Blog containing a database of articles, reports, blogger's notes and photos of Bosnia and Herzegovina and Balkans region. The compilation and material was created by Aleksandra Miletić-Šantić, a lawyer, social scientist, human rights activist, journalist and interpreter.
Knjižica od 30-ak stranica "Bojište u Kruševu kod Mostara" nastala je u koautorstvu PD VI. bojne i Mjesne zajednice Kruševo, a objavljena je 26. listopada 1994. godine.
Knjižica se bavi događajima u Kruševu i Mostaru u periodu od 1990. do 1992. godine.
U Bosni i Hercegovini se oficijelno govori o ratu 1992-95, i obično se za početak rata u Mostaru vezuju dva događaja - dolazak rezervista JNA 19. rujna 1991. na Bišće Polje kod Mostara (prije referenduma o nezavisnosti BiH 29. veljače do 1. ožujka 1992.), ili još uvijek neistražena eksplozija cisterne ispred vojarne JNA Sjeverni logor 3. travnja 1992.
Imajući u vidu da je knjižica objavljena 1994. i da govori o vrlo značajnim sukobima koji su otpočeli 1990. i vodili ozbiljnim pregovorima koji su se odvijali u Mostaru, ona baca u potpunosti novo svjetlo na ratne događaje u BiH.
Naime, u knjižici se navodi:
"Sukobi su otpočeli ranije. Tako su tenkovi jugoarmije napustili Sjeverni logor u Mostaru 17.06.1990. godine i nekoliko dana prolazili kroz općine zapadne Hercegovine. Prošli su kroz Široki Brijeg, Posušje, Grude, Ljubuški, Čitluk, da bi u Kruševu, kod Ćorića kuća, došlo do incidenta. Kolona tenkova naišla je na Selištane na ulazu u selo, mještane koji su se vraćali iz vinograda na traktoru i nisu se htjeli ukloniti nailazećim tenkovima. Verbalni sukob je trajao gotovo dva sata! Na kraju je tenkovska kolona produžila prema Mostaru."
Iznimno su zanimljiva događanja koja su uslijedila nakon ovog incidenta, počev od formiranja Kriznog štaba Kruševa, prislušnog i osmatračkog centra Krivodol, ulogu ovog centra za Hrvatsku, kao i uloge kriznog štaba u naoružavanju i organizaciji prosvjednih skupova u Mostaru.
Between August 2018 and June 2022, Albania, Bosnia and Herzegovina, Kosovo and North Macedonia have publicly and voluntarily repatriated at least 217 Islamic State-affiliated individuals previously detained by Kurdish-led forces in Syria. Of those repatriated, 132 were minors and 54 were women.
A total of 31 Islamic State-affiliated male individuals were repatriated and put on trial.
Court documents in various cases confirm that in joining the Islamic State these foreign terrorist fighters (FTFs) acted with premeditation and as part of a group of likeminded individuals, or in coordination with jihadist networks operating between the Western Balkans andSyria, sometimes linked to elements of the Western Balkans diaspora in Europe.
The convictions handed down by the courts continue to border on the minimum prison term provided for in the criminal codes and are significantly lower than the average prison term in the EU.
Most repatriated FTFs are set to be released from prison between 2023 and 2025.
Ko sve strahuje od novih hapšenja: Do koga će Sky istraga stići?
Sve krenulo od privođenja Bojana Cvijetića, bivšeg
savjetnika Dragana Mektića, Keljmendijeva grupa ostvarivala kontakte s
osobama u pravosuđu, kako su tajni podaci OSA-e završili kod kriminalaca
Hapšenje Roberta Radonjića, šefa ureda Obavještajno-sigurnosne
agencije (OSA) u Banjoj Luci, ali i Nedeljka Lubure, glavnog inspektora
MUP-a RS, izazvalo je pravu paniku u policijsko-tužilačkim redovima, ali
i članovima narkomafije koji su koristili Sky aplikaciju, imali
policijsku zaštitu i pri tome dogovarali trgovinu narkoticima!
Ozbiljni dokazi
Da Tužilaštvo BiH, koje je putem međunarodnih partnera, američkog
FBI-ja i Europola dobilo podatke o članovima bh. narkomafije, ima
ozbiljne dokaze, govori i podatak da su pohapšeni i pojedinci na
rukovodećim pozicijama u policijskim agencijama, ali i njihovi pomagači.
No, ovo je tek vrh ledenog brijega. Pitanje je ko je sljedeći na redu
i ko je od članova narkomafije još imao pomagače u policijskim, ali i
pravosudnim krugovima.
Inače, klupko se počelo odmotavati hapšenjem Bojana Cvijetića,
savjetnika Dragana Mektića, bivšeg ministra sigurnosti BiH. Cvijetićeva
grupa švercovala je, prema navodima Tužilaštva, kokain iz Srbije i Crne
Gore u BiH, a zatim zemlje EU, na čemu je u posljednje dvije godine
zaradila više od 11 miliona KM.
Cvijetiću i članovima njegove narkogrupe do sada je blokirana imovina u vrijednosti od 10 miliona KM.
Vjeruje se da je uhapšeni Radonjić bio član Cvijetićeve grupe,
kojem je dao i povjerljive podatke OSA-e koji su pronađeni u
Cvijetićevom sefu nakon hapšenja.
Zajedno s Cvijetićem, koji je u kućnom pritvoru mjesecima, uhapšeni
su i Aleksandar Nikolić te Petar Dukić, ali i pripadnici MUP-a RS. Do
sada su zbog aplikacije Sky pala i dva granična policajca Vladan
Kovačević i Miloš Lukajić.
Ranije su uhapšena i dva pripadnika
Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, koji se dovode u vezu
sa švercom narkotika Miloš Nikolić i Miloš Popovac. Prema nalogu
Tužilaštva, uhapšen je i sudija iz Bijeljine Jovan Savić, koji je
kriminalcima dojavljivao informacije.
Osim toga, raspisane su brojne potjernice, među kojima su i one
za ubicama i mafijašima poput Milivoja Lovrenovića Čaruge i njegovog
sina Dušana, koji su osumnjičeni u predmetu “Storage”. I oni se dovode u
vezu s Cvijetićem i njegovom ekipom.
Četiri policajca
Prije mjesec su pohapšeni i Elvis Keljmendi, Anel Sejfović i Ajlin
Ahmić, koji su, također, koristili aplikaciju Sky, a bavili su se uvozom
heroina i kokaina, na kojem su zarađivali stotine hiljada eura. Svi su
putem ove aplikacije dogovarali brojne nezakonitosti.
Tužilaštvo je prije nekoliko dana na ročištu za produženje pritvora
saopćilo da je Keljmendijeva grupa imala kontakte i sa zaposlenima u
pravosuđu i policiji, što je sada poseban dio istrage.
Indikativno je, također, da su se više od deceniju krili pravi
zaštitnici Keljmendija, a da Osman Mehmedagić, kao direktor OSA-e, ni
Nasera ni Elvisa nikada nije želio proglasiti prijetnjom po nacionalnu
sigurnost, što je isključiva nadležnost direktora.
Pripadnici SIPA-e nedavno su, također prema nalogu Tužilaštva BiH,
uhapsili Milana Matkovića, jednog od najtraženijih narkodilera s Balkana
koji je bio na potjernici, a uredno je živio u Trebinju i upravljao
noćnim klubovima. I on je, vjeruje se, imao zaštitu u policiji.
Do sada su MUP-ovi RS i KS, ali i SIPA i FUP, prema nalogu
Tužilaštva BiH, uhapsili više od 40 osoba koje se dovode u vezu s
aplikacijom Sky.
Međutim, hapšenjem Radonjića i Lubure, koji su pritvoreni, počeo
se stezati obruč oko nalogodavaca ovih krivičnih djela i onih koji su
znali za ove nezakonite radnje, a nisu ih prijavili.
Sklonjena tužiteljica Kajmaković
Početkom prošle sedmice je odlukom v. d. glavnog tužioca Milanka
Kajganića, koji je preuzimanjem ove funkcije pokazao novu snagu
Tužilaštva BiH, tužiteljica Diana Kajmaković premještena s pozicije
šefice Odjela za korupciju u Odjel za ratni zločin.
Prije toga Kajmaković je sklonjena iz tužilačkog tima koji je radio
na Sky predmetima, s obzirom na to da su tokom komunikacije određene
osobe spominjale njeno ime. Za sada nema dokaza da je Kajmaković
direktno upletena u ovu aferu iako novinar Slobodan Vasković tvrdi
drugačije.
Šta je otkrio Slobodan Vasković
Ugledni istraživački novinar Slobodan Vasković navodio je ranije u
svojim tekstovima da će Cvijetić biti uhapšen i pritvoren. On je
mjesecima prije hapšenja otkrivao njegove rabote. Osim toga, Vasković je
najavio i hapšenje grupe Elvisa Keljmendija, ali i objavio poruke
između njega i članova narkogrupe u kojima se spominje ime Osmana
Mehmedagića Osmice, direktora OSA-e.
Vasković u svojim tekstovima mjesecima tvrdi da je Elvisu
Keljmendiju šef Mehmedagić i da ga je Osmica godinama štitio od
procesuiranja. Zanimljivo je da to direktor OSA-e još nije negirao.
Timom rukovodi Bojana Jolović
Na čelu tužilačkog tima koji radi na predmetima Sky aplikacije
imenovana je nedavno tužiteljica Bojana Jolović. Ona je na ovoj poziciji
zamijenila Kajmaković, koja je sklonjena iz tužilačkog tima i pod
istragom je.
Jolović sada vodi tim od sedam tužilaca koji uspješno raskrinkava
kriminalne grupe koje su putem Skya dogovarale šverc narkotika, oružja,
ali i pripremale likvidacije.
Elvis Keljmendi: Zovite Osmicu
Elvis Keljmendi, kada su ga specijalci MUP-a hapsili zbog sumnje da
je prijetio novinarima „Avaza“, glasno je pred svjedocima vikao:
”Pustite me, ja sam Osmicin čovjek, zovite Mehmedagića, morate me
pustiti”, što se na kraju i dogodilo.
U Srbiji pao Belivuk, u Crnoj Gori Medenica
Dešifriranje aplikacije Sky dovelo je i do hapšenja u Srbiji i Crnoj
Gori. Još lani je pohapšena grupa Velje Nevolje Belivuka, protiv kojeg
je podignuta optužnica. Zbog veza s njim i Darkom Elezom mjesecima je
bila pritvorena i bivša sekretarka MUP-a Srbije Dijana Hrkalović.
Uhapšen je ponovo i Darko Šarić. U Crnoj Gori su pohapšene na desetine
policajaca. U pritvoru je zbog Sky aplikacije i bivša predsjednica
Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica.
Politički analitičar Nedžad Latić tvrdi da koalicija SDA,
HDZ-a BiH, DF-a, SDS-a, PDP-a i NDP-a nema snagu, niti kapacitet da
realizuje ciljeve i zadatke koje je kroz njemačko-britansku inicijativu
pred BiH postavila EU.
Napomenuvši da je
upravo zbog toga zagovarao "veliku koaliciju" na nivou BiH, Latić je
istakao da se sa današnjim danom ispostavilo da je bio apsolutno u
pravu.
"Da većina sarajevskih medija nije pristrasna i da nisu
gušili zagovornike ovakve koalicije sigurno bih imao više
istomišljenika, jer uopšte nije bilo teško uočiti slabosti i 'šupljine'
ove koalicije koju je kreirao Bakir Izetbegović, te predvidjeti kopals i
ćorsokak u koji je ušla", rekao je Latić Srni.
Na pitanje koji su, prema njegovom mišljenju, stvarni
motivi odustajanja lidera DF-a Željka Komšića od formiranja Vlade
Federacije BiH /FBiH/, Latić je upozorio da Komšić ima dvojicu vrlo
konfliktnih "lijevih jastrebova" - Emira Suljagića i Reufa Bajrovića,
koji imaju vrlo iritantnu političku retoriku.
"Sam Komšić slovi kao političar 'kratkog fitilja' i
sklon je da reaguje pod afektom. Mislim da je na to računao smireni
/predsjednik HDZ-a BiH Dragan/ Čović koji je nevoljno prihvatio savez
SDA sa DF-om", kaže Latić, navodeći da je probleme donijela i "bura iz
Hrvatske", jer je Čović "dobio snažno zaleđe" nakon pobjede Kolinde
Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima i nakon što je porastao
rejting HDZ-a Tomislava Karamarka.
Latić tvrdi i da iza DF-a "stoje" Haris Silajdžić i Stjepan Mesić, te Mujo Selimović, vlasnik "Sarajevske pivare".
"Aktiviranjem priče o alternativnom gasovodu sa Krka,
kojeg bi finansirala vlada iz Katara, a što su izlobirali Silajdžić i
Mesić kao odgovor na gašenje 'Južnog toka', kojeg je forsirao
/predsjednik Republike Srpske/ Milorad Dodik, trebalo je uticati i na
geopolitičku poziciju BiH na način da se udalji od ruskog uticaja",
pojasnio je Latić.
Prema njegovom mišljenju, radi toga je Komšić tako
promptno reagovao na izjavu lidera HDZ-a Tomislava Karamarka kojom se
podržava Čovićeva ideja federalizacije BiH, a potom naprasito napustio
sastanak gdje su se samo trebale raspodijeliti fotelje.
Latić je upozorio da su sarajevski mediji suviše
"pojednostavili priču" tako što su personalizovali politiku i političke
opcije do te mjere da su stvorili animozitet prema Čoviću i Dodiku kao
"razbijačima" BiH, te doveli do toga da je "ravno izdaji" svako
mišljenje ili stav koji bi bio alternativa SDA i DF-u, odnosno SDS-u,
PDP-u i NDP-u.
"Čović, koji je osvojio apsolutnu većinu hrvatskih
glasova, prihvaćen je kao 'nužno zlo', inače bi radije prihvatili
/lidera HDZ-a 1990/ Martina Raguža. Sada ni SDP, a posebno SBB BiH ne
smiju ni pomisliti da se kanididuju kao alternativa", navodi Latić.
Čak i kada bi se Komšić "vratio u igru", Latić očekuje tenzije, pa čak i "dramu unutar sadašnjih članica koalicije".
"Isti lobisti, poput Fondacije 'Konrad Adenaur', koji
su lobirali za rušenje takozvanog 'Aprilskog paketa', danas stoje iza
ove koalicije. Tako da se bojim da je i međunarodna zajednica
podijeljena i da se EU našla u pat-poziciji ako bi i željela eventualno
intervenisati da se dođe do jedinog realnog rješanja, a to je formiranje
`velike koalicije` kakvu sam zagovarao", zaključio je Latić.
Danas je treći dan Hadžijskog bajrama, u kojem se vrši treće simbolično kamenovanje šejtana na Mini. Obzirom na današnje složeno stanje muslimana kod kuće i u svijetu, čini mi se da je taj čin najvažniji čin hadža. Nisu samo neke središnje muslimanske države ("krvavo") međusobno posvađane, već su i neke muslimanske zajednice u svijetu ostavljene na milost i nemilost njihovim dušmanima poput Rohingya muslimana u Arakanu, Mijanmar (pogledaj link ispod da se bolje upoznaš s ovim problemom).
Zaista, muslimani moraju otjerati šejtana iz sebe i od sebe, ali ne simbolično, već stvarno.
Nažalost, zločudni šejtan je previše uzeo maha u širenju loše volje i među nama - muslimanima-Bošnjacima.
Razumljivo, za Bajram su nam puna usta ljubavi, sloge i jedinstva. Puna su nam usta, ali srca kao da su nam prazna te ljubavi, sloge i jedinstva. A šta nam ostaje ako nam toga nestane. Ostaje nam ništa osim da ih gledamo kako nam otimaju bosansku hižu. Jučer se nadvio strašni cunami nad bosanskom hižom iz Beograda i Zagreba. Jučer se dogodio antibosanski politički mobing, kakovog Bosna ne pamti od agresije i Genocida. Beograd je javio da sprema srpsku deklaraciju o spašavanju srpskog kulturnog prostora uz napomenu da im samo Bošnjaci (Bakir Izetbegović) stoje na tom putu. Jučer je u Sarajevu ustoličen novi mitropolit dabrobosanski episkop Hrizostom. Niko iz Srpske pravoslavne crkve nije bio na bajramskom prijemu kod Reisu-l-uleme...
Jučer, drugoga dana Kurban bajrama, premijer Hrvatske je bio u posjeti Sarajevu, ne bih rekao da nam čestita Bajram, već da nam pokaže koliko nas ne poštuje i koliko je bosanska politika nebitna za izgradnju Peljaškog mosta. Dragan Čović se ovih dana naslađivao izjavom da mu mišljenje Bakira Izetbegovića nije bitno.
Sve je manje patriotskih bosanskih medija. Sve više je onih koji su u službi hrvatsko-srpskog dogovora ili srpsko-hrvatskog ugovora u kojem bosansko mišljenje nije bitno. Dodik samo što kahne a Čović samo što dahne neki "bosanski" portali to odmah uhvate da im mudrost ne pobjegne, posebno ona koja na Bosnu pljuje. Bitno je samo ono oko čega su se njih dvojica dogovorili: Cvetković-Maček, Tuđman-Milošević, Dodik-Čović.
A šta je s Bošnjacima/Bosancima u međuvremenu. Bošnjaci/Bosanci su u međuvremenu posovađani po svim šavovima. U politici niko niskim ozbiljno ne razgovara. Kao da se ništa ne događa oko Bosne i protiv Bosne. U nekim "bosanskim" medijima otvaraju se ratne teme, iznose se lažni podaci, koji ugrožavaju bosanski nacionalni i državni suverenitet i bosansku nacionalnu sigurnost. Umjesto revizije za osudu Genocida nad Bošnjacima pred međunarodnim sudom u Hagu protiv Srbije, neki među nama pokreću reviziju ratnih događaja u kojima su bosanski momci, loši momci ili su u najmanju ruku loši kao i svi ostali, koji su činili ratni zločin u Bosni. Nije li to paradoksalno da dok bosanski susjedi štite svoje pravosnažno osuđene ratne zločince, koji su počinili ratni zločin protiv Bosne, dotle se u nekim medijima svakodnevno nameće lažna krivnja bosanskim borcima za slobodu Bosne. Takav odnos prema vlastitim nacionalniim i moralnim vrijednostima nije zabilježen nigdje u svijetu. Takva samoubilačka pamet ne postoji nigdje.
I dok neki Bošnjaci/Bosanci pravdaju političku podjelu borbom za vlast, drugima ne može u glavo stati zašto je došlo do podjele u Saboru Islamske zajednice. To se ničim ne može pravdati osim nedostatkom odgovornosti. Moram im reći ma kako to ocijenili: takvo ponašanje je nedopustivo. Zato, umjesto unutarnjih sujetnih obračuna u politici i vjeri, odgovorne glave u Bošnjaka moraju se urazumiti, moraju pozvati sve druge mudre glave, bivše i sadašnje, za jedan sto da se međusobno upoznaju, da se međusobno osjete, da se međusobno uvaže, da se međusobno ohrabre na putu definiranja jedinstvenog političkog stava u odnosu na prijetnje, koje nam dolaze iz Zagreba od predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i Aleksandra Vučića, koji, poput Miloševića, slatko priča, ali gorke mlazove pušta preko Drine.
Moramo znati, Bakir Izetbegović je član Predsjedništva države Bosne i Hercegovini ispred Bošnjaka. On je prva politička glava u Bošnjaka, sviđalo se to nekome ili ne sviđalo. Zbog toga, Bakir mora imati našu punu podršku da radi savjesno i odgovorno za dobrobit nacije i države. Dušmani moraju znati da Bakir nije sam, da mi stojimo svi iza njega. Dakle, Bakir ima pravo i obavezu da okupi Bošnjake/Bosance oko zajedničkog državnog cilja. Bošnjaci moraju imati lidera oko kojeg će se svi okupiti i raditi zajedno za svoj kolektivni opstanak. Nakon Genocida Bošnjaci nemaju pravo na slabe i neodgovorne lidere ni u politici ni u vjeri. Bakir Izetbegović je trenutno lider u politici, a Husejn Kavazović je lider u vjeri. Farz nam je da bez predrasuda podržimo i jednog i drugog, farz nam je da ih ohrabrimo da se otvore prema svima, pa i prema onima koji ih trenutno napadaju, pa da svi zajedno sagledamo šta nam je činiti da nam se ne dogodi novi Genocid. Jer, ovo što nam se ovih dana poručuje kako od srpske tako i od hrvatske politike liči na ono što smo slušali na početku devedesetih. Razlika je samo u tome što smo mi u Bosni početkom devedesetih bili složniji i jedinstveniji nego što smo sada. Dakako, moramo opet biti i složni, i jedinstveni, i odlučni da se branimo. Moramo biti iskreni jedni prema drugima, i slobodni moramo biti u međuosobnom odnosu. Strah, koji se širi, među nama od nas samih protiv nas samih je nešto najopasnije za naš opstanak i napredak. Za nas nema drugog puta već da budemo jedno tijelo i jedna duša - osim da nestanemo. A nestati nećemo zato što među nama ima pametnih glava koje su savjesne i odgovorne.
Od reisu-l-uleme Kavazovića očekujem da se aktivno uključi i pokaže svoje liderske sposobnosti, koje on zasigurno ima, u okupljanju Bošnjaka oko zajedničkog cilja.
Zaista, moramo se uozbiljiti!
Moramo kamenom ubiti šejtana u sebi i udaljiti ga od sebe!
Iranian Arms Shipments to Bosnia: 1994 (https://www.globalsecurity.org/intell/ops/bosnia-arms.htm)
The Balkan war began in 1991 when a conservative Serbian coalition in
Belgrade, led by Serbian President Slobodan Milosevic and including the
commanders of the old Yugoslavian army, decided to use all means fair
and foul to keep Yugoslavia together. Croatia, which declared its
independence at the same time, put up unexpected resistance. Serbs see
themselves as the historically aggrieved party, as brave and sturdy
defenders of an authentic Slavic culture against Turks and Teutons
alike. Croats regard Serbs as non-European barbarians who lived so long
under the Turks they became like them. Croats regard themselves as
Central European rather than Balkan and heirs to centuries of Habsburg
high culture and civilization. Outsiders can't tell them apart.
The Croats were terribly outgunned, relying on the meager arsenals of
the territorial defense forces that had been set up in the old
Yugoslavia. Croatia continued to mobilize and purchase equipment through
a leaky arms embargo. Analysts claim that large amounts of Soviet-type
arms and munitions from the defunct East German Volksarmee reached
Croatia via a sympathetic Hungary. Germany clearly favored Croatia and
pushed the rest of West Europe into diplomatic recognition of Zagreb in
late 1991.
Bosnian Croats and Muslims claimed to have patched things up with the
US-brokered agreement signed in Washington in March 1994. They agreed to
form a Croat-Muslim federation within Bosnia and then confederate this
with Croatia proper. This solidified Croatian power in Herzegovina and
provides Bosnian Muslims with much-improved access to arms and
munitions. The improved relations mean that Croatian airfields and ports
serve as conduits for war materiel from sympathetic Islamic states.
Quickly, outside support flowed into Bosnia via Croatia. The first week
of May 1994, for example, an Iranian air force transport landed with 60
tons of explosives at Zagreb [See John Pomfret, "Iran Ships Material for
Arms to Bosnians," The Washington Post, 13 May 1994, p. A1.]
In April 1996, the Los Angeles Times published an article alleging that
in 1994 the Clinton administration had given a "green light" to the
government of Croatia to allow Iranian arms destined for Bosnian Muslims
fighting in theformer Yugoslavia to transit its country. At the time, a
UN arms embargo was in effect forbidding shipments of arms to the
former Yugoslavia, an embargo the United States had pledged to uphold.
The press account also speculated the US government was engaged in a
covert action, not reported to the congressional oversight committees,
to facilitate the flow of arms from Iran to the Muslims in Bosnia.
As Reprasentative Diaz-Balart posed the question, "did the White
House permit a mortal enemy of the United States to establish a
military presence in Europe, or did the White House inspire a mortal
enemy of the United States to establish a military presence in Europe?
That is the essence of the question that this Congress will be
investigating in the next months and that we at this time are
authorizing funding for, the select subcommittee of the Committee on
International Relations.
"The administration's policy, No. 1, directly contradicts the stated
position of the Government of the United States. This Congress
repeatedly tried to lift the arms embargo against Bosnia, and the
administration opposed us, and the President vetoed our attempts to do
so. The policy was also not revealed to the Congress, nor to the
American people, and it has allowed the terrorist government of Iran to
gain a strategic presence in Europe.
"The administration now admits that despite the fact that it opposed our
attempts to openly permit the arming of the Bosnian people by the
United States directly or through our allies or responsible Muslim
governments, instead of doing that the administration opposed
congressional efforts and engaged in this tactic of secretly giving a
green light to the arming of the Bosnians by one of the most horrendous
enemies of the American people."
House Speaker Newt Gingrich said 11 April 1996 that he, Senate Majority
Leader Bob Dole (R-Kan.) and other lawmakers had many meetings with
Clinton about U.S. Bosnia policy over the last three years--while the
United States was publicly upholding the international arms embargo
against Bosnia. Never, he said, did Clinton indicate that the
administration had given a green light to Iranian arms smuggling.
Gingrich said that congressional leaders who supported lifting an arms
embargo -- or who might have approved of covert U.S. efforts to
encourage Muslim countries friendly to the United States to secretly arm
the Bosnians -- were repeatedly rebuffed by the president. Clinton told
them that such efforts would antagonize European allies and violate
international agreements.
House Speaker Newt Gingrich said 26 April 1996 that the Clinton
administration's secret policy of allowing Iranian arms shipments to
Bosnia-Herzegovina may have violated covert-action laws. "President
Clinton's policy of virtually inviting Iran into Europe could have
disastrous results for America," Mr. Gingrich said in announcing the
formation of a special committee to investigate the policy.
Both intelligence committees began investigations at the request of
their respective leaderships. Ultimately, the committees found that the
US ambassador to Croatia, when asked by Croatian government officials
whether the United States would object to the transit of Iranian arms
through the country, had responded that he had "no instructions" from
Washington on the matter. This response, in turn, led the Croatian
government to believe that the United States had no objection, and the
flow of Iranian arms through its country expanded significantly.
DCI James Woolsey later contended that CIA had not been advised of the
ambassador's response or of any change in the US position of support for
the embargo. Indeed, as the Agency began to see signs of the expanded
arms flow its own officers raised concerns that the United States might
be covertly facilitating the flow of such arms, contrary to the UN
embargo.
Beyond this, the committees reached somewhat differing conclusions. The
HPSCI found that the US government had had no role in facilitating the
arms flow, and thus no covert action had taken place. While the failure
of the US ambassador to object to the transshipments had encouraged
Croatia to allow them, HPSCI saw his conduct as "traditional diplomatic
activity" rather than as covert action. The SSCI, on the other hand, was
unable to reach agreement on whether a covert action had occurred but
specifically rejected the notion that the ambassador's response to the
Croatians constituted "traditional diplomatic activity." Both committees
lauded the CIA officers for having raised their concerns to higher
levels in the US government.
Sumnjiva zapošljavanja u Međunarodnoj organizaciji za migracije: Kandidatima čestitali na novim pozicijama i prije nego je konkurs okončan (Žurnal, Z. Đelilović, 16.06.2022.)
Izvori Žurnala navode da se nekoliko uposlenika Službe za poslove sa
strancima vodilo na platnoj listi IOM-a što iz ove Međunarodne
organizacije ni ne poriču, već tvrde da oni na taj način "privremeno
podržavaju Službu da pojačaju svoju radnu snagu kako bi se suočili sa
povećanim brojem zadataka..."... Pitanje da li je legalno da jedna
međunarodna organizacija po ugovoru plaća uposlenike koji bi trebali
biti državni službenici za sada ostaje da visi u zraku...
Najveće malverzacije u Međunarodnoj organizaciji
za migracije (IOM) BiH dešavaju se prilikom zapošljavanja: konkursne
procedure se provode samo forme radi, a unaprijed je poznato ko će biti
zaposlen, tvrde izvori Žurnala bliski ovoj organizaciji.
U
prilog tome govori i poruka iz oktobra prošle godine u kojoj tadašnja
zamjenica kamp menadžera kampa Ušivak Zarfa Delić-Šorlija, tri do četiri
dana prije okončanja konkursne procedure, čestita Kenanu Keseroviću i
Stevanu Jugoviću na novim pozicijama.
„Dobre
vijesti iz TRC Blažuj, Mlt Cilkovski dobrodošao na novu poziciju u
Blažuj, također čestitke Stevanu Jugoviću i Kenanu Keseroviću na novim
pozicijama“, stoji u poruci koju smo dobili na uvid.
Mit
Cilkovski bio je kamp menadžer u kampu Miral u Velikoj Kladuši, a Kenan
Keserović njegov zamjenik. Pred kraj prošle godine, Cilkovski je putem
internog transfera prebačen za kamp menadžera u kampu u Blažuju, dok
njegova pozicija u Miralu ostaje upražnjena.
Raspisuje
se interni konkurs za kamp menadžera u kampu Miral i samo jedna osoba
aplicira – Keserović. Zbog toga se konkurs produžuje i u međuvremenu se
pojavljuje još nekoliko prijava: „Sumnjamo da su te druge prijave bile fiktivne i nikada nismo saznali ko se još prijavio na taj konkurs“.
Sumnje
u regularnost ovog konkursa potvrđene su 20. oktobra 2021. kada je
Delić-Šorlija, koja je u međuvremenu prebačena za tim lidera u kamp u
Blažuju, čestitala Keseroviću na novoj poziciji, iako je konkursna
procedura bila u toku. Keserović je, inače, od 2014. do 2018. bio
zastupnik DNZ u Skupštini USK, a nakon zatvaranja Mirala navodno je
prebačen u kamp Lipa.
Naši izvori sumnjaju i
u regularnost posljednjeg konkursa za kamp Ušivak. Na uvid su nam
dostavili pitanja i odgovore, na engleskom i bosanskom jeziku, za koje
tvrde da su ih dobili neki od kandidata.
Neki od kandidata dobili su pitanja i pripremljene odgovore
“Javna
je tajna ko im je dostavio pitanja i odgovore (identitet tih osoba je
poznat redakciji Žurnala). Ovaj konkurs je i raspisan kako bi se
eliminisale osobe koje su ranije radile na tim pozicijama, jer nekome u
IOM-u nisu odgovarale. Konkurs je odlična prilika za eliminaciju tih
osoba, a kako bi ih zamijenili sa podobnima”, navodi naš izvor.
Upoznali
smo IOM sa sadržajem sporne poruke, ali i sa pitanjima i odgovorima
koje su dobili neki od kandidata, i u skladu s tim smo tražili određene
odgovore. Pitali smo ih kada su raspisani i okončani konkursi na kojima
su prošli Keserović i Jugović, s obzirom na to da ih mi sami nismo mogli
pronaći na njihovoj zvaničnoj internet stranici. Naši izvori, inače,
tvrde da se svi raniji oglasi brišu sa stranice.
Također,
pitali smo ih da li su upoznati sa situacijom da su pojedini kandidati
unaprijed znali šta će biti pitani na intervjuu, te tražili komentar na
tvrdnje da se konkursi provode forme radi i da se uslovi namještaju.
Dio odgovora iz IOM-a
Zanimljivo
je da iz IOM-a sporne dvije situacije nisu negirali, štaviše, uopće se
nisu na njih konkretno osvrnuli. Samo su napomenuli da imaju “jasne procedure za prijavljivanje nedoličnog ponašanja, koje su dostupne svakom zaposlenom ili bivšem zaposleniku”.
Istovremeno podsjećaju da je IOM nedavno prošao kroz proces smanjenja
broja osoblja kako bi se odrazile smanjenju potreba na terenu. Proces
je, kažu, bio kompetitivan i Misija je uložila sve napore da garantuje jednake šanse svim kandidatima.
Nekoliko
naših izvora, koji za sada žele ostati anonimni, navode da su se uslovi
konkursa štimali prema sad već primljenim kandidatima. Za primjer
navode konkurs iz oktobra 2019. kada su za poziciju „migrant assistant“
bile potrebne četiri godine iskustva, da bi ovu pozicija u martu ove
godine prekvalificirali u "migrant protect assistant" i za nju su
tražene tri godine iskustva.
Iz IOM-a
navode da su za spomenuti ugovor minimalni uslovi tri godine, te
napominju da u procesu selekcije uzimaju u obzir nivo iskustva svakog
kandidata koji ispunjava minimalne uslove. Zbog čega je ranije traženo
četiri godine radnog iskustva nisu dodatno pojašnjavali, ali su dodali
još da “iako postoje opšti minimalni zahtjevi za svaki stepen
napredovanja, predispozicije za svaku poziciju se mogu prilagoditi na
osnovu potreba projekta, vrste ugovora i trendova na tržištu rada”.
Napominju da je IOM dinamična organizacija u kojoj se djelokrug rada
njihovog osoblja mijenja brže nego u drugim kontekstima, pa se može
dogoditi da se projektni zadaci prilagođavaju i ponovo oglašavaju kako
bi se zadovoljile potrebe na terenu i promjena prirode posla.
Zapošljavanje u IOM-u problematizirano je i u istraživanju za Heinrich Boll Stiftung pod nazivom -People on the Move in BiH 2019-2021 in Between: (UN)Welcome to no man's land,
u kojem se navodi da je za kamp Lipa oficijelno zadužena Služba za
strance BiH, ali da je, ipak, većinu radnika u ovom kampu uposlio upravo
IOM: “Oni nemaju status ili prava državnih službenika, samo
karte ugovore sa IOM-om za zapošljavanje u Lipi. Razgovarali smo s nekim
od njih (nezvanično) i saznali smo da njihov status nije jasan. Iako
javno rade za Službu za strance, oni su aplicirali za te pozicije putem
javnih oglasa koje je objavio IOM i članovi ove organizacije su s njima
obavili i intervjue. Većina njih, koji su ranije radili za različite
organizacije, uključujući i IOM, otpušteni su, pa pozvani da ponovo
apliciraju”. Sagovornici su za ovo istraživanje govorili o tome
da imaju kratke ugovore, prema kojima su plaćeni samo za radno vrijeme,
bez ikakvih drugih radnih privilegija.
Sve
ovo je potvrdio i izvor Žurnala kojem je poznato da je nekoliko radnika
na platnoj listi IOM-a radilo za Službu za poslove sa strancima. Oni su
sa inspektorima iz Službe vodili proces registracije korisnika u sistem
izdavanja takozvanih "bijelih papira".
“Sav
taj ugovor radnika Službe i IOM-a nije nam jasan, ali IOM finansira taj
dio uposlenika Ministarstva sigurnosti koji rade u kampu Lipa, ali i
ostalim kampovima u sklopu Službe za poslove sa strancima”, tvrdi naš izvor.
IOM BiH priznaje da oni “privremeno
podržavaju Službu za poslove sa strancima da pojačaju svoju radnu snagu
kako bi se suočili sa povećanim brojem zadataka, a to su, kažu,
zaposlenici koji imaju IOM ugovore, podnose izvještaje IOM-u, ali
podržavaju SPS u njihovim svakodnevnim zadacima”.
“Cilj
u bliskom i srednjem roku je da SPS pojača svoje osoblje kako bi
odgovorilo na ove povećane zadatke putem vlastitih sredstava ukoliko se
za to odobri državni budžet”, odgovorili su nam iz IOM-a, istovremeno
podsjećajući da je Služba od 2018. pružila usluge za više od 85.000
migranata koji su ušli u BiH.
“Ovakvo povećanje obima rada SPS zahtijevalo je brzo pojačanje ljudskih resursa”, smatraju oni.
I pored ovog objašnjenja i dalje je nejasno po
kojem principu na platnoj listi Međunarodne organizacije za migracije
BiH mogu biti osobe koje se vode kao uposlenici Službe za poslove sa
strancima BiH i koje bi trebale biti državni službenici, ali to ipak
nisu.
