Patriot Online (28/02/2005) - Orao, NATO istražuje 700 bh. državljana iz islamskih zemalja ...

https://web.archive.org/web/20070703113807/www.patriotmagazin.com/arhiva/0158/index.htm

ARHIVA                BROJ 158 28. 02. 2005. Srpska književnost 19. vijeka (25) Jovan Jovanović Zmaj u srpskoj poeziji Jovan Jovanović Zmaj je jedan od najpoznatijih srpskih pjesnika 19. vijeka: liričar, urednik mnogih književnih listova i dječijih časopisa, pisac rodoljubive poezije, satiričar i humorista, ljekar, dramaturg i prevodilac. Mnoga su njegova zanimanja bila, raznovrsno djelo koje je ostavio za sobom, a još raznovrsnije i oprečnije kritike koje je ono izazvalo. No svi se kritičari gotovo jednodušno slažu u tome da je Zmaj naš možda najveći dječiji pjesnik, na čijoj poeziji su odrastale i j oš odrastaju generacije dječije populacije NATO istražuje 700 bh. državljana poreklom iz islamskih zemalja NATO-štab u Bosni i Hercegovini sastavio je spisak sa imena 700 naturalizovanih građana BiH poreklom iz islamskih zemalja i dostavio ga Tužilaštvu u Sarajevu, saznaje Patriot u dobro obaveštenim diplomatskim krugovima. Ti izvori navode da NATO od Tužilaštva BiH zahteva da proveri ko je od navedenih lica sa pomenutog spiska "dobio državljanstvo BiH po osnovu učešća u oružanim snagama" tokom građanskog rata u BiH. "U propratnom dokumentu NATO eksplicitno zahteva od Tužilaštva Bosne i Hercegovine da se svim onim licima iz islamskih zemalja koja su državljanstvo BiH dobili tako što su učestvovali u ratu, državljanstvo odmah oduzme i da se svi takvi ekspresno proteraju sa ovih prostora", tvrdi naš izvor. On dalje kaže da se NATO odlučio na ovaj korak kako bi umanjio opasnost od eventualnih terorističkih akcija, ali i uticaj Al Kaide i ostalih islamskih radikalnih grupa koje nesmetano više od decenije deluju na ovim prostorima "i regrutuju mladiće islamske veroispovesti za svoje zle namere". "Štab NATO u BiH ima dva zadatka – prvi je obračun sa teroristima, kojih nije mali broj, i drugi je hapšenje svih optuženih za ratne zločine", kaže naš sagovornik, dodajući da je ovakav potez Alijanse sasvim logičan. Prema njegovim rečima, NATO ne može ignorisati upozorenja koja dolaze od najvažnijih i najsnažnijih obaveštajnih agencija, "prema kojim je BiH dobar domaćin islamskim fundamentalistima i na čijoj teritoriji postoji nekoliko terorističkih kampova u kojima se obučavaju ovdašnji radikalni islamisti". "NATO se odlučio da se na najjednostavniji način obračuna sa militantima tako što će ih domaće vlasti proterati sa ovih prostora", tvrdi naš sagovornik, dodajući da se među naturalizovanim bh. državljanima nalazi veliki broj mudžahedina koji su tokom rata u BiH počinili prava zverstva. On navodi da je ovaj potez samo uvod u veliku akciju koju priprema NATO-štab, a čija je suština obračun sa radikalnim krilom Stranke demokratske akcije. "Obračun sa radikalnim krilom SDA uslediće narednih meseci, jer je NATO sakupio dovoljan broj dokaza o bliskim vezama pojedinih visokih funkcionera ove partije sa terorističkim organizacijama širom sveta", kaže naš izvor i dodaje da je optužnica protiv Hasana Čengića takođe sastavni deo obračuna sa bh. militantima. Mikerević zloupotrebio funkciju predsednika Vlade Bivši premijer Republike Srpske Dragan Mikerević znao je kako da spoji ugodnu poziciju predsednika Vlade sa onim što je njegova lična korist. Pozicija premijera pruža dosta mogućnosti, pa i onu da sami sebi sređujete poslove. Tako je Mikerević, a sve zloupotrebljavajući premijersku poziciju, pogodio da on bude taj koji će izvršiti procenu državnog kapitala u "Orlu" nakon što je doneta odluka da se ovaj vojni vazduhoplovni zavod transformiše u osnovna državna preduzeća. Nakon afere "Orao", u kojoj je ova firma optužena da je kršila embargo Ujedinjenih nacija na isporuku naoružanja i vojne opreme Iraku, Vlada RS je donela odluku da svi vojni zavodi u RS do 31. novembra 2003. godine moraju biti transformisani u osnovna državna preduzeća. Ceh za aferu "Orao" platio je tadašnji srpski član Predsedništva BiH Mirko Šarović, koji je podneo ostavku na tu funkciju. Neki su, međutim, na "Orlu" i profitirali, poput bivšeg premijera Mikerevića. Svesno zloupotrebljavajući premijersku funkciju, Mikerević se pogodio da on bude taj koji će izvršiti procenu kapitala u "Orlu" nakon što je odlučeno da se ovo preduzeće iz vojnog transformiše u osnovno državno preduzeće. Mikerević je za posao, koji je sam pogodio, angažovao više ljudi, a novac za ovaj projekat išao je posredstvom Ekonomskog fakulteta u Banjaluci. Nekima od ljudi koji su radili na tom projektu i povukli najteži deo posla – isplaćena je tek polovina od utvrđenog honorara. Biće da su najveći deo kolača od ovog posla prigrabili bivši premijer Mikerević i njegov mentor, profesor Rodić iz Beograda. Zašto Pavić ne voli "Intereks" Patriot je u prošlim brojevima objavio da je trgovačka firma " CDEB " ( " Intereks " ) ispunila sve konkursne uslove i dobila sve potrebne saglasnosti opštinskih organa u Prijedoru, uplatila 200 hiljada maraka dažbina, ali nije dobila mogućnost da gradi tržni centar. Nakon toga sud je naložio Skupštini opštine da omogući firmi "CDEB" da ostvari svoje pravo i izgradi tržni centar, ali su se odbornici Demokratskog narodnog saveza i deo odbornika Saveza nezavisnih socijaldemokrata oglušili na zahteve suda i 8. 02. 2005. godine na sednici SO Prijedor odbili da izvrše pomenutu pravosnažnu sudsku presudu, donesenu 13. 09. 2004. godine. Iza takve odluke odbornika stoje Marko Pavić, načelnik opštine Prijedor i šef DNS-a, i Milorad Dodik, lider SNSD-a. Z a svaku skupštinsku odluku, pa i za ovu, nužno je napisati obrazloženje, ali kada je Prijedor u pitanju, tu postoji izuzetak. U toj opštini ne pišu nikakva obrazloženja, a posebno kada je firma "CDEB” u pitanju. Razlog je samo jedan – nemaju šta obrazložiti, odnosno Pavić i društvo nemaju niti jedan jedini validan i u zakonu utemeljen argument koji bi mogli navesti kao razlog zbog kojeg su odbili da izvrše pomenutu sudsku odluku. A nije da nisu pokušali doći do obrazloženja. Danima su Pavić i društvo većali šta da napišu i kako da obrazlože nepoštivanje sudske odluke, da bi na kraju načelnik opštine došao do genijalnog rešenja: "Nećemo napisati ništa." Zaista jadna situacija koja samo pokazuje svu beskrupuloznost prijedorskih moćnika, koji po svaku cenu pokušavaju da spreče sve legalne tokove, kako bi nastavili loviti u mutnom, protežirajući sivu ekonomiju nad uređenim tržištem. Pravo pitanje zato glasi: Zbog čega Paviću smeta "CDEB"? Razloga je mnogo, a najznačajniji je svakako onaj da je ta firma multietnička i da bi se u njoj, sem dvadesetak srpskih mladića i devojaka, zaposlilo isto toliko lica bošnjačke nacionalnosti. Takođe, poznato je da "Intereks" plaća najveće poreze i doprinose u svojoj delatnosti, što Paviću nikako ne odgovara, jer će se naputi budžet opštine Prijedor. Razlog je i što ova firma poštuje sve zakone i sve poslovne transakcije su im registrovane i legitimne, a to je za Pavića katastrofa, jer tamo gde nema "crnih” para, nema ni njega. Problem Paviću je i što "Intereks" svojim radnicima daje najbolje plate, što Pavić nikako ne može dozvoliti, jer bi onda, sem njega i njegove prijedorske klike, u tom radu još poneko dobro živeo. Razlog je i što je "Intereks" strana firma, a poznato je da je proklamovana politika Pavića i hoštaplera onemogućavanje dolaska stranog kapitala u BiH, jer oni najbolje vladaju u totalnoj neimaštini, a kada se tome doda da "Intereks" ima i najniže cene, onda je stvarno neprihvatljivo da ta firma radi u Prijedoru, kako ne bi uništili konkurenciju, koju čine Pavićevi finansijeri. Sve u svemu, najveći Pavićev razlog svakako je činjenica da on od jedne takve firme ne može imati nikakvu ličnu materijalnu korist i zato joj i ne da da počne sa radom . Stoga ne čudi da je izjavio kako će on lično, ukoliko se ipak dogodi da "CDEB" počne sa radom u Prijedoru, "stajati ispred "Intereksa" i odvraćati kupce da ne ulaze unutra i da ne kupuju". Ne bi nas začudilo ni da baci koju bombu. Zloupotreba službenog položaja Svetozar Mihajlović, Jovo Kosmajac, Biljana Mijatović i Risto Trbić sjedili su u petak protekle sedmice na optuženičkoj klupi bijeljinskog Osnovnog suda. Oni se terete da su od 1988. do 2001. godine zloupotrijebili službeni položaj i ovlaštenja rukovodilaca Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja Republike Srpske (PIO), te omogućili bespravnu izgradnju i prodaju stambeno-poslovnih objekata. Vještak ekonomske struke Drago Cacanović je izlažući, po zahtjevu tužioca, dopunjene tačke nalaza i mišljenja vještačenja, rekao da ostaje pri ranijem mišljenju da je ugovorena vrijednost radova veća od fakturisanih vrijednosti izvedenih radova. Tokom procesa svjedok optužbe i bivši direktor bijeljinske filijale Fonda PIO Milorad Solaković ustvrdio je da investicije u izgradnje stambeno-poslovnih objekata u Bijeljini, Palama, Trebinju, Skelanima i Vlasenici nisu imale za posljedicu smanjenje penzija. Na direktno pitanje zamjenika okružnog tužioca Danice Stjepanović da li su postojali opravdani razlozi za izgradnju i ko je donio odluku o pokretanju investicije, Solaković je rekao da je to bilo u isključivoj nadležnosti direktora Svetozara Mihajlovića. "Odluku je donio direktor Mihajlović, zajedno sa članovima Upravnog odbora i predstavnicima regionalnih udruženja penzionera", rekao je Solaković. "U toku rata su formirane tri filijale Fonda PIO: u Bijeljini, Palama i Trebinju. One su imale minimalne uslove za rad. Shodno tome, na sjednicama Upravnog odbora nametnulo se pitanje opravdanosti i potrebe izgradnje stambeno-poslovnih zgrada", pojasnio je prethodno. Fond PIO RS je, prema njegovim riječima, u periodu od 1998. do 1999. godine poslovao sa pozitivnim rezultatima. Sljedeći pretres pred Sudskim vijećem, kome predsjedava sudija Dušan Tošić, zakazan je za 17. mart. Tada će se pristupiti izvođenju dokaza odbrane. Inače, zgrada Fonda PIO RS u Bijeljini već je bila predmet istrage protiv bivših građevinskih inspektora opštine Bijeljina zbog kršenja urbanističkog plana grada i povećane spratnosti, a u javnosti se vlasništvo nad nadograđenim stanom na vrhu zgrade dovodi u vezu se jednim od ključnih svjedoka ovog suđenja. Šta bi rekao Galileo?! Da čovjek ne povjeruje kakva se strka digla u Federaciji Bosne i Hercegovine nakon što je Miodrag Deretić, ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, najavio da će pred Ustavnim sudom BiH biti podnesena tužba protiv federalnog Zavoda PIO/MIO. Tužbu je Deretić najavio zbog toga što Federacija kontinuirano opstruiše prihvatanje odluke Doma za ljudska prava BiH o tome da penzioneri u BiH treba da primaju penzije iz onog fonda na čijem području su je i zaradili. Prema ovoj odluci, više hiljada penzionera koji sada penzije primaju iz Fonda PIO RS a zaradili su je na teritoriji današnje Federacije, prešli bi na teret Fonda iz Federacije. To bi bilo i pravično rješenje i sasvim u skladu sa onim što je odlučio Dom za ljudska prava. Jer, kako je uopšte moguće pomisliti da penzioneri Srbi koji su iz Federacije tokom rata izbjegli, na primjer, u Srbiju penzije primaju iz Fonda PIO RS, sa kojim nemaju nikakve veze?! Naravno, po starom dobrom receptu, iz Federacije rješenje problema ne vide u tome da ispoštuju ljudska prava ovih ljudi, nego smatraju da će sve biti O. K. ako se penzijsko-invalidski fondovi entiteta – ujedine. Još samo što nije rečeno da je to evropska praksa. Zaista smiješno s obzirom na to da se zna da velika većina zemalja ima i po više penzijskih fondova a radnici se odlučuju da doprinose uplaćuju u onaj fond koji će im u starosti donijeti najbolja primanja. Kod nas se, međutim, sve pretvara u politiku. Po pravilu, onu "SDA-ovsku", u kojoj se Zemlja ne okreće oko Sunca nego oko Sarajeva. Tomljenović ponovno u akciji protiv RS Potpredsjednik Republike Srpske Ivan Tomljenović poslije kraće pauze nedavno je nastavio sa svojim egzotičnim izjavama uperenim protiv opstanka ovog entiteta. Ovoga puta Tomljenović je pred novinarima glasno zaključio da u Evropu treba da idemo bez entiteta (naročito bez Republike Srpske). Kako je potpredsjednik rekao novinarima, "i tvorci Dejtonskog sporazuma su predvidjeli Republiku Srpsku i Federaciju BiH samo kao prelazne forme". Samo se, kako je rekao, čekalo da situacija sama pokaže da su entiteti prepreka bržem ulasku BiH u Evropsku uniju. Zato bi, "mudro" je "zaključio" Tomljenović, nadležnosti entiteta trebalo prebaciti na zajednički nivo, a onda lijepo krenuti u Evropsku uniju i "boriti se za identitet BiH u toj organizaciji". Još je nedostajalo da, poslije ovakvih "dobronamjernih" prijedloga po srpski narod, potpredsjednik uzvikne "eureka" pa da mu onda svi aplaudiramo. Ovako – ostaje samo gorčina zbog činjenice da u samom vrhu entitetskih institucija sjede oni koji Republici Srpskoj ne žele dobro. To što ni ovaj put kao i nikada ranije Tomljenović nije našao za shodno da argumentuje svoje tvrdnje samo govori o pravoj strani njegovog političkog angažmana, koje, koliko god to nepristojno zvučalo, ne predstavlja ništa drugo nego papagajsko ponavljanje onog što zagovornici unitarne BiH iz Sarajeva pokušavaju nametnuti kao "dobar" okvir za dalji napredak BiH. Takve inicijative koje obično dolaze iz usta predstavnika radikalnog krila Stranke demokratske akcije ne predstavljaju, naravno, ništa drugo do težnju za stvaranjem uslova neophodnih za uspostavu sistema u kojem će glavnu riječ voditi samo jedan narod. Tim više su za čuđenje slične izjave potpredsjednika Tomljenovića, koji svoju funkciju obavlja kao predstavnik hrvatskog naroda. U unitarnoj državi BiH, u to nema sumnje, i Srbi i Hrvati bili bi tek "remetilački" faktor na putu uspostave "islamske države", koju je osnivač SDA Alija Izetbegović u detalje opisao u svojoj Islamskoj deklaraciji . Nažalost, prije bi se moglo raći da Tomljenovićeve težnje idu u tom pravcu nego u smjeru koji bi vodio ka zastupanju interesa onih koje bi trebalo da predstavlja. Na svu sreću, njegova politička snaga (i popularnost među glasačima, koji su mu dali par stotina glasova) taman je dovoljna da se inicijative koje iznosi i ne uzimaju ni najmanje ozbiljno. OUN u funkciji SAD (2) OUN i jugoslovenska kriza Poslije raspada bipolarnog svijeta OUN se nalazi pod tutorstvom i u funkciji instrumentarija preostale velesile. Zbog toga njegove institucije često služe za pokriće agresivnih akata kao što je bio slučaj sa Jugoslavijom, Afganistanom, pa (vjerovatno) i Irakom – donošenjem post festum odluka kojima je sankcionisano činjenično stanje dajući mu pri tome pravni međunarodni legitimitet. Može se bez pretjerivanja povući paralela današnjeg stanja u međunarodnim odnosima sa imperijalnim osvajanjem Japana, Njemačke i Italije u predvečerje Drugog svjetskog rata i uloge Društva naroda Utvrđivanje granice Građevinski dio radova na izgradnji druge faze graničnog prelaza Rača već su završeni, što je šezdest dana prije roka i trenutno je u toku priprema za dobijanje upotrebne dozvole, kaže za Patriot Dubravko Rodić, menadžer projketa, u ime Svjetske banke. Granični prelaz Rača bi, ukoliko se postigne dogovor između Savjeta ministara BiH i SiCG, mogao poput graničnog prelaza Izačić, između BiH i Hrvatske, postati zajedničko radno mjesto za carinske i druge granične organe BiH i SiCG. "Kolege iz Srbije su već bile ovdje i pogledale prelaz. Ima dovoljno mjesta za sve, dok oni tamo preko Save nemaju dovoljno prostora za gradnju. Zasada je na savjetima ministara da pokušaju da ponađu dogovor", kaže Rodić. Internacionalni festival starina na Sokocu U subotu je u hotelu "Karavan" na Sokocu održan Internacionalni festival starina. Svoje mjesto na ovoj manifestaciji našle su umjetničke slike, razne rukotvorine, radovi u drvetu, heklanja, štrikanja, stara jela kao što je sir u kačicama iz Crne Gore, majstori za spravljanje tradicionalnih nacionalnih jela, kulturno-umjetnička društva iz Republike Srpske, Srbije i Crne Gore i Ukrajine, stare pjesme i igre, majstori koji se bave starim i pomalo već zaboravljenim zanatima, ali i ambasadori brojnih zemalja. Haški tribunal Uravnoteženje pravde Sada Tihić i ini među Bošnjacima koji se ne mogu pomiriti sa rušenjem stereotipa o tome da su pripadnici njihovog naroda bili isključive žrtve rata u BiH pokušavaju oživeti tezu o Haškom tribunalu kao političkom sudu, dajući tako za pravo političkim i drugim predstavnicima srpskog i hrvatskog naroda koji tvrde isto. Svi oni zajedno, iz sličnih pobuda, koje nisu i ne mogu biti interes naroda koji predstavljaju, čine antihaški lobi, koji je glavni kočničar u procesu utvrđivanja istine o ratu u BiH, koja je, opet, preduslov za pomirenje među ovdašnjim narodima Na vest o smrti profesora Mile Bratića (Odžak kod Sarajeva, 1960, Atlanta, 2004), autora potresne autobiografske knjige Krik iza zidova tamnice - Zapis iz sarajevskog " Silosa" Neka istina bude poznata (1) Srpsko-englesko izdanje Bratićeve knjige-svedoka o zloglasnom Izetbegovićevom koncentracionom logoru za Srbe "Silos" u Tarčinu već je obišlo svet i knjiga se poodavno nalazi i na "haškom stolu" nezaobilazne Karle del Ponte. Kroz 536 Izetbegovićevih logora prošlo je, uz neviđenu torturu, vise od 55 hiljada Srba. Najtežim stradanjima bili su izloženi (i prepušteni sami sebi) Srbi iz Sarajeva i okolnih gradskih i prigradskih naselja (Ilijaš, Hrasnica, Sokolović kolonija, Vogošća, Hadžici, Trnovo...). Na promociji ovog Bratićevog Krika u Las Vegasu krajem 2003. godine jednoglasno je prihvaćen predlog Dragana Goluba, bivšeg zatočenika logora "Silos", da se formira Udruženje srpskih logoraša u dijaspori Smijeh u Narodnoj skupštini Mito, Drago, Mile i korupcija Postoje, međutim, i druge verzije ove priče. Prema jednoj od njih zloglasni SDS-ovci jesu pokušali podmititi Kalabića, ali nisu mu nudili samo novac već i poklone poput specijalnih zaprežnih kola (sa ful opremom) pogodnih za prevoz stajskog đubreta, kompletnog alata za obavljanje individualne poljoprivredne proizvodnje, a poklanjali su mu i jedan poseban valjak koji služi za valjanje gluposti... Ništa, kažu, nije moglo prelomiti čvrsta stajališta hrabrog Drage Kalabića. Dokaz za to je i što u Skupštini RS, za razliku od svog partijskog kolege Jovana Hadži-Mitrovića, nije glasao za Vladu RS Slušni centar Medicinske elektronike Ideja vodilja je kvalitet usluge Medicinska elektronika ima status " Simensovog " autorizovanog partnera. Ovaj status, podrazumijeva se, nije lako ni steći ni zadržati. Sve to govori o kvalitetu usluga koje nude. Istovremeno, ovaj uspjeh predstavlja i obavezu koja neprestano tjera zaposlene u Centru da prate nove tehnologije i koncept rada. Stručnjaci zaposleni ovdje toga se i drže. Ideja vodilja im je da se na jednom mjestu u vrlo kratkom vremenu – za dva do tri sata – pacijentu pruži kompletna usluga Slučaj falsifikovanih novčanica na području CJB Bijeljina Original falsifikata Obično se radi o mlađim ljudima, "lakim" na jeziku, šarmantnim, koji nisu sa područja Bijeljine. Nakon puštanja "lažnjaka", brzo bježe i mijenjaju sredinu. Rijetki su "domaći" rasturači. Sa sobom obično nose jednu do dvije novčanice, krupnijih apoena. Kupuju skuplju robu ili stoku na pijacama, često ne pitajući za cijenu. Interesuje ih kusur koji dobiju za falsifikat, ali i roba koju kasnije preprodaju. Kvalitetnije falsifikovane novčanice puštaju u promet u bankama u kombinaciji sa lažnom ispravom. Biraju se filijale po selima i udaljenim mjestima. Obično u večernjim satima, kada je slabija vidljivost, i u dane vikenda, kada je manja gužva i manje policije. U radnjama se obično žure da što prije odu, jer "baš ih neko čeka" ili su auto "pogrešno parkirali" Sud rješava probleme radnika »Kurjaka« iz Bijeljine Zadovoljenje pravde Novakovićeva je ogorčena na činjenicu da je novi većinski vlasnik Vlatko Jevtić, nakon odluke Osnovnog suda donesene na pripremnom ročištu u prošli četvrtak da radnici potpišu ovlaštenja za zastupanje do srijede 2. marta, zabranio izlazak radnicima u radno vrijeme iako zna da sudska pisarnica radi od sedam do petnaest časova. Kada su radnici i sindikat odlučili da plate izlazak sudskog službenika do "Kurjaka", Jevtić je zabranio njegov ulazak u krug fabrike. "Sud je iznad bilo kog organa i bilo kog poslodavca u državi i ja ću na sljedećem ročištu obavijestiti sud o pokušaju poslodavca da spriječi radnike u ispunjavanju obaveze koju je naložio u cilju da smanji broj tužilaca " Zapisi o Crnoj Gori, Staroj Hercegovini i Srbiji (arhimandrita Nićifora Dučića) Borbe Dobrovoljačkog kora Ibarske vojske (27) Pošto je zadatak Dobrovoljačkog kora po općem vojničkom rasporedu đenerala Zaha da osvoji tursku kulu i šanac na Vasiljevićima; Naređujem: Potporučnik Simo Petrović s III bataljonom da zauzme poziciju, moje lijevo krilo, u šumi sproću kule iznad potoka (Divlja rijeka), koji odvaja šumu od humke i kule. Poručnik Andrija Filipović s II bataljonom da zauzme poziciju u šumi iznad potoka sproću kule do III bataljona. Poručnik Dimitrije Kovačević s I bataljonom da zauzme poziciju u šumi iznad ravnice do Radeškovine, moje desno krilo. Merzerska baterija i dva topa šabačke lake baterije, koji su stavljeni u ovom boju pod moju komandu, da se postave na rebru planine sproću kule između III i II bataljona. Po voda pionira Dobrovoljačkoga kora kod baterija Otvoreno pismo Banjalučki univerzitet vrvi od lažnih magistara, doktora, vanrednih i redovnih profesora i akademika Udruženje prosvjetnih i naučnih radnika Republike Srpske Banjaluka Suđenje za zločine na mjestu zločina Sprem(i)te se, sprem(i)te, Srbi – Čeka vas " Bubanj " O no što mi se u ovom trenutku čini najbitnijim jeste činjenica da je Sud BiH smješten u bivšem koncentracionom logoru u koji su zatvarani nedužni Srbi. I pored svega, kakve li ironije – da se u tom prostoru smjesti Su d BiH , koji treba da sudi počiniocima ratnih zločina – u ime srpske strane (???) svoju saglasnost i svoj potpis dao je nesrećni Dragan Mikerević, tadašnji predsjedavajući Savjeta ministara BiH!? Takav potez nekadašnjeg predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH, zatim bivšeg predsjednika Vlade RS – i, daj Bože, da u svim budućim vremenima u političkom i javnom životu BiH Dragan Mikerević bude bivši – najveća je izdaja i sramota za srpski narod. Koliku štetu i koliku uvredu je svojim suludim i samovoljnim odlukama srpskom narodu nanio Dragan Mikerević, tek će se u budućnosti vidjeti, pa i drastično osjetiti Afere Kriminalac Petar Đokić pljačkao preko fiktivnih firmi Pod brojem pod kojim je u sudski registar upisana firma "Brčko farm", već ranije je upisana sasvim druga firma, koja sa Đokićevom nema nikakve veze. Očito je da se radi o duplim dokumentima i da je Đokić svesno preko nekog iz bijeljinskog suda sredio da mu se izda rešenje pod brojem neke druge firme da bi u određenom trenutku mogao da negira da je "Brčko farm" njegovo preduzeće i tako da prikrije kriminal koji je nameravao učiniti. Međutim, Patriot je došao i do rešenja koje je izdato Đokiću i iz kojeg se jasno vidi da je on u frirmi "Brčko farm", zajedno sa Goranom Penavićem iz Loznice i Tihomirom Veselinovićem iz Lešnice, "ovlašteno lice bez ograničenja". Ovo je nedvosmislena potvrda da je Đokić vlasnik i ovlašteno lice i firme "Intermarket" i firme "Brčko farm", koje se nalaze na istoj adresi u Brčkom, s tim što je ova druga fantomska firma, preko koje je Đokić pljačkao i otimao Beograd kooperativan u odnosima sa Haškim tribunalom Saradnja po "hrvatskom" scenariju Utisak je da je posle ovakavih poteza vlada Vojislava Koštunice dobila šansu za predah posle snažnog pritiska zapadnih vlada da se odmah pohapse osumnjičeni. Naravno, ovaj tajm aut neće trajati nedeljama jer tradicionalni srpski neprijatelji u delu EU američke i administracije govore da jedino Mladićevo i Karadžićevo hapšenje "mogu značiti suštinski napredak u približavanju evroatlantskim integracijama" U Vojvodini sve češći izlivi međunacionalne netrpeljivosti "Trijanon" uzburkao strasti Dok u bioskopskim salama Bačke i Banata mladi crnokošuljaši mađarskog pokreta "64 županije" skandiraju "Dole Trijanon" i pale srpsku zastavu, srpski ekstremni desničari dele antisemitske brošure po Novom Sadu i tvrde da su "za sve krivi Jevreji" Obrenovići iz Seljana kod Rogatice proslavili 60 godina braka Sunce moje ogrijano Kod škole u Prelovu bila je neka česma. Odmah ispod škole. Čujem da i danas ima. Bila je tu na česmi Stoja i još nekoliko druga, sipale su vodu. Imao sam tu još dvije djevojke sa kojima sam pomalo ašikovao. One su bile ljubomorne jedna na drugu. Uzmem ja onu puščurinu, da izvineš, i sjednem na put pa je prebacujem iz ruke u ruku. "Ma izvinite, vas dvije, ovo nam je sad nova prija došla. Moram ja malo i nju razgovoriti", kažem ovim dvjema. Nekoliko večeri sam tako dolazio. Snaha mi, od brata koji je ranije poginuo u četnicima, trebalo je da se uda u Štavanj. Moje je bilo da se ženim jer smo ostali bez ženske ruke u kući. Pričam ja tako svom ocu, a on mi kaže: "Ako bude nalik imalo na oca, biće dobra. Znam ja nju. " Tako je to i bilo, i ja nju prevedem Diplomatija u službi šovinizma I poslije oštre reakcije ministra inostranih poslova BiH u ostavci Mladena Ivanića sa sajta Bh. ambasade u Švedskoj još uvijek nisu skinute šovinističke laži i uvrede na račun konstitutivnih naroda u BiH – prvenstveno Srba. Tzv. Dan nezavisnosti bio početak krvavog rataU Federaciji Bosne i Hercegovine 1. mart proslavlja se kao Dan nezavisnosti Bosne i Hecegovine. Dvadeset devetog februara i 1. marta 1992. godine održan je referendum na kojem je trebalo da se stanovnici tadašnje

Motion for Termination of ACIPS passed by Extraordinary Assembly (07-01-2016)

Motion for Termination of ACIPS passed by Extraordinary Assembly2

Yahoo/Inbox

• acips@acips.ba

  To:acips_alumni@googlegroups.com

  Jan 7, 2016 at 11:44 AM

  Dear Alumni,

  
  

  Following the ACIPS extraordinary assembly held on the 22nd October 2015,

  to which all were invited to participate, either in person or via Skype,

  we the Steering Board, write to inform you that the resolution to

  terminate ACIPS was passed unanimously by those present (Arts. 42 and 21

  of the Statute).

  
  

  In accordance with Chapter XVI of the Statutes, ‘Termination of the Work

  and Status of the Assets,’ the extraordinary assembly then authorised the

  implementation of a liquidation plan to be conducted by the liquidators

  thereby appointed.

  
  

  After all legal obligations have been paid, the extraordinary assembly

  finally decided that any remaining funds of the association would be

  granted to a proposed new initiative currently under discussion for ERMA

  Alumni or failing its formation, an association of similar purpose and

  value such as the Global Campus Alumni, of which ACIPS is a member.

  
  

  We thank you for your understanding in the conclusion of this process,

  
  

  The Steering Board

  
  

  
  

  -- 

  You received this message because you are subscribed to the Google Groups "acips_alumni" group.

  To unsubscribe from this group and stop receiving emails from it, send an email to acips_alumni+unsubscribe@googlegroups.com.

  To post to this group, send email to acips_alumni@googlegroups.com.

  Visit this group at https://groups.google.com/group/acips_alumni.

  For more options, visit https://groups.google.com/d/optout.

Privatizacija u Bijeljini (Patriot Online): Ni crno iza nokta

www.patriotmagazin.com/arhiva/0123/media/010.htm
Vojin Mitrovic was involved in the privatization of state owned companies in Bijeljina becoming a 30% owner of the company AD "Panafleks" in 2004. As the new owner he inherited the problems of the previous management. Namely, the 250 workers of the Panafleks did not receive the salaries for a four year period and initiated the proceedings before the Bijeljina Court. The Court ruled in their favour awarding them the amount of KM 1.250.000. Mitrovic negotiated with 120 workers a deal to stay employed in exchange for the debt. The remaining workers refused and lost their jobs. However, the court did not accept this deal. Mitrovic purchased this 30% for the price of KM 137.000, mostly with the old foreign currency savings, although the company was values to the
amount of about KM 15 million

Privatizacija u Bijeljini

Ni crno iza nokta

Posljednja previranja u Prehrambenoj industriji "Sava", fabrici koja u Semberiji ima fantastičnu osnovu za uspješnu proizvodnju, dobar je primjer navedenog. Dešavanja u ostalim privatizovanim firmama, pogotovu "Panafleksu", šlag su na torti i možda bi se mogli svrstati u rubriku "Vjerovali ili ne". Prvo "Sava". Zaplet nad ponorom urušene firme počinje 17. juna, kada dosadašnji direktor Miodrag Račanović podnosi pismenu ostavku. Papir je, svjedoče izvori Patriota , još nekoliko dana nakon tog čina stajao na stolu predstavnika vlasnika 65% državnog kapitala Republike Srpske, pomoćnika ministra za poljoprivredu Milana Ninčića

piše: Mladen Stojanović

Radnici hoće da rade, hoće posla, jer interesuje ih plata, da mogu da prežive od prvog do prvog, da ishrane porodicu. Nove vlasnike tridesetak procenata nekada državnog kapitala u privatizovanom preduzećima interesuje kako da za jeftine pare uspostave punu kontrolu nad milionskim vrijednostima objekata i zemljišta. Interesuje ih kako da otpuste višak ljudi koje uzalud plaćaju, pogotovu one koji ne shvataju da to više nije njihova zajednička, već privatna imovina. Interesantni su i jogunasti vlasnici akcija, koji su potencijalna opasnost da se udruženi sutra pojave sa zahtjevima za dividendu ili, ne daj bože, upravljanje. Što su sitniji i raspršeniji na više strana svijeta, to je bolje. Naravno, cilj je otpuštanje bez ikakvih dodatnih davanja, pogotovu otpremnine, jer niko nije spreman uložiti gotov novac u "popravku" već opljačkanih firmi. Ali na drugoj strani leži "slatko" koje čini vrlo zanimljiv odnos duga i stvarne vrijednosti "pohabanih firme", i koji kad se upotrijebi digitron, pokazuje da se može izvući koji miliončić zarade... Svojevrstan ropski odnos dojučerašnjih samoupravnih graditelja, rad bez godišnjeg odmora za minimalnu cijenu ili čak rad na crno – podrazumijeva se. Država zasada ne nudi ozbiljan program prekvalifikacije i podsticaja za otvaranje mini-preduzeća koja bi nekako uposlila ovaj višak radne snage. Nema razvojnih programa, nema povoljnih kredita, rijetki su zahtjevi i prema stranim donatorima. A viška radnika će i te kako biti. Začin u paprenoj čorbi su političke partije ili, bolje rečeno, njihovi pojedini članovi koji nastoje što bolje unovčiti svoje pozicije u još neprivatizovanim preduzećima. Šeme su već razrađene. U ovoj tihoj i nategnutoj borbi, naravno, gubi onaj koji nema para. Obični radnik, do juče ratnik u rovu. Pobjeđuju pozadinci. Bezobzirnost je presuđujući faktor. Kako li će izgledati budućnost koja će nastati na toj bezobzirnosti. Crno, crnje ili neizdrživo?

"Sava"

Posljednja previranja u Prehrambenoj industriji "Sava", fabrici koja u Semberiji ima fantastičnu osnovu za uspješnu proizvodnju, dobar je primjer navedenog. Dešavanja u ostalim privatizovanim firmama, pogotovu "Panafleksu", šlag su na torti i možda bi se mogli svrstati u rubriku "Vjerovali ili ne". Prvo "Sava". Zaplet nad ponorom urušene firme počinje 17. juna, kada dosadašnji direktor Miodrag Račanović podnosi pismenu ostavku. Papir je, svjedoče izvori Patriota , još nekoliko dana nakon tog čina stajao na stolu predstavnika vlasnika 65% državnog kapitala Republike Srpske, pomoćnika ministra za poljoprivredu Milana Ninčića. Radnici koji nizom obustava rada još od januara mjeseca uporno protestuju tražeći da fabrika počne sa radom, nakon ove vijesti sazivaju sindikalni zbor i Upravnom odboru predlažu da Račanovića naslijedi njegov prethodnik, smijenjen nakon opštih izbora – Vlado Mitrović. "Sava" je i za njegovog rada tavorila, ali je, tvrde, bilo bolje. Traži se i hitno sazivanje Skupštine akcionara. Revolt je izazvalo i nepojavljivanje na zboru pozvanih Ninčića, kao predstavnika državnog kapitala, ministra poljoprivrede Rodoljuba Trkulje, predsjednika UO Siniše Kajmakovića, i drugih. Došao je, kažu, samo predsjdnik Nadzornog odbora i Račanovićev član rukovodnog tima Milivoje Vilotić. Među radnicima kolaju infromacije da "bojkot" nije nimalo slučajan. Tvrdi se da je iz vrha bliskog vlastima potekla inicijativa da se niko ne pojavi sa nadom da neće doći ni dovoljan broj radnika. Sindikalci bi tako ostali sami na ledini i vjetru. Radnici se bune i protiv informacije da će za Račanovićevog nasljednika biti imenovan prisutni Vilotić. Pod prijetnjom štrajkom insistiraju na Mitroviću kao rješenju. UO ih sredinom sedmice ignoriše. Ninčić kao predstavnik 65% kapitala nudi Žarku Krbanjeviću mjesto direktora. Nakon što ga ovaj odbija, slijedi rješenje koje ne žele radnici. Vilotić postaje v.d. direktora. Nakon dva dana slijedi novi zbor i novo uslovljavanje radnika: ili Mitrović ili generalni štrajk. Iako na različitim stranama, predsjednik sindikata u Bijeljini Ratko Bobar i Milivoje Vilotić ipak su jedinstveni u jednom. U "Savi " se igra politička igra. Ali dok Bobar tvrdi da su svi, počev od ministra Trkulje, preko pomoćnika Ninčića kao predstavnika državnog kapitala, do predsjednika UO Kajmakovića i predsjednika NO i kandidata za direktora Vilotića, članovi PDP-a i ujedno najodgovorniji za trenutno zategnuto stanje, Vilotić je ubijeđen da se iza svega krije predizborna propaganda usmjerena protiv njega i partije kojoj pripada. Međutim, radnici i dio sindikalaca tvrde da ni Vilotić, ni Račanović ni Ninčić, koji sa 65% kapitala ima potpunu "vlast" da zaustavi ili potvrdi određena rješenja, nemaju podršku bijeljinskog PDP-a. Čak su, tvrdi se, dobili poruku: "Sami ste zakuvali, sad sami smirujte. Ako to ne budete znali, mi ćemo se umiješati." Izvor Patriota iz OO PDP-a potvrđuje ovu tezu kada su u pitanju Račanović i Vilotić. Oni su, kaže se, prekasno, kada su već odlučili da povuku određene poteze, o tome obavijestili stranku. U stranci čak ima mišljenja da je Mitrović, koji za sebe tvrdi da nakon raspada SNS-a ne pripada nijednoj opciji, bolje rješenje od Vilotića. Zagovornici kažu da je najvažnije da fabrika radi, ne obraćajući pri tome veliku pažnju na mogući predizborni "autogol". O svemu bi se, kako stvari stoje, mogao pozabaviti i sam vrh stranke.

"Sava" (ni)je puštena niz vodu

U čemu je "kvaka" sukoba? U tome što su i Vilotić i Kajmaković i Ninčić jedinstveni da se zbog duga od osam miliona maraka u "Savi", čija je vrijednost kao strateškog preduzeća (prema izvorima Patriota ) prvobitno procijenjena na 19, pa smanjena na 14 miliona maraka, mora zavesti radni stečaj. Najveći dio su neplaćene obaveze sa socijalno i penziono osiguranje radnika i nepovezan radni staž od 1998. godine. Prema Zakonu o stečaju prvo se namiruju država i povjerioci, a za otpremninu radnika šta ostane. Ali ovdje se radi o radnom stečaju. "Radnici ne žele radni stečaj. To bi značilo da fabrika i dalje radi, ali da se smanjuje broj od 220 radnika po Zakonu o stečaju. To znači i prolongiranje obaveza prema dobavljačima, koje ovdje i nisu velike, i reprogram dugova prema državi. Naš cilj kao sindikata je da 'Sava' radi, da ljudi zarade platu, a ne da se zatvori. Radnici i poslovođe smatraju da – ukoliko se krene sa preradom koštičavog voća višnje, potom kajsije i breskve, šljive i jabuke, ukoliko se obnovi saradnja sa Poljoprivrednim dobrom "'Semberija'", koje je spremno zasijati 30 hektara postrne boranije, ukoliko se preradi krastavac, cvekla, paprika i paradajz, koje semberski seljaci ostavljaju ispred kapija fabrike – "'Sava'" ima šansu da preživi. Ukoliko se ostvare zalihe od 3.500 do 5.000 tona, uz tržište koje tradicionalno ima, prodaja ne bi trebalo da ima velikog posla. U međuvremenu se mora sjesti sa državnim predstavnicima i vidjeti kako reprogramirati dugove prema državi, kao i kako ljudima obezbijediti zdravstvenu zaštitu; kako na prihvatljiv način penzionisati radnike koji imaju osnova i isplatiti otpremninu onima koji sami žele napustiti posao ili budu proglašeni tehnološkim viškom. Radnici traže i da se konačno raspiše tender za privatizaciju i fabrika privatizuje", kaže Ratko Bobar u izjavi za Patriot . Ako ode pod stečaj, strah i radnika i sindikata je, kaže Bobar, da više nikada neće raditi. Pribojavati se, misli, i inata. Moguća varijanta je da se prihvati Vlado Mitrović kao direktor, a onda da se pošalje finansijska policija, koja bi zbog dugova fabriku "opasala crvenim trakama". "U tom slučaju postoji opasnost da prođe kao Fabrika namještaja 'Stolar', da ide na doboš. Ako bi došlo do toga, onda bi morala da se uključi i lokalna zajednica jer se radi o zaista strateškom preduzeću, izuzetno značajnom za poljoprivredu, kao glavnu privrednu granu u Semberiji", ističe Bobar. Mitrović, kako napominje, nije političko rješenje već rješenje koje predlažu radnici, uvjereni da može iskoristiti autoritet u obnavljanju saradnje sa PD "Semberija" i ispuniti bar dio obećanja oko reprograma dugova državi. Sam Mitrović je u obraćanju radnicima kao redoslijed svojih poteza naveo: "Prvo proizvodnja, zatim dvije zaostale plate i redovna primanja. Što se tiče povezivanja staža, to je viša instanca. Ja ću vas izvijestiti o mogućnostima i za to trenutno imam plan."

Izvori Patriota , međutim, govore o "poslovima" koje su pojedinci obavljali u "Savi" za svoje interese, kao i o "šemi" da "Sava" počne raditi u interesu određenih semberskih "biznismena". O detaljima, zasada, ne žele javno govoriti zbog toga što su "poslovi" još uvijek na nivou dogovora, ali ako se ostvare, ići će po leđima radnika.

---

Privati zacija na štetu radnika

Privatizaciju preduzeća u Bijeljini obilježilo je i neslaganje radnika da svoje zaostale plate poklone bilo državi bilo budućim vlasnicima. Najzanimljivija je tužba oko 250 radnika protiv AD "Panafleks" iz Bijeljine. Na osnovu pravosnažne presude 19. jula će biti sprovedena licitacija za prodaju hale i dijela opreme. Ukupna suma koju treba ostvariti je 1.250.000 maraka. Novi vlasnik oko 30% državnog kapitala Vojin Mitrović (vlasnik preduzeća "Oktan promet") nije uspio osporiti presudu. Sem Mitrovićevih tvrdnji da je za tužbu i već gotovu presudu saznao tek nakon kupovine, kuriozitet je da je i bivši direktor Dragan Mićić (odgovoran za poslovanje preduzeća i, prema tome, neredovnu isplatu plata u periodu od 1992. do 2004), videći da su radnici dobili spor, zajedno sa još pedesetak prvobitnih skeptika podnio tužbu za naplatu i svojih "zaostalih primanja". Sa kamatom, naravno. Zanimljivo je i da je pogon "Panafleksa" u Janji iseljen, iako su njegovi radnici prvi dobili pravo naplate prodajom imovine, jer je Mitrović u međuvremenu uspio isposlovati osporavanje presude zbog toga što je pravnik preduzeća zastupao firmu, ali i tražio svoje plate. Ipak, hala u Janji, koja još uvijek nije demontirana, prema izvorima Patriota , nosi na sebi hipoteku od 700 hiljada maraka. Tu nije kraj priče, jer je Mitrovićevu ponudu – "posao u zamjenu za odustajanje od zaostalih plata" – prihvatilo i potpisalo oko 120 radnika. Drugih 106 je odbilo da mu vrati svojih i do 15 hiljada maraka po pojedincu, zbog čega su se, tvrde u gradskom sindikatu, našli na spisku "tehnološkog viška". Međutim, sud i pored dostavljenog spiska nije prihvatio trampu, već je naložio punu isplatu svih dužnika. Sada će, kažu sindikalci, biti zanimljivo vidjeti hoće li radnici, kada dobiju deset i više hiljada maraka, odoljeti iskušenju da novac ipak zadrže prije nego ga vrate u kasu preduzeća, jer im niko ne može garantovati da će firma u budućnosti raditi. Nezadovoljni radnici protestuju zbog činjenice da je Mitrović najvjerovatnije krenuo u nabavku mašina za proizvodnju armaturnih mreža po cijeni približnoj iznosu njihovih ukupnih potraživanja, kao i da nije pristao prodati oko dva hektara neizgrađenog fabričkog zemljišta ponovo po istoj cijeni. I na kraju, šlag na tortu je da su radnici, većina sa srednjom školom i fakultetima, vlasnici više od 40% akcija, a da je Vojin Mitrović u početku kontrolisao oko 30%. Međutim, fondovi su uz njega i, naravno, radnici su razjedinjeni, tako da su skoro počeli prodavati akcije po nekoliko maraka, pa po marku, da bi, prema posljednjim pričama, pristajali i na nekoliko desetina pfeniga. Trideset posto kapitala je kupljeno sa 137 hiljada maraka, uglavnom stare devizne štednje, tvrdi izvor iz sindikata, a vrijednost imovine firme je je procijenjena na petnaestak miliona. Slična situacija je i u Fabrici konfekcije "Kurjak", čija imovina je početkom privatizacije procijenjena na četiri miliona maraka, a Vlatko Jeftić je oko 29% kapitala kupio za 11.000 maraka. Samo radnici za neisplaćene plate tužbom potražuju 1.600 hiljada maraka. Očekuje se odluka suda. Oko 70 radnika još uvijek ne zna svoju sudbinu. Misteriozna i za sindikalce i za bivše zaposlene, ostala je presuda u slučaju Fabrike obuće "Zenit". Njeni radnici su, tvrdi sagovornik, prvi dobili presudu, ali je ostalo nerazjašnjeno zašto nije izvršena. Fabrika je trenutno pod kontrolom porodice Dimić. Dio od 265 zaposlenih trenutno radi u dijelu pogona u Ugljeviku, ili kod novog vlasnika. Ostali su kući. Čeka se i rasplet u vezi sa Robnom kućom "Bijeljina". Kao firme koje kontrolišu ovo preduzeće spominju se "Sloboprom" iz Lončara i još neke kompanije. Prema saznanjima Patriota iz sindikata ove firme, prvog avgusta slijedi zatvaranje i renoviranje objekta u najužem centru grada. Problem je što će radnici dobiti otkaze, a dio ih je u vrijeme zapošljavanja dao oko 3.200 maraka na ime "učešća za otvaranje radnih mjesta". Sada potražuju 12.000 sa kamatama. Dobijaju po 5.000. Problem su i otpremnine ostatka radnika.

Fabrika namještaja "Stolar" je pod blokadom poreznika i očekuje se njena rasprodaja radi namirenja dugova. Novi vlasnici "Sloboprom" i "LD" iz Bijeljine su prihvatili, ali nisu ispunili prijedloge sindikata da se prevaziđe kriza. Sedamdesetak radnika je ostalo bez posla. Prema procjenama u AD "Evako" Bijeljina, u fabrici šina vođica za liftove i armaturnih mreža trenutno radi 483 radnika, a prema procjenama optimalno je 250 – 300 radnika.

Šta sa viškom radne snage? Samo ih izbaciti na ulicu, ili dati mogućnost za besplatnu prekvalifikaciju ili povoljna sredstva za pokretanje sopstvenog biznisa. Bijeljini treba ozbiljan i sprovodiv socijalni program, pogotovu ako se ima u vidu broj izbjeglih koji se "prilio" na ovo područje.

KOOPERATIVNI KRIMINAL (Dani 113) - 30-7-199

https://web.archive.org/web/20130517155507/http://www.bhdani.com/arhiva/113/t131a.htm

Arhiva DANI 113

KOOPERATIVNI KRIMINAL

Formula druge generacije kriminalaca u RS-u jasna je i nepogresiva: udaris na kriminalizovanu vlast, optuzis ih da neumjereno kradu, onda sjednes na njihovo mjesto, preuzmes poslove i ko da se sjeti da potegne kartu koja je netom bila potegnuta. Za to vrijeme Srbi citaju price o Tuti, Steli, Celi i Celi, dok im pod prozorom kamioni jednako prolaze. Kako je Dodik postao Mile Ronhil? Kome je Plavsicka uzimala reket? Kako je namjestaj za Vladu RS-a betonirao poslovni imperij Rajka Dukica?

Pise: Zeljko CVIJANOVIC

---

KADA JE NEKOLIKO MINUTA PRIJE PONOCI23. jula na Palama iz automatske puske te sko ranjen Veljko Golijanin, Vladini mediji u RS-u ponasali su se kao prema obicnoj vijesti iz crne hronike. Zrtva je predstavljena kao "vlasnik benzinske pumpe i ugostiteljske radnje s Pala". Namjerno ili slucajno, niko nije nagovijestio da su pucnji na Golijanina nastavak obracuna u kome je avgusta prosle godine ubijen njegov blizak prijatelj Srdjan Knezevic, poznati ratni komandant i visoki policijski funkcioner s Pala. Golijanin je prije dvije godine, zajedno sa Knezevicem, bio rijedak stvor na Palama koji je otvoreno podrzao antikorupcionasku kampanju Biljane Plavsic. Poslije toga u vazduh mu je odletjela benzinska pumpa, a vise puta je bio napadnut. Za razliku od Knezevica, i o Golijaninu se na Palama govorilo kao o covjeku jednako sumnjive proslosti i nelegalnih prihoda, kako se govorilo i o njegovim smrtnim protivnicima uvezanim u gang Momcila Krajisnika. I mozda je bas ta cinjenica osnov za pricu o "uljudjenom" kriminalu u RS-u nakon smjene vlasti, problemu koji Federaciju, prije ili kasnije, ocekuje. Kako su Kriminalci mijenjali dres Kada se, prije dvije godine, borila za vlast, Biljana Plavsic je imala ideju da preotme dio birackog tijela SDS-u i za taj posao kao da nije imala bolju ideju nego da od Krajisnika preuzme bar dio stranke. Prijelazni rok bio je poceo, u redovima Plavsiceve bili su pozeljni ljudi sa idejama, ali jos pozeljniji ljudi sa parama. Posto je uz pomoc SFOR-a uspostavila kontrolu nad Banjalukom, policija koja se izvukla ispod kontrole SDS-a i stavila pod njenu nije narocito promijenila navike: izbori su dolazili, novca nikad dosta, tako da su isti policajci obnovili reket nad istim banjaluckim radnjama nad kojima su reket drzali dok su racun polagali tadasnjem ministru Draganu Kijcu. U januaru '98. doslo je do smjene vlasti da bi vec april iste godine bio proglasen mjesecom borbe protiv kriminala. Vec to bilo je dovoljno da se posumnja u dobre namjere nove vlasti: na tron su dosli na talasu borbe protiv kriminala, koji je, prema tadasnjim statistikama, samo na granici na Drini gutao iz drzavne kase 15 miliona maraka mjesecno. Ali kada su osvojili vlast, sve je polako zaboravljeno. Istina, od tada do danas pravosudje je pokrenulo oko hiljadu krivicnih prijava, ali zbog prijestupa iz te oblasti danas iza resetaka nema nikoga osim sto je Joja Tintor, bivsi savjetnikRadovana Karadzica i poznati paljanski kum, prenocio u bijeljinskom zatvoru, sto se slicna stvar dogodila Milovanu Cicku Bjelici, Krajisnikovom knjigovodji, i sto se pocetkom godine na sudu u Srpskom Sarajevu na jedan dan pojavio bivsi premijerGojko Klickovic, koji je za tu priliku imao pravo da koristi najbolji apartman na Elektrotehnickom fakultetu u Lukavici. Srpski tajkuni Nekako u to vrijeme pocela je zestoka bitka Milorada Dodika i svrgnutog Momcila Krajisnika za onaj nevidljivi dio vlasti koji je podrazumijevao kontrolu nad crnim trzistem. Prvi Dodikov potez bilo je ovladavanje naftnom industrijom, koju nije zelio da podijeli cak ni sa svojim koalicionim partnerima. Drugi segment borbe bilo je pravo na uvoz gradjevinskog materijala iz Srbije koji se prodavao po veoma niskim cijenama, na granici je bivao oslobodjen carinskih dazbina jer je na papirima pisalo "humanitarna pomoc" da bi na kraju zavrsavao u Federaciji. Milosevic se tu ponio veoma pragmaticno: prijateljstvo sa Dodikom bilo mu je dragocjeno jer je srpski premijer mjesecima otplacivao Slobinu podrsku, a ni Krajisnik nije bio izbacen iz posla. U svakom slucaju, borba izmedju SDS-a i Sloge nije se ostvarivala samo za politicku prevlast vec i za sive ekonomske tokove. To je, naravno, islo u paketu sa ljudima: najprije su Dodiku i Plavsicevoj prisli politicari poput korumpiranih esdeesovskih ministara Djuradja Banjca i Ostoje Kremenovica, zatim tajkun iz Milica Rajko Dukic, jedan od najbogatijih Srba u Bosni, koji je svoje carstvo boksita poceo sticati jos u vrijeme socijalisticke vlasti, da bi ga betonirao za vrijeme SDS-a kao jedan od najmocnijih finansijera Radovana Karadzica. Kada se poslije smjene vlasti pojavio u Banjaluci, Dukic je sa sobom nosio namjestaj za Vladu RS-a i takav dar mu ni Plavsiceva ni Dodik nisu mogli odbiti. A on nije da ih nije dovodio u iskusenje brojnim nezakonitim poslovima. Medjutim, oni su procijenili da im vrijedi zaloziti se za njega. Bio je tu i cuveni tajkun iz Trna kod Banjaluke Slavko Roguljic, covjek koji je godinama ugoscavao Radovana Karadzica kada bi ovaj svratio u Banjaluku. Roguljic, koji je uz podrsku vlasti radio sve i svasta - od nafte do vojne liferacije - promijenio je prijatelje, ali ne i poslove. Ubrzo je u svoj notes ubacio i ime Milorada Dodika: srpski premijer ljetovao je sa porodicom u Roguljicevoj vili na crnogorskom primorju vec prvog ljeta koje je proveo na toj duznosti. To sto ga je Dodik pocastio svojim gostovanjem Roguljic je znao da cijeni: iste jeseni bio je veoma izdasan novcano pomazuci predizbornu kampanju koalicije Sloga. Jedan od rijetkih tajkuna koji se nije pridruzio novoj vlasti bio je Mirko Krajisnik, rodjeni brat poznatijeg Momcila, do Dodikovog dolaska na vlast vlasnik svake cigle koja je iz Srbije dolazila na Pale. Bratsku lojalnost Krajisnik je platio skupo: poslovi mu vise ne idu. Mile Ronhil Koalicija Sloga, medjutim, nikada na poslovnom planu nije funkcionisala kao prava koalicija. Dodik je za sebe vezao ljude koji su mogli da se snadju sa svim zamkama u ljubavnom trouglu izmedju njega, sebe i posla, dok su socijalisticki direktori uglavnom nastupali kao stara garda naucena da malo radi i zivi od nabavnih provizija, ciji je zadatak bio da jednako i sto neprimjetnije kaplju. U SNS-u ostali su odani starim esdeesovskim navikama: svaki put kad su mogli, uzimali su kao da vise nikada nece moci. U takvom rasporedu snaga i navika nisu se bas uvijek najbolje sinhronizovali: tako se desilo da slatku zaradu, koju mu je nosilo nekoliko kamiona neoporezovanih cigareta iz Hrvatske na prijelazu Gradiska, Dodiku zaustavi niko drugi do njegov ministar policije Milovan Stankovic, koga je premijer vec pokusavao da smijeni zbog nedovoljne energicnosti u obracunu sa SDS-om. Stankovic se potrudio i da cijela stvar nadje put do novinara, sto je ispalo smijesno buduci da su Dodika neko vrijeme saljivdzije zvali Mile Ronhil. Kljucnu ulogu u kriminalnoj demistifikaciji nove vlasti u RS-u imala su dva dogadjaja: ubistvo Srdjana Knezevica prosle godine i izborBrane Miljusa za mandatara pocetkom ove. Naime, kada je poginuo Knezevic, i kada je Biljana Plavsic najavila borbu protiv kriminala rijecima "ljutu travu na ljutu ranu", pokazalo se da mnogi u RS-u vjeruju kako nema boljeg nacina za obracun sa kriminalom od samog kriminala. U istrazi ne samo da su ljudi bivali prebijani i muceni, ne samo da je veliki broj zitelja Pala bio premlacivan vec su za desetak dana rasturane citave institucije, poput novinske agencije SRNA, koja je svoju prenaglasenu lojalnost Krajisniku platila optuzbom da je i sama ukljucena u teroristicki lanac. Lice vlasti nikada se nije dovoljno opralo od tih dogadjaja, koji su bili toliko brutalni da je medjunarodna zajednica prvi i jedini put izmedju SDS-a i srpskih reformista stala na stranu ovih prvih. Korumpirano sudstvo Onda se pojavio Brano Miljus, kao Poplasenov kandidat za premijera, koji je o Dodiku mnogo znao a jos vise od toga bio je raspolozen da prica. Neposredno poslije Miljusa, koji je demistifikovao vecinu nezakonitih poslova ljudi iz Vlade, jedan visoki funkcioner socijalista rekao je potpisniku ovih redova:"Nikada niko u RS-u vise nece dobiti politicke poene na prici o kriminalu. Sada svi misle da smo mi i oni (SDS) isti." Tako je i bilo. Borba za crno trziste nije prestala, ali nikada nije vise bila onako intenzivna. Svi su znali sve o svima i sve manje je SDS bio raspolozen da se bavi prljavim poslovima Sloge. Sloga je jednako prestala da izvlaci arhivirane dokaze protiv SDS-a. Cak i kada je krenula prica o organizovanom kriminalu u Federaciji, RS je ostala izvan toga. Ni svjedocenje Elizabeth Rehn kako joj je Dodik priznao da je sudstvo u RS-u korumpirano nije zakotrljalo pricu o kriminalu. Ta prica bila je upotrijebljena u druge svrhe i urednici novina najcesce se se mrstili na tekstove o kriminalnim aferama - dvije trecine njih zato sto nije htjelo da se zamjeri Vladi, trecina zato sto u RS-u vise nema te kriminalne afere koja moze da proda novinu. Za to vrijeme kriminalci bliski vlasti promijenili su nacin rada jer su, za razliku od esdeesovaca, osjecali da bi mogli biti i uhvaceni. Svejedno, formula je ostala jasna i nepogresiva. Udaris na kriminalizovanu vlast, optuzis ih da neumjereno kradu, onda sjednes na njihovo mesto, preuzmes poslove i ko da se sjeti da potegne kartu koja je netom bila potegnuta. Za to vrijeme Srbi citaju price o Tuti, Steli, Celi i Celi, dok im pod prozorom kamioni jednako prolaze. Zato se krug zatvara tamo gde je i krenuo: mladi junose u stranci Biljane Plavsic pokusavaju da se obracunaju sa korumpiranim ministrima iz svojih redova. Ali nikoga ne treba da cudi ako Plavsiceva ne uspije u sopstvenoj stranci ono sto je svojevremeno uspjela u entitetu. Zasto? Kriminal je postao kooperativan.

Objavljeno u broju 113 DANA, 30. juli / srpanj 1999.

EKSKLUZIVNO NAKON HERCEGOVACKE BANKE NA VIDIKU TOTALNI BANKARSKI ARMAGEDON (Walter 80) by Alisa Lekic-Mehicevic

https://web.archive.org/web/20050104102308/www.walter.ba/arhiva/b80/ekskluzivno.html

Summary in English:
In 2001 upon the closure of the Hercegovacka Bank by the international community represented by the Office of the High Representative (OHR), the Bank has opened almost immediately its branch in Ljubuski and outlet in Mostar. According to the media reports, it continued the criminal activities of the Hercegovacka Bank, i.e. money laundering of fictitious companies, but also of the powerful companies based on war profiteering, tax evasion and customs frauds. According to Walter Magazine (Walter is a respectable weekly magazine from Sarajevo, writing independently about political matters. It has changed the name in September this year to Fonus Sarajevo, which has not been published yet online.  Serb press agency Beta published in 2002 the following on the Bank: “Tax authorities of Hercegovina-Neretva Canton have established that Nova Banka in Bijeljina was established with the purpose of money laundering, and as such is a criminal organisation.
Cantonal Finance Ministry reported that 130 fictitious companies carried out their activities through the branch of Nova Banka in Mostar. According to the Minister Alija Tipura, over the last six months these companies transferred through their accounts KM 211 million, evading so the payment of the taxes to the state amounting KM 35 million. The officials of Nova Banka denied any involvement in the money laundry, but confirmed that the fictitious companies are one of the facts of live and the state is the one which is providing for their existence – these companies are coming with the documents issued by the state, including the tax numbers, which they would not get if everything was going through the regular channels.” Certainly, such a justification cannot stand as according to the Law on Prevention of Money Laundering: “The banks are obliged, not only to establish the identity of their clients, but also to continuously follow up the transactions on their accounts and verify and establish if these transactions according to the nature of the account are carried out in a normal and expected manner.”
FBiH Banking Agency in May, 2003 decided to close two branches of the Nova Banka Bijeljina Bank.

Zlatko Bars, a Director of the FBiH Banking Agency issued the order to block the operation of the branches immediately. (http://www.fba.ba/en/publications/ ) Information on banking system of the Federation of Bosnia and Herzegovina As Of 12/31/03 31.12.2003. Ibrahim Polimac, a head of Public Relations Office of the FBiH Banking Agency stated: “On 09.05.2003 the FBiH Banking Agency revoked its consent for the operation of the branch of the Nova banka from Bijeljina in Ljubuski and its outlet in Mostar because of the violation of the Law on Prevention of Money Laundering and non-compliance with the Law on Banks. They were forbidden to start new transactions and to complete the started transactions within 15 days deadline. The branch and outlet in Ljubuski and Mostar did not even react to the obviously falsified documents, when different companies were opening accounts with the IDs with the same photo, but five different names. These units of Nova banka were ordered to harmonise their operation,

practice and procedures with the legislation, and the minor offence proceedings were initiated against several Bank employees, as well as complaints filed with the competent prosecutor’s office for the economic crime. Even after this they did not do anything to change the situation. On the contrary, the check in April, 2003 established a series of new illegal activities. They did not even comply with the order of the Federal Police to block the accounts of several suspected companies.” According to the Walter magazine, citing as a source a senior official of the OHR, to that point, the Bank laundered already KM 540 million, mostly at its outlet in West Mostar.

Od visokopozicioniranog funkcionera medjunarodne zajednice, Walter ekskluzivno saznaje da je pitanje dana akcija medjunarodnih snaga (repriza Hercegovacke banke) u Novoj Banci Bijeljina. Bit ce to tek pocetak cistke, koja ce, iz perspektive bankara, ali i njihovih jataka - vlasnika fiktivnih firmi - sigurno dobiti armagedonske razmjere. ((14.05.2003) Srbijanska novinska agencija Beta je jos prije godinu dana o Novoj Banci iz Bijeljine objavila slijedece: ...Porezne vlasti Hercegovacko-neretvanskog kantona navele su da je Nova Banka u Bijeljini ustanovljena s ciljem pranja novca, te, ustvari, predstavlja kriminalnu organizaciju. Kantonalno ministarstvo finansija saopcava da je 130 laznih, fiktivnih kompanija obavljalo poslovne aktivnosti kroz filijalu Nove Banke u Mostaru. Prema kazivanju ministra Alije Tipure, ove kompanije su u proslih sest mjeseci prebacile preko racuna 211 miliona KM i tako izbjegle platiti porez drzavi u visini od 35 miliona KM. Zvanicnici Nove Banke poricu bilo kakvu povezanost s pranjem novca, ali potvrdjuju da su fiktivne kompanije zivotna cinjenica i da je drzava ta koja omogucuje njihovo postojanje jer, kako kazu, ove kompanije dolaze s dokumentima koje im je izdala drzava, ukljucujuci porezne brojeve, koje ove firme ne bi mogle dobiti da je sve islo regularnim kanalima. Navedena vijest bila je, zapravo, prvi javni nagovjestaj da je bijeljinska Nova Banka, ekpresno otvarajuci svoje filijale u Mostaru i Ljubuskom, nastavila kriminalne radnje Hercegovacke banke, tj. poslove pranja novca fiktivnih, ali i mocnih firmi podignutih na ratnom profitu, reketu, utajama poreza, carinskim prevarama itd. Tako se upadom u Hercegovacku banku nije desilo nista spektakulrano. Politicki i privredni kriminalci nastavili su mesetariti istim tempom, samo pod novim kisobranom – Novom bankom. Rijetke izjave pojedinih patriota i politickih cistunaca HNK nisu nailazile na odjek ni kod stranih ni domacih prvoboraca protiv korupcije. Ponasali su se kao da se sve to njih ne tice, na jedno uho im je ulazilo, a na drugo izlazilo. I mutne vode su tekle sve donedavno, dok nekome iz medjunarodne zajednice nije prekipjelo. Gdje ja stadoh, to produzi Od visokopozicioniranog funkcionera medjunarodne zajednice, Walter ekskluzivno saznaje da je pitanje dana kada ce otpoceti akcija medjunarodnih snaga (repriza Hercegovacke banke) u Novoj Banci. Bit ce to do sada nevidjena, spektakularna akcija u kojoj ce biti angazirani visestruko brojniji organi gonjenja ukljuceni pripadnice svih rodova policije i nadleznih drzavnih kontrolnih mehanizama. Nova Banka ce pasti prva, kao najeklatantniji primjer organiziranog pranja novca. Zasto najeklatantniji? Pa, jednostavno sto su njeni direktori, za samo godinu postojanja, preko svojih filijala u Mostaru, a pogotovo u Ljubuskom, uspjeli oprati cak 290,5 miliona KM te, prema informacijama naseg izvora, u centrali u Banjoj Luci jos oko 250 miliona KM. Nakon svega jasno je kako su u HZ HB preko noci nikle ekspoziture Nove banke, nastavljajuci sa kriminalnim radnjama tamo gdje je Hercegovacka banka stala, odnosno, na cemu je pala. No, nasi izvori tvrde da je Nova Banka tek vrh ledenog brijega i da ce upad u njen sustav biti tek pocetak opce cistke u svim bankama koje su se otisle u vode pranja para. Gledano iz perspektive bankara, ali i njihovih jataka - vlasnika fiktivnih i na sumnjivom kapitalu dignutih firmi - ova ce akcija sigurno dobiti armagedonske razmjere. Pretpostavlja se da je samo u Federaciji BiH za godinu oprano vise od MILIJARDU I PO KM!!! Top-lista Prva na ljestvici banaka za koje su medjunarodni izvori utvrdili da pere novac fiktivnih firmi jeste upravo pomenuta bijeljinska Nova Banka. Njene filijale u Hercegovini nasle su se po lupom istraznih organa jos 2002. godine, ali je Agencija za bankarstvo FBiH reagirala tek prije neki dan, kada su Walterovi novinari, u pripremi ovog teksta, duze vrijeme boravili u Hercegovini i unutar Agencije poceli se  diskretno raspitivati za poslovanje ekspozitura u Mostaru i Ljubuskom. Zlatko Bars, direktor Agencije za bankarstvo odmah je dao nalog da se blokira rad ovih ekspozitura. Mogao je to uraditi i prije pola godine, ali je i on ocito stitio interese svojih klijenata koji su sve dublje srljali u kriminal.  - Agencija za bankarstvo FBiH jucer je (9.5.o.g.) oduzela saglasnost za rad filijale Nove banke iz Biljeljine u Ljubuskom i ekspoziture u Mostaru, zbog krsenja Zakona o sprecavanju pranja novca i nepostivanja zakona o bankama. Njima je zabranjeno da zapocinju nove poslove i da u roku od 15 dana okoncaju zapocete – saocio je za javnost Ibrahim Polimac, sef Ureda za informiranje Agencije i dodao: - Filijala i ekspozitura Nove banke u Ljubuskom i Mostaru nisu cak reagirale na ocite falsifikate, kad su razlicite firme otvarale racune licnim kartama na kojima je ista fotografija, a pet razlicitih imena. Ni pioslije ukazivanja na ove grube propuste nije doslo do pomaka. Naprotiv, kontrola u aprilu 2003. godine utvrdila je niz novih nezakonitih radnji. Cak nije postovano ni rjesenje federalne policije o blokiranju transakcijskih racuna jednog boroja sumnjivih pravnih lica. Prema njegovim rijecima i saopcenju Agencije, optuzbe su veoma ozbiljne. Ovim su ujedno potvrdjeni svi indikatori do kijih su dosli nasi novinari proteklih mjeseci u Hercegovini gdje se o aferi Nova banka mjesecima uveliko prica. Pred samo zakljucenje ovog broja saznali smo da su, ipak, u 2002. godini, nakon sto se saznalo za razmjere kriminala u Novoj Banci, po istom osnovu izvrsene kontrole i ostalih banaka. Tom prilikom doslo se do sokantnih spoznaja - da skoro svaka banka u BiH,manje ili vise, pere novac. Ovdje i sada, Walter ekskluzivno objavljuje top-listu banaka, za koje je ustanovljeno da su oprale vise od 200 miliona KM. O manjim bankama i najkrupnijim fiktivnim firmama koje su sudjelovale u ovom kriminalu pisat cemo u nastavcima ove afere. TOP FIVE 1. Nova Banka – Mostar-Ljubuski 540 miliona KM 2. Zagrebacka banka 440 miliona KM 3. Hipo Alpe Adria Bank 208 miliona KM 4. Raiffeisen Bank vise od 200 miliona KM 5. Commerc bank 15.700.000 KM (s tim da se najveci dio navedenih suma novaca opran upravo u zapadnom Mostaru) Nema opravdanja Organi u cijoj je nadleznosti borba protiv ovakvih pojava, od spomenutih milijardu i po KM, uspjeli su blokirati svega oko 500 hiljada KM. Najbitniji razlog ovakvoj anarhiji, kako tvrde, jeste cinjenica da ne postoji drzavna agencija za bankarstvo, te je kontrola skoro nemoguca, dok prekomplicirna birokratija entitetskih agencija za bankarstvo otvara sirok prostor za manevar kriminalcima u bankama i njihovim komitentima - fiktivnim firmama. Ako se jos uzme u obzir da iza pranja novca u Bosni i Hercegovini, kao i svugdje, stoje visoke javne i politicke licnosti koje su u sprezi sa internacionalnom mafijom, da se zakljuciti da ce ishod bitke protiv ovih pojava biti vrlo neizvjestan. Jedno je sigurno: nece vaziti opravdanja s pocetka teksta da je drzava ta koja dozvoljava postojanje fiktivnih firmi itd. itd. Jer, zakonska regulativa o sprjecavanju pranja novca i finansiranja terorizma decidno kaze: - Banke su duzne, ne samo da utvrde identitet svojih klijenata, nego i da stalno prate aktivnosti koje se odvijaju na racunima i da provjeravaju i utvrdjuju da li se za prirodu racuna transakcije odvijaju na normalan i ocekivan nacin, svojstven prirodi racuna. Ukratko - Moras upoznati svog klijenta. U suprotnom...                                   /Nastavit ce se/ ANTRE STROM – SITO - NOVA BANKA IMA NEKA TAJNA VEZA?! Svima je poznato da je preduzece STROM Telecom, za vrijeme dvogodisnje diktature Zlatka Lagumdzije, listom dobijalo sve tendere u BiH koje je pikiralo, mahom iz oblasti telekomunikacija. Tek nesto sitno je (nekoliko stotina hiljada KM) podanik mu Amir Spahic, vjeciti v.d. direktor JP BH Telecoma uspio namaknuti ars kreativusi Amini L. Ipak, gdje se krade tu se igrijesi, pa im je jedan tender ispred nosa izmakao, i to samo zahvaljujuci principijelnosti pojedinih rukovodnih kadrova JP Poste BiH. Na spomenutom tenderu STROM se pojavio zajedno sa preduzecem SITO iz Novog Beograda, koje ima veoma los rejting u SRJ (uglavnom im se povjeravaju poslovi u RS). Najznacajniji posao SITO-a vezan je za Novu banku iz Bijeljine. Upravo tada se upornoscu nasih novinara, po prvi puta, u bh. javnosti (vidi Walter  br. 63) razoblicava veza kriminalnog, sa rusko-srpsko-bosanskom mafijom povezanog, preduzeca Lagumdzijinih kumova stromasa, sa  preduzecem SITO i Novom Bankom iz Bijeljine, koja je osnovana taman negdje u vrijeme Lagumdzijinog zaposijedanja vlasti. ANTRE 2 Nova Banka Bijeljina i Societe Generale Yugoslav Bank, jedine su banke koje primaju uplate humanitarne organizacije Nasa Srbija, poznate po zavidnoj reputaciji medju srpskim emigrantima jos iz Drugog svjetskog rata. Ovaj podatak takodjer ce biti predmetom istrage nadleznih drzavnih organa o cemu cemo opsirnije pisati u narednim brojevima Waltera. ANTRE3 Cak i laici znaju da je u modernom bankarstvu i dobro uredjenj pravnoj drzavi nemoguce oprati velike kolicine novca bez znanja rukovodstva banke. Takodjer, ne treba mnogo mudrosti i pameti da se zakljuci gdje zavrsava novac koji mafija pere putema banaka. Prema provjerenim informacijama iz krugova bliskih Evropskoj uniji, kao i nekim domacim  izvorima, vecina ovog novca koristi se za sakrivanje, cuvanje i servisiranje ratnih zlocinaca, te finansiranje terorizma. ANTRE Pranjem novca smatra se: 1.  Konverzija ili transferi imovine koja potice od kriminalnih radnji ili ucestovanja u kriminalnim aktivnostima radi pokrivanja ili utaje nelegalnog porijekla takve imovine ili pomaganja licu koje je ukljuceno u vrsenje aktivnosti kojim se izbjegava zakonska konsekvence navedenih kriminalnih radnji 2.  Prikrivanja ili utaja prave prirode imovine, izvora lokacije, raspodjele, kretanja, vlasnistva imovine ili veze s njom kada se ima spoznaja da ta imovina potjece od kriminalne aktivnosti; 3.  Stjecanje, posjedovanje ili upotreba imovine ako, u vrijeme njenog primanja, postoji saznanje da je takva imovina proistekla iz cina kriminalne radnje; 4.  Sudjelovanje i udruzivanje, radi izvrsenja ili pokusaja da se izvrsi, odnosno pomaganje, olaksavanje i savjetovanje u izvrsavanju bilo koje radnje pod tac. 1, 2, 3, i 6 ovog clana. 5.  Saznanje, namjera ili cilj potreban kao elemenat u izvrsavanju aktivnosti navedenih u tac. 1, 2, 3, 4 i 6 ovog clana, koje se mogu izvuci iz objektivnih cinjenica i okolnosti koje upucuju na njih; 6.  Prikrivanje nezakonito stecene imovine ili kapitala stecenog pri vlasnickoj transformaciji (privatizaciji drustvenog ili drzavnog kapitala) Antre Agencija za bankarstvo BiH i ostali drzavni organi u cijoj su nadleznosti borba protiv pranja novca i sprjecavanje finansiranja terorizma, od spomenutih milijardu i po KM uspjeli su otkriti i blokirati tek smijesnu cifru - 500 hiljada KM.

<nazad na sadrzaj>