ponedjeljak, 28. siječnja 2019.

KOOPERATIVNI KRIMINAL (Dani 113) - 30-7-199

https://web.archive.org/web/20130517155507/http://www.bhdani.com/arhiva/113/t131a.htm

Arhiva DANI 113

KOOPERATIVNI KRIMINAL
Formula druge generacije kriminalaca u RS-u jasna je i nepogresiva: udaris na kriminalizovanu vlast, optuzis ih da neumjereno kradu, onda sjednes na njihovo mjesto, preuzmes poslove i ko da se sjeti da potegne kartu koja je netom bila potegnuta. Za to vrijeme Srbi citaju price o Tuti, Steli, Celi i Celi, dok im pod prozorom kamioni jednako prolaze. Kako je Dodik postao Mile Ronhil? Kome je Plavsicka uzimala reket? Kako je namjestaj za Vladu RS-a betonirao poslovni imperij Rajka Dukica?

Pise: Zeljko CVIJANOVIC



KADA JE NEKOLIKO MINUTA PRIJE PONOCI23. jula na Palama iz automatske puske te sko ranjen Veljko Golijanin, Vladini mediji u RS-u ponasali su se kao prema obicnoj vijesti iz crne hronike. Zrtva je predstavljena kao "vlasnik benzinske pumpe i ugostiteljske radnje s Pala". Namjerno ili slucajno, niko nije nagovijestio da su pucnji na Golijanina nastavak obracuna u kome je avgusta prosle godine ubijen njegov blizak prijatelj Srdjan Knezevic, poznati ratni komandant i visoki policijski funkcioner s Pala. Golijanin je prije dvije godine, zajedno sa Knezevicem, bio rijedak stvor na Palama koji je otvoreno podrzao antikorupcionasku kampanju Biljane Plavsic. Poslije toga u vazduh mu je odletjela benzinska pumpa, a vise puta je bio napadnut. Za razliku od Knezevica, i o Golijaninu se na Palama govorilo kao o covjeku jednako sumnjive proslosti i nelegalnih prihoda, kako se govorilo i o njegovim smrtnim protivnicima uvezanim u gang Momcila Krajisnika. I mozda je bas ta cinjenica osnov za pricu o "uljudjenom" kriminalu u RS-u nakon smjene vlasti, problemu koji Federaciju, prije ili kasnije, ocekuje.
Kako su Kriminalci mijenjali dres
Kada se, prije dvije godine, borila za vlast, Biljana Plavsic je imala ideju da preotme dio birackog tijela SDS-u i za taj posao kao da nije imala bolju ideju nego da od Krajisnika preuzme bar dio stranke. Prijelazni rok bio je poceo, u redovima Plavsiceve bili su pozeljni ljudi sa idejama, ali jos pozeljniji ljudi sa parama. Posto je uz pomoc SFOR-a uspostavila kontrolu nad Banjalukom, policija koja se izvukla ispod kontrole SDS-a i stavila pod njenu nije narocito promijenila navike: izbori su dolazili, novca nikad dosta, tako da su isti policajci obnovili reket nad istim banjaluckim radnjama nad kojima su reket drzali dok su racun polagali tadasnjem ministru Draganu Kijcu.
U januaru '98. doslo je do smjene vlasti da bi vec april iste godine bio proglasen mjesecom borbe protiv kriminala. Vec to bilo je dovoljno da se posumnja u dobre namjere nove vlasti: na tron su dosli na talasu borbe protiv kriminala, koji je, prema tadasnjim statistikama, samo na granici na Drini gutao iz drzavne kase 15 miliona maraka mjesecno. Ali kada su osvojili vlast, sve je polako zaboravljeno. Istina, od tada do danas pravosudje je pokrenulo oko hiljadu krivicnih prijava, ali zbog prijestupa iz te oblasti danas iza resetaka nema nikoga osim sto je Joja Tintor, bivsi savjetnikRadovana Karadzica i poznati paljanski kum, prenocio u bijeljinskom zatvoru, sto se slicna stvar dogodila Milovanu Cicku Bjelici, Krajisnikovom knjigovodji, i sto se pocetkom godine na sudu u Srpskom Sarajevu na jedan dan pojavio bivsi premijerGojko Klickovic, koji je za tu priliku imao pravo da koristi najbolji apartman na Elektrotehnickom fakultetu u Lukavici.
Srpski tajkuni
Nekako u to vrijeme pocela je zestoka bitka Milorada Dodika i svrgnutog Momcila Krajisnika za onaj nevidljivi dio vlasti koji je podrazumijevao kontrolu nad crnim trzistem. Prvi Dodikov potez bilo je ovladavanje naftnom industrijom, koju nije zelio da podijeli cak ni sa svojim koalicionim partnerima. Drugi segment borbe bilo je pravo na uvoz gradjevinskog materijala iz Srbije koji se prodavao po veoma niskim cijenama, na granici je bivao oslobodjen carinskih dazbina jer je na papirima pisalo "humanitarna pomoc" da bi na kraju zavrsavao u Federaciji. Milosevic se tu ponio veoma pragmaticno: prijateljstvo sa Dodikom bilo mu je dragocjeno jer je srpski premijer mjesecima otplacivao Slobinu podrsku, a ni Krajisnik nije bio izbacen iz posla.
U svakom slucaju, borba izmedju SDS-a i Sloge nije se ostvarivala samo za politicku prevlast vec i za sive ekonomske tokove. To je, naravno, islo u paketu sa ljudima: najprije su Dodiku i Plavsicevoj prisli politicari poput korumpiranih esdeesovskih ministara Djuradja Banjca i Ostoje Kremenovica, zatim tajkun iz Milica Rajko Dukic, jedan od najbogatijih Srba u Bosni, koji je svoje carstvo boksita poceo sticati jos u vrijeme socijalisticke vlasti, da bi ga betonirao za vrijeme SDS-a kao jedan od najmocnijih finansijera Radovana Karadzica. Kada se poslije smjene vlasti pojavio u Banjaluci, Dukic je sa sobom nosio namjestaj za Vladu RS-a i takav dar mu ni Plavsiceva ni Dodik nisu mogli odbiti. A on nije da ih nije dovodio u iskusenje brojnim nezakonitim poslovima.
Medjutim, oni su procijenili da im vrijedi zaloziti se za njega. Bio je tu i cuveni tajkun iz Trna kod Banjaluke Slavko Roguljic, covjek koji je godinama ugoscavao Radovana Karadzica kada bi ovaj svratio u Banjaluku. Roguljic, koji je uz podrsku vlasti radio sve i svasta - od nafte do vojne liferacije - promijenio je prijatelje, ali ne i poslove. Ubrzo je u svoj notes ubacio i ime Milorada Dodika: srpski premijer ljetovao je sa porodicom u Roguljicevoj vili na crnogorskom primorju vec prvog ljeta koje je proveo na toj duznosti. To sto ga je Dodik pocastio svojim gostovanjem Roguljic je znao da cijeni: iste jeseni bio je veoma izdasan novcano pomazuci predizbornu kampanju koalicije Sloga. Jedan od rijetkih tajkuna koji se nije pridruzio novoj vlasti bio je Mirko Krajisnik, rodjeni brat poznatijeg Momcila, do Dodikovog dolaska na vlast vlasnik svake cigle koja je iz Srbije dolazila na Pale. Bratsku lojalnost Krajisnik je platio skupo: poslovi mu vise ne idu.
Mile Ronhil
Koalicija Sloga, medjutim, nikada na poslovnom planu nije funkcionisala kao prava koalicija. Dodik je za sebe vezao ljude koji su mogli da se snadju sa svim zamkama u ljubavnom trouglu izmedju njega, sebe i posla, dok su socijalisticki direktori uglavnom nastupali kao stara garda naucena da malo radi i zivi od nabavnih provizija, ciji je zadatak bio da jednako i sto neprimjetnije kaplju. U SNS-u ostali su odani starim esdeesovskim navikama: svaki put kad su mogli, uzimali su kao da vise nikada nece moci.
U takvom rasporedu snaga i navika nisu se bas uvijek najbolje sinhronizovali: tako se desilo da slatku zaradu, koju mu je nosilo nekoliko kamiona neoporezovanih cigareta iz Hrvatske na prijelazu Gradiska, Dodiku zaustavi niko drugi do njegov ministar policije Milovan Stankovic, koga je premijer vec pokusavao da smijeni zbog nedovoljne energicnosti u obracunu sa SDS-om. Stankovic se potrudio i da cijela stvar nadje put do novinara, sto je ispalo smijesno buduci da su Dodika neko vrijeme saljivdzije zvali Mile Ronhil.
Kljucnu ulogu u kriminalnoj demistifikaciji nove vlasti u RS-u imala su dva dogadjaja: ubistvo Srdjana Knezevica prosle godine i izborBrane Miljusa za mandatara pocetkom ove. Naime, kada je poginuo Knezevic, i kada je Biljana Plavsic najavila borbu protiv kriminala rijecima "ljutu travu na ljutu ranu", pokazalo se da mnogi u RS-u vjeruju kako nema boljeg nacina za obracun sa kriminalom od samog kriminala. U istrazi ne samo da su ljudi bivali prebijani i muceni, ne samo da je veliki broj zitelja Pala bio premlacivan vec su za desetak dana rasturane citave institucije, poput novinske agencije SRNA, koja je svoju prenaglasenu lojalnost Krajisniku platila optuzbom da je i sama ukljucena u teroristicki lanac. Lice vlasti nikada se nije dovoljno opralo od tih dogadjaja, koji su bili toliko brutalni da je medjunarodna zajednica prvi i jedini put izmedju SDS-a i srpskih reformista stala na stranu ovih prvih.
Korumpirano sudstvo
Onda se pojavio Brano Miljus, kao Poplasenov kandidat za premijera, koji je o Dodiku mnogo znao a jos vise od toga bio je raspolozen da prica. Neposredno poslije Miljusa, koji je demistifikovao vecinu nezakonitih poslova ljudi iz Vlade, jedan visoki funkcioner socijalista rekao je potpisniku ovih redova:"Nikada niko u RS-u vise nece dobiti politicke poene na prici o kriminalu. Sada svi misle da smo mi i oni (SDS) isti."
Tako je i bilo. Borba za crno trziste nije prestala, ali nikada nije vise bila onako intenzivna. Svi su znali sve o svima i sve manje je SDS bio raspolozen da se bavi prljavim poslovima Sloge. Sloga je jednako prestala da izvlaci arhivirane dokaze protiv SDS-a. Cak i kada je krenula prica o organizovanom kriminalu u Federaciji, RS je ostala izvan toga. Ni svjedocenje Elizabeth Rehn kako joj je Dodik priznao da je sudstvo u RS-u korumpirano nije zakotrljalo pricu o kriminalu. Ta prica bila je upotrijebljena u druge svrhe i urednici novina najcesce se se mrstili na tekstove o kriminalnim aferama - dvije trecine njih zato sto nije htjelo da se zamjeri Vladi, trecina zato sto u RS-u vise nema te kriminalne afere koja moze da proda novinu.
Za to vrijeme kriminalci bliski vlasti promijenili su nacin rada jer su, za razliku od esdeesovaca, osjecali da bi mogli biti i uhvaceni. Svejedno, formula je ostala jasna i nepogresiva. Udaris na kriminalizovanu vlast, optuzis ih da neumjereno kradu, onda sjednes na njihovo mesto, preuzmes poslove i ko da se sjeti da potegne kartu koja je netom bila potegnuta. Za to vrijeme Srbi citaju price o TutiSteliCeli i Celi, dok im pod prozorom kamioni jednako prolaze. Zato se krug zatvara tamo gde je i krenuo: mladi junose u stranci Biljane Plavsic pokusavaju da se obracunaju sa korumpiranim ministrima iz svojih redova. Ali nikoga ne treba da cudi ako Plavsiceva ne uspije u sopstvenoj stranci ono sto je svojevremeno uspjela u entitetu. Zasto? Kriminal je postao kooperativan.
Objavljeno u broju 113 DANA, 30. juli / srpanj 1999.

Nema komentara:

Objavi komentar