srijeda, 27. rujna 2017.

Recepients of #NED Grants for the Elections 2012 in #Bosnia and Herzegovina

Recepients of NED Grants for the Elections 2012 in Bosnia and Herzegovina
Agora Central Europe
$40,000
To foster youth activism and leadership skills, as well as encourage independent and critical thinking among high school students through an innovative, crossborder civic education project. In partnership with the Association of Election Officials BiH, the Prague-based Agora will organize 34 civic education trainings and conduct a debate tournament. Up to 350 students and teachers will participate in the program.
Alternativna Televizija 
$47,000
To produce a series of investigative documentary programs addressing important social, economic, and political developments and researching cases of corruption. The Banja Luka-based ATV will produce 10 weekly episodes of its groundbreaking program entitled “Dossier,” which will provide in-depth investigations into crime and corruption, including cases of misuse of political power, waste, fraud, embezzlement, as well as incidents of extremism.
Alternativna Televizija 
$48,000
To produce a series of investigative documentary programs addressing important social, economic, and political developments and researching cases of corruption. The Banja Luka-based ATV will produce 10 weekly episodes of its groundbreaking program entitled “Dossier,” which will provide in-depth investigations into crime and corruption, including cases of misuse of political power, waste, fraud, and embezzlement, as well as issues affecting the country’s minorities, prior to the October 2012 local elections.
Association Alumni of the Center for Interdisciplinary Postgraduate Studies
$29,000
To advance Bosnia and Herzegovina’s democratic transition by fostering public debate for constitutional changes needed to bring Bosnia and Herzegovina’s legislation in line with EU standards. ACIPS will produce a policy paper with recommendations for constitutional reform, focusing particularly on issues of equal participation and representation of citizens of all constitutional categories, and advocate for their adoption.
Association Alumni of the Center for Interdisciplinary Postgraduate Studies 
$35,340
To encourage issue-based campaigning and promote the accountability of candidates ahead of October 2012 local elections. ACIPS will monitor election-related media coverage and assess the level of candidates’ responsiveness to their electorates’ concerns. The nonpartisan monitoring will also create a benchmark for evaluating public officials’ performance after being elected to government.
Association of Independent Creators and Activists GETO
$33,000
To promote youth activism and foster open debate on key issues facing youth in Republika Srpska. GETO will organize a series of more than 45 alternative civic education and awareness raising activities in Banja Luka, including public discussions, film screenings, exhibitions, concerts, and promotions of other civic groups and initiatives to foster freedom of expression and encourage youth to be more active in their communities. GETO will also produce a biweekly youth radio program and continue to cooperate with the popular online platform www.slovo.ba.
Center for Civic Cooperation Livno
$26,000
To continue promoting effective local government and increasing citizen participation in decision-making processes in two cantons in Herzegovina. The Center will build the capacity of municipal wards to better network, as well as to monitor the work of local councils and administrations ahead of and following the October 2012 local elections. The Center will also produce a series of radio programs about these initiatives, and help to strengthen seven municipal and two cantonal networks facilitating communications between local governments and citizens.
Center for Development of Media and Analysis
$39,870
To promote the accountability of elected officials ahead of the October 2012 local elections, as well as to encourage public support for NGO work. The Center will partner with local NGOs to identify key problems facing citizens in 21 municipalities, and spotlight the work of elected officials responsible for addressing them. Approximately 150 online articles and 120 reports on local government spending will be produced for the e-magazine Zurnal (www.zurnal.info).
Center for Informative Decontamination of Youth
$35,000
To foster issue-based public debate among citizens, local community leaders and candidates in Republika Srpska on the most important social, political and economic topics affecting their communities. Ahead of and immediately following the October 2012 local elections, the Center will produce seven episodes of the popular weekly program “Buka” (“Noise”), a live television discussion aimed primarily at youth, the segment of society most susceptible to political and civic apathy.
Center for Investigative Reporting 
$49,000
To promote transparency and accountability, with a particular focus on raising awareness about the actual cost and consequences of corruption in public institutions. During an important election year, CIN reporters will investigate specific cases of corruption in the sectors which most directly affect the lives of ordinary citizens, quantify their effects, and calculate the actual cost to taxpayers. The information uncovered will be used to produce at least six investigative articles for popular national newspapers, magazines, and websites.
Center for Policy and Governance
$49,000
To continue promoting public debate on policies affecting Bosnia and Herzegovina’s democratic transition and EU integration. Through an analysis and a review of public policymaking and implementation processes, the CPU will initiate an open debate about and solicit expert input on specific policies of major importance for the country’s EU accession. The CPU will produce six policy papers and conduct a series of outreach activities to advocate for the implementation of its recommendations.
EUROPEUM Institute for European Policy
$40,000
To strengthen the capacity of think tanks and experts in Bosnia and Herzegovina to advocate for the democratic reforms necessary for EU accession. In the third phase of this project, the Prague-based EUROPEUM will work with the Sarajevo-based European Research Center to identify solutions addressing two priority challenges confronting the newly-formed government by producing policy papers, and organizing five deliberative seminars and a conference.
Foundation for Creative Development
$41,000
To promote issue-based voting and encourage youth participation in the October 2012 local elections. In partnership with three NGOs, the Foundation will conduct a countrywide, nonpartisan campaign to inform, educate, and mobilize young voters to participate in the electoral process. The campaign will include public events in 14 cities, including a GOTV caravan and concerts, promotion of online accountability tools, and a multimedia outreach program of more than 20 online articles, radio programs, television shows and video clips.
Foundation for Creative Development
$38,750
To continue promoting the activities of NGOs and building public support for the civic sector. The Foundation will produce 30 episodes of a popular television series “Hayd u park” (“Let’s Go to the Park”), profiling local NGOs and their efforts to tackle specific problems in their respective communities, highlighting discussions on key issues by civic leaders, and providing current news about the country’s civic sector.
Foundation Humanity in Action Bosnia and Herzegovina
$26,000
To encourage active citizenship among youth in Bosnia and Herzegovina, and enable young leaders to play a more significant role in promoting democratic values, human rights, and diversity among their peers. The program will provide training to 15 diverse young people, introduce them to democracy and human rights issues, encourage them to employ critical thinking on sensitive topics, and build their communication and research skills. The program includes an eight-day training, individual research projects, and a group project resulting in four small civic campaigns.
National Democratic Institute for International Affairs
$425,000
To support political parties to strengthen their connections to citizens through public policy dialogue at the local level. NDI will assist twelve party branches, representing six parties, in drafting inclusive and responsive policy documents, engaging citizens on these policies through public meetings, developing corresponding campaign platforms, and supporting these policies within municipal councils. The parties will utilize NDI’s municipal public opinion research and incorporate citizen input into their policies.
Post-Conflict Research Center
$45,000
To advance the process of post-conflict transition and promote ethnic reconciliation. The PCRC will conduct a multimedia educational project raising awareness about true stories of moral courage and human compassion during the war. Five episodes of a documentary series, three of which will be produced using NED funding, will feature personal stories of ordinary people who exhibited incredible courage to help others. With funding from other donors, the PCRC will use the documentaries to encourage new approaches to promoting transitional justice and reconciliation.
Pravo ljudski
$13,400
To continue fostering public debate on human rights issues among youth. Pravo ljudski will organize the sixth edition of its human rights film festival, a series of public events including film screenings, discussions, and photo exhibitions aimed at raising human rights awareness. It will also conduct a civic education program utilizing screenings of politically and socially themed documentaries for high school students in five cities. At the end of the project, Pravo ljudski will organize a conference bringing together 20 participants of its civic education program to discuss the methodology, exchange experiences, and develop plans for the next year.
Pravo ljudski
$43,000
To foster public debate on human rights issues among youth. Pravo ljudski will organize the seventh edition of its human rights film festival, a series of public events including film screenings, discussions, and exhibitions aimed at raising human rights awareness. It will also conduct a civic education program utilizing screenings of politically and socially themed documentaries in three cities, and train ten students in video activism.
Press Council in Bosnia-Herzegovina
$38,000
To promote and protect freedom of information and encourage professional media reporting, particularly ahead of the October 2012 local elections. Through a series of special radio programs and workshops for citizens, media representatives and journalism and law students, this media self-regulatory body will promote quality journalism through mechanisms such as the Council’s complaints procedure against unprofessional and manipulative media reporting.
Sarajevo Open Center
$43,000
To assist in advancing the country’s democratic transition by fostering public debate on and building citizen support for ideas for constitutional changes needed to improve functionality and governance. As a member of a coalition of 15 civil society organizations known as Coalition K-143, the Center will conduct an extensive online and offline advocacy campaign to promote a new governance model which emphasizes improved state functionality and government accountability.
Transitions Online
$38,300
To improve media reporting and increase the visibility of problems, rights and needs of Roma populations. Within a larger, multi-year program, the Prague-based TOL will strengthen the capacity of Roma media and promote the accessibility of high quality, unbiased information about the Roma community in the Western Balkans. Endowment funds will be used to produce 12 biweekly, hour-long radio programs targeting Roma living in Bosnia and Herzegovina.
Why Not?
$79,000
To continue operating the Istinomjer (Truth-O-Meter, www.istinomjer.ba), a groundbreaking website that serves as an interactive political fact-checking database, providing comprehensive nonpartisan information on the truthfulness, consistency, and implementation of public officials’ statements and promises. Ahead of the October 2012 local elections, Why Not will also work with organizations in ten municipalities to monitor the work of local officials, analyze their performance, and develop local versions of the Istinomjer site.
Why Not?
$70,000
To raise public awareness about the implications of the 2013 census for the future of Bosnia and Herzegovina’s democratic transition, as well as to facilitate participation of a broader civil society in promoting equal rights of citizens. Why Not will conduct a comprehensive outreach campaign, including outdoor, online, media, and direct contact components. Why Not will produce three promotional videos and distribute over 100,000 flyers, 4,000 posters, 300 tee shirts and post 20 billboards throughout the country. By holding over 100 meetings and 30 public events, it will aim to build a broad coalition of NGOs, informal groups and individuals to promote equal rights and ensure a fair census taking process. An online monitoring tool will allow citizens to monitor the census process and report irregularities.
Youth Communication Center
$46,000
To assist young people in playing a more effective role in advocating for youth related issues. The Center will provide capacity building training to student councils in close to 300 high schools, continue to strengthen two entity and one state level council networks, and facilitate their mutual collaboration and cooperation with government authorities. The Center’s Radio Balkan will produce nine programs raising awareness about problems facing youth. In addition, the Center will encourage greater turnout and promote issue-based voting among first-time voters in the October 2012 local elections.
Youth Cultural Center Abrasevic
$43,000
To conduct a nonpartisan multimedia program to encourage public debate on key issues and promote the accountability of public officials prior to the October 2012 local elections. The Mostar-based organization’s multimedia portal AbrasMedia (www.abrasmedia.info) will provide a forum for open discussion by prominent civic and political leaders, critically analyze the performance of elected officials, promote civic and election-related activism, and present the work of NGOs and civic groups in Herzegovina.
Youth Initiative for Human Rights – Bosnia and Herzegovina
$33,000
To promote new approaches to encouraging public debate and raising awareness about war crimes committed in the 1990s. A consortium of four organizations, led by the YIHR, will produce the interactive content for the new Siege of Sarajevo museum. Providing visitors with a virtual experience of life under siege, the exhibit will act as a powerful civic education tool about this tragic period in the recent history of the Balkans.
Youth Movement “Revolt”
$31,500
To promote the accountability of public officials in the country’s northeast ahead of the October 2012 local elections. Revolt will continue to monitor the work of the local and cantonal governments in Tuzla, and train young people in other cities spanning both entities to monitor their respective governments. The nonpartisan program will include 20 workshops, four debates with elected officials, and a mobilization campaign to encourage youth activism prior to the elections.
Grant descriptions are from the 2012 NED Annual Report..



ponedjeljak, 25. rujna 2017.

CIA: Zagreb osnovao HVO, a Tuđman u Mostar poslao 3 hiljade vojnika/ CIA: Zagreb established HVO and Tudjman sent 3 thousand soldiers to Mostar (portal starmo.ba - 24/09/2013)

http://www.starmo.ba/mostars/item/20443-cia-zagreb-osnovao-hvo-a-tuđman-u-mostar-poslao-3-hiljade-vojnika.html

CIA: Zagreb osnovao HVO, a Tuđman u Mostar poslao 3 hiljade vojnika

  • Napisao  
  • Utorak, 24 Septembar 2013 

Mostar -- U upravo objavljenim i deklasifikovanim dokumentima američke obavještajne agencije CIA, između opstalog stoji i kako je predsjednik RH, Franjo Tuđman u Mostar poslao tri hiljade vojnika regularne Hrvatske vojske.
U izvještaju se navodi da su hiljade vojnika poslane u Mostar u toku "izbijanja jakih sukoba između HVO-a i Armije BiH u maju 1993. godine". Podatak je objavljen u okviru analize sposobnosti i mogućnosti svih oružanih snaga u ratu u BiH, pa tako i HVO-a.
Za ovu vojnu formaciju CIA tvrdi da je osnovana uz pomoć Zagreba, te da su je činili pripadnici HDZ-a, Teritorijalne odbrane i lokalno građanstvo. Službenici tvrde u nekada strogo povjerljivom dokumentu, kako HVO ima 28 brigada, podjeljenih u 4 područja sa ukupnim brojem vojnika između 40 i 50 hiljada.
Komandni sastav je, tvrdi se, dijelom iz bivše JNA, ali i regularnih jedinica HV-a. U dokumentu se iznosi procjena kako HVO ipak ne može izvoditi ozbiljnije operacije protiv vojske bosanskih Srba zbog vojno-tehničke superiornosti druge strane, a velike šanse im se ne daju niti u mogućem pokretanju velike ofanzive protiv Armije BiH, iako ima prednost u artiljeriji.
Zbog problema na ratištu, Zagreb je morao intervenirati sa pojačanjima iz Hrvatske - stoji između ostalog u izvještaju američke CIE. Iako je podređen Zagrebu, HVO je ipak zadržao određenu dozu nezavisnosti - piše u strogo povjerljivom američkom dokumentu.
(StarMo)
Mostar - In just released and declassified documents of the US intelligence agency CIA, it is published inter alia that the President of Republic of Croatia, Franjo Tudjman, had sent three thousand soldiers of the regular Croatian Army (HV) to Mostar.
The report reads that thousands of soldiers were sent to Mostar during "the outbreak of the heavy conflicts between HVO and Army of BiH in May, 1993." This information was released as a part of the assessment of capacities of all armed forces during the war in Bosnia and Herzegovina.
CIA claims that this military formation was established with the aid of Zagreb, and that it was made from the members of the HDZ, Territorial Defense and local citizens. The officials claim in this formerly highly confidential report that HVO is comprised of 28 brigades in 4 areas with the total number of soldiers between 40 and 50 thousands.
The chain of command includes also JNA (Yugoslav National Army) staff and staff of the regular units of HV (Army of Republic of Croatia). The document includes the assessment that HVO (Army of Croats from Bosnia and Herzegovina) is not capable of performing serious operations against the Army of Bosnian Serbs due to military and technical superiority of the other side, but also that it would not have big chances in the possible major offensive against the Army of BiH in spite of its advantage in artillery.
Due to the problems in the battlefield, Zagreb had to intervene with the backup from Croatia - reads the report of the US CIA. Although subordinated to Zagreb, HVO had kept a certain amount of independence - reads this highly confidential US document.
(StarMo)     

subota, 9. rujna 2017.

Iz knjige "Era terorizma u BiH" autora Dževada Galijaševića - organizatori i nositelji terorizma (04/02/2008.)

https://web.archive.org/web/20120519042939/http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=676&Itemid=1

Era terorizma u BiH (12): Organizatori i nositelji terorizma
PDFPrintE-mail
Feb 04, 2008 at 11:36 PM
Rat u BIH islamskim je terorističkim skupinama poslužio kao odličan poligon za obuku - stvoreni su dvosmjerni kanali kojima su teroristi dolazili boriti se i obučavati odlazeći na druga mjesta kao već prekaljeni borci. BiH je, osim što je postala sigurno utočiste za teroriste koji su već bili u njoj, postala i skrovište za sklanjanje islamskih terorista koji su negdje drugdje počinili neki teroristički akt. 
Organizatori i nositelji terorizma

Sljedeće organizacije i organizacioni oblici, po mnogim saznanjima, osim prividno legalnih i legitimnih društvenih akcija, u metodu i sadržaju vlastitog rada preferiraju agitaciju i regrutovanje bošnjačkih mladića u terorističke grupe i formacije:

1.    Aktivna islamska omladina
2.    Air Bosna
3.    Al Furqan
4.    Al Gama'a Al Islamiya i Egipatski džihad
5.    Al Haramain
6.    Al Khifah
7.    Al Muwafag
8.    BBI banka
9.    Bedr-Bosna
10.    BIO banka
11.    Elbard Bosnia
12.    Faraoni
13.    GIA (Armed Islamic Group)
14.    Global relief Fundation
15.    Hamas Turabe
16.    Harakat Takfir Wal Hijra
17.    HUA
18.    Igassa
19.    Islamski ratnici
20.    Kambodža
21.    MOS
22.    Muslimaski omladinski savez
23.    Muslimansko bratstvo
24.    Nakšibendijski derviški red - Tarikat
25.    Nedwe, svjetska asocijacija muslimanske omladine
26.    Naselje mudžahedina Gornja Maoča – Srebrenik
27.    Naselje mudžhedina na prostoru opštine Mostar JI
28.    Naselje mudžahedina na prostoru opštine Uskoplje
29.    Saff, izdavačko preduzeće
30.    Taibah International
31.    TWRA
32.    Ured za islamski poziv
33.    Vehabije (što je postalo sinonimom svih terorističkih organizacija)

Aktivna islamska omladina - AIO

Ideja o formiranju Aktivne islamske omladine nastala je u proljeće 1995. godine «kao plod želje da Islam zauzme mjesto koje mu pripada u životu pojedinca, obitelji i društva ukupno, a da islamska omladina postane kvalitetan faktor u muslimanskom životu» i u određenom smislu bila je iznenađenje za šire društveno okruženje. «Sive eminencije» AIO potječu uz miljea bošnjačkog vjerskog i političkog vrha. Stvarni je cillj osnivanja AIO: okupljanje bošnjačkih mladića i njen odgoj po fanatično shvaćenim islamskim pravilima «uvezenim» iz arapskih zemalja.

Pripadnici Aktivne Islamske omladine ponašaju se kao primitivni egzibicionisti i prepoznaju se po specifičnom načinu oblačenja i nošenju brada, dok se  javno zalažu i propagiraju stvaranje islamske Bosne i Hercegovine.

Javno iskazani  cilj AIO je «aktivno sudjelovanje u procesu islamskog buđenja i u tom smislu animirati što veći broj mladića spremnih na davanje svoga doprinosa u islamskom radu» je u stvari samo floskula iza koje se krije stvarna namjera organizatora terorističke mreže u BiH, a to je: okupljanje što većeg broja mladih muslimana, koji se izdvajaju izgledom i načinom života, kao širokog, narodnog i stvarnog izvora novih regruta saveza ubica pod zastavom vjere.

Organizacija Aktivne Islamske omladine je, od osnivanja, imala dva osnovna odsjeka:
- odsjek za da'wu, koji je bio zadužen za obrazovno odgojne aktivnosti, i brzu i efikasnu „novu islamizaciju“ Bošnjaka
- odsjek za kulturu, medije i sport, koji je upravljao izdavaštvom (knjige, leci, audio-video), a unutar ovog odsjeka formirana  je i Taekwondo akademija «SILAT» koja je imala klubove u Zenici,Travniku i Bugojnu.

Također, ovaj odsjek je pokrenuo bilten AIO pod imenom «RISALA» koji je krajem '96. odlukom Glavnog odbora prerastao u Islamski omladinski časopis «SAFF» čiji je prvi broj izišao u januaru 1997. godine.

U okviru organizacije postoji i izdavačka djelatnost. Ovim poslovima bavi se grafičko-izdavačko poduzeće Saff, koje vrši izdavanje raznih brošura, prevođenje literature s arapskog jezika i sl. AIO se do sada financirala donacijama iz Saudijske Arabije, Njemačke i Austrije, a manjim dijelom i iz drugih islamskih zemalja. Najveći donator bila je Saudijska Arabija, čemu je naročito pogodovalo to što je u Zenici postojao ured saudijskog komiteta, tako da je distribucija donacija bila omogućena preko te ustanove. Organizacija je u čvrstim vezama s raznim islamskim organizacijama u kojima se nalaze bivši pripadnici odreda El Mujahid.

Al Furqan, islamska humanitarna organizacija

Na području Zenice, «AL HARAMIAN» i «AL FURQAN» su najaktivnije arapske humanitarne organizacije. «Al  Haramian» je smješten u svojim uredima koji se nalaze u ulici Štrosmajerova br.11 (preko puta džamije u Gornjoj Zenici) u Zenici.

Humanitarna organizacija «Al Furqan» nalazi se u objektima istoimene džamije u naselju Crkvice, ul. Prvomajska br. 17 u Zenici. Koordinirano «djeluje» sa ispostavom TWRA-e u Zenici koju vodi Nedžad Grgury, Albanac nastanjen u naselju Baktaši-Zenica, inače bivši pripadnik vojne jedinice «El Mudžahedin», a kasnije 7. muslimanske brigade.

Al Gama'a Al Islamiya

AL GAMA'A AL ISLAMIYA, islamski savez utemeljen kako bi širio i štitio islamske interese u svijetu. Izrazitu povezanost imaju sa pripadnicima terorističkih organizacija GIA-e i Egipatski Džihad. Zbog nestanka pripadnika ove organizacije Šejha Abu Tala'ata, obnovljene su prijetnje Hrvatskoj nakon podmetanja auto bombe ispred PU Rijeka 20.10.1995. godine.

Najvažniju ulogu u saradnji sa ovom mrežom ostvaruje Glavni imam u Maglaju, hadži Izudin ef.Kruško, koji je propali đak El Azhara, perfekt govori arapski jezik,egipatskog narječja, i doveden je u Maglaj u ratnoj 1994.godini, upravo zato da bi stvorio uslove za naseljavanje „svetih ratnika“, mudžahedina, na području Maglajske opštine u naseljenom mjestu Bočinja. Lični je prijatelj Muhameda Zawahirija rođenog brata drugog čovjeka El Kaide, Aimana Zawahirija.

Egipatski džihad, pod vodstvom Ayman Al Zawahrija sastavni je dio,  komandne i operativne strukture El Kaide i djeluje u sadejstvu sa skupinom Al Gama'a Al Islamiya.                   

Al Haramain, islamska humanitarna organizacija

Dosadašnjim operativnim radom uočeno je da su na ovim prostorima do sada registrirane dvije humanitarne organizacije sa nazivom «Al Haramain», a to su:

1. AL HARAMAIN ISLAMIC FUNDATION, sa sjedištem u Saudijskoj Arabiji. Registarski broj R2-1-90/99, predstavništvo u Sarajevu u ulici Kasindolska broj 32, telefon u predstavništvu je 033/406-680 i 033/406-125. Kontakt osoba je Sultan Al Suleman i Hamad A. Al So Ghaiyr.

U sudski registar upisana je pod brojem R2-1-90/99, matični broj na carini je 1580515. Program rada ove humanitarne organizacije je: spašavanje ljudi u stanju socijalne potrebe; rješavanje obrazovnih, kulturnih, ekonomskih i zdravstvenih problema; pomoć izbjeglicama i asistiranje u povratku raseljenih osoba i preuzimanje brige na siročadima. Za realizaciju svojih aktivnosti i programa pomoći na prostoru BiH godišnje potroše oko 480.000 KM. Ova humanitarna organizacija djeluje u preko 50 zemalja svijeta uključujući i BiH, Kosovo i Somaliju. Za realizaciju svojih aktivnosti i programa pomoći trošili su oko pola miliona KM godišnje.

2. AL HARAMAIN & AL MASJED AL AQSA CHARITY FONDATION, Saudijska Arabija. Registarski broj R2-1-136/99. Sjedište u Sarajevu je bilo u ulici Vrazova broj 22, nakon čega je premješteno na Alipašino polje  u ulicu Samira Frašte. Upis u sudski registar Kantonalnog suda u Sarajevu je izvršen pod brojem R-III-62/97 dana 19.05.1997. godine, a tada je odgovorna osoba bila Mohamed A.M. Al Dubeban. Za predstavljanje humanitarne organizacije kod zvaničnih vlasti Bosne i Hercegovine imenovan je Karim Mejri.

U aprilu 1999. godine izvršena je preregistracija ove organizacije i upis u registar stranih humanitarnih organizacija kod Federalnog ministarstva za socijalnu politiku, izbjeglice i raseljene osobe. Tada je kao sjedište organizacije navedena adresa u Sarajevu, ulica Harmana Gmeinera broj 18.

U maju 2000. godine ova humanitarna organizacija je podnijela zahtjev za promjenu osobe ovlaštene za zastupanje te umjesto Mejrija imenovan Hushain Omar Al Jisfrya.

Imali su otvoren račun kod Depozitne banke, a novcem su raspolagali Al Jisfry, Taiba Mahmud  i Jelaiden Wael. Sredstva su uplaćivana iz Saudijske Arabije prema Deutsche Bank i to na osobne račune osoba ovlaštenih za zastupanje ove humanitarne organizacije Mejrija i Al Jisfrya, kao i na privatni račun zamjenika predsjednika humanitarne organizacije Ibrahima Mohameda Ibrahima. U periodu od 1997. godine do kraja 2001. godine oba HO potrošila je 13 miliona KM, bez uredno vođene poslovno-financijske dokumentacije.

U vezu sa navedenom humanitarnom organizacijom dovode se osobe povezane sa raznim oblicima kriminalnih aktivnostima, među kojima je i Ahmed Zuhair zv. Handala, koji je jedno vrijeme bio u vezi sa ovom organizacijom i sa jednim od njenih rukovoditelja Jousef Hassanom. Handalina supruga Sabaheta Tutnjić je nakon njegovog bjekstva iz BiH primala pomoć Al Haramaina.

U ovoj HO bili su angažovani i  uhapšeni pripadnici tzv. «Alžirske grupe» Bensayah Belkasem i Saber Lahmar,  kao i Saddallahu Alou Sadulu i Karmati Said zv Abu Haris, koji su Američkoj obavještajnoj zajednici vrlo interesantne osobe po pitanju terorističkih aktivnosti.   
   
Direktor AL HARAMAIN & AL MASJED AL AQSA CHARITY FONDATION u Zenici Krimi Muhamed, iz Tunisa, je u julu 1999. godine ostvario vezu sa Abdul Selam Al Heilahom koji je bliska veza sa Osama Bin Ladenom, a brat od Nebila Al Heilaha zv. Abu Jemen, koji se nalazi u KPD Zenica na izdržavanju kazne zatvora zbog postavljanja auto bombe u Mostaru 1997. godine.

Organizacija Al-Haramain također je registrovana u Zagrebu 1992. godine. Kasnije je njeno sjedište prebačeno u Zenicu, na adresu Lukovo polje br.2. Njen rad se takođe zasnivao na logističkoj podršci i prebacivanju terorista preko Hrvatske u BiH.

Al Khifah, islamska humanitarna organizacija

KAMR AD DIN KHIRBANI , bivši pilot alžirskog vojnog vazduhoplovstva i Vođa Fronte  islamskog spasa «FIS», jedan je od traženijih terorista, a početkom 2001. godine, boravio je u Zagrebu.
Još 1991. godine u Pakistanu se sastajao sa Osama Bin Ladenom, koji je u svoje vojne kampove za obuku terorista primao i pripadnike alžirskih terorističkih organizacija FIS-a i GIA-e. Khirbani je stoga bio obvezan sastajati se s Bin Ladenom kao s osobom koja financira i njegovu organizaciju.

1992. godine Osama Bin Laden je nakon izbijanja  ratnih sukoba u BiH  poslao  Khirbanija u Zagreb sa zadatkom da osnuje humanitarnu organizaciju. Uskoro je u ulici Križnog puta u Zagrebu počela raditi humanitarna organizacija  «AL KIFAH – RELIEF CENTAR». Prostorije za ovu organizaciju iznajmljene su u privatnoj kući za 400 DM mjesečne kirije tijekom 1992. godine. Khirbani se vrlo kratko zadržao u Zagrebu, a stanovao je u ulici Vila Velebita broj 5.

Osiguravši nesmetan rad humanitarne organizacije AL KIFAH u Zagrebu, Khirbani je ostvario potrebno pokriće za ubacivanje pripadnika terorističke organizacije GIA-e u Bosnu i Hercegovinu. Finansijska sredstva za funkcionisanje ove i drugih humanitarnih organizacija prebacivana su iz Irana i drugih arapskih zemalja preko Beča za Zagreb, posredstvom TWRA agencije za pomoć zemljama trećeg svijeta. Iz Zagreba novac se u Bosnu i Hercegovinu prebacivao u gotovini.

Khirbani je došao u BiH 1993. godine gdje je imao zadaću da pomogne u organizovanju mudžahedinske zajednice u BiH kao i da rasporedi pripadnike terorističkih organizacija u vojne jedinice . Ne zna se točno koliko je puta dolazio u BiH iz Hrvatske i koliko se vremena zadržavao u Bosni i Hercegovini. Humanitarna organizacija AL KIFAH radila je u Zagrebu sve do 1996. godine, kada je preseljena u Bosnu i Hercegovinu.  Aktivisti ove i sličnih humanitarnih organizacija arapskog porijekla u vremenu između 1992. i 1996. godine dobijali su od Vlade Republike Hrvatske i specijalne propusnice.

Tajna aktivnost većine radnika ovih humanitarnih organizacija, kao i Khirbanijeve, bilo je prebacivanje oružja, mudžahedina i pripadnika terorističkih organizacija GIA, FIS, Al Gama Al Islamiya i dr. za Bosnu i Hercegovinu iz Hrvatske i zapadne Europe, te iz zemalja Bliskog istoka, vojna i vjerska obuka bošnjaka-muslimana u kampovima koji su formirani u BiH za tu namjenu, vrbovanje i pripremanje bošnjaka za slanje na vojničku obuku u kampove  u Afganistanu, Pakistanu i drugim islamskim zemljama.

Kamr Ad Din Khirbani je ove aktivnosti obavljao u Bosni i Hercegovini sve do 1997. godine kada je zbog straha od hapšenja zbog povezanosti sa Osama Bin Ladenom i terorističkim aktivnostima, napustio BiH i otišao u Veliku Britaniju gdje je dobio politički azil.

Za vrijeme boravka u BiH surađivao je sa ABU HAMZOM – Imad Al Husin (mada se pojavljuje i pod imenom -Inad Taha Alvejdžan) , vođom mudžahedinske zajednice u selu Bočinja, a njegove terorističke aktivnosti mogle bi se povezati i sa tvrdnjama da je KHIRBANI  planirao napad na američku ambasadu  u Rimu, zbog čega CIA pokušava doći do traga koji vodi do njega.

Al-Muwafaq

Organizacija Al-Muwafaq registrovana je u Zagrebu kao ispostava centrale koja je poslovala u Londonu. Humanitarnim radom se bavila u periodu 1992-1996. godine. Njome je rukovodio Tunižanin Safik Ijadi, Interpolu poznat, između ostalog, po «pranju» kuvajtskih dinara koje je Irak zaplijenio prilikom agresije na Kuvajt. Njen glavni posao se sastojao u pružanju logističke podrške humanitarnoj organizaciji TWRA i prebacivanju terorista iz Hrvatske u BiH.

BBI banka i BIO banka

Jedan od glavnih pokrovitelja i financijera terorističkih grupa na području BiH jest humanitarna organizacija TWRA (Third World Relief Agency - Agencija za pomoć zemljama trećeg svijeta»), koja svoje kancelarije  ima u gotovo svim većim gradovima F BiH sa bošnjačkom većinom.
BBI Banka osnovana je 25. septembar 2000.g. u Sarajevu sa osnivačkim kapitalom od 60 mil US dolara. Utemeljitelj banke je Islamska banka za razvoj iz Saudijske Arabije (grad Džeda), a na čelu Odbora za utemeljenje banke bio je Hasan Čengić.

Članovi odbora bili su Irfan Ljevaković, te Mehmed Alagić. Dioničari banke su IDB-Jaddah, Abu Dabi-Islamska banka, te Dubai-Islamska banka. Važno je  napomenuti kako je ista bila osnivač za gradnju megalomanskog projekta muslimanskog političkog vrha, gradnje visočkog aeredroma. Prema nepotvrđenim informacijama 62% kapitala u ovom projektu glasi na ime izvjesnog Abdul Dam Bin Hagie Zainudina iz UA Emirata. Novac za finansiranje ovog projekta išao je preko Farisa Nanića iz Visokog, bivšeg savjetnika Alije Izetbegovića i instruktora za letenje u Aero klubu Visoko koji posjeduje svoja dva školska aviona.

Jedan od važnijih posrednika je također i Mehmedalija Hadić, savjetnik reis Uleme Mustafe Cerića, te Nezim Halilović Muderis  iz Sarajeva koji je ujedno i savjetnik Abdula Dam Bin Hagia (posjeduje tri stana u Sarajevu i kuću u Buljakovom polju u Sarajevu), slovi za čovjeka koji ima odlične veze sa arapskim svijetom te je Glavni imam Džamije Kralja Fahda koja slovi kao centar za okupljanje i djelovanje Vehabija u BiH.

Bedr-Bosna, preduzeće

Vlasnici zeničkog preduzeća «Bedr – Bosna» su osobe afroazijskog porijekla, a preduzeće su utemeljili «građani sela Bočinja». U preduzeću su bili uposleni ili su se samo fiktivno vodili na poslu i članovi tzv. Egipatske skupine, čiju deportaciju traži egipatska vlada, a radi se o slijedećim osobama:

1. Muhammad Sa'id Masrrur zv. Abu Minah, a prema nekim podacima Seror Mohamed Saied, alias Saied Čolić (od formiranja zajednice boravio u Bočinji, gdje je bio u rukovodećoj garnituri zajednice, zadužen za  poslove sigurnosti). Oženio je Suvadu Čolić. državljanku BiH, nakon čega je uzeo ime Saied Čolić.  Bio je uposlen i u poduzeću El Karamen.

2. Jamal al Husayni zv. Abu Ahmad Al Misri ili Imad Al Misri.

Poznat je još kao Eslam Ahmed Faragalla i Eslam Durmo. Oženio je Selvedinu Šehić, državljanku BiH.

3. Ashraf Ali Gharbani Hasan zv. Hassan Ashraf (tokom 1997./98. godine bio je uposlenik ovog poduzeća). Jedno vrijeme u mesnici Bedr-Bosna u Zenici radio je i Asim Ramulj zv. Talha, koji je bio osuđivan zbog počinjenih terorističkih djela na području SBŽ.

Bosanski akademski klub se u javnosti pojavio povodom izručenja «Alžirske skupine».
Javnost je u ovom povodu saznala da postoji Koordinacioni odbor islamskih omladinskih organizacija u BiH u kojem su zastupljeni Omladinski krug islamske zajednice BiH, Aktivna islamska omladina, Mladi muslimani, Udruženje građana Furqan, Bosanski akademski klub i udruženje boraca Fatih.

Protesti u Sarajevu kojima je povod ekstradicija šestorice Arapa i eho koji je uslijedio u vezi s tim na web stranicama svjedoči o namjeri islamista u BiH da optimalno politički i medijski iskoriste stanje nastalo tom isporukom.
Elbard Bosnia (Slobodna Bosna)

Elbard Bosnia (Slobodna Bosna) je organizacija sa sjedištem u Zenici. Okuplja bivše strane mudžahedine i muslimanske ekstremiste.
            
GIA - Armed Islamic Group (na prostoru BiH)

Posebno organizirana islamska Armija zvana GIA nastala je 90-tih godina u Alžiru. To je posebna skupina izdvojena iz fronte islamskog spasa FIS, a povodila se samo po načelima Kur’ana i Šerijetskih zakona. Potpuni život po šerijetu podrazumijevao je zabranu školovanja ženske djece, razgolićeno odijevanje, komzumiranje alkohola i sl.
  
Ova teroristička grupa kao izrazito militantna vršeći obuke na području Tunisa, Alžira i povezujući se sa određenim skupinama kao što je Al Gama’a Al Islamiyya djelovala je i na području BiH.

U BiH je djelovala pod vodstvom Abu Al Maallia, Khalila Yaraya i Saleha Nedala. U BiH su stigli nakon bijega iz Italije gdje je protiv njih pokrenut krivični proces za teroristička djela. Pored njih dvojice na ovim prostorima djelovali su i Kurtić Nihad zv. Šiljo i Abu Džafer te Maher Gabella zv. Abu Jatama. Saleh Nedal je nastanjen na području opštine Bugojno, Khalil Yaraya na području Sarajeva, a Kurtić i Gabella na području opštine Travnik.

Ova teroristička organizacija radila je na ubacivanju stranih državljana u Bosnu i Hercegovinu.

Najvažnija finansijska sredstva, za ovakve grupe u BiH, rađena su preko Italije i Hrvatske, tako da je osnovna logistička podrška ubacivanju pripadnika GIA-e u BiH bila pružana od  humanitarne organizacije Al Kifah iz Zagreba koju je vodio, već pominjani,  Kamr Ad Din Khirbani.

Novac se prebacivao iz Irana i drugih arapskih zemalja preko Beča za Zagreb posredstvom TWRA, a zatim za BiH se nosio u gotovini. Jedan od prijenosnika novca koji je i danas aktivan, a koji koristi vlastite bankovne račune je Abdulahim Maktouf, rođen 3.1.1959. godine u Basri, Irak, nastanjen u Travniku, koji  posredstvom preduzeća D.O.O. «Palma» i vlastitih računa u Beču i Torontu  vršio ilegalne transfere i financiranje terorističkih organizacija i mudžahedina, sve dok Sud Bosne i Hercegovine, po prijavi državnog tužilaštva, nije donijeo odluku o hapšenju i pritvaranju, a sada i osudi pomenutog. 

Prema operativnim saznanjima italijanska policija je nakon dužeg praćenja terorističke aktivnosti pripadnika terorističke skupine GIA, poduzela mjere hapšenja prema istima, tokom 1998. godine, ali je jedan broj terorista uspio pobjeći, nakon čega su pristigli na područje BiH.

U Italiji centar djelovanja i okupljanja je bio u Bolonji. Prema operativnim saznanjima centar djeluje u nekoliko pravaca. Jedan od pravaca organiziranja terorističkih aktivnosti bio je u Francuskoj, Belgiji i Velikoj Britaniji, a za realizaciju je bio zadužen YARRAY KHALIL, rođen 8.12.1969. godine Tunisu.

Poslije izvršenja više terorističkih djela u Francuskoj, V. Britaniji i Belgiji Yarraj Khalil se vraća u Bolonju u Italiji, odakle zajedno sa SALEHOM NEDALOM zv. Abu Hašim i KURTIĆ NIHADOM zv. Abu Džafer, Tigar i Šiljo dolazi u BiH. U prvom periodu bili su smješteni  u Zenici gdje su se priključili odredu EL MUDžAHID, čiji je Kurtić već bio član. Izvjesno vrijeme boravili su u Zenici, Bočinji kod Maglaja , Travniku i Sarajevu. Kurtić i Saleh su u periodu 1995 do 1997 godine odlazili u više navrata u Italiju (Bolonju).

Po dolasku u Zenicu isti se druže  i surađuju sa Baul Bair Salihom iz Alžira koji je bio uhapšen 4.11.1997. godine u Zenici, ali je dana 5.12.1997. godine pušten na slobodu i na neobjašnjen način navodno deportiran iz zemlje. Pored njega u Zenici je boravio i Karmiti Said zv. Ebu Haris, rođen 7.1.1971. godine u Tunisu i Saber Lehmar, rođen 22.5.1969 godine u Alžiru, koji je uhapšen 18.10.2001. godine zbog prijetnji američkom veleposlanstvu u Sarajevu.

U Travniku je trenutno nastanjen Jahia Aissa ( Mehdi Tah ), rođen u Alžiru, kao i Maher Gabala zv. Abu Jatama, pripadnici terorističke skupine GIA.

Prema operativnim saznanjima ostali pripadnici terorističke skupine GIA koji su tada pristigli u BiH su:

- Jakub Ali Abu Valid, rođen 21.9.1969. godine u Tunisu,  boravio u Travniku;
- Sejdani Muhamed;
- Hamami Muhamed;
- Deroulehe Fajeal;
- Jendauti Fauzi;
- Malaal Said;
- Chairmauldi Belcibani;
- Ouar Nai;
- Gasalah Nauredine;
- Nasri Fethi Benrebai;
- Maher Ojli;
- Ben Ali Lotviben Abid.

Saznanja o djelovanja pojedinih pripadnika GIA-e na području BiH:

1. SALEH NEDAL zv. HAŠIM, sin Muhameda, rođen 1.3.1970. godine u Taizu, Jemen. Državljanstvo BiH dobio je temeljem pripadnosti postrojbama ABiH, posjeduje ličnu kartu broj 15466/97 izdatu u PU Novo Sarajevo, a karton osobne iskaznice u PU Bugojno. Nastanjen je u mjestu Kopčić bb, općina Bugojno, a vrlo često boravi u Zenici.

Viđa se sa Nihadom Kurtić zv. Šiljo koji je bio jedan od osumnjičenih za ubojstvo Hrvatskog policajca u Travniku Perice Bilića terorističkim aktom podmetanja auto bombe. Njegova temeljna veza u Zenci bio je Asim Ramulj zv. Talha, do njegovog uhićenja za podmetanje eksplozivnih naprava u Hrvatske kuće u mjestu Čurćića Lug općina Bugojno. Asim Ramulj je bio vođa jednog ekstremnog krila AIO Zenica i miljenik njegovog predsjednika Adnana Peze, koji je radio na novačenju osoba za borbe u Afganistanu.

U periodu od 1986 do 1990 godine obučavan u Italiji i Francuskoj za teroristička djelovanja. Nakon prebjega iz Italije u BiH njegovo izručenje je tražila Italija 1998. godine preko Interpola BiH. Uhapšen na osnovu ovog zahtjeva 12.4.1999. godine kada mu je izrečena kazna zatvora od tri mjeseca od strane Županijskog suda Travnik. Dana 12.7.1999. godine Županijski sud u Travniku odbio je molbu Republike Italije za njegovo izručenje i pušten je na slobodu.

Dana 26.09.2001. godine u PU Bugojno dobio je pasoš broj 35456836, a prema neprovjerenim saznanjima državljanstvo BiH mu je oduzeto u grupii od 94 osobe arapskog porijekla u novembru 2001. godine, što znači samo nakon nekoliko dana što je dobio putnu ispravu.
 
2. YARRAAY KHALIL, sin Ahmeda, rođen 8.2.1969. godine u Tunisu-Usfaj. JMB 0802969190027, lična karta br.3110/99 izdata u PU N. Sarajevo na adresu ul. Fehima Bećirbegovića br. 1, po zanimanju student. Zbog vršenja terorističkih djela na području BiH, dana 6.6.1999. godine uhapšen je u Hadžićima i sproveden je u istražni zatvor u Sarajevu.

Dana 5.2.2000. godine istekao mu je pritvor, ali je produžen do 6.4.2000. godine kao ekstradicijski pritvor jer su njegovo izručenje tražili Tunis i Italija zbog vršenja terorističkih djela na njihovom području ali su od izručenja u međuvremenu odustali. Italija je odustala od izručenja zbog toga što su bošnjačke vlasiti od Italije tražili kompletnu dokumentaciju o njemu da bi mu sudili u BIH, na što Italija nije pristala.

Nakon toga puštan je na slobodu i za sada nije poznato njegova adresa stanovanja i aktivnosti kojima se bavi, a navodno mu je oduzeto bh. državljanstvo.

Stručnjak je za eksplozivne naprave.

3. MAHER GABELA zv Abu Jatama, rođen 23.4.1971. godine u Egiptu, nastanjen u Travniku, a ima prijavljenu adresu stanovanja u Sarajevu, ulica Toplik br. 7 – Stari Grad. Nakon dobijanja državljanstva BiH dana 2.12.1994. godine promjenio ime u PU Tešanj i sada se zove ALEN KOVAČEVIĆ. Bio je pripadnik vojne jedinice “EL MUDŽAHID”. Podnio je zahtjev za promjenu imena u DEMIR KRASNIĆI u PU Stari Grad-Sarajevo.

Djeluje zajedno sa osobom po imenu Nihad Kurtić zv. Šiljo.

4. NIHAD KURTIĆ zv. Šiljo i Abu Džafer, rođen je 1970. godine, trenutno nastanjen u Travniku. Sklon je svim vidovima kriminala. Izravno je osumnjičen za ubistva hrvatskih policajaca u Travniku Ante Valjana i Perice Bilića, ali je zbog nedostatka dokaza oslobođen od krivnje. Djeluje zajedno sa Saleh Nedalom, Khalilom Yarraya i Maher Gabalom.

5. MIRSAD HODŽIĆ sa stvarnim imenom Tallat Abdel Fatah Abdalla Many rođen u Kairu, dana 29.7.1970. godine, odgovoran je ilegalno prebacivanje novca u Italiju. Za vrijeme održavanja Pakta o stabilnosti u Sarajevu više puta je uočen u blizini vitalnih objekata sa vozilom marke «Alfa Romeo», reg. oznaka TO-99478-N.

1. Tarek El Masry, rođen 28.12.1965. godine u Kairu, Egipat, JMBG 2812965010000, trenutno nastanjen u ul. Olimpijska br. 4 Novi Grad, Sarajevo. Posjeduje osobnu kartu za strance br. 108/99 izdanu od strane MUP-a Županije Sarajevo dana 15.12.1999. godine, važi do 15.12.2004. godine. Zidene Boukhalfa (Bouzid), rođen 28.11.1961. godine u mjestu Zighoud-Joucef, Alžir, JMBG 2811961173529, trenutno nastanjen na Ilidži u naselju Osijek br. 10. Imenovani posjeduje ličnu kartu br. 5274/01 izdanu dana 15.10.2001. godine, također posjeduje BH vozačku dozvolu za vozača B kategorije br. 21782, izdanu u Bihaću dana 10.6.1997. godine. Oženjen Alžirkom po imenu Vehiba rođena Laurani. Otac je troje djece.

2. Ali Eltayeb, rođen 13.01.1960. godine u mjestu Ondurman, Sudan, JMBG 1301960172292, trenutno nastanjen u ul. Fetaha Bećirbegovića br. 3, općina Novi Grad, Sarajevo. Posjeduje ličnu kartu br. 14577/97 izdanu dana 07.07.1997. godine od strane PU Novi Grad. Oženjen Sudankom po imenu Nuha Abdulah.

3. Mohamed El Nagmy (Ibrahim), rođen 24.7.1956. godine u mjestu Domiat, Egipat, JMBG 2407956010004, trenutno nastanjen u ul. Aleja lipa br. 50/2, Sarajevo. Posjeduje ličnu kartu br. 27/97 izdanu od strane MUP-a Kantona Sarajevo dana 05.11.1997. godine - vrijedi do 05.11.2002. godine. Oženjen Zurijetom Sejdinović, državljankom BiH.

4. Omar Sakhri, rođen 04.02.1971. godine u mjestu Belgort, Alžir, trenutno nastanjen u Visokom ul. Veliko čajno br. 96 A. Oženjen Alžirkom po imenu Djellabi Souad s kojom ima jedno muško dijete.

5. Haassan-Rabih Yousef, rođen 01.01.1965. godine u mjestu Duem, Sudan, trenutno nastanjen u Sokolović koloniji ul. Ahmeda Ljubunčića F/C, oženjen Sudankom po imenu Nada Hassan Omer. Otac je troje djece: kćerke od sedam godina i dva sina starosne dobi od tri i jedne godine.

Kod sebe nije imao nikakvih identifikacijskih dokumenata.

6. Mohamed Abdel Magid Rawia.                                

Harakat Takfir Wal Hijra

Libijska militantna grupa, ogranak terorističke organizacije «Al Qaida» Osame Bin Ladena. Pripadnik ove skupine je Mehrez Ambdouni zv. Abu Talha, sin Ben Sase, rođen 18.12.1969. godine u Tunisu, uhapšen u Turskoj 25.9.1999. godine s putnom ispravom Bosne i Hercegovine.

Ova grupa nalazi se u BiH od 1992. god. pod vodstvom Abu Ajše za koga se sumnja da posjeduje  državljanstvo i pasoš SAD-a. Uglavnom su djelovali su na području Srednje Bosne.

HUA – Harakat Ul Ansar

HARAKAT UL ANSAR (HUA), teroristička organizacija iz Pakistana. Ova grupa je poznata po otmici indijskog aviona sa 160 putnika te pet stranaca u cilju oslobađanja Masooda Azhara, vjerskog imama i idejnog vođe ove organizacije.

Sjedište organizacije u Zenici, promijenila je ime u Harakat ul Mudžahedin.

MOS - Muslimanska obavještajna služba

Početkom 90-tih godina u uskom krugu Mladih muslimana, nastaje ideja o formiranju Muslimanske obavještajne službe – MOS. Tvorac ideje je Fatih el Hassanein. On je 1991. godine na sastanku u Beču, prezentirao konkretan plan za stvaranje MOS-a. Navedenom sastanku su prisustvovali sljedeći funkcioneri:

1. Irfan Ljevaković,
2. Hasan Čengić,
3. Mustafa Cerić,
4. Avdo Rustanbegović,
5. Salim Šabić.

Tokom 1993. i 1994. godine u MOS su integrisani slijedeći vojni i policijski funkcioneri:

1. Enver Mujezinović,
2. Fikret Muslimović,
3. Bakir Alispahić,
4. Husein Živalj,
5. Nedžisa Tabaković,
6. Derviš Đurđević.

Ambasada BiH u Beču postalo je centar za prikupljanje i dostavu podataka u tadašnju glavnu centralu MOS-a u Mandalićevoj ulici u Zagrebu, čiji je čelni čovjek bio Salim Šabić. Od 1993. godine MOS je odabrao i postavio diplomatske predstavnike u Egiptu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu, Kataru i još nekim islamskim državama.

Ciljevi ove službe bili su zacrtani tokom rata u BiH, kada je postojala mogućnost podjele BiH prema nacionalnom principu i imali su zadatak da osiguraju temelje za uspostavu muslimanske države u BiH. Pored toga, ciljevi službe bili su: praćenje intelektualaca Bošnjaka zapadne orijentacije i njihovo iseljavanje iz BiH, uvođenje klerikalnih muslimanskih kadrova u strukture vlasti i vojsku, te eliminacija i likvidacija političkih neistomišljenika.

Stvaranju Muslimanske obavještajne službe prethodilo je stvaranje Međunarodne organizacije za pomoć muslimanima BiH, a kasnije je stvorena Fondacija za pomoć muslimanima Bosne.

Skupština ove Fondacije brojala je devetnaest (19) članova, a činili su je: Husein Kavazović, Irfan Ljevaković, Munir Gavrankapetanović, Džemaludin Latić, Hilmo Neimarlija, Kemal Terzić, Hasan Čengić, Sead Živalj, Dervić Đurđević, Mevludin Sinanagić, Sulejman Vranj, Husein Omerspahić, Rijed Raščić, Bećir Čengić, Fahrudin Šuvalija, Abdulah Budimlija, te još trojica čija imena ostali članovi drže u tajnosti, a vjerojatno se radi o Aliji Izetbegoviću, Salimu Šabiću i Fatihu el Hassaneinu.

Fondacija za pomoć muslimanima Bosne imala je zadaću prikupljanja pomoći namijenjene isključivo muslimanima u BiH. Pomoć je pristizala iz islamskih zemalja i  trebala je služiti kao financijski temelj za uspostavu jednonacionalne islamske države na teritoriju BiH. Značajnu ulogu u ovim događanjima imala je organizacija Muslimanska braća, nastala 1928. godine u Egiptu, a koja slovi za najznačajniji muslimanski pokret u svijetu.

Ova organizacija bila je utemeljitelj humanitarne organizacije TWRA, a dala je značajan doprinos i stvaranju Međunarodne organizacije za pomoć muslimanima BiH. Generalni sekretar Muslimanske braće i dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta u Khartumu, dr. Hassan Abdullah Turabi, u prijateljskim je odnosima s Fatihom el Hassaneinom, koji je upriličio i nekoliko sastanaka Alije Izetbegovića s dr. Turabijem.

Muslimanski omladinski savez

Muslimanski omladinski savez je pomladak ekstremnih islamskih organizacija Mladi muslimani i Fatih, koje njeguju tradicije mudžahedinske jedinice El Fatih. Sjedište saveza je u opštini Stari grad u Sarajevu.

TWRA - Third World Relief Agency

U grupi navodnih humanitarnih agencija posebno se ističe agencija TWRA. Ova agencija je kao humanitarna organizacija za muslimane osnovana u Beču 1987. godine. Njen navodni cilj je bio ohrabrivanje obnove islama u Istočnoj Europi i tadašnjem Sovjetskom Savezu. Prema analizama obavještajnih službi, osnovni posao kojima se TWRA tada bavila je bio, prikupljanje novca za financiranje pokreta Muslimanska braća u Sudanu. Agenciju su osnovali Fatih el Hassanein, član saudijske vladajuće stranke Nacionalni islamski front i njegov brat Sukarno Hassanein.

Nacionaln islamski front je od strane zapadnih zemalja i SAD ocijenjena kao fundamentalistička politička organizacija. Nacionalni islamski front je osnovao dr. Hasan Abdullah Turabi, Generalni sekretar Muslimanske braće (ekstremne islamske organizacije koja je imala ključnu ideološku ulogu u formiranju islamskih ekstremnih i terorističkih organizacija) i profesor Pravnog fakulteta u Kartumu, koji je cijeli svoj pravnički opus posvetio metodama uvođenja šerijatskog prava u Sudanu i ostalim islamskim zemljama i koji je bio glavni retoričar protiv sekularističkih ideja.

Turabi je danas, između ostalog, poznat po tome što je pružio utočište Osami bin Ladenu poslije protjerivanja iz Saudijske Arabije. Sam Sudan je od SAD ocijenjen kao jedna od važnijih država u lancu sponzora terorizma i zemalja koje pružaju utočište teroristima.

Fatih el Hassanein studirao je medicinu u Beogradu, početkom 70-tih, od kada datira njegovo prijateljstvo s Alijom Izetbegovićem. Izetbegović, koji je tada bio islamski stipendist, često je posjećivao Beograd, gdje se sretao s muslimanskim intelektualcima.

Godine 1983. na suđenju u Sarajevu, Izetbegović je potvrdio da je Hassanein njegov dobar prijatelj. Službena suradnja TWRA i Izetbegovićeve vlade počinje u drugoj polovici 1992. godine, kada TWRA otvara ispostave u Sarajevu, Budimpešti, Moskvi i Istanbulu.

Nešto ranije – ožujka 1992.godine, Hassanein je dobio diplomatski pasoš i postao kulturni ataše pri saudijskom veleposlanstvu u Beču. To mu je kasnije omogućilo transport veće količine novca u Sloveniju i Hrvatsku bez ikakve policijske provjere.

U mjesecu oktobru 1992. godine, tadašnji ministar vanjskih poslova BiH, Haris Silajdžić, posjetio je «Die Erste Osterreich Bank» u Beču gdje je potvrdio da «... gospodin Hassanein ima kredibilitet financijskog predstavnika opsjednute Bosne i Hercegovine».

Godine 1993., Alija Izetbegović napisao je pismo kojim je još jednom austrijskoj banci potvrđeno da taj Sudanac ima puno povjerenje bh. vlasti. Predstavnici «Die Erste Osterreich Bank» tvrde da je u razdoblju od 1992-95. godine kroz TWRA prošlo oko 350 milijuna dolara i to po godinama: 1992. - $80 milijuna, 1993. - $231 milijun, 1994/5. - $39 milijuna i, do kolovoza 1996., - $500.000.

Najveći dio tog novca, prema tvrdnji banke, potrošen je za lično bogaćenje pokvarenih SDA-ovih vođa.Nešto malo novca iskorišteno je za kupovinu oružija a jedan beznačajni dio je iskorišten za podmićivanje vlasti u Hrvatskoj i Sloveniji, kako bi «progledali kroz prste» prekršiocima zabrane transporta naoružanja za Armiju BiH.

VEVAK (i brigada Pasdarani) , iranska obavještajna služba
       
Centralnu ulogu u vojnom osposobljavanju terorista, a kasnije i Armije BiH, imala je obavještajna služba Irana. Iran, koji je od strane vlade SAD ocijenjen kao jedna od država koja sponzoriše terorizam i radikalne grupe širom svijeta (Hamas, Hezbolah, palestinski Islamski džihad, Rafah stranka u Turskoj, radikalne i fundamentalističke grupe u Alžiru i Egiptu) aktivnije se uključio u prilike u Bosni i Hercegovini nakon Hadža iz 1994.godine i obraćanja Ajatolaha Ali Hamneja, hadžijama, sa jasnim zahtijevom: „Idite u Bosnu, tamo je Islam ugrožen i našu braću ubijaju“..

Službena suradnja između Irana i bh. muslimana uspostavljena je tokom boravka Alije Izetbegovića u Teheranu, 30. i 31. oktobra 1992. godine, kada je postignut sporazum da naoružanje i ljudstvo koje je bilo nužno Armiji BiH, prolazi preko R Hrvatske. Republika Hrvatska je normalizirala odnose s Iranom 18. aprila 1992. godine, kada je za ambasadora u Teheran poslan hrvatski musliman Osman Muftić.

Upravo je on ugovarao detalje oko dopremanja naoružanja i ljudstva. S njim je najbliže surađivao Omer Behmen, Ambasador BiH u Iranu u to vrijeme, kao i Hasan Čengić i Haris Silajdžić. Ta suradnja je učvršćena tajnim iransko-bh. sporazumom od 15. novembra 1994. godine. Sporazum je postignut uoči tajne posjete Bakira Izetbegovića Teheranu, u kome Iran i BiH dogovaraju dugoročni program za ojačanje svoje sveobuhvatne sigurnosne suradnje u rasponu od izrazitog pojačanja iranske vojne podrške do tajnog smještaja kadrova Hezbolaha i VEVAK-a u BiH. Ključna osoba za suradnju s Iranom bio je Hasan Čengić.

Islamski teroristi koji su pristizali iz raznih zemalja dobili su zajedničko ime mudžahedini i bili su raspoređivani u formacije koje su činile integralni dio A BiH. Jedan od dokaza da su ratovali u okviru jedinica  A BiH je video-kaseta Odreda El mudžahedin, koja prikazuje ratni put i veliča junaštvo odreda. Snimana je u Bosni, nakon bitke na Vozućkom ratištu a njene kopije (oko 2.000 komada) rađene su u Švicarskoj.

Svi dijalozi su na arapskom jeziku što govori da je kazeta bila namijenjena gledateljstvu izvan BiH i da ima propagandni karakter - propagiranje džihada među islamskim svijetom. Na njoj se vidi Alija Izetbegović kako u nekoliko navrata vrši smotru odreda El Mujahid i kako razgovara s mudžahedinima.

Zabilježen je i sastanak glavnih mudžahedina, među njima i njihovog zapovjednika  (kome je lice zatamnjeno) emira Abu-Al-Maalija s generalom Sahibom Mahmuljinom, zapovjednikom Trećeg korpusa A BiH i pukovnikom Fadilom Hasanagićem. Na kazeti se mogu vidjeti i pripadnici 7. muslimanske brigade, bošnjačke verzije El Mudžahida.

Na video kaseti je također prikazano usmrćivanje 19. pripadnika VRS tokom augusta 1995. godine, u vrijeme ofanzive na Ozrenu.

Sporazum je postignut uoči tajne posjete Bakira Izetbegovića Teheranu, pri kojemu su Iran i BiH dogovorili dugoročni program za jačanje sveobuhvatne sigurnosne suradnje, u rasponu od izrazitog jačanja iranske vojne podrške do tajnog smještaja kadrova Hezbolaha i VEVAK-a u BiH.

Suočene s odredbama Daytonskog mirovnog sporazuma vlasti u BiH su, krajem 1995. godine, na brzinu «preradile» islamističku infrastrukturu. Izvršena je «legalizacija» mudžahedina: oni su postali državljani BiH, bilo na temelju zasluga za «muslimansku stvar», bilo ženidbom, a jedan broj njih prešao je raditi u humanitarne organizacije koje su bile akreditirane u međunarodnim tijelima i podržavane od strane službenoga Sarajeva.

Cijela ta operacija dodjeljivanja državljanstva mudžahedinima bila je odobrena od strane Alije Izetbegovića lično, a njom je rukovodio pomoćnik direktora AID-a Irfan Ljevaković, inače zadužen za koordinaciju AID-a i AA-faktora. Ta mreža obuhvaćala je ljude iz policije, ministarstva vanjskih poslova, pravosuđa, županijskih i općinskih administracija (npr. iz policije: Bezdrob iz Sarajeva, Šemsudin Mehmedović iz Tešnja; iz Ministarstva vanjskih poslova Husein Živalj, Bakir Alispahić, Muhamed Bešić; iz pravosuđa Šahbaz Džihanović; iz vojske Jusuf Halilagić, bivši pomoćnik komandanta Trećeg korpusa A BiH, zadužen za pitanje mudžahedina koji je poslije Daytona prešao u Federalno ministarstvo pravosuđa; Bakir Dautbašić iz humanitarne organizacije Merhamet; iz kantonalne i opštinske administracije Mirsada Žutić-Beganović i Bajro Čilić).

Mnogi od instruktora VEVAK-a, koji su u BiH proveli više godina, naučivši jezik i upoznavši običaje i kulturu bh. muslimana, vratili su se u Iran te su dodijeljeni logorima za obuku koji su pripremali bošnjačke kadrove poslane u Iran na školovanje.

Nekoliko stotina vojnika A BiH početkom 1996. godine upućeno je na obuku u Iran. Od početka ožujka 1996. godine velik broj djelatnika vojne obavještajne službe i AID-a upućivan je na školovanje u Iran, gdje su prolazili različitu sigurnosnu (obavještajnu i terorističku) i vojnu obuku. Od ožujka 1996. godine Teheran se usredotočio na dugoročno i trajno prisustvo u BiH, dalje učvršćujući svoju infrastrukturu. Službeno Sarajevo podržavalo je rastuće iransko prisustvo uprkos nepovoljnom učinku optužbi NATO-a u vezi sa prisustvom terorista.

Tokom 2000.godine podignuta je krivična prijava protiv Bajre Čilića, policijskog, ovlaštenog radnika opštine Stari grad-Sarajevo zbog nezakonitog izdavanja ličnih dokumenata stranim državljanima. Umjesto krivičnog gonjenja, Čilića je njegov rođak iz AID-a, Faik Špago, postavio na visoku policijsku dužnost u jednu drugu sarajevsku opštinu. Na mjesto Sekretara federalnog ministarstva policije postavljena je (šest dana poslije terorističkog napada na gradove u SAD) Mirsada Žutić-Beganović, tada načelnica upravno-pravnih poslova za upisivanje u bh. matičnu knjigu rođenih. Ona je dana 28.12.1995. godine svojim potpisom uvela u državljanstvo BiH 103 strana državljana afroazijskog porijekla.

Na ovaj način u državljansto BiH upisani su brojni teroristi kao sto su: Karim Said Atmani, jedan od najtraženijih terorista, pripadnik GIA, sada u rukama francuske policije, (po saznanju francuskih služba sigurnosti, dobio državljanstvo BiH 1995.godine); Mehrez Amdouni, bivši pripadnik odreda El Mujahid, uhićen u Turskoj s pasošom BIH; Ahmed Mohamad Zuhair „Handala“ , glavni organizator postavljanja automobila-bombe u Mostaru 1997.godine; Ekrem Avdija s Kosova, organizator mudžahedinske formacije «Abu Bekir Sidik», koja je ratovala na Kosovu, dobio BiH pasoš 1994. godine, lično od Šemsudina Mehmedovića iz Tešnja.

Iran je uz pomoć službenog Sarajeva prekomponovao svoju infrastrukturu u BiH. Poslije potpisivanja sporazuma Dayton-Pariz, Sedma brigada Revolucionarnih gardista - Pasdarana bila je službeno raspuštena prosinca 1995.godine. Međutim, njeni ključni kadrovi (prema saznanjima oko 150 ljudi) bili su integrirani u elitne postrojbe i postrojbe za obuku. U međuvremenu, iranski zapovjedni ešalon i ključni obavještajni savjetnici bili su priključeni uredu vojnog atašea iranskog veleposlanstva u Sarajevu.

Uz to, više desetina iranskih obavještajnih eksperata, posebno vrhunskih obavještajnih instruktora, bili su dodijeljeni AID-u. Početkom 1996.godine, nekoliko stotina vojnika A BiH poslano je u Iran na različitu vojnu i bezbjedonosnu obuku. Krajem marta 1996. godine, NATO je potvrdio da Iran flagrantno krši odredbe Daytonskog mirovnog sporazuma.

Pod pritiskom SAD, Alija Izetbegović je priznao da su Iranci ostali na tlu BiH, ali je sveo njihov broj na 50-60, nazvavši ih otpuštenim vojnicima koji su tu ostali samo zato što su se poženili muslimankama, državljankama BiH. Ključni dokaz da je Iran nastavio obučavati kadrove iz vojnih i sigurnosnih struktura bosanskih muslimana bio je upad snaga IFOR-a u kamp za terorističku obuku u blizini Fojnice (Pogorelica) januara 1996.godine.

Tom prilikom nađeno je mnoštvo dokaza da su kamp vodili instruktori iranske obavještajne službe. Zbog navedenog upada IFOR-a, iz razloga što nije poduzeo neophodne mjere sigurnosti, čime je dokazana direktna umiješanost iranske obavještajne službe u organiziranje međunarodnog terorizma na tlu Balkana, s mjesta šefa iranske obavještajne službe za Balkan smijenjen je Ali Reza Bajata.

Istovremeno, predmet vođen pred nadležnim sudom Bosne i Hercegovine, protiv Hasana Čengića, Irfana Ljevakovića i Bakira Alispahića, vezano za obuku u kampu „Pogorelica“, okončan je oslobađajućom presudom, uprkos, mišljenju vojnog vještaka i stručnjaka iz Indije: po kome je taj kamp, sve ono što je u njemu rađeno i planirano predstavljao klasičnu bazu za obuku terorista. Dokumentacija, otrkrivena prilikom vojne akcije IFOR-a i zaplijenjena tom prilikom, ukazivala je na planiranje klasičnih likvidacija  kao i kompromitovanja istaknutih političara unutar Bošnjačkog naroda ali i važnih pojedinaca u drugom narodu. Pretpostavlja se da je sistem likvidacija na federalnom nivou ali i na nivou Srednje Bosne, upravo, proizvod osmišljene obuke i planova na „Pogorelici“.

Likvidacije visokih obavještajnih i policijskih funkcionera – ubistva policajaca i povratnika Hrvata u Travniku i okolini – stalno prisutni sistemi diverzija i sabotaža, postigli su veliki efekat na planu izgradnje stalno prisutnog osjećanja pravne i druge nesigurnosti te stalnog osjećaja ugroženosti kod različitih etničkih i političkih grupacija, što i jeste, školski cilj, svakog terorističkog koncepta: kroz mikro-terorizam i različite vidove pritiska, za koje je teško pribaviti dokaze i saznanja, stvarati osjećaj straha i stalno prisutnog terora, koji nije prepoznat ni adekvatno imenovan.

Sudjelovanje u ratu na prostoru BiH u sastavu snaga A BiH uzeli su teroristi iz mnogih terorističkih organizacija.

Neki od primjera za to su: Abu Maali, bivši zapovjednik odreda El Mudžahid - pripadnik GIA; Alžirac Saliman Maherezi, poznat pod ratnim imenom Abu Džamil, koji je ratovao u BiH, danas je zapovjednik GIA; Šejh Faud Talat Kasim, uhapšen u Zagrebu oktobra 1995.godine - pripada egipatskoj organizaciji Gamma'at al Islamya; islamski terorista iz SAD, Kevin Holt, poznat pod ratnim imenom Isa Abdulah Ali, koji je sudjelovao još u bejrutskim bombaškim napadima s početka osamdesetih godina, pripadnik je Hezbolaha; Abu-Abdulah, palestinskog porijekla, dezerter iz Marinskog korpusa SAD, pripadnik je Hamasa; Ahmed Z. Zuharija, Saudijac, uhapšen od strane hrvatske policije februara 1996. godine, pripadnik je saudijske terorističke organizacije «Organizacija za Islamsku revoluciju na Arabijskom poluotoku»; Rizvan Cazimi – «Kapetan Leši» iz OVPMB, bio je pripadnik OVK, a imao je ratna iskustva iz BiH...

Rat u BIH islamskim je terorističkim skupinama poslužio kao odličan poligon za obuku - stvoreni su dvosmjerni kanali kojima su teroristi dolazili boriti se i obučavati odlazeći na druga mjesta kao već prekaljeni borci. BiH je, osim što je postala sigurno utočiste za teroriste koji su već bili u njoj, postala i skrovište za sklanjanje islamskih terorista koji su negdje drugdje počinili neki teroristički akt.

Zahvaljujući pasošima BiH mogli su dobiti drugi identitet i nesmetano putovati po drugim islamskim zemljama (prema izvorima iz egipatske službe sigurnosti, 75 egipatskih terorista, traženih zbog brojnih terorističkih akata, dobilo je novi identitet i državljanstvo u BiH) i što je najvažnije, razvili su islamsku terorističku infrastrukturu - mrežu u BiH na relaciji Milano - Sarajevo - Tirana - Sofija - Skoplje.

U analizi NATO-a, u vezi s eventualnom povezanošću s terorizmom, između ostalih, navode se slijedeće islamističke organizacije i grupe:

• Elbard Bosnia (Slobodna Bosna)
• Vehabije
• Crvena ruža
• Zetra,
• Od 3 do 9
• Aktivna islamska omladina
• Muslimanski omladinski savez
• Hamas Turabe
• Islamski ratnici,
• Faraoni,
• Crni Labudovi
• humanitarne organizacije za koje se sumnja da imaju veze s terorizmom: Nahala, Fond za preporod islama, Human Appel International, Al Haramani ...

Prema procjenama izraelske službe sigurnosti „Mosad“, ova teroristička osovina i mreža na Balkanu (Bosna-Makedonija-Albanija-Bugarska-Kosovo-jug Srbije), kao dio globalne islamske terorističke mreže, broji danas oko 6.000 terorista.

Iz ovih mreža su do sada kao saučesnici u terorističkom napadu na SAD od američkih službi sigurnosti identificirani Bensayah Belkacem, državljanin BiH, do 11. septembra 2001.godine živio u Zenici, navodno je sudjelovao u falsificiranju putnih isprava i vozačkih dozvola za pripadnike Al-Qaede, i Abu al Maid, također falsifikator, trenutno se skriva negdje na prostoru koji pokriva ova mreža.

Krajem marta 1996. godine NATO je potvrdio ne samo da je Iran nastavio s obučavanjem bošnjačke komponente VF, već da iranski kadrovi predstavljaju terorističku prijetnju za snage IFOR-a. Pod pritiskom, Izetbegović je priznao da je 50 do 60 Iranaca ostalo u BiH, naglašavajući ipak da su svi oni otpušteni vojnici oženjeni muslimankama iz BiH.

Kasnije se pokazalo da je najveći broj osoba afroazijskog podrijetla, među kojima i Iranci, prešao u mnogobrojne humanitarne organizacije, gdje su pod maskom, raznih oblika humanitarne aktivnosti nastavili obavljati svoje obavještajne i terorističke aktivnosti.

(Iz knjige Era terorizma u BiH)

Nastavlja se ...

Dževad Galijašević

Bosnagejt by Kokanus

недеља, 25. април 2010.


http://kokanus.blogspot.ba/2010/04/bosnjaci-u-borbi-za-nezavisnost.html

Bošnjaci u "borbi za nezavisnost"

jun 1997.
Piše:Kokanus

 Centralnu ulogu u vojnoj edukaciji bošnjaka (Izetbegovićeve muslimanske vojske) imao je Iran. To je država koja sponzoriše terorizam ili islamski džihad, (zavisno sa koje strane se posmatra), delujući širom sveta pod imenima kao što su: Hamas, Hezbolah, Al Kaida, Al Fatah i tako dalje. SAD i Evropska zajednica nisu ništa učinili kako bi sprečili prodor islamskog terorizma, preko balkana, ka srcu Evrope. Nasuprot tome, Evropska zajednica se potrudila i to svim sredstvima da evropskoj javnosti predstavi srpski živalj na Balkanu u najcrnjem svetlu, bez obzira što ovaj hriščanski deo evrope vekovima strada od muslimaskih pohoda na Evropu. Na očigled Vašingtona, Londona, Pariza i Bona, Iran je u ”humanitarnim akcijama” pomogao ”okupiranim i potlačenim” bošnjacima u ”borbi za nezavisnost” na sledeći način:
Uz pomoć slovenačke i hrvatske vlasti, Iran je u Bosni stacionirao Sedmu brigadu revolucionarnih gardista (2.000 Pasadarana) sa glavnom bazom u Zenici. Pored te brigade Iran je još 400 oficira Pasadarana rasporedio širom Bosne, Hrvatske, Slovenije, Austrije i Nemačke koji su delovali u ”humanitarnim akcijama”. Glavni nadzor nad tim akcijama vršio je viši diplomata pri iranskoj ambasadi u Zagrebu, Mohamed Dževad Azajes. Ovde treba pomenuti i Fondaciju Mostafzin pod patronatom iranske obaveštajne službe kao i mnoštvo fondacija koje su preko Osame bin Ladena odgovarale lično sudanskom fundamentalisti Hasanu Al Turabiju.
Alija Izetbegović odlazi za Teheran 30. i 31. oktobra 1992. i potpisuje sporazum sa muslimanskom braćom kojim se zvanično uspostavlja saradnja. Taj sporazum realizuju: Omer Behmen (u to doba bošnjački ambassador u Teheranu), Hasan Čengić, Haris Silajdžić i Franjo Tudjman (verovatno po zajed-ničkoj ideologiji terorizma) normalizacijom odnosa Zagreb-Teheran kada je iz Zagreba za ambasadora u Teheran poslat Osman Muftić. Taj sporazum iz 1992. potvrdjen je trajnim iransko-bošnjačkim sporazumom od 15.novembra 1994. Taj sporazum, sačinjen samo dan pre posete Bakira (sina Alije Izetbegovića) Teheranu, predvidja dugoročni program za ojačanje sveobuhvatne saradnje, od izrazitog pojačanja iranske vojne podrške bošnjacima pa sve do smeštaja kadrova Hezbolah-a i VIVEK-a na tlo Bosne. Sve ovo su odobravale SAD a kada je, u okviru Komiteta za bezbednost američkog Senata, pukla afera Bosnagejt, svetska velesila je utvrdila da je bošnjake vojnom opremom snabdevao Iran preko Slovenije i Hrvatske. Ameri su tako priznali da su znali za snabdevanje islamskog življa u Bosni vojnom opremom ali to nisu sprečili pravdajući se da muslimanima preti opasnost od srpske agresije. Evropska intelegencija je hladno progutala ovu budalaštinu.

Deset veličanstvenih koji su činili mozak džihad-a u Evropi bili su:
1. Šeik Omar Abdel Rahman, osudjen za organi-zovanje terorističkog napada na Svetski trgovinski centar 1993. god. u Njujorku.
2. Osama bin Laden, jedan od donatora u TWRA, od 1998.god., nalazi se na čelu Al-Kaide u Avganistanu.
3. Irfan Ljevaković, jedan od osnivača SDA (stran-ka demokratske akcije, osnovane u Bosni), radio je na projektu prebacivanja mudžahedina u Bosnu.
4. Alija Izetbegović je potpisao garancije za Elfatih Hasaneina a koji je preko Hasana Al Turabija bio u vezi sa Osama bin Ladenom. Izetbegović je mudžahedinima, dovedenim u Bos-nu, od kojih je većina njih nastanjena u selu Bockinje, izdao bosanske pasoše.
5. Hasan Čengić je veteran SS Handžar divizije iz Drugog svetskog rata. Kao teolog u vezi je sa Iranom od 1983. Bio je član predsedništva BiH, general armije BiH i zamenik ministra odbrane. Kao član upravnog odbora TWRA od 1992. u Bosnu je unosio ratnu opremu.
6. Džemail Merdan nosilac je ideja iranskog ajato-laha Homeinija. Bio je veza izmedju bošnjačkih i stranih mu-džahedina.
7. Husein Živalj, nekadašnji ambassador BiH u Au-striji, bio je zamenik ministra spoljnih poslova BiH kao i član upravnik odbora TWRA.
8. Faris Nanić, istaknuti član SDA, bio je savetnik Alije Izetbegovića.
9. Salim Šabić, istaknuti član SDA, bio je direktor bečke ispostave medjunarodne asocijacije za pomoć muslimanima u Bosni.
10. Derviš Djurdjević, istaknuti član SDA, osudjen je 1983. godine na pet godina zatvora zbog terorističkog delovanja u Brozovoj Jugoslaviji. Bio je član upravnog odbora TWRA.

Krajem 1995. godine Treći korpus el mudžahedin, sa sedištem u Zenici, postaje okosnica bošnjačke armade. On se sastojao od tri brigade:
- Četvrti muslimanska oslobodilačka brigada sa sedištem u Konjicu,
- Sedma muslimasnka oslobodilačka brigada sa sedištem u Zenici i
- Deveta muslimanska oslobodilačka brigada sa sedištem u Travniku.
Svaka od ovih brigada brojala je 1500 ljudi.
807. muslimanska oslobodilačka brigada ustanovljena je decembra 1995. godine. i bila je u sastavu 81. divizije, osnovane u Goraždu.
Pored toga što su mudžahedini činili okosnicu bošnjačke armade, oni su, na potezu Zenica-Travnik osnovali Ansar sa sedištem u zgradi ”Vatrostalne” u Podbrežju (blizu Ze-nice). Ansar je u svom sastavu imao 300 do 600 najbrutalnijih muslimanskih vojnika (iz Irana, Avganistana i Pakistana) a samo posle par meseci u Ansar ulaze i sehide (muslimanski teroristi-samoubice).
Kataeb al Munimin (bataljon vernika) bio je bataljon specijalnih i elitnih snaga. Činili su ga Sudanci koji su zbog bogatog ratnog iskustva u Avganistanu nazvani Avganistancima. Ovaj bataljon je brojao 300 do 600 mudžahedina i bio je osnovan u rejonu Buzina.
Handžar divizija osnovana je u spomen na zloglasnu SS-handžar diviziju koja je u Drugom svetskom ratu služila pod nacističkom zastavom. Ova nova handžar divizija brojala je 3000 ratnika, rasporedjenih u Sarajevu plus 6000 ljudi za podršku glavnoj bazi u okolini Fojnice. Vođe su bili veterani iz Irana, Turske, Pakistana i Malezije a ostalo ljudstvo je uglavnom došlo iz Srbije (Raške i Kosovske oblasti).
Na video kaseti el mudžahedin, jednoj od 2000 kopija načinjenih u Švajcarskoj vidi se sledeće:
- ratni put i veličanje odreda el mudžahedin,
- Alija Izetbegović u vršenju smotre odreda el mudžahedin,
- sastanak Emira Abu Al Masija sa bošnjačkim ge-neralom Sahibom Mahumuljanom i pukovnikom Fadilom Hasa-nagićem,
- odsecanje glave mesarskom satarom pohvatanim Srbima sa Ozrena,
- klanje srpskih boraca 3.ozrenske i Srbačke brigade u mudžahedinskom kampu Gostović. Klanje je vršeno handžarom (turskim nožem).
Materijal za ovu video kasetu načinjen je u Bosni a svi dijalozi odvijaju se na arapskom. Usput treba napomenuti da je bošnjačka ofanziva na Ozren završena 10.septembra 1995. na koti Paljanik kod Vožuća. Operacijom je komadovao pukovnik Refik Lendo. Dejstvovali su: Drugi korpus generala Seada Delića i Treći korpus Sahiba Mahmuljana. Mudžahedini iz sastava Trćeg korpusa tom prilikom su zarobili više od 400 Srba. Većinu su odveli u svoj kamp Gostović gde su ih, što zverski a što ritualno polkali. Preživelo je 8 srpakih pravoslavnih duša da svedoče o bizarnosti "humanitarnih akcija".

Institut za medjunarodne strateške studije (IISS) iz Londona procenjuju da je ukupan broj mudžahedina koji su služili Aliji Izetbegoviću u ”oslobodilačkom ratu” iznosio oko 40 hiljada.

Na džihad islamskih mudžahedina koji se vodi protiv Srba (i ne samo protiv Srba) vlada SAD-a je gledala tako što je vodil savezničku politiku bez instrukcija a evropski intelektualci mirno spavaju pokriveni novcem natopljenim ljudskom krvlju dok vlade njihovih zemalja sprovode islamizaciju Evrope. Da li su toga svesni Italijani, Francuzi i Nemci?


Al Kifar je teroristička organizacija registrovana u Zagrebu krajem 1992.godine. Njom je rukovodio alžirac Al Din Kirban.
Al Muwafaq je registrovana takodje u Zagrebu kao filijala (ispostava) centra koji je poslovao u Londonu. Njom je rukovodio tunižanin Safik Ijadi. Organizacija se zvanično bavila humanitarnim radom u periodu 1992.-1996. Interpolu je poznata po pranju kuvajtskih dinara zaplenjenih od strane Iraka prilikom upada u Kuvajt. Glavni posao odvijao se kroz pružanje logističke podrške organizaciji TWRA i prebacivanje mudžahedina preko Slovenije i Hrvatske na teritoriju Bosne.
Al Haramain je, kao i prethodne, registrovana u Zagrebu 1992. godine. Centrala je kasnije iz Zagreba prebačena u Zenicu, bosanskom gradu, tačnije na adresu: Lukovo polje br.2. Rad ove organizacije je opet predstavljao pružanje logističke podrške u prebacivanju mudžahedina na bosansku teritoriju.
TWRA se u ovoj skupini svakako najviše istakla u terorističkom delovanju. Ova organizacija, zvanično humani-tarnog karaktera, osnovana je u Beču 1987. godine. Njeni osni-vači su bili Elfatih Hasanein i njegov brat Sukarno Hasanein. Elfatih je član saudijske vladajuće stranke NIF (nacionalni islamski front) koju je, u osnovi kao fundamentalističku organizaciju, osnovao dr. Hasan AbdulahTurabi. Turabi je i generalni sekretar ”muslimanske braće”, ekstremne organizacije koja ima glavnu ideološku ulogu u formiranju islamskih ekstremnih (terorističkih) organizacija. Pored toga on je i profesor na pravnom fakultetu u Kartumu. Ceo svoj pravnički život posvetio je metodama uvodjenja šerijatskog prava u muslimanskim državama a pre svega u Sudanu, važi za najvećeg protivnika sekularističkih ideja.

Obuku mudžahedina, finasije i logistiku davale su vlade sledećig država:
Iran…………………organizovane obuke
Turska………………organizovane obuke
Saudi Arabija……….finansije
Sudan……………….finansije
Malezija…………….finansije
Burneji……………...finansije
Pakistan…………….finansije i živu silu
Avganistan………….živu silu
Slovenija……………teritoriju za tramsport
Hrvatska……………teritoriju za transport

Elfatih Hasanein je studirao medicinu u Beogradu. 1970.godine upoznao je Aliju Izetbegovića koji je već tada kao islamski stipendista često dolazio u Beograd radi susreta sa mno-gim islamskim studentima. Na sudjenju u Sarajevu, 1983. Izet-begović je bez dvoumljenja izjavio da je Hasanein njegov veliki prijatelj. Zvanična saradnja TWRA i Izetbegovićeve (janičarske, pro turske, u svakom slučaju islamsko-terorističke) vlade počinje u drugoj polovini 1992. godine. Izetbgović izdaje Hasaneinu di-plomatski (bošnjački) pasoš imenujući ga atašeom za kulturu (bošnjaka) pri saudijskoj ambasadi u Beču. Sa diplomatskim pasošem, bez ikakve policijske kontrole, Hasanein transporuje velike količine novca kroz Sloveniju, Hrvatsku i Austriju. U oktobru 1992. godine, tadašnji ministar spoljnih poslova Bosne i Hercegovine, Haris Silajdžić, posetio je ”Die Erse Osterreich Bank” u Beču i tom prilikom izjavio: ”Gospodin Hasanein ima kredibilitet finansijskog predstavnika okupirane Bosne i Hercegovine”. 1983. godine Izetbegović je potvrdio ovu izjavu svojim potpisom upućenu ovoj austrijskoj banci i time dokazao da je taj Sudanac uživao poverenje bošnjaka (muslimanskog sveta) u Bosni. Zvanična saradnja Izetbegovića i Hasaneina započinje, sasvim naivno, civilnim projektima (otvaranjem farme pilića, fabrike konfekcija, osnivanjem novinskih agencija i ls.) a koji su služili kao pokriće za finansiranje džihad-a. Novac je pristizao iz Irana, Saudi Arabije, Sudana i Pakistana. Die Erste Osterreich Bank u svojim izveštajima upisuje: Kroz račun TVRA prošlo je:
1992. godine, 80 miliona $
1993. godine, 231 miliona $
1994.-95. godine, 39 miliona $
do avg.1996. godine, sve skupa 500 miliona $

Prvu svoju veliku akciju TWRA odradjuje u septembru 1992.godine kada je, sa iznajmljenim ruskim transportnim avionom iz Kartuma, glavnog grada Sudana, na mariborski aerodrom dopremila pošiljku ”humanitarne pomoć” i, tešku 120 tona ruskog naoružanja i municije (namenjeno Istočnoj Nemačkoj u periodu hladnog rata). Deo tog naoružanja iznajmljeni ruski helihopteri prebacili su u Tuzlu i Zenicu snabdevajući se gorivom u Splitu. Drugi deo tog naoružanja, procenjen na gotovo10 miliona dolara, ostao je godinu dana uskladišten na mariborskom aerodromu. Savet bezbednosti nije se ni osvrnuo na slovenačko-sudansku aferu. Godinu dana kasnije (maja ‘94.g.) TWRA je preko Hrvatske dopremila naoružanje iz Irana. SAD daju prećutnu saglasnost. Savet bezbednosti i dalje ostaje gluv a Evropska zajednica slepa. Najvažnija ličnost u realizaciji muslimanskog programa svetog rata, džihad-a, bio je austrijski trgovac Diter hofman angažovan od Hasaneina. Uz pomoć slovenačke i hrvatske vlade Hofman je sa svojom kompanijom ”Leteći tigrov” i isporučio više od 200 tona ratne opreme mudžahedinima u Bosnu. Utovar se obavljao u Kartumu a istovar u Mariboru dok se isporuka obavljala uglavnom preko Zagreba do Zenice i preko Splita i dolinom Neretve do Jablanice.