoda u protekle 2 godine. Umjesto da dobijem maline za 4000 m2, a pripremio sam zemlju za tu količinu, dobio sam sadnice maline za 3000 m2, odnosno sadnice Polke za 1500 m2 i sadnice Mikera za 1500 m2 . Svega 1% sadnica Mikera je bilo plodonosno, te više ne vjerujem nikome“, navod iz službenog izvještaja.

Afera oko zaraženih malina nikada do kraja nije rasvijetljena niti su nadležni koji su dopustili ovakav propust odgovarali ali ono što je začuđujuće je da UNDP BIH iz ove afere nije izvukao pouke.

Upravo to vidimo na UNDP-om programu „Odgovor na Covid-19“ koji obiluje nabavkama koje su vršene na krajnje netransparentan način. Ironija čitave priče ogleda se upravo u podatku da će predstavnici ove međunarodne institucije uskoro organizovati tribinu o transparentnosti javnih nabavki ili iskazati zabrinutost za stepen korupcije u Bosni i Hercegovini. Međutim i UNDP BIH snosi dio odgovornosti. Jer ovaj put nisu u pitanju zaražene maline nego kako i sami tvrde u pitanju su ljudski životi.

 

 

 

 

 

Zamjenika ambasadora optužuju za teške malverzacije Crnadak naredio hitno vraćanje Bitange u BiH zbog afere u Ambasadi u Teheranu (BLIN, 01.02.2018.)

 https://banjalukain.com/clanak/171884/crnadak-naredio-hitno-vracanje-bitange-u-bih-zbog-afere-u-ambasadi-u-teheranu

 O tome da je MVP-u Igor Crnadak naložio, kako kažete, da me za početak vrati u sjedište sam saznao od Vas. Ako je to istina, onda bi za to trebao imati i dobre razloge i argumente, a ako ih nema, to sve govori o radu MVP BiH, naveo je, između ostalog, Bitanga u svojim opširnim odgovorima

 

Izvor: Nezavisne.com

 

Ambasadu BiH u Iranu posljednjih mjeseci drma velika afera koja je kulminirala teškim optužbama ambasadora Kemala Muftića prema svom zamjeniku Satku Bitangi, nakon čega je ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak naložio hitno vraćanje Bitange u BiH!

 

 

Prema dokumentu koji je u posjedu "Nezavisnih", Muftić je optužio Bitangu, inače savjetnika u Ambasadi BiH u Teheranu, za teške malverzacije i zloupotrebe položaja, što bi, ukoliko se sve pokaže tačnim, moglo proizvesti velike posljedice po MVP BiH, odnose BiH i Irana, ali i samog Bitangu.

 

U pismu Muftić navodi kako je uvidom u elektronsku poštu Ambasade BiH u Teheranu uočio da je Bitanga njegov raniji dopis u sjedište MVP BiH "uzeo iz arhiva, na njemu dopisivao svoje komentare, stavio štambilj Ambasade, te ponovo poslao u sjedište."

 

"Ovo je nedopustivo korištenje službenih dokumenata i njihovo falsifikovanje. Posebnu težinu ima neovlaštena upotreba štambilja Ambasade, koji se nalazi u posjedu savjetnika Bitange i koji je više puta uzurpirao pravo njegovog korištenja", navodi Muftić u pismu upućenom sjedištu bh. diplomatije.

 

Najteža njegova optužba je da Bitanga "vodi paralelne diplomatske aktivnosti u vidu njegova dva neodobrena putovanja u UAE u novembru i decembru 2017. godine".

 

"Ovo ima posebnu težinu kada znamo da Iran sa svojim susjedima ima izuzetno loše odnose. U to spada i naglašeno druženje s predstavnicima ambasada nekih od ovih zemalja, objavljivanje na javnim mrežama ovih fotografija. To se može smatrati porukama koje Iranu šalje BiH. Dosadašnja šutnja administracije ohrabruje ovako ponašanje", upozorava Muftić.

 

Na kraju pisma on zahtijeva od MVP BiH "da ovakvo ponašanje Bitange, koje smatra nedopustivim", ispitaju i donesu odluku koja je ranije predložena (o njegovom povlačenju u sjedište).

 

Ministar Crnadak u izjavi za "Nezavisne" ističe da sukob između Muftića i Bitange dugo traje.

 

"Nakon optužbi koje su iznesene i nakon odlaska naše revizije na lice mjesta i napravljenog izvještaja, ja sam dao nalog da se Bitanga povuče i vrati u sjedište", potvrdio je Crnadak za "Nezavisne".

 

Na pitanje da li će MVP poduzimati druge mjere, s obzirom na ozbiljnost optužbi i ukoliko se one pokažu tačnim, odgovorio je da se Bitanga najprije mora vratiti u BiH.

 

"Ako se pokaže da ima stvari koje zahtijevaju i drugu vrstu akcija, MIP će ih sigurno poduzeti. Niko neće i ne smije biti zaštićen", zaključuje Crnadak.

 

Podsjećamo, "Nezavisne" su ranije objavile da je MVP početkom decembra 2017. hitno poslao reviziju u Ambasadu u Iranu zbog informacija o zloupotrebama u vezi sa korištenjem dnevnica za putovanja, isplaćivanjem plaća i velikim personalnim sukobom ambasadora i njegovog zamjenika.

 

Nakon toga se pismom redakciji obratio Bitanga, koji je pokušao da demantira dio iznesenih navoda.

 

"Nezavisne" su i juče željele da dođu do njega bezuspješnim pozivima na brojeve Ambasade u Teheranu (na koje se niko danima ne javlja).

 

Na kraju nam je odgovorio na pitanja mailom, u kojima najprije navodi "da su svi pečati Ambasade svima dostupni", te kako nije falsificirao "nijedan dokument u svom životu, a pogotovo ne Ambasade".

 

Za "paralelne diplomatske aktivnosti" kaže da mu nije jasno šta to znači, ali priznaje da je tačno da je boravio u UAE, "ali na svadbi sina šeika Taleba bin Saqr Al Qassimia", za kojeg tvrdi da je veliki prijatelj BiH.

 

Također, Bitanga priznaje da je bio kratko i u UAE tokom novogodišnjih praznika, "kada je ambasador bio na turističkom putovanju sa suprugom, u vrijeme kad su počele demonstracije u Iranu", navodeći da je ambasador samo nastavio svoj odmor.

 

Priznaje i da se, osim sa mnogim diplomatama, "druži ponekad i s otpravnikom poslova UAE u Teheranu", ali kaže da u tome ne vidi ništa sporno.

 

U svojim odgovorima on tvrdi kako je već pet mjeseci izložen mobingu od strane ambasadora, te da je od sjedišta tražio instrukcije.

 

"O tome da je MVP-u Igor Crnadak naložio, kako kažete, da me za početak vrati u sjedište sam saznao od Vas. Ako je to istina, onda bi za to trebao imati i dobre razloge i argumente, a ako ih nema, to sve govori o radu MVP BiH", naveo je, između ostalog, Bitanga u svojim opširnim odgovorima.

 

(Nezavisne.com, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)

 

MOJI DRAGI PRIJATELJI - ERIC NELSON I FILIPPO TATTONI - MARCOZZI (Satko Bitanga, Facebook javna objava, 25. decembar, 2020.)

 

Satko Bitanga is feeling blessed in Sarajevo, Bosnia and Herzegovina.

25 D0eoc26nsember6 26f01tre2908i  ·

MOJI DRAGI PRIJATELJI - ERIC NELSON I FILIPPO TATTONI - MARCOZZI

Ambasadora Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini NJE. Erica G. Nelsona upoznao sam 2006. godine u Minhenu. U to vrijeme ja sam bio generalni konzul BiH u Minhenu, a Eric Nelson je nekoliko mijeseci nakon mene postao generalni konzul SAD u glavnom gradu Bavarske.

Sjećam se dobro i našeg upoznavanja i prvog susreta. Ja sam već nekoliko mjeseci bio u Minhenu, a Eric je tek stigao i imao je prvo svoje javno obraćanje i predavanje u „Ameriken Haus“ u ovom gradu. Mislim da sam ja bio jedini generalni konuzul koji je prisustvovao tom događaju. Bilo je vrlo interesantno predavanje, pa sam sačekao da se završi, kako bih mu čestitao i poželio dobrodošlicu, ugodan boravak i uspješan diplomatski rad.

Tako je i bilo, upoznali smo se nakon završetka manifestacije. Zaželio sam mu dobrodošlicu u Minhenu i Bavarskoj, kurtoazno smo razmijenili nekoliko rečenica na njemačkom jeziku, jer Eric odlično, pored svoga maternjeg jezika, govori njemački, zatim španski, italijanski i još neke jezike. Pozdravili smo se, te razmijenili i brojeve telefona i tako je počelo naše dugogodišnje poznanstvo i prijateljstvo koje traje sve do sada. Inače, NJ. E. Eric Nelson je dugogodišnji profesionalni i vrlo uspješni američki diplomata.

Ubrzo nakon toga smo se vidjeli na jednom od diplomatskih prijema, te me je Eric tada upoznao i sa svojim dugogodišnjim partnerom Filippom Tattoni-Marcozziem, rođenim Italijanom. Nakon toga smo se često viđali, uglavnom na brojnim prijemima, te smo uspostavili na početku vrlo korektne i profesionalne odnose. Nakon izvjesnog vremena to je prešlo u druženje i prijateljstvo, a koje traje sve do danas. Često smo se u to vrijeme viđali na diplomatskim i drugim prijemima, raznim manifestacijama, izložbama, koncertima, pa smo uskoro prešli na TI, tako da su oni postali i ostali za mene samo Eric i Filippo, a ja za njih Satko.

Posebno pamtim kada me je Eric pozvao tokom mjeseca Ramazana u svoju rezidenciju, jer je organizirao iftar samo za dvojicu generalnih konzula (BiH i Turska), nekoliko udruženja i prijatelja, a kao specijalni gosti na tom iftaru bili su tadašnji američki ambasador u Berlinu i više ministara iz bavarske vlade. Eric je organizirao sve baš kako treba i po islamskim propisima, a tom događaju prisustvovao je i moj prijatelj hafiz dr. Benjamin ef. Idriz. Od tada su i njih dvojica postali poznanici, a kasnije i dobri prijatelji. Poslije toga, Eric sa svojim saradnicima iz Konzulata, moja porodica i ja smo bili Benjaminovi gosti u Islamskom centru u Penzbergu, kada je on organizirao iftar za svoje džematlije, predstavnike svih religijskih zajednica i zvaničnike Penzberga. Tom iftaru i sličnim drugim događajima prisutvovao je i Filippo, jedan predivan, kulturan, ljubazan, veseo i vrlo obrazovan čovjek. U Minhenu su Eric i Filippo upoznali i moju suprugu Narcisu i kćerku Kanitu.

Odlično se sjećam i drugog iftara, koji je Eric ponovno organizirao u svojoj rezidenciji, kada sam se nakon njega i ja obratio sa pozdravnim govorom prisutnim zvanicama. Ne mogu zaboraviti njegovu tada izgovorenu pozdravnu rečenicu: „Amerika je i zemlja muslimana i zato pored božićnog prijema, uvijek organiziram i iftar za muslimane i druge prijatelje.“

U lijepom sjećanju mi je je, pored mnogih naših zajedničkih susreta, druženja i kontakata, ostala i privatna večera čiji je domaćin bio Eric, gdje sam, uz njegovu saglasnost, pozvao kao moga gosta akademika dr. Enesa Karića, koji je u to vrijeme bio gost predavač na LMU u Minhenu.

Ja sam se vratio iz Minhena u BiH u maju 2009. godine, a Eric je nakon nekoliko mjeseci završio svoj mandat u Minhenu, te je nakon toga radio kao diplomata u drugim državama i u Washingtonu.

O tome da je Eric imenovan za ambasadora SAD u BiH saznao sam od moje supruge koja je tu vijest vidjela na TV. Bio sam obradovan i sretan da ću biti u prilici da se nakon skoro 10 godina opet vidim sa mojim prijateljima. I tako je i bilo. Naš prvi susret je bio ubrzo, nakon njegovog dolaska na poziciju ambasadora SAD u Sarajevo, na jednom prijemu u Domu Armije. Sa Ericom je bio i Filippo. Zaista smo sva trojica bili obradovani da se vidimo nakon toliko godina i to u Sarajevu. Od tada traju naša druženja i susreti.

Posebno mi je bilo drago da su Eric i Filippo prihvatili moj poziv, kada sam u restoranu „Galija“ u Sarajevu slavio svoj 59-ti rođendan, a gdje su bili prisutni moja supruga i sin Kemal. A ganuo me je skoro do suza kada mi je u decembru 2019. godine iz SAD, gdje je u to vrijeme bio, izrazio saučešće povodom smrti moje majke. Nažalost, nekoliko mjeseci kasnije umrla je i Ericova majka.

Od tada imamo povremene kontakte, jer Eric kao američki ambasador u BiH ima previše obaveza i susreta, a ja ne želim da ga ni na koji način remetim u njegovom poslu. Ali, mi nikada ne zaboravimo da jedni drugima

čestitamo

rođendane, razne praznike, kao i da dijelimo neke teške, ali i lijepe privatne trenutke koji nam se svima dešavaju.

Zadnji naš duži susret bio je u septembru ove godine kada mi je Eric došao u privatnu posjetu u Hercegovinu. Proveli smo tada nekoliko sati u opuštenom druženju pored rijeke Krupe u Hutovom blatu, vozili se čamcem i uživali u ribljim specijalitetima. Nažalost, Filipo je tada bio u Italiji, ali se nadam da će uskoro njih dvojica biti opet moji dragi gosti u mome rodnom kraju u Hercegovini. Sada Eric dosta dobro razumije i priča i naš bosanski jezik, pa često u našim razgovorima koristimo tri jezika, engleski, njemački i bosanski.

Diplomatija nije samo stroga profesija i ozbiljan posao, kao i zastupanje interesa države koju predstavljate u inostranstvu. Pored toga, diplomatija je i upoznavanje raznih ljudi, drugih običaja i kultura tokom posla u inostranstvu. Čitavo vrijeme diplomatskog rada bilo gdje u svijetu svi mi upoznamo i sretnemo puno važnih ljudi, od predsjednika, ministara, stranih diplomata, do biznismena, umjetnika i običnih ljudi, ali samo sa nekima od njih postaneš i ostaneš pravi prijatelj, bez bilo kavog interesa.

Eric i Filipo su bili i ostali prije svega moji dobri i dragi prijatelji, a posebno sam sretan što su trenutno obojica u mojoj zemlji BiH, jer njih dvojica rade odlično svoj posao, kako u interesu SAD, tako isto i u interesu naše države i svih njenih naroda i građana, bez obzira na njihovu naciju, religiju i svjetonazor. Možda sam i ličan, ali po mome mišljenu Eric je do sada najbolji i najaktivniji ambasador SAD u našoj zemlji. A normalno, u svemu tome veliku pomoć i podršku ima od Filippa.

Poštovani moji prijatelji, drag Eric, dragi Filippo koristim ovu priliku da vama i vašim porodicama

čestitam

Božić i zaželim vam dobro zdravlje, puno sreće, uspjeha u radu i sve najbolje u Novoj 2021. godini.

Do skorog viđenja u Sarajevu ili u Hercegovini pozdravljaju vas vaši prijatelji iz BiH Narcisa, Kanita, Kemal i Satko.