Arape u Njemačku švercaju za 3000 dolara, a u Italiju za 2500/ The price for smuggling Arabs to Germany is 3000, and Italy 2500 $ (Oslobođenje, 25/11/2001)

Oslobođenje (25/11/2001) Svjetski lanac krijumčarenja ljudi: U Sarajevu je najjača tuniska krijumčarska mafija s kumom Ali Al Mousbahijem, koji je na švercu ljudima zaradio pet milijuna dolara. Novinar "Večernjeg lista" se infiltrirao u redove krijumčarske mafije, glumeći posrednika koji namjerava prebaciti ljude u Njemačku i Italiju. Putem ovih kanala infiltrirani su ekstremisti u odredišne zemlje. Tuniski kum ima tri kuće i u Hrvatskoj, a cijeli posao je organizovan kao porodični biznis. Alijeva sestra, Leila Al Mousbahi, preko lažnih turističkih agencija organizira grupe ilegalnih imigranata koji odlaze u Istanbul ili Beograd (nešto rjeđe). U Sarajevu ih prihvata Ali Al Mousbahi, a u Belgiji Alijev brat Ferid. Ta je tuniska veza najopasnija u odlučnosti da brani monopol na prebacivanje ilegalnih imigranata koji dolaze iz zemalja Magreba (Tunis, Alžir, Maroko)./ On 25/11/2001, Sarajevo based daily "Oslobođenje" published a part of the findings of the investigation of the journalist of "Večernji List" from Zagreb who went undercover to infiltrate himself into the smuggling-people mafia. He presented himself as a middleman whose intention was to transfer the smuggled people to Germany and Italy. According to the author, described channels are used for transferring extremists to specific countries. The most powerful smuggling mafia in Sarajevo is from Tunisia and it is led by the godfather Ali Al Mousbahi, who earned 5 million US$ from this "business". The godfather from Tunisia owns three houses in Croatia. His business is organised as a family business. Ali's sister, Leila Al Mousbahi, uses fake travel agencies to organise groups of illegal immigrants traveling to Istanbul or Belgrade. In Sarajevo their contact point is Ali Al Mousbahi, and in Belgium Ali's brother Ferid. This Tunisian connection is described as the most dangerous in its decisiveness to defend its monopoly to transfer illegal immigrants originating from Maghreb countries (Tunisia, Algeria, Morocco).

Članak u originalu kako je objavljen u "Večernjem listu" preuzet sa hrvatskog internet portala http://www.ganganet.net/pregledtiska/domaci_tisak.asp: 

VEČERNJI LIST

PREDSTAVLJAJUĆI SE KAO POSREDNIK, "VEČERNJAKOV" REPORTER U SARAJEVU UPAO U SVJETSKI LANAC KRIJUMČARENJA LJUDI (1)

Arape u Njemačku švercaju za 3000 dolara, a u Italiju za 2500
Sarajevo, 22.veljače,01. godine - Tko ikad bilo kojim poslom stigne na sarajevski autobusni kolodvor, neka odmah krene svojim putem. Jer, samo malo zastajkivanja i "zjakanja" po ljudima može mu samo priskrbiti nevolje. A one ponajprije dolaze u obliku svodnika (ma koliko bila neprimjerena, to je ipak prava riječ!) za moguće imigrante. Meni je prišao mladi Albanac, rodom iz Gostivara, nudeći krivotvorenu telefonsku karticu za 4 DEM, raspitujući se kamo putujem i nabacujući mi imena europskih država. Na moj odgovor kako ustvari ne putujem, nego putovanja u Europu organiziram za druge ljude iz arapskih zemalja, te na prošaptanu molbu kako bi bilo dobro susresti se s njegovim šefom, Albanac se počeo zadovoljno smješkati. Njušeći dobru ponudu, nazvao je šefa koji se na kolodvoru pojavio za pet minuta. Tako je Tunišanin Mohamad Shafik postao moj prvi čovjek za kontakt s ljudima u jednom od najvećih svjetskih ilegalnih biznisa, za šverc s ljudima!
Na spomen desetak tisuća zainteresiranih s Bliskog istoka za imigraciju u Europu, koje bih, predstavljajući se kao posrednik, mogao prebaciti i zato tražim kontakt baš s tuniskom organizacijom u Sarajevu, Mohamad Shafik odmah je pokrenuo cijelu mašineriju. Istog sam trena shvatio kako u ovom poslu svi akteri djeluju vrlo brzo jer je konkurencija velika i zahvaljivao sam Bogu što moji "partneri" nisu imali vremena za detaljnu provjeru moga identiteta.

Shafik je mobitelom nazvao "kuma" tuniske mafije, glavnog za ilegalce, i bez sumnje najjačeg i najopasnijeg u tome poslu, Ali Al Mousbahija, koji je trenutačno u Francuskoj. Posao koji sam ponudio mora odobriti šef osobno, iako je u svojoj odsutnosti iz Sarajeva za posao zadužio nećaka, sestrina sina, Mohamada Tahira.

Ali Al Mousbahi bio je zadovoljan brojem ljudi koje namjeravam prebaciti i Mohamad Shafik mi je ponudio cijenu: za transport u Italiju 2500 dolara po glavi, za Njemačku 3000 dolara, a meni kao posredniku 500 dolara po glavi! Kao pravi biznismen, ponudio je i ostale usluge kojima se tuniska mafija bavi u BiH: šverc drogom, prebacivanje ukradenih automobila, krivotvorenje novca i prodaja oružja.
- Evo, baš idem na aerodrom po desetak novih. Uskoro stižu, možeš sa mnom vidjeti kako ide posao. Sve pošteno odradimo, a jamčimo da 98 posto uspije - ponudio je Shafik.
Nisam ga mogao odbiti kako ne bih bio sumnjiv. U nedoumici sam što učiniti s fotoparatom, diktafonom i iskaznicom "Večernjeg lista". Nadajući se da me zbog zaokupljenosti poslom neće pretražiti na nekom zabačenom mjestu, sjeo sam sa Shafikom u auto i krenuo u zračnu luku.

U naselju Dobrinja kod supermarketa "Intex", Mohamad Shafik naglo je zaustavio automobil vidjevši na ulici tučnjavu. Zaprepašteno sam promatrao prolaznike koji se nisu obazirali na incident, nego su pognuli glave i ubrzali korak. Prema njihovim reakcijama, shvatio sam kako je to uobičajena scena na sarajevskim ulicama. Shafik je bio naoružan pištoljem i dok je prilazio Alžircu i Jordancu koji su mlatili dvojicu Alžiraca strepio sam kako će mi reportaža propasti. No, Shafik je doviknuo: - Neka, tako vam i treba! Ubijte ih! Nitko ne vara u poslu, pa nećete ni vi. Nakon što se bivši švercer drogom, zbog čega je odsjedio u tuniskom zatvoru, izvikao, sjeo je u automobil i objasnio: - Ta su dvojica Alžiraca, Salah i Taufiq, smeće. Htjeli su na Zapad preko Iranca Ismaila, a taj je još gori. Prevario ih je i uzeo im novac. E, sad kad su zaglavili u Sarajevu našli su šestoricu ilegalaca koji su putovali preko Hazima, te im uzeli novac koji su zapili i prokockali. Hazim ne oprašta i poslao je svoje ljude da im pokažu kako ovdje nitko ne solira. Ali, i Hazem je smeće. Jedino mi radimo pošteno.
Mohamed Shafik i nesvjesno mi je tako otkrio način rada krijumčara ljudi organiziranih u mafijaške grupe s punom kontrolom područja na kojem djeluju. Tuniska veza, kojoj i Shafik pripada, pod kontrolom je bivšeg tuniskog policajca Ali Al Mousbahija. Al Mousbahi je uhićen u pokušaju krijumčarenja droge, zbog čega je bio u zatvoru, a nakon toga je došao u Sarajevo i u početku radio za izvjesnog Ademija, Albanca koji mu je po osobi plaćao 30 DEM. No, brzo se osamostalio i organizirao vlastiti lanac suradnika. Prvi mu je suradnik Munir Al Safaksi, također Tunišanin, koji živi u Istambulu i ondje ima kuću za prihvat ilegalnih imigranata koji čekaju zrakoplov za Sarajevo. Al Safaksi je predstavnik stranke islamske obnove, koja je zabranjena u Tunisu i čiji je vođa Rashid Al Ganushi, pa Munir koristi puteve ilegalnih imigranata za infiltraciju ekstremista, najčešće u Francusku. Tuniska veza organizirana je kao obiteljski posao. Alijeva sestra, Leila al Mousbahi, preko lažnih turističkih agencija organizira grupe ilegalnih imigranata koji odlaze u Istambul ili Beograd (nešto rjeđe). U Sarajevu ih prihvaća Ali Al Housbahi, a u Belgiji imigrante dočekuje Alijev brat Ferid. Ta je tuniska veza najopasnija u odlučnosti da brani monopol na prebacivanje ilegalnih imigranata, koji dolaze iz zemalja Magreba (Tunis, Alžir, Maroko). Tunišanin Hazem, kojeg spominje Shafik, radio je za Al Mousbahija, ali se htio odvojiti i preuzeti dio kolača iz Magreba. Posvađao se s Alijem, odvojio i osnovao svoju grupu koja ima dvadesetak Tunišana i Alžiraca s podebljim dosjeima u svojim zemljama. Alijev odgovor na tu izdajničku konkurenciju bio je brz i brutalan. Poslao je dvojicu snagatora koji su Hazema pretukli usred dana na ulici u Travniku i oteli mu automobil. Hazem je obavijestio policiju koja na sve to nije reagirala, a Hazemu je stigla poruka s prijetnjom da će mu ubiti trudnu suprugu. Očito je da Ali Al Mousbahi, koji je na švercu ljudi dosad zaradio pet milijuna dolara, ne dopušta da mu bilo tko kvari posao. Stoga sam, predstavljajući se kao posrednik, pohvalio dobar glas Al Mousbahijeve grupe, nadajući se kako će me lakše prihvatiti, što se i obistinilo. Tijekom vožnje do zračne luke mučio me sadržaj moje torbe, a malo me tješila brzina kojom me Mohamed Shafik prihvatio kao mogućeg suradnika. On ništa nije krio, a ja sam ipak uspio snimiti nekoliko prizora dok je on bio zauzet prihvatom desetak Tunišana u zračnoj luci. Smjestivši ih u taksije, uputio je kolonu do kuće u Boće potoku. U velikoj katnici već je bilo smješteno pedesetak ilegalaca i na ulazu me zapuhnuo smrad neopranih tijela i raznih otpadaka nagomilanih u kuhinji uz gomilu neopranog posuđa. Shafik je objasnio ljudima da se kuća noćas prazni i da se kreće dalje, te da budu spremni. U tom trenutku netko je pozvonio na ulaznim vratima, najbliži ih je otvorio, a unutra su upala dva Arapina naoružana "škorpionima" vičući da Hazemu vrate dvanaestoricu otetih imigranata. Dok sam se zavlačio iza nekog naslonjača, Shafik je smirio uzbunu:
- Koji su to? Koji? Samo recite imena! Jedan od naoružanih izvadio je popis i čitao naglas. Shafik je zamolio prozvane da krenu s tom dvojicom i ispričao se zbog zabune. Prozvani su pokupili svoje stvari i poput ovaca slijedili naoružanu dvojicu, a Shafik je bjesnio: - Budale poput ovih stvaraju gužvu. Zaboga, zar ne mogu zapamtiti na čije ime putuju? Ljutio se na ilegalne imigrante zbog kojih je moglo doći do obračuna. Vidjevši moje blijedo lice nakon odlaska Hazimovih ljudi, Shafik se pomalo sumnjičavo nasmiješio, ali posao je išao dalje i odmah je mobitelom dogovorio da se izvjesni Brane obavijesti kako grupa taksijima navečer kreće prema Mostaru. Kao veza između Shafika i Brane služili su Bošnjaci koji znaju arapski. Dogovorio sam se sa Shafikom da se nakon toga nađemo u hotelu "Sinovi Drine" gdje ću upoznati Momhamada Tahira, nećaka mafijaškog kuma Al Mousbahija. Izlazeći navečer iz hotela razmišljao sam hoću li ponijeti diktafon ili ne. Odluka je ne.

Imigrantima ukrali 1000 putovnica
Iako Mohamad Shafik tvrdi kako tuniska veza radi pošteno, ne znam kako bi objasnili krađu približno 1000 putovnica od tuniskih ilegalnih imigranata, koje je Al Mousbahi preprodao. U Tunisu je na snazi zakon prema kojem ako netko izgubi putovnicu, ili mu je netko ukrade, nikad više ne može dobiti drugu i jasno je da putovnica vrijedi više nego zlato. Bošnjaci su brzo shvatili tuniski problem s putovnicama, što potvrđuje i priča o tome kako je Ali Al Mousbahi zakasnio platiti najamninu vlasnici kuće u Buća potoku gdje drži imigrante. Vlasnica je sa sinovima jednostavno ušla u kuću, uzela stotinjak putovnica koje je ondje našla i prodavala ih ilegalnim imigrantima.

Tuniski kum ima tri kuće u Hrvatskoj
Ali Al Mousbahija, mafijaškog kuma u krijumčarenju ljudi, traži i tuniska obavještajna služba, ali bosanske vlasti dosad nisu na to reagirale. On je dovoljno moćan u Tunisu da prijeti svakome tko bi organizirao posao mimo njegove sestre Leile, a jak je i u BiH gdje je na njegovom platnom popisu impresivan broj službenika raznih ministarstava, te MUP-a Federacije i Republike Srpske. Kako novac ne poznaje granice, i s Hrvatske su strane mnoga imena na tom popisu, od policajaca i carinika do taksista i fiktivnih vlasnika Al Mousbahijevih kuća u okolici Varaždina, Čakovca i Makarske.

Kum se u Sloveniji zove Jan Krizstan
Ni Slovenija nije pošteđena Al Mousbahijevih poslova, a slovenski MUP morao bi provjeriti putovnicu BA 331574, na ime Jan Krizstan, izdane u Ljubljani 3. svibnja 1994. godine, koju je potpisao izvjesni Kozić (ili Kočiš), te osobne iskaznice na isto ime. Naime, Jan Krizstan ustvari je Ali Al Mousbahi, a putovnica je ili lažna ili ukradeni original i u Sarajevu takva stoji 1500 DEM. U krugovima u kojima se kreće Al Mousbahi lažne su putovnice obvezne kao i oružje.