Iz knjige "Era terorizma u BiH" autora Dževada Galijaševića - organizatori i nositelji terorizma (04/02/2008.)

https://web.archive.org/web/20120519042939/http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=676&Itemid=1 Era terorizma u BiH (12): Organizatori i nositelji terorizma

Feb 04, 2008 at 11:36 PM

Rat u BIH islamskim je terorističkim skupinama poslužio kao odličan poligon za obuku - stvoreni su dvosmjerni kanali kojima su teroristi dolazili boriti se i obučavati odlazeći na druga mjesta kao već prekaljeni borci. BiH je, osim što je postala sigurno utočiste za teroriste koji su već bili u njoj, postala i skrovište za sklanjanje islamskih terorista koji su negdje drugdje počinili neki teroristički akt.  Organizatori i nositelji terorizma Sljedeće organizacije i organizacioni oblici, po mnogim saznanjima, osim prividno legalnih i legitimnih društvenih akcija, u metodu i sadržaju vlastitog rada preferiraju agitaciju i regrutovanje bošnjačkih mladića u terorističke grupe i formacije: 1.    Aktivna islamska omladina 2.    Air Bosna 3.    Al Furqan 4.    Al Gama'a Al Islamiya i Egipatski džihad 5.    Al Haramain 6.    Al Khifah 7.    Al Muwafag 8.    BBI banka 9.    Bedr-Bosna 10.    BIO banka 11.    Elbard Bosnia 12.    Faraoni 13.    GIA (Armed Islamic Group) 14.    Global relief Fundation 15.    Hamas Turabe 16.    Harakat Takfir Wal Hijra 17.    HUA 18.    Igassa 19.    Islamski ratnici 20.    Kambodža 21.    MOS 22.    Muslimaski omladinski savez 23.    Muslimansko bratstvo 24.    Nakšibendijski derviški red - Tarikat 25.    Nedwe, svjetska asocijacija muslimanske omladine 26.    Naselje mudžahedina Gornja Maoča – Srebrenik 27.    Naselje mudžhedina na prostoru opštine Mostar JI 28.    Naselje mudžahedina na prostoru opštine Uskoplje 29.    Saff, izdavačko preduzeće 30.    Taibah International 31.    TWRA 32.    Ured za islamski poziv 33.    Vehabije (što je postalo sinonimom svih terorističkih organizacija) Aktivna islamska omladina - AIO Ideja o formiranju Aktivne islamske omladine nastala je u proljeće 1995. godine «kao plod želje da Islam zauzme mjesto koje mu pripada u životu pojedinca, obitelji i društva ukupno, a da islamska omladina postane kvalitetan faktor u muslimanskom životu» i u određenom smislu bila je iznenađenje za šire društveno okruženje. «Sive eminencije» AIO potječu uz miljea bošnjačkog vjerskog i političkog vrha. Stvarni je cillj osnivanja AIO: okupljanje bošnjačkih mladića i njen odgoj po fanatično shvaćenim islamskim pravilima «uvezenim» iz arapskih zemalja. Pripadnici Aktivne Islamske omladine ponašaju se kao primitivni egzibicionisti i prepoznaju se po specifičnom načinu oblačenja i nošenju brada, dok se  javno zalažu i propagiraju stvaranje islamske Bosne i Hercegovine. Javno iskazani  cilj AIO je «aktivno sudjelovanje u procesu islamskog buđenja i u tom smislu animirati što veći broj mladića spremnih na davanje svoga doprinosa u islamskom radu» je u stvari samo floskula iza koje se krije stvarna namjera organizatora terorističke mreže u BiH, a to je: okupljanje što većeg broja mladih muslimana, koji se izdvajaju izgledom i načinom života, kao širokog, narodnog i stvarnog izvora novih regruta saveza ubica pod zastavom vjere. Organizacija Aktivne Islamske omladine je, od osnivanja, imala dva osnovna odsjeka: - odsjek za da'wu, koji je bio zadužen za obrazovno odgojne aktivnosti, i brzu i efikasnu „novu islamizaciju“ Bošnjaka - odsjek za kulturu, medije i sport, koji je upravljao izdavaštvom (knjige, leci, audio-video), a unutar ovog odsjeka formirana  je i Taekwondo akademija «SILAT» koja je imala klubove u Zenici,Travniku i Bugojnu. Također, ovaj odsjek je pokrenuo bilten AIO pod imenom «RISALA» koji je krajem '96. odlukom Glavnog odbora prerastao u Islamski omladinski časopis «SAFF» čiji je prvi broj izišao u januaru 1997. godine. U okviru organizacije postoji i izdavačka djelatnost. Ovim poslovima bavi se grafičko-izdavačko poduzeće Saff, koje vrši izdavanje raznih brošura, prevođenje literature s arapskog jezika i sl. AIO se do sada financirala donacijama iz Saudijske Arabije, Njemačke i Austrije, a manjim dijelom i iz drugih islamskih zemalja. Najveći donator bila je Saudijska Arabija, čemu je naročito pogodovalo to što je u Zenici postojao ured saudijskog komiteta, tako da je distribucija donacija bila omogućena preko te ustanove. Organizacija je u čvrstim vezama s raznim islamskim organizacijama u kojima se nalaze bivši pripadnici odreda El Mujahid. Al Furqan, islamska humanitarna organizacija Na području Zenice, «AL HARAMIAN» i «AL FURQAN» su najaktivnije arapske humanitarne organizacije. «Al  Haramian» je smješten u svojim uredima koji se nalaze u ulici Štrosmajerova br.11 (preko puta džamije u Gornjoj Zenici) u Zenici. Humanitarna organizacija «Al Furqan» nalazi se u objektima istoimene džamije u naselju Crkvice, ul. Prvomajska br. 17 u Zenici. Koordinirano «djeluje» sa ispostavom TWRA-e u Zenici koju vodi Nedžad Grgury, Albanac nastanjen u naselju Baktaši-Zenica, inače bivši pripadnik vojne jedinice «El Mudžahedin», a kasnije 7. muslimanske brigade. Al Gama'a Al Islamiya AL GAMA'A AL ISLAMIYA, islamski savez utemeljen kako bi širio i štitio islamske interese u svijetu. Izrazitu povezanost imaju sa pripadnicima terorističkih organizacija GIA-e i Egipatski Džihad. Zbog nestanka pripadnika ove organizacije Šejha Abu Tala'ata, obnovljene su prijetnje Hrvatskoj nakon podmetanja auto bombe ispred PU Rijeka 20.10.1995. godine. Najvažniju ulogu u saradnji sa ovom mrežom ostvaruje Glavni imam u Maglaju, hadži Izudin ef.Kruško, koji je propali đak El Azhara, perfekt govori arapski jezik,egipatskog narječja, i doveden je u Maglaj u ratnoj 1994.godini, upravo zato da bi stvorio uslove za naseljavanje „svetih ratnika“, mudžahedina, na području Maglajske opštine u naseljenom mjestu Bočinja. Lični je prijatelj Muhameda Zawahirija rođenog brata drugog čovjeka El Kaide, Aimana Zawahirija. Egipatski džihad, pod vodstvom Ayman Al Zawahrija sastavni je dio,  komandne i operativne strukture El Kaide i djeluje u sadejstvu sa skupinom Al Gama'a Al Islamiya.                    Al Haramain, islamska humanitarna organizacija Dosadašnjim operativnim radom uočeno je da su na ovim prostorima do sada registrirane dvije humanitarne organizacije sa nazivom «Al Haramain», a to su: 1. AL HARAMAIN ISLAMIC FUNDATION, sa sjedištem u Saudijskoj Arabiji. Registarski broj R2-1-90/99, predstavništvo u Sarajevu u ulici Kasindolska broj 32, telefon u predstavništvu je 033/406-680 i 033/406-125. Kontakt osoba je Sultan Al Suleman i Hamad A. Al So Ghaiyr. U sudski registar upisana je pod brojem R2-1-90/99, matični broj na carini je 1580515. Program rada ove humanitarne organizacije je: spašavanje ljudi u stanju socijalne potrebe; rješavanje obrazovnih, kulturnih, ekonomskih i zdravstvenih problema; pomoć izbjeglicama i asistiranje u povratku raseljenih osoba i preuzimanje brige na siročadima. Za realizaciju svojih aktivnosti i programa pomoći na prostoru BiH godišnje potroše oko 480.000 KM. Ova humanitarna organizacija djeluje u preko 50 zemalja svijeta uključujući i BiH, Kosovo i Somaliju. Za realizaciju svojih aktivnosti i programa pomoći trošili su oko pola miliona KM godišnje. 2. AL HARAMAIN & AL MASJED AL AQSA CHARITY FONDATION, Saudijska Arabija. Registarski broj R2-1-136/99. Sjedište u Sarajevu je bilo u ulici Vrazova broj 22, nakon čega je premješteno na Alipašino polje  u ulicu Samira Frašte. Upis u sudski registar Kantonalnog suda u Sarajevu je izvršen pod brojem R-III-62/97 dana 19.05.1997. godine, a tada je odgovorna osoba bila Mohamed A.M. Al Dubeban. Za predstavljanje humanitarne organizacije kod zvaničnih vlasti Bosne i Hercegovine imenovan je Karim Mejri. U aprilu 1999. godine izvršena je preregistracija ove organizacije i upis u registar stranih humanitarnih organizacija kod Federalnog ministarstva za socijalnu politiku, izbjeglice i raseljene osobe. Tada je kao sjedište organizacije navedena adresa u Sarajevu, ulica Harmana Gmeinera broj 18. U maju 2000. godine ova humanitarna organizacija je podnijela zahtjev za promjenu osobe ovlaštene za zastupanje te umjesto Mejrija imenovan Hushain Omar Al Jisfrya. Imali su otvoren račun kod Depozitne banke, a novcem su raspolagali Al Jisfry, Taiba Mahmud  i Jelaiden Wael. Sredstva su uplaćivana iz Saudijske Arabije prema Deutsche Bank i to na osobne račune osoba ovlaštenih za zastupanje ove humanitarne organizacije Mejrija i Al Jisfrya, kao i na privatni račun zamjenika predsjednika humanitarne organizacije Ibrahima Mohameda Ibrahima. U periodu od 1997. godine do kraja 2001. godine oba HO potrošila je 13 miliona KM, bez uredno vođene poslovno-financijske dokumentacije. U vezu sa navedenom humanitarnom organizacijom dovode se osobe povezane sa raznim oblicima kriminalnih aktivnostima, među kojima je i Ahmed Zuhair zv. Handala, koji je jedno vrijeme bio u vezi sa ovom organizacijom i sa jednim od njenih rukovoditelja Jousef Hassanom. Handalina supruga Sabaheta Tutnjić je nakon njegovog bjekstva iz BiH primala pomoć Al Haramaina. U ovoj HO bili su angažovani i  uhapšeni pripadnici tzv. «Alžirske grupe» Bensayah Belkasem i Saber Lahmar,  kao i Saddallahu Alou Sadulu i Karmati Said zv Abu Haris, koji su Američkoj obavještajnoj zajednici vrlo interesantne osobe po pitanju terorističkih aktivnosti.        Direktor AL HARAMAIN & AL MASJED AL AQSA CHARITY FONDATION u Zenici Krimi Muhamed, iz Tunisa, je u julu 1999. godine ostvario vezu sa Abdul Selam Al Heilahom koji je bliska veza sa Osama Bin Ladenom, a brat od Nebila Al Heilaha zv. Abu Jemen, koji se nalazi u KPD Zenica na izdržavanju kazne zatvora zbog postavljanja auto bombe u Mostaru 1997. godine. Organizacija Al-Haramain također je registrovana u Zagrebu 1992. godine. Kasnije je njeno sjedište prebačeno u Zenicu, na adresu Lukovo polje br.2. Njen rad se takođe zasnivao na logističkoj podršci i prebacivanju terorista preko Hrvatske u BiH. Al Khifah, islamska humanitarna organizacija KAMR AD DIN KHIRBANI , bivši pilot alžirskog vojnog vazduhoplovstva i Vođa Fronte  islamskog spasa «FIS», jedan je od traženijih terorista, a početkom 2001. godine, boravio je u Zagrebu. Još 1991. godine u Pakistanu se sastajao sa Osama Bin Ladenom, koji je u svoje vojne kampove za obuku terorista primao i pripadnike alžirskih terorističkih organizacija FIS-a i GIA-e. Khirbani je stoga bio obvezan sastajati se s Bin Ladenom kao s osobom koja financira i njegovu organizaciju. 1992. godine Osama Bin Laden je nakon izbijanja  ratnih sukoba u BiH  poslao  Khirbanija u Zagreb sa zadatkom da osnuje humanitarnu organizaciju. Uskoro je u ulici Križnog puta u Zagrebu počela raditi humanitarna organizacija  «AL KIFAH – RELIEF CENTAR». Prostorije za ovu organizaciju iznajmljene su u privatnoj kući za 400 DM mjesečne kirije tijekom 1992. godine. Khirbani se vrlo kratko zadržao u Zagrebu, a stanovao je u ulici Vila Velebita broj 5. Osiguravši nesmetan rad humanitarne organizacije AL KIFAH u Zagrebu, Khirbani je ostvario potrebno pokriće za ubacivanje pripadnika terorističke organizacije GIA-e u Bosnu i Hercegovinu. Finansijska sredstva za funkcionisanje ove i drugih humanitarnih organizacija prebacivana su iz Irana i drugih arapskih zemalja preko Beča za Zagreb, posredstvom TWRA agencije za pomoć zemljama trećeg svijeta. Iz Zagreba novac se u Bosnu i Hercegovinu prebacivao u gotovini. Khirbani je došao u BiH 1993. godine gdje je imao zadaću da pomogne u organizovanju mudžahedinske zajednice u BiH kao i da rasporedi pripadnike terorističkih organizacija u vojne jedinice . Ne zna se točno koliko je puta dolazio u BiH iz Hrvatske i koliko se vremena zadržavao u Bosni i Hercegovini. Humanitarna organizacija AL KIFAH radila je u Zagrebu sve do 1996. godine, kada je preseljena u Bosnu i Hercegovinu.  Aktivisti ove i sličnih humanitarnih organizacija arapskog porijekla u vremenu između 1992. i 1996. godine dobijali su od Vlade Republike Hrvatske i specijalne propusnice. Tajna aktivnost većine radnika ovih humanitarnih organizacija, kao i Khirbanijeve, bilo je prebacivanje oružja, mudžahedina i pripadnika terorističkih organizacija GIA, FIS, Al Gama Al Islamiya i dr. za Bosnu i Hercegovinu iz Hrvatske i zapadne Europe, te iz zemalja Bliskog istoka, vojna i vjerska obuka bošnjaka-muslimana u kampovima koji su formirani u BiH za tu namjenu, vrbovanje i pripremanje bošnjaka za slanje na vojničku obuku u kampove  u Afganistanu, Pakistanu i drugim islamskim zemljama. Kamr Ad Din Khirbani je ove aktivnosti obavljao u Bosni i Hercegovini sve do 1997. godine kada je zbog straha od hapšenja zbog povezanosti sa Osama Bin Ladenom i terorističkim aktivnostima, napustio BiH i otišao u Veliku Britaniju gdje je dobio politički azil. Za vrijeme boravka u BiH surađivao je sa ABU HAMZOM – Imad Al Husin (mada se pojavljuje i pod imenom -Inad Taha Alvejdžan) , vođom mudžahedinske zajednice u selu Bočinja, a njegove terorističke aktivnosti mogle bi se povezati i sa tvrdnjama da je KHIRBANI  planirao napad na američku ambasadu  u Rimu, zbog čega CIA pokušava doći do traga koji vodi do njega. Al-Muwafaq Organizacija Al-Muwafaq registrovana je u Zagrebu kao ispostava centrale koja je poslovala u Londonu. Humanitarnim radom se bavila u periodu 1992-1996. godine. Njome je rukovodio Tunižanin Safik Ijadi, Interpolu poznat, između ostalog, po «pranju» kuvajtskih dinara koje je Irak zaplijenio prilikom agresije na Kuvajt. Njen glavni posao se sastojao u pružanju logističke podrške humanitarnoj organizaciji TWRA i prebacivanju terorista iz Hrvatske u BiH. BBI banka i BIO banka Jedan od glavnih pokrovitelja i financijera terorističkih grupa na području BiH jest humanitarna organizacija TWRA (Third World Relief Agency - Agencija za pomoć zemljama trećeg svijeta»), koja svoje kancelarije  ima u gotovo svim većim gradovima F BiH sa bošnjačkom većinom. BBI Banka osnovana je 25. septembar 2000.g. u Sarajevu sa osnivačkim kapitalom od 60 mil US dolara. Utemeljitelj banke je Islamska banka za razvoj iz Saudijske Arabije (grad Džeda), a na čelu Odbora za utemeljenje banke bio je Hasan Čengić. Članovi odbora bili su Irfan Ljevaković, te Mehmed Alagić. Dioničari banke su IDB-Jaddah, Abu Dabi-Islamska banka, te Dubai-Islamska banka. Važno je  napomenuti kako je ista bila osnivač za gradnju megalomanskog projekta muslimanskog političkog vrha, gradnje visočkog aeredroma. Prema nepotvrđenim informacijama 62% kapitala u ovom projektu glasi na ime izvjesnog Abdul Dam Bin Hagie Zainudina iz UA Emirata. Novac za finansiranje ovog projekta išao je preko Farisa Nanića iz Visokog, bivšeg savjetnika Alije Izetbegovića i instruktora za letenje u Aero klubu Visoko koji posjeduje svoja dva školska aviona. Jedan od važnijih posrednika je također i Mehmedalija Hadić, savjetnik reis Uleme Mustafe Cerića, te Nezim Halilović Muderis  iz Sarajeva koji je ujedno i savjetnik Abdula Dam Bin Hagia (posjeduje tri stana u Sarajevu i kuću u Buljakovom polju u Sarajevu), slovi za čovjeka koji ima odlične veze sa arapskim svijetom te je Glavni imam Džamije Kralja Fahda koja slovi kao centar za okupljanje i djelovanje Vehabija u BiH. Bedr-Bosna, preduzeće Vlasnici zeničkog preduzeća «Bedr – Bosna» su osobe afroazijskog porijekla, a preduzeće su utemeljili «građani sela Bočinja». U preduzeću su bili uposleni ili su se samo fiktivno vodili na poslu i članovi tzv. Egipatske skupine, čiju deportaciju traži egipatska vlada, a radi se o slijedećim osobama: 1. Muhammad Sa'id Masrrur zv. Abu Minah, a prema nekim podacima Seror Mohamed Saied, alias Saied Čolić (od formiranja zajednice boravio u Bočinji, gdje je bio u rukovodećoj garnituri zajednice, zadužen za  poslove sigurnosti). Oženio je Suvadu Čolić. državljanku BiH, nakon čega je uzeo ime Saied Čolić.  Bio je uposlen i u poduzeću El Karamen. 2. Jamal al Husayni zv. Abu Ahmad Al Misri ili Imad Al Misri. Poznat je još kao Eslam Ahmed Faragalla i Eslam Durmo. Oženio je Selvedinu Šehić, državljanku BiH. 3. Ashraf Ali Gharbani Hasan zv. Hassan Ashraf (tokom 1997./98. godine bio je uposlenik ovog poduzeća). Jedno vrijeme u mesnici Bedr-Bosna u Zenici radio je i Asim Ramulj zv. Talha, koji je bio osuđivan zbog počinjenih terorističkih djela na području SBŽ. Bosanski akademski klub se u javnosti pojavio povodom izručenja «Alžirske skupine». Javnost je u ovom povodu saznala da postoji Koordinacioni odbor islamskih omladinskih organizacija u BiH u kojem su zastupljeni Omladinski krug islamske zajednice BiH, Aktivna islamska omladina, Mladi muslimani, Udruženje građana Furqan, Bosanski akademski klub i udruženje boraca Fatih. Protesti u Sarajevu kojima je povod ekstradicija šestorice Arapa i eho koji je uslijedio u vezi s tim na web stranicama svjedoči o namjeri islamista u BiH da optimalno politički i medijski iskoriste stanje nastalo tom isporukom. Elbard Bosnia (Slobodna Bosna) Elbard Bosnia (Slobodna Bosna) je organizacija sa sjedištem u Zenici. Okuplja bivše strane mudžahedine i muslimanske ekstremiste.              GIA - Armed Islamic Group (na prostoru BiH) Posebno organizirana islamska Armija zvana GIA nastala je 90-tih godina u Alžiru. To je posebna skupina izdvojena iz fronte islamskog spasa FIS, a povodila se samo po načelima Kur’ana i Šerijetskih zakona. Potpuni život po šerijetu podrazumijevao je zabranu školovanja ženske djece, razgolićeno odijevanje, komzumiranje alkohola i sl.    Ova teroristička grupa kao izrazito militantna vršeći obuke na području Tunisa, Alžira i povezujući se sa određenim skupinama kao što je Al Gama’a Al Islamiyya djelovala je i na području BiH. U BiH je djelovala pod vodstvom Abu Al Maallia, Khalila Yaraya i Saleha Nedala. U BiH su stigli nakon bijega iz Italije gdje je protiv njih pokrenut krivični proces za teroristička djela. Pored njih dvojice na ovim prostorima djelovali su i Kurtić Nihad zv. Šiljo i Abu Džafer te Maher Gabella zv. Abu Jatama. Saleh Nedal je nastanjen na području opštine Bugojno, Khalil Yaraya na području Sarajeva, a Kurtić i Gabella na području opštine Travnik. Ova teroristička organizacija radila je na ubacivanju stranih državljana u Bosnu i Hercegovinu. Najvažnija finansijska sredstva, za ovakve grupe u BiH, rađena su preko Italije i Hrvatske, tako da je osnovna logistička podrška ubacivanju pripadnika GIA-e u BiH bila pružana od  humanitarne organizacije Al Kifah iz Zagreba koju je vodio, već pominjani,  Kamr Ad Din Khirbani. Novac se prebacivao iz Irana i drugih arapskih zemalja preko Beča za Zagreb posredstvom TWRA, a zatim za BiH se nosio u gotovini. Jedan od prijenosnika novca koji je i danas aktivan, a koji koristi vlastite bankovne račune je Abdulahim Maktouf, rođen 3.1.1959. godine u Basri, Irak, nastanjen u Travniku, koji  posredstvom preduzeća D.O.O. «Palma» i vlastitih računa u Beču i Torontu  vršio ilegalne transfere i financiranje terorističkih organizacija i mudžahedina, sve dok Sud Bosne i Hercegovine, po prijavi državnog tužilaštva, nije donijeo odluku o hapšenju i pritvaranju, a sada i osudi pomenutog.  Prema operativnim saznanjima italijanska policija je nakon dužeg praćenja terorističke aktivnosti pripadnika terorističke skupine GIA, poduzela mjere hapšenja prema istima, tokom 1998. godine, ali je jedan broj terorista uspio pobjeći, nakon čega su pristigli na područje BiH. U Italiji centar djelovanja i okupljanja je bio u Bolonji. Prema operativnim saznanjima centar djeluje u nekoliko pravaca. Jedan od pravaca organiziranja terorističkih aktivnosti bio je u Francuskoj, Belgiji i Velikoj Britaniji, a za realizaciju je bio zadužen YARRAY KHALIL, rođen 8.12.1969. godine Tunisu. Poslije izvršenja više terorističkih djela u Francuskoj, V. Britaniji i Belgiji Yarraj Khalil se vraća u Bolonju u Italiji, odakle zajedno sa SALEHOM NEDALOM zv. Abu Hašim i KURTIĆ NIHADOM zv. Abu Džafer, Tigar i Šiljo dolazi u BiH. U prvom periodu bili su smješteni  u Zenici gdje su se priključili odredu EL MUDžAHID, čiji je Kurtić već bio član. Izvjesno vrijeme boravili su u Zenici, Bočinji kod Maglaja , Travniku i Sarajevu. Kurtić i Saleh su u periodu 1995 do 1997 godine odlazili u više navrata u Italiju (Bolonju). Po dolasku u Zenicu isti se druže  i surađuju sa Baul Bair Salihom iz Alžira koji je bio uhapšen 4.11.1997. godine u Zenici, ali je dana 5.12.1997. godine pušten na slobodu i na neobjašnjen način navodno deportiran iz zemlje. Pored njega u Zenici je boravio i Karmiti Said zv. Ebu Haris, rođen 7.1.1971. godine u Tunisu i Saber Lehmar, rođen 22.5.1969 godine u Alžiru, koji je uhapšen 18.10.2001. godine zbog prijetnji američkom veleposlanstvu u Sarajevu. U Travniku je trenutno nastanjen Jahia Aissa ( Mehdi Tah ), rođen u Alžiru, kao i Maher Gabala zv. Abu Jatama, pripadnici terorističke skupine GIA. Prema operativnim saznanjima ostali pripadnici terorističke skupine GIA koji su tada pristigli u BiH su: - Jakub Ali Abu Valid, rođen 21.9.1969. godine u Tunisu,  boravio u Travniku; - Sejdani Muhamed; - Hamami Muhamed; - Deroulehe Fajeal; - Jendauti Fauzi; - Malaal Said; - Chairmauldi Belcibani; - Ouar Nai; - Gasalah Nauredine; - Nasri Fethi Benrebai; - Maher Ojli; - Ben Ali Lotviben Abid. Saznanja o djelovanja pojedinih pripadnika GIA-e na području BiH: 1. SALEH NEDAL zv. HAŠIM, sin Muhameda, rođen 1.3.1970. godine u Taizu, Jemen. Državljanstvo BiH dobio je temeljem pripadnosti postrojbama ABiH, posjeduje ličnu kartu broj 15466/97 izdatu u PU Novo Sarajevo, a karton osobne iskaznice u PU Bugojno. Nastanjen je u mjestu Kopčić bb, općina Bugojno, a vrlo često boravi u Zenici. Viđa se sa Nihadom Kurtić zv. Šiljo koji je bio jedan od osumnjičenih za ubojstvo Hrvatskog policajca u Travniku Perice Bilića terorističkim aktom podmetanja auto bombe. Njegova temeljna veza u Zenci bio je Asim Ramulj zv. Talha, do njegovog uhićenja za podmetanje eksplozivnih naprava u Hrvatske kuće u mjestu Čurćića Lug općina Bugojno. Asim Ramulj je bio vođa jednog ekstremnog krila AIO Zenica i miljenik njegovog predsjednika Adnana Peze, koji je radio na novačenju osoba za borbe u Afganistanu. U periodu od 1986 do 1990 godine obučavan u Italiji i Francuskoj za teroristička djelovanja. Nakon prebjega iz Italije u BiH njegovo izručenje je tražila Italija 1998. godine preko Interpola BiH. Uhapšen na osnovu ovog zahtjeva 12.4.1999. godine kada mu je izrečena kazna zatvora od tri mjeseca od strane Županijskog suda Travnik. Dana 12.7.1999. godine Županijski sud u Travniku odbio je molbu Republike Italije za njegovo izručenje i pušten je na slobodu. Dana 26.09.2001. godine u PU Bugojno dobio je pasoš broj 35456836, a prema neprovjerenim saznanjima državljanstvo BiH mu je oduzeto u grupii od 94 osobe arapskog porijekla u novembru 2001. godine, što znači samo nakon nekoliko dana što je dobio putnu ispravu.   2. YARRAAY KHALIL, sin Ahmeda, rođen 8.2.1969. godine u Tunisu-Usfaj. JMB 0802969190027, lična karta br.3110/99 izdata u PU N. Sarajevo na adresu ul. Fehima Bećirbegovića br. 1, po zanimanju student. Zbog vršenja terorističkih djela na području BiH, dana 6.6.1999. godine uhapšen je u Hadžićima i sproveden je u istražni zatvor u Sarajevu. Dana 5.2.2000. godine istekao mu je pritvor, ali je produžen do 6.4.2000. godine kao ekstradicijski pritvor jer su njegovo izručenje tražili Tunis i Italija zbog vršenja terorističkih djela na njihovom području ali su od izručenja u međuvremenu odustali. Italija je odustala od izručenja zbog toga što su bošnjačke vlasiti od Italije tražili kompletnu dokumentaciju o njemu da bi mu sudili u BIH, na što Italija nije pristala. Nakon toga puštan je na slobodu i za sada nije poznato njegova adresa stanovanja i aktivnosti kojima se bavi, a navodno mu je oduzeto bh. državljanstvo. Stručnjak je za eksplozivne naprave. 3. MAHER GABELA zv Abu Jatama, rođen 23.4.1971. godine u Egiptu, nastanjen u Travniku, a ima prijavljenu adresu stanovanja u Sarajevu, ulica Toplik br. 7 – Stari Grad. Nakon dobijanja državljanstva BiH dana 2.12.1994. godine promjenio ime u PU Tešanj i sada se zove ALEN KOVAČEVIĆ. Bio je pripadnik vojne jedinice “EL MUDŽAHID”. Podnio je zahtjev za promjenu imena u DEMIR KRASNIĆI u PU Stari Grad-Sarajevo. Djeluje zajedno sa osobom po imenu Nihad Kurtić zv. Šiljo. 4. NIHAD KURTIĆ zv. Šiljo i Abu Džafer, rođen je 1970. godine, trenutno nastanjen u Travniku. Sklon je svim vidovima kriminala. Izravno je osumnjičen za ubistva hrvatskih policajaca u Travniku Ante Valjana i Perice Bilića, ali je zbog nedostatka dokaza oslobođen od krivnje. Djeluje zajedno sa Saleh Nedalom, Khalilom Yarraya i Maher Gabalom. 5. MIRSAD HODŽIĆ sa stvarnim imenom Tallat Abdel Fatah Abdalla Many rođen u Kairu, dana 29.7.1970. godine, odgovoran je ilegalno prebacivanje novca u Italiju. Za vrijeme održavanja Pakta o stabilnosti u Sarajevu više puta je uočen u blizini vitalnih objekata sa vozilom marke «Alfa Romeo», reg. oznaka TO-99478-N. 1. Tarek El Masry, rođen 28.12.1965. godine u Kairu, Egipat, JMBG 2812965010000, trenutno nastanjen u ul. Olimpijska br. 4 Novi Grad, Sarajevo. Posjeduje osobnu kartu za strance br. 108/99 izdanu od strane MUP-a Županije Sarajevo dana 15.12.1999. godine, važi do 15.12.2004. godine. Zidene Boukhalfa (Bouzid), rođen 28.11.1961. godine u mjestu Zighoud-Joucef, Alžir, JMBG 2811961173529, trenutno nastanjen na Ilidži u naselju Osijek br. 10. Imenovani posjeduje ličnu kartu br. 5274/01 izdanu dana 15.10.2001. godine, također posjeduje BH vozačku dozvolu za vozača B kategorije br. 21782, izdanu u Bihaću dana 10.6.1997. godine. Oženjen Alžirkom po imenu Vehiba rođena Laurani. Otac je troje djece. 2. Ali Eltayeb, rođen 13.01.1960. godine u mjestu Ondurman, Sudan, JMBG 1301960172292, trenutno nastanjen u ul. Fetaha Bećirbegovića br. 3, općina Novi Grad, Sarajevo. Posjeduje ličnu kartu br. 14577/97 izdanu dana 07.07.1997. godine od strane PU Novi Grad. Oženjen Sudankom po imenu Nuha Abdulah. 3. Mohamed El Nagmy (Ibrahim), rođen 24.7.1956. godine u mjestu Domiat, Egipat, JMBG 2407956010004, trenutno nastanjen u ul. Aleja lipa br. 50/2, Sarajevo. Posjeduje ličnu kartu br. 27/97 izdanu od strane MUP-a Kantona Sarajevo dana 05.11.1997. godine - vrijedi do 05.11.2002. godine. Oženjen Zurijetom Sejdinović, državljankom BiH. 4. Omar Sakhri, rođen 04.02.1971. godine u mjestu Belgort, Alžir, trenutno nastanjen u Visokom ul. Veliko čajno br. 96 A. Oženjen Alžirkom po imenu Djellabi Souad s kojom ima jedno muško dijete. 5. Haassan-Rabih Yousef, rođen 01.01.1965. godine u mjestu Duem, Sudan, trenutno nastanjen u Sokolović koloniji ul. Ahmeda Ljubunčića F/C, oženjen Sudankom po imenu Nada Hassan Omer. Otac je troje djece: kćerke od sedam godina i dva sina starosne dobi od tri i jedne godine. Kod sebe nije imao nikakvih identifikacijskih dokumenata. 6. Mohamed Abdel Magid Rawia.                                 Harakat Takfir Wal Hijra Libijska militantna grupa, ogranak terorističke organizacije «Al Qaida» Osame Bin Ladena. Pripadnik ove skupine je Mehrez Ambdouni zv. Abu Talha, sin Ben Sase, rođen 18.12.1969. godine u Tunisu, uhapšen u Turskoj 25.9.1999. godine s putnom ispravom Bosne i Hercegovine. Ova grupa nalazi se u BiH od 1992. god. pod vodstvom Abu Ajše za koga se sumnja da posjeduje  državljanstvo i pasoš SAD-a. Uglavnom su djelovali su na području Srednje Bosne. HUA – Harakat Ul Ansar HARAKAT UL ANSAR (HUA), teroristička organizacija iz Pakistana. Ova grupa je poznata po otmici indijskog aviona sa 160 putnika te pet stranaca u cilju oslobađanja Masooda Azhara, vjerskog imama i idejnog vođe ove organizacije. Sjedište organizacije u Zenici, promijenila je ime u Harakat ul Mudžahedin. MOS - Muslimanska obavještajna služba Početkom 90-tih godina u uskom krugu Mladih muslimana, nastaje ideja o formiranju Muslimanske obavještajne službe – MOS. Tvorac ideje je Fatih el Hassanein. On je 1991. godine na sastanku u Beču, prezentirao konkretan plan za stvaranje MOS-a. Navedenom sastanku su prisustvovali sljedeći funkcioneri: 1. Irfan Ljevaković, 2. Hasan Čengić, 3. Mustafa Cerić, 4. Avdo Rustanbegović, 5. Salim Šabić. Tokom 1993. i 1994. godine u MOS su integrisani slijedeći vojni i policijski funkcioneri: 1. Enver Mujezinović, 2. Fikret Muslimović, 3. Bakir Alispahić, 4. Husein Živalj, 5. Nedžisa Tabaković, 6. Derviš Đurđević. Ambasada BiH u Beču postalo je centar za prikupljanje i dostavu podataka u tadašnju glavnu centralu MOS-a u Mandalićevoj ulici u Zagrebu, čiji je čelni čovjek bio Salim Šabić. Od 1993. godine MOS je odabrao i postavio diplomatske predstavnike u Egiptu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu, Kataru i još nekim islamskim državama. Ciljevi ove službe bili su zacrtani tokom rata u BiH, kada je postojala mogućnost podjele BiH prema nacionalnom principu i imali su zadatak da osiguraju temelje za uspostavu muslimanske države u BiH. Pored toga, ciljevi službe bili su: praćenje intelektualaca Bošnjaka zapadne orijentacije i njihovo iseljavanje iz BiH, uvođenje klerikalnih muslimanskih kadrova u strukture vlasti i vojsku, te eliminacija i likvidacija političkih neistomišljenika. Stvaranju Muslimanske obavještajne službe prethodilo je stvaranje Međunarodne organizacije za pomoć muslimanima BiH, a kasnije je stvorena Fondacija za pomoć muslimanima Bosne. Skupština ove Fondacije brojala je devetnaest (19) članova, a činili su je: Husein Kavazović, Irfan Ljevaković, Munir Gavrankapetanović, Džemaludin Latić, Hilmo Neimarlija, Kemal Terzić, Hasan Čengić, Sead Živalj, Dervić Đurđević, Mevludin Sinanagić, Sulejman Vranj, Husein Omerspahić, Rijed Raščić, Bećir Čengić, Fahrudin Šuvalija, Abdulah Budimlija, te još trojica čija imena ostali članovi drže u tajnosti, a vjerojatno se radi o Aliji Izetbegoviću, Salimu Šabiću i Fatihu el Hassaneinu. Fondacija za pomoć muslimanima Bosne imala je zadaću prikupljanja pomoći namijenjene isključivo muslimanima u BiH. Pomoć je pristizala iz islamskih zemalja i  trebala je služiti kao financijski temelj za uspostavu jednonacionalne islamske države na teritoriju BiH. Značajnu ulogu u ovim događanjima imala je organizacija Muslimanska braća, nastala 1928. godine u Egiptu, a koja slovi za najznačajniji muslimanski pokret u svijetu. Ova organizacija bila je utemeljitelj humanitarne organizacije TWRA, a dala je značajan doprinos i stvaranju Međunarodne organizacije za pomoć muslimanima BiH. Generalni sekretar Muslimanske braće i dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta u Khartumu, dr. Hassan Abdullah Turabi, u prijateljskim je odnosima s Fatihom el Hassaneinom, koji je upriličio i nekoliko sastanaka Alije Izetbegovića s dr. Turabijem. Muslimanski omladinski savez Muslimanski omladinski savez je pomladak ekstremnih islamskih organizacija Mladi muslimani i Fatih, koje njeguju tradicije mudžahedinske jedinice El Fatih. Sjedište saveza je u opštini Stari grad u Sarajevu. TWRA - Third World Relief Agency U grupi navodnih humanitarnih agencija posebno se ističe agencija TWRA. Ova agencija je kao humanitarna organizacija za muslimane osnovana u Beču 1987. godine. Njen navodni cilj je bio ohrabrivanje obnove islama u Istočnoj Europi i tadašnjem Sovjetskom Savezu. Prema analizama obavještajnih službi, osnovni posao kojima se TWRA tada bavila je bio, prikupljanje novca za financiranje pokreta Muslimanska braća u Sudanu. Agenciju su osnovali Fatih el Hassanein, član saudijske vladajuće stranke Nacionalni islamski front i njegov brat Sukarno Hassanein. Nacionaln islamski front je od strane zapadnih zemalja i SAD ocijenjena kao fundamentalistička politička organizacija. Nacionalni islamski front je osnovao dr. Hasan Abdullah Turabi, Generalni sekretar Muslimanske braće (ekstremne islamske organizacije koja je imala ključnu ideološku ulogu u formiranju islamskih ekstremnih i terorističkih organizacija) i profesor Pravnog fakulteta u Kartumu, koji je cijeli svoj pravnički opus posvetio metodama uvođenja šerijatskog prava u Sudanu i ostalim islamskim zemljama i koji je bio glavni retoričar protiv sekularističkih ideja. Turabi je danas, između ostalog, poznat po tome što je pružio utočište Osami bin Ladenu poslije protjerivanja iz Saudijske Arabije. Sam Sudan je od SAD ocijenjen kao jedna od važnijih država u lancu sponzora terorizma i zemalja koje pružaju utočište teroristima. Fatih el Hassanein studirao je medicinu u Beogradu, početkom 70-tih, od kada datira njegovo prijateljstvo s Alijom Izetbegovićem. Izetbegović, koji je tada bio islamski stipendist, često je posjećivao Beograd, gdje se sretao s muslimanskim intelektualcima. Godine 1983. na suđenju u Sarajevu, Izetbegović je potvrdio da je Hassanein njegov dobar prijatelj. Službena suradnja TWRA i Izetbegovićeve vlade počinje u drugoj polovici 1992. godine, kada TWRA otvara ispostave u Sarajevu, Budimpešti, Moskvi i Istanbulu. Nešto ranije – ožujka 1992.godine, Hassanein je dobio diplomatski pasoš i postao kulturni ataše pri saudijskom veleposlanstvu u Beču. To mu je kasnije omogućilo transport veće količine novca u Sloveniju i Hrvatsku bez ikakve policijske provjere. U mjesecu oktobru 1992. godine, tadašnji ministar vanjskih poslova BiH, Haris Silajdžić, posjetio je «Die Erste Osterreich Bank» u Beču gdje je potvrdio da «... gospodin Hassanein ima kredibilitet financijskog predstavnika opsjednute Bosne i Hercegovine». Godine 1993., Alija Izetbegović napisao je pismo kojim je još jednom austrijskoj banci potvrđeno da taj Sudanac ima puno povjerenje bh. vlasti. Predstavnici «Die Erste Osterreich Bank» tvrde da je u razdoblju od 1992-95. godine kroz TWRA prošlo oko 350 milijuna dolara i to po godinama: 1992. - $80 milijuna, 1993. - $231 milijun, 1994/5. - $39 milijuna i, do kolovoza 1996., - $500.000. Najveći dio tog novca, prema tvrdnji banke, potrošen je za lično bogaćenje pokvarenih SDA-ovih vođa.Nešto malo novca iskorišteno je za kupovinu oružija a jedan beznačajni dio je iskorišten za podmićivanje vlasti u Hrvatskoj i Sloveniji, kako bi «progledali kroz prste» prekršiocima zabrane transporta naoružanja za Armiju BiH. VEVAK (i brigada Pasdarani) , iranska obavještajna služba         Centralnu ulogu u vojnom osposobljavanju terorista, a kasnije i Armije BiH, imala je obavještajna služba Irana. Iran, koji je od strane vlade SAD ocijenjen kao jedna od država koja sponzoriše terorizam i radikalne grupe širom svijeta (Hamas, Hezbolah, palestinski Islamski džihad, Rafah stranka u Turskoj, radikalne i fundamentalističke grupe u Alžiru i Egiptu) aktivnije se uključio u prilike u Bosni i Hercegovini nakon Hadža iz 1994.godine i obraćanja Ajatolaha Ali Hamneja, hadžijama, sa jasnim zahtijevom: „Idite u Bosnu, tamo je Islam ugrožen i našu braću ubijaju“.. Službena suradnja između Irana i bh. muslimana uspostavljena je tokom boravka Alije Izetbegovića u Teheranu, 30. i 31. oktobra 1992. godine, kada je postignut sporazum da naoružanje i ljudstvo koje je bilo nužno Armiji BiH, prolazi preko R Hrvatske. Republika Hrvatska je normalizirala odnose s Iranom 18. aprila 1992. godine, kada je za ambasadora u Teheran poslan hrvatski musliman Osman Muftić. Upravo je on ugovarao detalje oko dopremanja naoružanja i ljudstva. S njim je najbliže surađivao Omer Behmen, Ambasador BiH u Iranu u to vrijeme, kao i Hasan Čengić i Haris Silajdžić. Ta suradnja je učvršćena tajnim iransko-bh. sporazumom od 15. novembra 1994. godine. Sporazum je postignut uoči tajne posjete Bakira Izetbegovića Teheranu, u kome Iran i BiH dogovaraju dugoročni program za ojačanje svoje sveobuhvatne sigurnosne suradnje u rasponu od izrazitog pojačanja iranske vojne podrške do tajnog smještaja kadrova Hezbolaha i VEVAK-a u BiH. Ključna osoba za suradnju s Iranom bio je Hasan Čengić. Islamski teroristi koji su pristizali iz raznih zemalja dobili su zajedničko ime mudžahedini i bili su raspoređivani u formacije koje su činile integralni dio A BiH. Jedan od dokaza da su ratovali u okviru jedinica  A BiH je video-kaseta Odreda El mudžahedin, koja prikazuje ratni put i veliča junaštvo odreda. Snimana je u Bosni, nakon bitke na Vozućkom ratištu a njene kopije (oko 2.000 komada) rađene su u Švicarskoj. Svi dijalozi su na arapskom jeziku što govori da je kazeta bila namijenjena gledateljstvu izvan BiH i da ima propagandni karakter - propagiranje džihada među islamskim svijetom. Na njoj se vidi Alija Izetbegović kako u nekoliko navrata vrši smotru odreda El Mujahid i kako razgovara s mudžahedinima. Zabilježen je i sastanak glavnih mudžahedina, među njima i njihovog zapovjednika  (kome je lice zatamnjeno) emira Abu-Al-Maalija s generalom Sahibom Mahmuljinom, zapovjednikom Trećeg korpusa A BiH i pukovnikom Fadilom Hasanagićem. Na kazeti se mogu vidjeti i pripadnici 7. muslimanske brigade, bošnjačke verzije El Mudžahida. Na video kaseti je također prikazano usmrćivanje 19. pripadnika VRS tokom augusta 1995. godine, u vrijeme ofanzive na Ozrenu. Sporazum je postignut uoči tajne posjete Bakira Izetbegovića Teheranu, pri kojemu su Iran i BiH dogovorili dugoročni program za jačanje sveobuhvatne sigurnosne suradnje, u rasponu od izrazitog jačanja iranske vojne podrške do tajnog smještaja kadrova Hezbolaha i VEVAK-a u BiH. Suočene s odredbama Daytonskog mirovnog sporazuma vlasti u BiH su, krajem 1995. godine, na brzinu «preradile» islamističku infrastrukturu. Izvršena je «legalizacija» mudžahedina: oni su postali državljani BiH, bilo na temelju zasluga za «muslimansku stvar», bilo ženidbom, a jedan broj njih prešao je raditi u humanitarne organizacije koje su bile akreditirane u međunarodnim tijelima i podržavane od strane službenoga Sarajeva. Cijela ta operacija dodjeljivanja državljanstva mudžahedinima bila je odobrena od strane Alije Izetbegovića lično, a njom je rukovodio pomoćnik direktora AID-a Irfan Ljevaković, inače zadužen za koordinaciju AID-a i AA-faktora. Ta mreža obuhvaćala je ljude iz policije, ministarstva vanjskih poslova, pravosuđa, županijskih i općinskih administracija (npr. iz policije: Bezdrob iz Sarajeva, Šemsudin Mehmedović iz Tešnja; iz Ministarstva vanjskih poslova Husein Živalj, Bakir Alispahić, Muhamed Bešić; iz pravosuđa Šahbaz Džihanović; iz vojske Jusuf Halilagić, bivši pomoćnik komandanta Trećeg korpusa A BiH, zadužen za pitanje mudžahedina koji je poslije Daytona prešao u Federalno ministarstvo pravosuđa; Bakir Dautbašić iz humanitarne organizacije Merhamet; iz kantonalne i opštinske administracije Mirsada Žutić-Beganović i Bajro Čilić). Mnogi od instruktora VEVAK-a, koji su u BiH proveli više godina, naučivši jezik i upoznavši običaje i kulturu bh. muslimana, vratili su se u Iran te su dodijeljeni logorima za obuku koji su pripremali bošnjačke kadrove poslane u Iran na školovanje. Nekoliko stotina vojnika A BiH početkom 1996. godine upućeno je na obuku u Iran. Od početka ožujka 1996. godine velik broj djelatnika vojne obavještajne službe i AID-a upućivan je na školovanje u Iran, gdje su prolazili različitu sigurnosnu (obavještajnu i terorističku) i vojnu obuku. Od ožujka 1996. godine Teheran se usredotočio na dugoročno i trajno prisustvo u BiH, dalje učvršćujući svoju infrastrukturu. Službeno Sarajevo podržavalo je rastuće iransko prisustvo uprkos nepovoljnom učinku optužbi NATO-a u vezi sa prisustvom terorista. Tokom 2000.godine podignuta je krivična prijava protiv Bajre Čilića, policijskog, ovlaštenog radnika opštine Stari grad-Sarajevo zbog nezakonitog izdavanja ličnih dokumenata stranim državljanima. Umjesto krivičnog gonjenja, Čilića je njegov rođak iz AID-a, Faik Špago, postavio na visoku policijsku dužnost u jednu drugu sarajevsku opštinu. Na mjesto Sekretara federalnog ministarstva policije postavljena je (šest dana poslije terorističkog napada na gradove u SAD) Mirsada Žutić-Beganović, tada načelnica upravno-pravnih poslova za upisivanje u bh. matičnu knjigu rođenih. Ona je dana 28.12.1995. godine svojim potpisom uvela u državljanstvo BiH 103 strana državljana afroazijskog porijekla. Na ovaj način u državljansto BiH upisani su brojni teroristi kao sto su: Karim Said Atmani, jedan od najtraženijih terorista, pripadnik GIA, sada u rukama francuske policije, (po saznanju francuskih služba sigurnosti, dobio državljanstvo BiH 1995.godine); Mehrez Amdouni, bivši pripadnik odreda El Mujahid, uhićen u Turskoj s pasošom BIH; Ahmed Mohamad Zuhair „Handala“ , glavni organizator postavljanja automobila-bombe u Mostaru 1997.godine; Ekrem Avdija s Kosova, organizator mudžahedinske formacije «Abu Bekir Sidik», koja je ratovala na Kosovu, dobio BiH pasoš 1994. godine, lično od Šemsudina Mehmedovića iz Tešnja. Iran je uz pomoć službenog Sarajeva prekomponovao svoju infrastrukturu u BiH. Poslije potpisivanja sporazuma Dayton-Pariz, Sedma brigada Revolucionarnih gardista - Pasdarana bila je službeno raspuštena prosinca 1995.godine. Međutim, njeni ključni kadrovi (prema saznanjima oko 150 ljudi) bili su integrirani u elitne postrojbe i postrojbe za obuku. U međuvremenu, iranski zapovjedni ešalon i ključni obavještajni savjetnici bili su priključeni uredu vojnog atašea iranskog veleposlanstva u Sarajevu. Uz to, više desetina iranskih obavještajnih eksperata, posebno vrhunskih obavještajnih instruktora, bili su dodijeljeni AID-u. Početkom 1996.godine, nekoliko stotina vojnika A BiH poslano je u Iran na različitu vojnu i bezbjedonosnu obuku. Krajem marta 1996. godine, NATO je potvrdio da Iran flagrantno krši odredbe Daytonskog mirovnog sporazuma. Pod pritiskom SAD, Alija Izetbegović je priznao da su Iranci ostali na tlu BiH, ali je sveo njihov broj na 50-60, nazvavši ih otpuštenim vojnicima koji su tu ostali samo zato što su se poženili muslimankama, državljankama BiH. Ključni dokaz da je Iran nastavio obučavati kadrove iz vojnih i sigurnosnih struktura bosanskih muslimana bio je upad snaga IFOR-a u kamp za terorističku obuku u blizini Fojnice (Pogorelica) januara 1996.godine. Tom prilikom nađeno je mnoštvo dokaza da su kamp vodili instruktori iranske obavještajne službe. Zbog navedenog upada IFOR-a, iz razloga što nije poduzeo neophodne mjere sigurnosti, čime je dokazana direktna umiješanost iranske obavještajne službe u organiziranje međunarodnog terorizma na tlu Balkana, s mjesta šefa iranske obavještajne službe za Balkan smijenjen je Ali Reza Bajata. Istovremeno, predmet vođen pred nadležnim sudom Bosne i Hercegovine, protiv Hasana Čengića, Irfana Ljevakovića i Bakira Alispahića, vezano za obuku u kampu „Pogorelica“, okončan je oslobađajućom presudom, uprkos, mišljenju vojnog vještaka i stručnjaka iz Indije: po kome je taj kamp, sve ono što je u njemu rađeno i planirano predstavljao klasičnu bazu za obuku terorista. Dokumentacija, otrkrivena prilikom vojne akcije IFOR-a i zaplijenjena tom prilikom, ukazivala je na planiranje klasičnih likvidacija  kao i kompromitovanja istaknutih političara unutar Bošnjačkog naroda ali i važnih pojedinaca u drugom narodu. Pretpostavlja se da je sistem likvidacija na federalnom nivou ali i na nivou Srednje Bosne, upravo, proizvod osmišljene obuke i planova na „Pogorelici“. Likvidacije visokih obavještajnih i policijskih funkcionera – ubistva policajaca i povratnika Hrvata u Travniku i okolini – stalno prisutni sistemi diverzija i sabotaža, postigli su veliki efekat na planu izgradnje stalno prisutnog osjećanja pravne i druge nesigurnosti te stalnog osjećaja ugroženosti kod različitih etničkih i političkih grupacija, što i jeste, školski cilj, svakog terorističkog koncepta: kroz mikro-terorizam i različite vidove pritiska, za koje je teško pribaviti dokaze i saznanja, stvarati osjećaj straha i stalno prisutnog terora, koji nije prepoznat ni adekvatno imenovan. Sudjelovanje u ratu na prostoru BiH u sastavu snaga A BiH uzeli su teroristi iz mnogih terorističkih organizacija. Neki od primjera za to su: Abu Maali, bivši zapovjednik odreda El Mudžahid - pripadnik GIA; Alžirac Saliman Maherezi, poznat pod ratnim imenom Abu Džamil, koji je ratovao u BiH, danas je zapovjednik GIA; Šejh Faud Talat Kasim, uhapšen u Zagrebu oktobra 1995.godine - pripada egipatskoj organizaciji Gamma'at al Islamya; islamski terorista iz SAD, Kevin Holt, poznat pod ratnim imenom Isa Abdulah Ali, koji je sudjelovao još u bejrutskim bombaškim napadima s početka osamdesetih godina, pripadnik je Hezbolaha; Abu-Abdulah, palestinskog porijekla, dezerter iz Marinskog korpusa SAD, pripadnik je Hamasa; Ahmed Z. Zuharija, Saudijac, uhapšen od strane hrvatske policije februara 1996. godine, pripadnik je saudijske terorističke organizacije «Organizacija za Islamsku revoluciju na Arabijskom poluotoku»; Rizvan Cazimi – «Kapetan Leši» iz OVPMB, bio je pripadnik OVK, a imao je ratna iskustva iz BiH... Rat u BIH islamskim je terorističkim skupinama poslužio kao odličan poligon za obuku - stvoreni su dvosmjerni kanali kojima su teroristi dolazili boriti se i obučavati odlazeći na druga mjesta kao već prekaljeni borci. BiH je, osim što je postala sigurno utočiste za teroriste koji su već bili u njoj, postala i skrovište za sklanjanje islamskih terorista koji su negdje drugdje počinili neki teroristički akt. Zahvaljujući pasošima BiH mogli su dobiti drugi identitet i nesmetano putovati po drugim islamskim zemljama (prema izvorima iz egipatske službe sigurnosti, 75 egipatskih terorista, traženih zbog brojnih terorističkih akata, dobilo je novi identitet i državljanstvo u BiH) i što je najvažnije, razvili su islamsku terorističku infrastrukturu - mrežu u BiH na relaciji Milano - Sarajevo - Tirana - Sofija - Skoplje. U analizi NATO-a, u vezi s eventualnom povezanošću s terorizmom, između ostalih, navode se slijedeće islamističke organizacije i grupe: • Elbard Bosnia (Slobodna Bosna) • Vehabije • Crvena ruža • Zetra, • Od 3 do 9 • Aktivna islamska omladina • Muslimanski omladinski savez • Hamas Turabe • Islamski ratnici, • Faraoni, • Crni Labudovi • humanitarne organizacije za koje se sumnja da imaju veze s terorizmom: Nahala, Fond za preporod islama, Human Appel International, Al Haramani ... Prema procjenama izraelske službe sigurnosti „Mosad“, ova teroristička osovina i mreža na Balkanu (Bosna-Makedonija-Albanija-Bugarska-Kosovo-jug Srbije), kao dio globalne islamske terorističke mreže, broji danas oko 6.000 terorista. Iz ovih mreža su do sada kao saučesnici u terorističkom napadu na SAD od američkih službi sigurnosti identificirani Bensayah Belkacem, državljanin BiH, do 11. septembra 2001.godine živio u Zenici, navodno je sudjelovao u falsificiranju putnih isprava i vozačkih dozvola za pripadnike Al-Qaede, i Abu al Maid, također falsifikator, trenutno se skriva negdje na prostoru koji pokriva ova mreža. Krajem marta 1996. godine NATO je potvrdio ne samo da je Iran nastavio s obučavanjem bošnjačke komponente VF, već da iranski kadrovi predstavljaju terorističku prijetnju za snage IFOR-a. Pod pritiskom, Izetbegović je priznao da je 50 do 60 Iranaca ostalo u BiH, naglašavajući ipak da su svi oni otpušteni vojnici oženjeni muslimankama iz BiH. Kasnije se pokazalo da je najveći broj osoba afroazijskog podrijetla, među kojima i Iranci, prešao u mnogobrojne humanitarne organizacije, gdje su pod maskom, raznih oblika humanitarne aktivnosti nastavili obavljati svoje obavještajne i terorističke aktivnosti. (Iz knjige Era terorizma u BiH) Nastavlja se ... Dževad Galijašević