Krediti od interesa u RS-u (Centar za istraživačko novinarstvo, 2009.) https://www.cin.ba/krediti-od-interesa-u-rs-u-2/

CIN (2009.): U zaleđu Dodikovog porodičnog imanja u Gradiški nalazi se #Farmaland, farma muznih krava. Farmaland je sjedište članova #Elite Security, grupe nekadašnjih pripadnika vojnih i policijskih struktura #RS-a bliske Dodiku, navodi se u podacima međunarodnih i domaćih istražitelja.(...) Iz poslovne dokumentacije vidljivo je da je vlasnik Farmalanda američka kompanija #Farmland LLC koja djeluje sa adresa u američkim državama #Wyoming, #Delawar i #Florida. U stvarnosti, adresa na kojoj je Farmland LLC registrovan u Wyomingu pripada jednoj advokatskoj firmi. Na osnovu podataka iz tamošnjeg registracionog biroa njen jedini direktor je britanska investiciona grupa Tylney Directors LTD.

https://www.cin.ba/krediti-od-interesa-u-rs-u-2/

Krediti od interesa u RS-u

14.08.2009

Visoka mrežasta ograda i željezna kapija zaklanjaju neželjenim posjetiocima poglede na Farmaland, farmu pokraj Laktaša.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo

Milioni konvertibilnih maraka kreditnog programa Republike Srpske (RS) osnovanog sa ciljem da omogući razvoj domaće privrede i otvaranje novih radnih mjesta, završili su kod stranih kompanija sa off-shore računima i imovinom koja postoji samo na papiru.

Neki od najvećih kredita u iznosima do 5 miliona KM su odobreni kompanijama čiji vlasnici imaju jake političke veze, pokazala je analiza desetina od ukupno 2.140 kredita koje je do sada odobrila Investiciono-razvojna banka RS-a (IRB). U nekim slučajevima krediti su odobreni nekoliko dana nakon prijema zahtijeva.

Namjena kredita je različita, pravi vlasnici nekih od kompanija su skriveni od očiju javnosti ali ugovori imaju jednu zajedničku nit: Milorad Dodik, kao premijer, kontroliše odbor koji odobrava sve velike isplate.

Premijer je odobrio kredit od 3 miliona KM sinu Igoru, te kredit od 5 miliona KM banjalučkim novinama koje ga podržavaju usprkos istrazi koju državna policija vodi u vezi sa namještanjem građevinskih ugovora vrijednih 140 miliona KM.

Lepeza kreditiranih je široka: 3 miliona KM za farmu muznih krava u vlasništvu preduzeća sa bankovnim računima na Belizeu u Centralnoj Americi i fiktivnim kompanijama širom Sjedinjenih Američkih Država; 5 miliona KM preduzeću u vlasništvu Litvanske kompanije koja posluje preko karipskih centara za pranje novca a čiji je vlasnik ranije tužen za prevaru; te 3 miliona KM ugostiteljskoj firmi u vlasništvu porodice Dodikovog prijatelja čiji su bankovni računi zamrznuti još od 2003. godine odlukom Visokog predstavnika.

Dokumentacija koju su analizirali novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva pokazuje velike nepodudarnosti između svrhe kredita i onoga što je do sada ostvareno.

Na primjer, preduzeće u vlasništvu izraelske kompanije za proizvodnju pneumatika i lokalnog partnera dobilo je dva kredita u ukupnom iznosu od blizu 3,3 miliona KM navodeći da je kupilo dio Zvorničke fabrike gume Fagum i da želi unaprijediti postrojenja. Izraelska kompanija Ein Shemer Rubber je izdala saopštenje u kojem je obećala da će zaposliti 100 novih radnika do aprila 2008. godine, uključujući i radnike Faguma.

Do sada su zaposlili 16 radnika a niti jedan od njih nije iz Faguma. Direktor kompanije u BiH, Vesna Janković kaže da radnici Faguma ne zadovoljavaju standarde i da ih nisu mogli uposliti. Dodala je da su otpočeli testnu proizvodnju i da rade sa 20 posto kapaciteta.

I dok Ein Shemer Rubber kaže da su kupili dio Faguma, sudska dokumentacija pokazuje da samo iznajmljuju dio fabrike i mašine za 4.000 KM mjesečno. Ne postoji dokumentacija o prodaji u sudu u Bijeljini.

IRB RS je osnovana 2006. godine, uglavnom pomoću 667 miliona KM dobivenih prodajom Telekoma Srpske. Među ciljevima banke su i rješavanje stambenih pitanja građana, razvoj postojećih preduzeća i otvaranje novih.

Komercijalne banke moraju dati početno odobrenje za kredit a ako se radi o iznosu iznad 50.000 KM, zahtjev biva proslijeđen petočlanom kreditnom odboru IRB-a. Zahtjevi za kredite iznad 500.000 KM prosljeđuju se drugom petočlanom odboru. Dodik je predsjedavajući ovoga najvišeg odbora koji na kraju odobrava kredite.

Sve kredite iznad 500.000 KM potpisuje premijer RS-a lično ili u njegovom odsustvu ministar finansija kojeg on imenuje.

Glasnogovornik banke kaže da je, uprkos mogućim greškama kod nekih kredita, banka do sada uradila uspješan posao a mnogi dobili kredite sa izuzetno povoljnom kamatnom stopom od oko 5,5 posto.

Tokovi novca

U prvim redovima onih koji su imali koristi od vladinog programa su kompanije pod kontrolom Vladimira Romanova, litvanskog biznismena ruskog porijekla, vlasnika brojnih kompanija širom svijeta, uključujući i škotski fudbalski klub. Poreski obveznici nisu imali previše koristi od podrške Vlade Romanovim kompanijama.

Romanov je vlasnik i Balkan Investment Bank, jedne od 12 finansijskih institucija preko kojih IRB dodjeljuje kredite. U maju 2009. godine je Romanovoj firmi odobren kredit od 5 miliona KM a sredstva su uplaćena preko njegove banke.

Novac je namijenjen kompaniji Energolinija, koja je dio mreže firmi pod kontrolom Romanova i njegovog sina Romana. Iz poslovne dokumentacije i sudskih spisa može se pratiti mreža fiktivnih kompanija sa bankovnim računima u poreskim rajevima na Sejšelima, Djevičanskim ostrvima i Panami.

Romanov je 2001. godine kupio fabriku glinice Birač iz Zvornika za 10 miliona KM. Postrojenja ovog industrijskog giganta nisu bila uništena ratom a njihov godišnji kapacitet je 600.000 tona glinice. Iz dokumentacije preduzeća, sudskih spisa i svjedočenja pred američkim državnim sudom vidljivo je da je gotovo istovremeno počeo otvarati fiktivne kompanije koje su novac prebacivale na bankovne račune na Britanskim djevičanskim ostrvima.

U vrijeme kupoprodaje Birač je spao na niske grane, iako je se radilo o fabrici sa direktnim pristupom željeznici i vrijednim rudama.

Situacija se nije znatnije poboljšala dolaskom Romanova, niti podrškom Dodikove vlade koja je 2006. i 2008. godini uplatila još 4 miliona KM.

Prema riječima Predraga Tomića, bivšeg predsjednika sindikata preduzeća, broj zaposlenih je ostao manje-više isti.

Međutim, u izvještaju Bečkog institut za međunarodna ekonomska istraživanje navedeno je da je vrijednost Birača 1. januara 2006. godine iznosila 575 miliona KM. Jedan od nalaza studije je i da Birač prijavljuje milionske gubitke svake godine, dijelom i zato što je rukovodstvo osnovalo posebnu kompaniju pod nazivom Balkal, posredstvom koje prodaje i izvozi robu. Balkal, kao i neke druge strane kompanije u RS-u ne plaća porez na dobit.

Romanov je tako organizovao svoj biznis da je Balkal štitio Birač od rizika, no ne krije da je ovom šemom Birač izbjegao plaćanje poreza na dobit i dividendi malim dioničarima, kaže bivši direktor Balkala Ratko Marčeta. Ovo potvrđuju i izvještaji kompanije.

S obzirom da je Balkal registrovan u mjestu Tortuga na Britanskim djevičanskim otocima on nije dužan plaćati porez RS-u. Romanov i Birač su u posljednjih pet godina uplatili samo 32.562 KM poreza na dobit, prema podacima koji su navedeni na banjolučkoj berzi.

To je manje od polovine iznosa koji je Romanov poklonio svojoj plesnoj partnerici nakon pobjede na litvanskom TV takmičenju talenata 2007. godine. Prema procjenama britanske štampe Romanovo bogatstvo iznosi oko 800 miliona KM.

‘Nije on ovdje došo da plaća porez’ kaže Marčeta koji je napustio kompaniju prije tri godine. ‘On nije ni državljanin ove zemlje. Njega zanima koliko će profita izvući i preusmjeriti na druge poslove. To je njemu prioritet i tako njegova moć progresivno raste.’

Korijeni Energolinije su u firmi Cascado AG, registrovanoj u Panami, zemlji koju su američki i zvaničnici Europske Unije nazvali rajem za pranje novca. Ova panamska kompanija je osnovala kompaniju Team Front na Sejšelima, afričkom off-shore centru.

Prošle godine Romanov je preselio kompaniju sa ostrva u Sarajevo. U oktobru je kompanija sa Sejšela osnovala firmu Industrija Adrija u sarajevskim neboderu UNITIC. Energolinija je dobila kredit od 5 miliona KM samo nekoliko mjeseci nakon što je postala vlasništvo Industrije Adrija.

Iz dokumentacije o vlasničkoj strukturi vidljivo je da su sve povezane kompanije u vlasništvu Romanova.

Sudski spisi, tužbe i dokumenti iz četiri države, otkrivaju da je 2003. godine protiv Romanova pokrenuta parnica pred američkim federalnim sudom zbog bogaćenja preko off shore banaka i fiktivnih kompanija.

Prema podacima navedenim u parnici, Vladimir i Roman Romanov su osnovali 2003. godine Viva Trade, još jednu kompaniju povezanu sa Biračem. Naveli su da je centrala Viva Trade smještena u američkoj državi Wisconsin ali i da ima poslovnicu na adresi u državi Delaware, poznatoj po labavim propisima za registraciju preduzeća.

Romanov se ugovorom obavezao da će glinicom iz Birača snabdijevati Rual Trade, kompaniju ruskog milijardera Olega Deripaske. Pored miliona koji su mu ranije isplaćeni za modernizaciju pogona Birača, Romanov je dobio 7 miliona dolara od Ruala. No za ovaj novac nije isporučio ugovorenu robu, niti je modernizovao pogone a odbio je i da vrati novac, navedeno je u tužbi.

Dvojica muškaraca angažovanih da registruju Viva Trade posvjedočili su da firma ne posjeduje imovinu niti ima zaposlene službenike, što je sudiju navelo na zaključak da Romanov u Americi vodi u stvari fiktivnu firmu.

Nakon što je ova informacija postala dostupna javnosti, otac i sin Romanov su zatražili nagodbu a iz sudskih spisa se vidi da je slučaj zatvoren 2007. godine.

Povlačenje po sudovima, i činjenica da je Romanov strukturirao svoje kompanije kako bi izbjegao plaćanje poreza na dobit RS-u, nije bila prepreka da Energolinija dobije kredit u maju.

U svom kreditnom zahtjevu, kompanija je navela da će novac uložiti u proizvodnju električne energije i tehnološke pare.

Ali Energolinija nema dozvolu za proizvodnju električne energije, sudeći prema web stranici regulatorne agencije za električnu energiju RS.

Farmaland

U zaleđu Dodikovog porodičnog imanja u Gradiški nalazi se Farmaland, farma muznih krava. Farmaland je sjedište članova Elite Security, grupe nekadašnjih pripadnika vojnih i policijskih struktura RS-a bliske Dodiku, navodi se u podacima međunarodnih i domaćih istražitelja.

Direktor Farmalanda Hrvoje Capar izjavio je za CIN da su zaštitari prisutni kako bi ‘štitili farmu.’ Na farmi se nalazi 2.700 krava.

On je apsolutno odbio mogućnost da je zaštitarska firma prisutna na ovoj lokaciji kako bi zaštitila Dodika a takve navode je nazvao ‘neutemeljenim’.

Farmaland je dobila 3 miliona KM od IRB-a u januaru 2009. godine za kupovinu goveda i unaprjeđenje gazdinstva, navodi se u sažetku kreditnog zahtjeva koji je banka dostavila novinarima na uvid.

IRB je odbila dostaviti puni kreditni zahtjev novinarima CIN-a, uz objašnjenje da se radi o zaštićenim informacijama.

Iz poslovne dokumentacije vidljivo je da je vlasnik Farmalanda američka kompanija Farmland LLC koja djeluje sa adresa u američkim državama Wyoming, Delawar i Florida. U stvarnosti, adresa na kojoj je Farmland LLC registrovan u Wyomingu pripada jednoj advokatskoj firmi. Na osnovu podataka iz tamošnjeg registracionog biroa njen jedini direktor je britanska investiciona grupa Tylney Directors LTD.

Tylney Directors ima kancelarije u Belizeu i Kanarskim otocima, pokazuju podaci koji se nalaze u registracionom birou Floride. Navedena je adresa glavne kancelarije u Londonu ali ta kompanija nema ni telefonski broj niti web stranicu.

Na Floridi, Tylney rukovodi sa 10 kompanija koje uključuju i kompaniju za iznajmljivanje jahti, te proizvodnju maslinovog ulja a sve iz jedne male radnje United Parcels Service (UPS) u zabačenom kraju Orange City. Ukupno 27 firmi od kojih baš sve imaju vezu sa Hrvatskom kao svoje sjedište navode ovu istu adresu, pokazuju podaci sa Floride.

Dharmesh Amin, radnik UPS-a, kaže da na ovu adresu stiže samo pošta i da je ne koristi niti jedna druga kompanija osim njihove. Poreski procjenitelj iz ovog mjesta kaže da navedene kompanija nikada nisu dobile dozvolu za rad, odnosno, da se to nisu legalno registrovane firme.

Jedini član upravnog odbora Tynleya je Sandro Stipančić iz Hrvatske koga CIN nije uspio kontaktirati.

Capar, direktor banjalučkog Farmalanda, navodi da je ovu firmu prije nekoliko godina kupila američka firma ‘majka’ za 10.000 KM, te preuzela otplaćivanje njenih dugova koji su dostizali 10 miliona KM. On dodaje da vlada ne čini dovoljno da bi pomogla farmerima.

‘Postoje problemi sa državom što se tiče podsticaja…poljoprivreda bez podsticaja ne funkcionira’, objašnjava Capar.

Drugarski aranžman

Prema sažetku kreditnog zahtjeva, Nezavisne novine su prošle godine dobile 5 miliona KM od IRB-a za izgradnju građevinskog objekta i kupovinu obrtnih sredstava.

Direktor Željko Kopanja nije mogao razgovarati o priči uz objašnjenje da je na odmoru.

Podaci iz IRB-a pokazuju da je novac dobilo mnoštvo kompanija, no za mnoge od njih se ne može utvrditi da koristile poreskim obveznicima RS-a.

Fruit Ecco, u suvlasništvu Dodikovog sina Igora, je dobio zajam od 3 miliona KM za unapređenje proizvodnje. U kreditnom zahtjevu navedeno je da će zaposliti tri radnika, te zasaditi 169.000 sadnica jabuka i 9.400 sadnica kruške.

Sinicoop, kompanija koja u svom vlasništvu ima restoran uz obalu jezera, dobila je zajam od 3 miliona KM za nabavku višegodišnjih zasada. Vlasnik ove firme je porodica Slavka Roguljića, Dodikovog prijatelja za kojeg mediji tvrde da ugošćava premijera u svojoj vili u Crnoj Gori. Roguljić je svojevremeno prepisao imovinu na djecu prije nego mu je Visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown zamrznuo bankovne račune pod optužbom da je dio mreže za podršku ratnim zločincima. Njegovi računi su još uvijek zamrznuti.

Objavljeno: 14.8.2009. godine

Banja Luka Bank, Controlled By PM, Hands Out Millions To Family, Allies (CIN, August, 2009)

Banja Luka Bank, Controlled By PM, Hands Out Millions To Family, Allies

Milorad Dodik, prime minister of the Republika Srpska, has given his personal approval for
large bank loans to companies with apparent ties to Dodik and his government.

August 26, 2009
By The Center For Investigative Reporting

SARAJEVO -- The Republika Srpska Investment-Development Bank (IRB) was created in
Bosnia's Serbian entity in 2006 with the aim of putting money into the hands of ordinary
citizens looking to buy homes, business owners looking to expand, and entrepreneurs starting
new companies.
The bank's start-up funds came in part from 667 million Bosnian marks ($485 million) earned
from the sale of the republic's state-owned telecommunications company to Serbian Telecom.
The IRb's interest rates average 5.5 percent, more favorable than rates offered by commercial
banks, and bank representatives say the venture has proved a boon for the many people who
have taken advantage of the loans.
But an investigation by the Center for Investigative Reporting (CIN) has revealed that the IRB
program has given most of its largest loans -- with personal approval from the Serb Republic's
prime minister, Milorad Dodik -- to foreign-backed companies with offshore bank accounts
and assets that exist only on paper.
A review of dozens of the 2,140 loans issued by the Republika Srpska IRB shows that many
of the largest loans -- some as large as $3.65 million -- went to companies with apparent ties
to Dodik or his government, sometimes within days of application.
All requests for loans of $36,500 and higher are forwarded to a five-member IRB board for
approval. Those above $365,000 are then passed to a second five-person board, chaired by
Dodik. All agreements are personally signed by the prime minister, or, in his absence, by his
finance minister.
Dodik, a former darling of the West during the Bosnian war, has since emerged as a fiery
nationalist who has threatened to break Republika Srpska away from Bosnia-Herzegovina.
Since coming to power in 2006, he has been criticized by local media and nongovernmental
organizations, who accuse him of using political and economic levers in order to turn his
republic into a personal fiefdom.
Lender Largesse
CIN's review of IRB's disbursements shows that Dodik signed off on a $2.2-million loan for a
business run by his son, Igor. His name also appears on approval for a $3.65 million loan for a
Banja Luka newspaper that has given Dodik favorable coverage in the course of an
investigation by Bosnia's SIPA state law-enforcement agency into possible corruption in the
construction of a lavish new Republika Srpska government building in Banja Luka.
Dodik's office declined a CIN request for an interview, saying the prime minister was on
vacation and was unavailable for comment. But IRB spokesman Zoran Popovic defended the
bank as a success that cannot be judged on the basis of a few loans. Popovic also said most
loans are preapproved by local banks and that Dodik's board serves only to give the final,
formal go-ahead.
Farmaland's director said the guards were there to "protect the farm". It is unclear, however,
what security threats the farm, which is home to 2,700 cows, might face.
Still, many of the largest loans continue to raise questions. The list of recipients also includes $2.2 million to a dairy farm owned by a firm with bank accounts in Belize and shell
companies throughout the United States. The farm is also alleged to be a possible front for the mobilization of a private army with ties to Dodik. Still another recipient is a restaurant owned by the family of a close Dodik associate whose bank accounts were frozen because of suspected ties to war criminals.
Records examined by CIN also revealed discrepancies between companies stated reasons for
applying for loans and what they ultimately delivered.
Ein Shemer, an Israeli rubber company, received $2.4 million in loans, claiming it wanted to upgrade facilities at Fagum, a rubber plant based in the eastern Republika Srpska city of
Zvornik, of which it had become partial owner. Ein Shemer issued a press release promising to hire 100 new workers by April 2008, including employees from Fagum's main plant, who
were facing downsizing.

Dodik launched what was considered to be a largely toothless anticorruption drive last year.
To date, only 16 people have been hired, none of them from Fagum. Vesna Jankovic, who
directs Ein Shemer's projects in Bosnia, said the Israeli firm found Fagum workers were not
up to desired standards and couldn't be retained. She also said Ein Shemer's production work
with Fagum is still in the testing phase and is currently running at 20-percent capacity.
Ein Shemer's claim to have purchased part of Fagum also appears to be in doubt. A review of
court records show no evidence of such a purchase.
Farmaland
Not far from the Dodik family estate in the town of Gradiska, some 45 kilometers north of
Banja Luka, sits Farmaland, a dairy farm with a complicated provenance and unusually tight
security.
Farmaland is also the headquarters of Elite Security, which local and international investigators claim is manned by a group of former Republika Srpska military and police
officers loyal to Dodik.
Farmaland's director, Hrvoje Kapora, told CIN that the guards were there to "protect the
farm". It is unclear, however, what security threats the farm, which is home to 2,700 cows,
might face.
Bosnian journalists, citing international sources, have alleged in recent years that Dodik has sought to build a private paramilitary force in case he is forced to unite Republika Srpska's police force with that of Bosnia's second entity, the Muslim-Croat Federation. That reform is seen as critical to Bosnia's closer integration with the European Union, and has been hotly resisted by Dodik and other Bosnian Serb officials.

Kapora, however, denied the security personnel at Farmaland are there to protect Dodik,
calling the suggestion "unfounded".
Other large IRB loans appear to follow the same pattern -- recipients with close ties to the
government and projects that only sometimes come to fruition.
Farmaland received $2.2 million from the IRB in January. In application summaries provided
by the bank, the firm was planning to use the loan to buy cattle and make improvements to the
property.
Farmaland is owned by a U.S. company, Farmland LLC, which maintains addresses in Wyoming, Delaware, and Florida. According to records filed in Wyoming, the company's sole
director is a British investment group, Tylney Directors Ltd.
Tylney Directors has corporate offices in Belize and the Channel Islands, according to records at the office of the Florida Secretary of State. It lists its headquarters as being in London, but the company has no listed telephone number and no website.
In Florida, Tylney manages 10 companies -- including a yacht sales office and an olive oil
enterprise -- out of the back of a tiny storefront in remote Orange City belonging to the UPS
shipping service. Florida records show a total of 27 companies, all with links to Croatia, list
the same Orange City address as their headquarters.
Dharmesh Amin, a store worker, said the address is simply a mailbox, and not home to any
company other than UPS. The local tax assessor says none of the companies has been granted
operating permits, meaning they were never legal entities.
Tylney's sole public board member is listed as Sandro Stipancic of Croatia. CIN was unable to
contact Stipancic.
Farmaland director Kapora says his business was purchased by its U.S. parent several years
ago for less than $10,000, plus outstanding debt that he said had reached more than $7
million.
A Friendly Arrangement
Another recipient of a large IRB loan was the Banja Luka daily Nezavisne Novine, which
last year was granted $3.65 million in order to finish construction on its new office building
and to buy publishing materials.
Nezavisne Novine gained prominence and international funding in the 1990s for its daring
and critical coverage of Bosnian Serb war crimes led by its editor, Zeljko Kopanja. (Kopanja
lost both legs in a car bombing in October 1999, an attack seen as reprisal for the paper's
investigative work.)
But the paper has experienced a marked editorial shift since Dodik came to power, becoming
a firm backer of the prime minister and his policies. Nezavisne Novine has defended Dodik's
integrity throughout the ongoing SIPA probe into allegations the premier rigged bids on more
than $100 million worth of construction projects, including the Republika Srpska government
building.

The lending patterns of the Investment-Development Bank are likely to fuel Dodik critics
who argue that rampant corruption within the entity government comes at a heavy cost to
Republika Srpska, and to Bosnia overall.
Nezavisne Novine and Integral Inzenjering, the construction company behind the revamp of
the government headquarters -- whose founder, Slobodan Stankovic, is a close Dodik ally --
last year jointly purchased Republika Srpska only other daily newspaper, Glas Srpske.
Kopanja declined to discuss the IRB loan with CIN, saying he was away on holiday.
Other large IRB loans appear to follow the same pattern -- recipients with close ties to the
government and projects that only sometimes come to fruition.
When the bank approved a loan of $2.2 million for Fruit Ecco, an agricultural firm co-owned
by Dodik's son Igor, the funds were meant to support the hiring of three workers and the
planting of 169,000 apple trees and 9,400 pear trees. But Fruit Ecco now refuses to comment
on how the loan was spent, and IRB officials say they have not verified whether the proposed
improvements were made.
Sinecoop, a lakeside restaurant complex located in Trn, a small town outside Banja Luka,
likewise received $2.2 million to upgrade its facilities and add an orchard of fruit trees. The
complex is owned by the family of Slavko Roguljic, a Dodik ally who, according to media
reports, lets the prime minister vacation at his villa in Montenegro.
Roguljic is a onetime supporter of former Bosnian Serb leader Radovan Karadzic, who is
currently awaiting trial in The Hague for war crimes. In 2002, Roguljic was among a group of
people stripped by the international community's High Representative to Bosnia, Paddy
Ashdown, of travel and banking rights for aiding suspected war criminals.
The High Representative order remains active, as does a similar assets freeze by the U.S.
Treasury Department. That did not prevent Dodik and the IRB, however, from granting $2.2
million to the Roguljic family business. (Again, neither the bank nor Sinecoop would confirm
the money resulted in the planting of any orchards.)
The lending patterns of the Investment-Development Bank are likely to fuel Dodik critics
who argue that rampant corruption within the entity government comes at a heavy cost to
Republika Srpska, and to Bosnia overall.
The Transparency International watchdog has named both the Republika Srpska and Muslim-
Croat governments as being among the most corrupt institutions in Bosnia. But Miroslav
Lajcak, shortly before stepping down as the High Representative to Bosnia early this year,
singled out Dodik as the most troublesome of Bosnia's leaders to work with.
Dodik, who has no personal commitment to the notion of an undivided Bosnia, is largely
dismissive of such criticism. An anticorruption drive launched by the prime minister late last
year appeared to be little more than a toothless response to the SIPA construction
investigation.
Still, there are signs that the culture of impunity that Dodik, for many, has come to represent
will not go unpunished in the way that hurts most -- economically. A key foreign investor, the
Czech energy group CEZ, pulled out of a 1.4-billion-euro project in Republika Srpska earlier
this year, citing "repeated breach of the implementation contract" by its Bosnian Serb
partners.
Finger-wagging by the international community may do little to sway public confidence in
Dodik. A steady retreat of foreign investors may prove far more damaging.
The Center for Investigative Reporting (Centar za istraživačko novinarstvo) is a Sarajevo-
based nonprofit investigative group specializing in organized crime and corruption cases in
the Balkan region. It is a founding member of the Organized Crime and Corruption
Reporting Project , a regional grouping of journalists and media specialists focusing on
transnational organized crime.

INTERNATIONAL FORUM Dialogue of courts - a tool for the harmonisation of judicial practice (concept paper, agenda and participants) Sarajevo, June, 2016

Harmonisation of judicial practice is an emerging issue which importance is being recognised at different levels throughout Europe. The uneven application of national legal norms and standards of the European Court of Human Rights (ECtHR) results in a lack of legal certainty and thus the unpredictability of the outcome of a dispute.

In separate countries, the problem was recognised as an obstacle to an efficient functioning of the judiciary (see, for example, Opinion on Legal Certainty and the Independence of the Judiciary in Bosnia and Herzegovina, CDL-AD(2012)014-e).

While the issue of incompatible legal norms within one legal order is clearly a seen as a problem which potentially leads to human rights violations, and numerous ECtHR judgments point out the necessity to bring legal acts in conformity with each other, and with the ECHR, little has been said as regards judicial practice.

The problem is even more sensitive since it involves the issue of judicial independence, when any attempt to “harmonise” the application of laws by a judge can be seen as an inappropriate interference with his or her actions.

Many countries use certain mechanisms in order to bring to coherence judicial practice at a national level. These vary from region to region; their form often depends on local legal traditions, and may include advisory opinions issued by high courts, distribution of case law through modern databases, special roles given to legal departments of higher courts. The effectiveness of those mechanisms also varies. The Council of Europe has contributed to the search for better models through its co-operation programmes. In the framework of projects implemented by the Human Rights National Implementation Division of the Directorate General of Human Rights and Rule of Law, working models have been suggested in Bosnia and Herzegovina and Serbia. In 2016, it has become the topic of the Annual HELP Conference held in Strasbourg. Discussions have begun in Georgia and Ukraine. Interest in the topic was expressed by the judiciary of other countries.

Judicial dialogue is a key tool for the harmonisation of judicial practice. A dialogue between the ECtHR and national courts is ongoing through the application of European human rights standards in domestic trials. This will be reinforced once Protocol 16 to the ECHR enters into force, and a mechanism of advisory opinions will give this dialogue a new dimension. Similar dialogue between courts at a national level and between high courts of the countries of one region can contribute to a more coherent judicial practice. 

Objectives

The International Forum will aim to review practices of harmonisation of judicial practice applied in different countries, and to see how successful models can be emulated in different jurisdictions. The Forum will be a platform for sharing experience and best practices, searching for optimal models and looking for elements of harmonisation that can be equally applied in any jurisdiction.

The following key problems will be at the centre of the discussion:

1. National approaches on harmonisation of judicial practice: effective models and their applicability in different legal orders
2. Harmonisation of national judicial practice and the case law of the ECtHR: the role of dissemination and systematisation of data.
3. A special independent “harmonisation body” at a national level: a feasible model or utopia?
4. The Council of Europe’s contribution to the harmonisation of judicial practice.

In addition, the Forum will serve as a starting point for the creation of an informal network of co-operation between the highest judicial instances of the participating countries for the promotion of best practices with regard to the harmonisation of national practices with the case law of the ECtHR.

Participants

Participants of the Forum will be representatives of the judiciary from the Western Balkans, Ukraine, Georgia, representatives of the Secretariat of the Council of Europe and the Registry of the European Court of Human Rights.

Venue and language

The Forum will be organised by the Council of Europe in co-operation with the High Judicial and Prosecutorial Council of Bosnia and Herzegovina. The working languages will be English and Bosnian/ Croatian/Montenegrin/Serbian with simultaneous interpretation provided.

Dosije: Milorad Dodik, šumski bogataš Bahati milijarder iz Laktaša (Piše: Hana Mujić 19.09.2012)

http://www.e-novine.com/region/region-bosna/71638-Bahati-milijarder-Laktaa.html

Milorad Dodik nesumnjivo je jedan od najbogatijih političara u regiji. Svoje bogatstvo je umnožavao iz godine u godinu, a upućeni izvori tvrde da se njegova imovina procjenjuje na nekoliko stotina miliona eura! Osim debelih bankovnih računa u inostranstvu, Dodik u BiH i Srbiji posjeduje brojne firme, stanove, kuće, poslovne prostore i stotine hiljada hektara obradivog zemljišta

Heil, Mile: Dodik kao Adolf

Photo: Stock

Akumuliranim milionima Dodik plaća lobiste po svijetu koji mu opet obezbjeđuju međunarodnu podršku i opstanak na vlasti. Većina Dodikove imovine vodi se na članove njegove porodice, rodbinu i najbliže partijske saradnike. Slobodan Stanković, vlasnik firme „Integral inžinjering“ je vlasnik brojnih firmi u RS-u i Srbiji, za koje pouzdani izvore tvrde da su zapravo Dodikove.

Borko Džajić, predsjednik nevladine organizacije Forum roditelja RS koji se godinama bavi kriminalom Milorada Dodika, kaže da je ova organizacija podnijela preko 300 krivičnih prijava nadležnim institucijama u RS protiv Milorada Dodika i njegovih najbližih saradnika jer su Republiku Srpsku oštetili za preko pet milijardi maraka. Džajić tvrdi da za svaku malverzaciju iza koje stoji Dodik ima dokaze, dokumentaciju i svjedoke, međutim, nijedan sud u Republici Srpskoj do sada protiv njega nije poveo ozbiljnu istragu.

 „Svi tužioci u RS u službi su zaštite njegovog kriminala. Na čelu pravosudne i tužilačke mafije RS nalazi se Milorad Dodik. On potpuno upravlja sudovima i tužilaštvom jer je na rukovodeće pozicije postavio sebi lojalne ljude. Zbog toga postoji ozbiljna opasnost da se u potpunosti sruši pravosudni sistem RS. Mi imamo dokaze da je oko 90 privatizovanih preduzeća u Republici Srpskoj njegovo vlasništvo, a sve se vodi na bliže i daljne rođake i partijske prijatelje koji su samo fiktivni vlasnici. Dodik je organizovo pljačku svih resursa u RS i na taj način postao njen vlasnik, a nijedno tužilaštvo zbog toga ne smije da reaguje“, kaže Borko Džajić.

Dokumentacija o pljački: Borko Džajić

Photo: Stock

„MILE RONHILL“ U DUHANSKOJ MAFIJI

Dodik se u ratnom i poratnom periodu u BiH bavio švercom cigareta i iz tog perioda potječe nadimak „Mile Ronhill“. O njegovom učešću i švercu govorili su, krajem prošle godine, brojni svjedoci u Specijalnom sudu za organizirani kriminal u Beogradu prilikom suđenja „duhanskoj mafiji“. Javnost je bila uskraćena za ove informacije jer su ta svjedočenja bila zatvorena za javnost, međutim, uspjeli smo doći do stenograma u kojima se jasno vidi Dodikova uloga u organizovanom švercu cigareta.

Dodik je u to vrijeme imao firmu u hotelu Interkontinetal, a u posao je ušao zahvaljujući dobrim vezama sa tadašnjim vrhom DB Srbije i KOS. Svjedoci tvrde da se ponašao vrlo bahato, da je tražio od dobavljača da mu se roba isporuči tačno na vrijeme, a da je u plaćanju uvjek kasnio. Prilikom preuzimanja premijerske funkcije, 1998. godine, Dodik je bio dužan milion maraka “Makedonija tabaku“ i 250 hiljada maraka “Banjalučkoj banci“. U kako velikoj finansijskoj dubiozi je tada Dodik bio, najbolje pokazuje činjenica da mu je 1997. godine “Agroprom banka“ oduzela kuću u Laktašima, jer je prestao da vraća kredit od četrdeset hiljada KM.

Naš sagovornik Borko Džajić, koji je napravio detaljnu analizu na kojim „poslovima“ je Dodik tačno zaradio milione, tvrdi da je najveća pljačka počinjena u Investiciono razvojnoj banci RS. Čak 700 miliona KM iz IRB RS podjeljeno je članovima Dodikove porodice, rodbini i bliskim tajkunima. Dodik je 2007. godine prodao „Mobi's“ mobilnoj telefoniji Srbije za 664 miliona eura. Novac koji je RS dobila prodajom Telekoma i Naftne industrije RS-a trebalo je da bude iskorišten za razvojne programe. Razvoj privrede u RS je izostao, a na računima, kako tvrdi ministar finansija RS Zoran Tegeltija, ostalo je svega 30 miliona KM. Nikad niko od Dodikovih ljudi javnosti nije objasnio gdje su potrošena ovi milioni.

Miletova desna ruka: Slobodan Stanković, tipični šumski biznismen

Photo: Stock

IZ SVAKE INVESTICIJE U RS TRIDESET ODSTO NA DODIKOV RAČUN

„Dodik je je osmislio da promoviše investiranje u RS, što je vrhunac licemjera, jer iza svake investicije on za sebe izvlači najmanje 30 posto novca. Tako je bilo i sa izgradnjom zgrade Vlade RS, RTV Doma i autoputom Banja Luka-Gradiška. Dodik je odgovoran za brojne nezakonitosti i prevare počinjene na spomenutim projektima, u kojima je RS oštećena za više stotina miliona KM. Samo za zemljište na kojem su izgrađene ove dvije zgrade Vlada RS-a, odnosno Dodik, pokrali su oko sto miliona KM. Naime, zemljište je firmi ’Integral inžinjering’,čiji je vlasnik Slobodan Stanković, biznismen iz Laktaša, rodnog mjesta premijera RS Milorada Dodika, plaćeno višestruko više od njegove tržišne cijene. Posao opremanja nove zgrade vlade bio je vrijedan 50 miliona, ali je i tu vješto smišljena krađa. Samo na namještaju kojim je opremljen Administrativni centar Vlade RS ukradeno je 30 miliona KM“, kaže Borko Džajić.

Dodik svoje interese ima i u firmi GP “Krajina“, čiji je suvlasnik Milenko Čičić. Firmi “Krajina“ je povjereno da gradi cijeli jedan kvart u Banjaluci, a da pritom ne plaća gotovo nikakve dažbine. Brojni svjedoci, koji su se javili „Forumu roditelja RS“ tvrdili su da Dodik na vrlo specifičan način ima dionice u velikom broju ovdašnjih firmi. Dodik sa vlasnicima potpisuje ugovore koji mu garantuju minimum 20 do 30 posto akcija u tim preduzećima. Ti ugovori se nigdje ne objavljuju i drže se u strogoj tajnosti, a firme u kojima je on suvlasnik dobijaju najbolje poslove vrijedne stotine miliona maraka. Osim “Kaldere” i “Krajine”, to su “Integral inženjering”, “Niskogradnja”, “Grand trejd” i mnoge druge. Svi oni koji se suprotstave Dodikovim zahtjevima za dijelom akcija u njihovim firmama, ostaju bez posla i izloženi su progonu.

I ovde imam nekretnine: Entitet pod poslovnom kontrolom neobuzdanog Mileta

Photo: Stock

Upućeni izvori tvrde da je većina imovine koja se vodi na Slobodana Stankovića, zapravo Dodikova. Tako je po Dodikovoj odluci Vlada RS prije dvije godine u novoj zgradi Slobodana Stankovića pokupovala namještene kancelarije, čija se cijena kretala čak od pet do sedam hiljada maraka po kvadratnom metru. Stanković je nominalno vlasnik i banje “Laktaši“ gdje je izgrađen moderan gradski bazen i hotel, međutimm, izvori bliski predsjedniku RS tvrde da je banja je od prije dvije godine u vlasnišvu Dodikove porodice, te da je on ovih dana namjerava uknjižiti na brata Gorana Dodika.

Na isti način, po Dodikovoj direktivi, tajkuni okupljeni oko Vlade RS i rukovodstva SNSD, morali su kupiti zgradu Regionalnog inspektorata Banjaluka. To je bio potpuni presedan. Naime, umjesto da se pojavljuje kao investitor, Vlada RS od privatnih kompanija kupuje nekoliko zgrada po izuzetno visokoj cijeni.

Neka Džajić pazi šta priča: Dodik u slikovitoj porucipantomime

Photo: Stock

Izgradnja auto ceste Banj Luka-Gradiška koju je također gradila Stankovićeva firma, priča je za sebe. To je nesumnjivo najskuplji dio auto puta koji je ikada izgrađen u Evropi, a na njemu je, tvrdi Borko Džajić, pokradeno oko sto miliona eura.

A ZA KUMA MILETA TRIDESET DUNUMA GRADSKOG PARKA

Međutim, megalomanski Dodikovi apetiti tu nisu zadovoljeni. On je svom kumu Miletu Radišiću dao 30 dunuma zemljišta u gradskom parku na kojem će da izgradi poslovno-stambeni centar i hotel. Organizovanom akcijom gradskih vlasti u Banjoj Luci i Vlade RS na trideset metara od zgrade Vlade dato je privatnoj firmi da gradi objekat od četrnaest spratova, koja se opet prodaju institucijama RS.

Mile Radišić je kum Milorada Dodika i blizak mu saradnik u mnogim poslovima. Radišić je kupio 30.000 kvadratnih metara zelene površine u centru Banje Luke za manje od pet miliona maraka.

U vrijeme prvog Dodikovog premijerskog mandata, Radišić je postavljen za direktora Lutrije RS. Poznate su brojne malverzacije preko Lutrije RS iz tog vremena. Naime, Radišić i Dodik su u martu 2000. godine potpisali kriminalan ugovor između Lutrije i kiparske firme Glori, prema kojem je iz Lutrije RS u narednih devet godina trebalo da se na nezakonit način izvuče nekoliko desetina miliona maraka. Dodik je ugovorom odredio da od kompletne zarade kiparskoj firmi Glori pripadne 60 posto, a Lutriji Republike Srpske 40 posto novca. Kao nagradu za ovaj poslovni ugovor, Dodik je na poklon dobio vilu u Limasolu vrijednu nekoliko miliona eura. Dodikov saučesnik u ovom kriminalnom poslu bio je Mile Radišić.

Novac oslobađa: Mile Radišić, Dodikov čovjek od poverenja, intimus 

Photo: novitalas.com

U januaru 2009. godine, Dodik je Radišiću povjerio još jedan izuzetno profitabilan posao, uvođenje fiskalnih kasa u RS. Proces fiskalizacije, prema procjenama ekonomista, koštao je oko 250 miliona KM. Od toga je oko 100 miliona trebalo da pripadne “ovlaštenim učesnicima” u procesu. Koliko je posao odabira ovlaštenih proizvođača fiskalnih kasa bio transparentan, dovoljno govori činjenica da je u Ariusu, jednoj od sedam ovlaštenih firmi, osnivač Mile Radišić.

No, tu se njihova poslovna saradnja nije završila. Radišić, koji je, također, Dodikov dugogodišnji intimus i saradnik u mnogim nezakonitim poslovima, sredinom 2009. godine, uz Dodikovu pomoć, kupuje Medicinsku elektroniku. Krajnji cilj kupovine ove firme bilo je zemljište u centru grada, na kojem se nalazi zgrada Elektronike, koje je vrijedno nekoliko desetina miliona KM.

Biznismen Mile Radišić u cijeloj ovoj priči je, kako saznajemo, sporedni lik. On nikada ne bi ni došao u posjed miliona vrijednog zemljišta da nije režisera cijelog projekta. Radišić zapravo predstavlja link preko kojeg se na račune stvarnog vlasnika trebaju sliti milioni zarade od prodaje garaža gradskoj vlasti, zgrade Telekomu, poslovnih prostora, stanova... svega onoga što namjeravaju izgraditi na spornom zemljištu u centru Banje Luke. Protesti koji već mjesecima traju u banjalučkom parku, nisu usmjereni protiv Radišića, već protiv onog koji stoji iza njega: Milorada Dodika!

DODIKOVI DVORI I ŠLJIVICI

Na imanju u Bakincima Dodik je sagradio ribnjak i dvorac, a pored njega je kupio 300 dunuma zemlje, na kojima je posadio šljive. Plantažu voća “Baraji“ u Podgradcima uknjižio je na sina Igora. Sto deset hektara nasada jabuke i kruške Dodik je platio milion i po maraka. „Iz pregleda kriminalnih aktivnosti jasno se vidi da je Milorad Dodik organizovao kriminalnu grupu koja je opljačkala oko dvije milijarde KM“, kaže Borko Džajić.

Hvala za Komgrap: Dodikov šapat Tadiću, diskretno povoljno

Photo: Stock

Zahvaljujući dobrim vezama sa beogradskim režimom, Dodik je posljednjih deset godina u srbijanskoj prijestolnici stekao impozantnu imovinu. Prije dvije godine došao u posjed najveće građevinske firme sa prostoru bivše Jugoslavije – „Komgrapa“, koja je sa četrnaest hiljada zaposlenih izvodila najveće i najsloženije građevinske poduhvate u zemlji i inostranstvu.

Naime, Milorad Dodik je preko „Integral Inžinjeringa“ iz Laktaša, čiji je vlasnik njegov lični građevinski mešetar Slobodan Stanković, kupio nekadašnji građevinski gigant „Komgrap". Da je Dodik pravi vlasnik ove firme do koje je došao za simboličnih 4,3 miliona eura i da je za samo dvije godine svjesno doveo na rub propasti, strogo je čuvana tajna kako u Srbiji tako i u Bosni i Hercegovini.

Tadićev klon: Herr Dodik, košarkaš

Photo: Stock

Prema mišljenju upućenih, ova firma ima ogromnu imovinu. Bruto vrijednost kapitala ovog nekadašnjeg građevinskog giganta iznosi 140,7 miliona eura. „Komgrap“ ima zgrade i imovinu na najatraktivnijim lokacijama u Beogradu. Primjera radi, poslovnu zgradu na Terazijama, u srcu Beograda, površine 4.243 kvadrata, zatim petospratnicu u Kosovskoj ulici kod Skupštine Srbije od 1.260 kvadrata, zgradu od 1.596 kvadrata na Sjevernom bulevaru. Samo u Železniku, u prvoj zoni, Komgrap raspolaže zemljištem od 22 hektara, zatim 14 hiljada kvadrata poslovnog prostora u Kijevu, 20 hiljada kvadrata u Makišu, deset hiljada kvadrata u Obrenovcu, hotel u Soko Banji...Svega nabrojanog većinski vlasnik je Milorad Dodik, koji je prevarom i raznim mahinacijama uspio da u međuvremenu poveća svoj vlasnički ulog na 63,6 posto.

Dodik je u to vrijeme političku podršku zatražio od tadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, s kojim je u međuvremenu postao kućni prijatelj. Podsjetimo, Dodik je pod pokriviteljstvom svojih beogradskih političkih prijatelja kupio i vilu na Dedinju po neuporedivo nižoj cijeni od tržišne, ali i prostrano lovište pored Beograda.

DODIK I ĐURIĆA UVEOCI

Ovih dana u Srbiji je otvorena afera Agrobanka koja je predstavlja najveću pljačku državnih para od strane privilegovanih tajkuna i njihovih firmi. Na spisku firmi koje su uzimale milionske kredite, a nisu ih vraćale, nalazi se i firma Zekstra, čiji je Dodik suvlasnik.

Spojila ih elokventnost: Dragan Đurić, leva ruka Mileta Dodika

Photo: Stock

Za vrijeme svog prvog mandata, Dodik je postao suvlasnik “Agroprom banke“, kupujući tridesetak procenata državnog kapitala. Nakon toga, ova banka postala je dio “Nove banke“, što znači da je njen suvlasnik Dodik. Dodik je u to vrijeme postao i suvlasnik beogradske firme “Zekstra”, zajedno sa Draganom Đurićem, sadašnjim predsjednikom FK Partizan. “Zekstra”, odnosno Dodik, postali su prije četiri godine vlasnici robne kuće “Boska“ u centru Banjaluke.

Uz ime Dragana Đurića povremeno se dodaje i epitet „kontroverzni biznismen“, najviše zbog sumnji u porijeklo kapitala kojim je stvorio „svoju“ imperiju. Đurić se spominje u mnogim poslovima s Miloradom Dodikom. Pod lupom javnosti povremeno je i činjenica da je Đurić nemali broj firmi u Srbiji i BiH kupio u privatizaciji. On je sam tvrdio da novac potiče iz profita Zekstre, a oni sumnjičaviji odgovarali su da „tog novca u tekstilu nema“. Zekstra je vlasnik novosadskog Noviteta, beogradskih knjižarskih preduzeća Šumadija i Savremena, kao i izdavačkog preduzeća Nolit, a u njegovom vlasništvu je i Veterinarski zavod „Zemun“, fabrika jestivog ulja u Gradištu, beogradska „Optika“. Zekstra je generalni zastupnik brendova Diesel, Max mara, Max&Co i Weekend.

Ližem, dakle postojim: Mile Dodik petinguje sa komadom tkanine

Photo: S.Pašalić

Mediji su pisali da je Dodik pomogao Đuriću u dobijanju kredita za otvaranje “Zekstra renta cara” i taksi službe u Beogradu. Krediti su dobijeni bez kamate, a dio novca nikad nije vraćen. Dragan Đurić, Dodikov kontroverzni biznimen, po svemu sudeći će ovih dana doći na udar beogradskih istražnih organa, kada će morati da dokaže porijeklo imovine, koliko je kredita uzeo iz Agrobanke i gdje je taj novac završio.

DODIK I STANKOVIĆ  - DVA OKA U GLAVI

Dodikova imovina, prema računici istražnih organa BiH, iznosi preko 200 miliona eura. Međutim, uzme li se u obzir enormno velika imovina u Srbiji kao i navodne Stankovićeve firme koje su, kako stvari stoje, Dodikovo vlasništvo, dolazi se do zapanjujuće visokog iznosa. Prema istraživanju, Stanković ima šesnaest firmi, većinu njih je stekao ili kupio u posljednjih nekoliko godina otkako je njegov ortak Dodik preuzeo svu vlast u Republici Srpskoj.

Milioner, s lakoćom: Slobodan Stanković

Photo: Stock

Tako mu je aktuelni predsjednik RS-a omogućio da prije dvije godine kupi „Hidrogradnju“ na Palama, zatim „Jedinstvo“ iz Gradiške, tri firme u Doboju: Rudnik krečnjaka, Tvornicu kreča i Terminale, zatim Institut za građevinarstvo i Ekonomski institut u Banjoj Luci. Stanković je vlasnik i firme „Vektor Integra“ u Sarajevu, Fer-oilla u Brčkom, firme za remont pruga DOOEL u Skopju i ZGOP u Novom Sadu. Preko ovih firmi Integral ostvaruje milionske profite.

Od 2006. godine, odnosno otkako je Dodik dobio mandat, Integral je u BiH pravio zgrade, ceste, mostove i druge objekate u vrijednosti od više od 300 miliona eura. Sve poslove firma Integral je dobila po dobro uigranom scenariju. Recept po kojem su mu dodjeljivani poslovi sastojao se u tome da se Integral pojavi sa najnižom ponudom, a kasnije bi aneksima na ugovore vrijednost uvećavana, čak i šesterostruko, kao u slučaju izgradnje administrativnog sjedišta vlade RS-a u Banjoj Luci. Vlada RS je, podsjetimo, preuzela i otplatu Integralovog kredita od 50 miliona KM koji je podigao kod NLB Razvojne banke kada je počeo graditi tu zgradu. Kompanija Integral po istom principu dobila je posao na izgradnji zgrade RTRS u Banjoj Luci, zatim autoputa Banja Luka-Gradiška, zgrade SIPA čija je izgradnja koštala oko 20 miliona KM. Svi poslovi su namješteni kako bi profitirala Stankovićeva, odnosno Dodikova kompanija "Integral".

Stankovićeva poslovna zgrada u Banja Luci nalazi se odmah pored zgrade Vlade RS i obezbjeđuje je Dodikovo obezbjeđenje. Inače, kako saznajemo, Stankovićeve firme su stjecište i utočište vojnih obavještajaca i policajaca, paralelnih bezbjednosnih centara, čiji je nezvanični šef Darko Matijašević, nekadašnji ministar unutrašnjih poslova.

Koliko sam dobar u hiljadama miliona: Dodik Mile, pogled od svile

Photo: kurir-info.rs

Pored navedenih firmi u sastavu kompanije "Integral", čiji je većinski vlasnik Dodik, koji sa pozicije premijera namješta sam sebi poslove, Dodik gazduje i firmom Igokea, Radio Čelincem, voćnjakom u Podgracima, kompanijom Zekstra, poljoprivrednom zadrugom u Laktašima, Termalnom banjom u Laktašima, kompanijom Farmland iz Nove Topole, Fabrikom duhana u Banjoj Luci...

DODIK NA LEDU

Specijalno tužilaštvo RS je krajem decembra prošle godine donijelo naredbu o obustavi istrage u krivičnom predmetu protiv Milorada Dodika i šest njegovih bliskih saradnika, sprovedene po naredbi Tužilaštva BiH. Istraga je obustavljena jer, navodno, nije bilo dovoljno dokaza da su osumnjičeni počinili krivično djelo zloupotrebu službenog položaja ili ovlašćenja u vezi sa izgradnjom autoputa Banjaluka-Gradiška, dionica Banjaluka-Glamočani, izgradnja Administativnog centra Vlade RS i RTV Doma.

Međutim, bez obzira na odluku Specijalnog tužilaštva, Dodik i njegovi najbliži sradnici nemaju mnogo razloga za zadovoljstvo, zbog činjenice da istraga nije „odbačena“, već „obustavljena“. To znači da može biti nastavljena u svakom trenutku, ukoliko Tužilaštvo BiH dođe do novih činjenica. Međutim, ne treba zaboraviti da Tužilaštvo BiHvodi istragu protiv Slobodana i Slavice Stanković, vlasnika „Integral inžinjeringa“ zbog pronevjere i pranja 145 miliona maraka, a ova cifra se odnosi upravo na projekte u kojima Specijalno tužilaštvo nije našlo ništa „sumnjivo“!

* Tekst objavljen u listu Pan Bošnjak objavljujemo sa dozvolom uredništva