CIN (2009.): U zaleđu Dodikovog porodičnog imanja u Gradiški nalazi se #Farmaland, farma muznih krava. Farmaland je sjedište članova #Elite Security, grupe nekadašnjih pripadnika vojnih i policijskih struktura #RS-a bliske Dodiku, navodi se u podacima međunarodnih i domaćih istražitelja.(...) Iz poslovne dokumentacije vidljivo je da je vlasnik Farmalanda američka kompanija #Farmland LLC koja djeluje sa adresa u američkim državama #Wyoming, #Delawar i #Florida. U stvarnosti, adresa na kojoj je Farmland LLC registrovan u Wyomingu pripada jednoj advokatskoj firmi. Na osnovu podataka iz tamošnjeg registracionog biroa njen jedini direktor je britanska investiciona grupa Tylney Directors LTD.
https://www.cin.ba/krediti-od-interesa-u-rs-u-2/
Krediti od interesa u RS-u
14.08.2009
Visoka mrežasta ograda i željezna kapija zaklanjaju neželjenim posjetiocima poglede na Farmaland, farmu pokraj Laktaša.
|
Piše: Centar za istraživačko novinarstvo
Milioni konvertibilnih maraka kreditnog programa Republike Srpske (RS) osnovanog sa ciljem da omogući razvoj domaće privrede i otvaranje novih radnih mjesta, završili su kod stranih kompanija sa off-shore računima i imovinom koja postoji samo na papiru.
Neki od najvećih kredita u iznosima do 5 miliona KM su odobreni kompanijama čiji vlasnici imaju jake političke veze, pokazala je analiza desetina od ukupno 2.140 kredita koje je do sada odobrila Investiciono-razvojna banka RS-a (IRB). U nekim slučajevima krediti su odobreni nekoliko dana nakon prijema zahtijeva.
Namjena kredita je različita, pravi vlasnici nekih od kompanija su skriveni od očiju javnosti ali ugovori imaju jednu zajedničku nit: Milorad Dodik, kao premijer, kontroliše odbor koji odobrava sve velike isplate.
Premijer je odobrio kredit od 3 miliona KM sinu Igoru, te kredit od 5 miliona KM banjalučkim novinama koje ga podržavaju usprkos istrazi koju državna policija vodi u vezi sa namještanjem građevinskih ugovora vrijednih 140 miliona KM.
Lepeza kreditiranih je široka: 3 miliona KM za farmu muznih krava u vlasništvu preduzeća sa bankovnim računima na Belizeu u Centralnoj Americi i fiktivnim kompanijama širom Sjedinjenih Američkih Država; 5 miliona KM preduzeću u vlasništvu Litvanske kompanije koja posluje preko karipskih centara za pranje novca a čiji je vlasnik ranije tužen za prevaru; te 3 miliona KM ugostiteljskoj firmi u vlasništvu porodice Dodikovog prijatelja čiji su bankovni računi zamrznuti još od 2003. godine odlukom Visokog predstavnika.
Dokumentacija koju su analizirali novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva pokazuje velike nepodudarnosti između svrhe kredita i onoga što je do sada ostvareno.
Na primjer, preduzeće u vlasništvu izraelske kompanije za proizvodnju pneumatika i lokalnog partnera dobilo je dva kredita u ukupnom iznosu od blizu 3,3 miliona KM navodeći da je kupilo dio Zvorničke fabrike gume Fagum i da želi unaprijediti postrojenja. Izraelska kompanija Ein Shemer Rubber je izdala saopštenje u kojem je obećala da će zaposliti 100 novih radnika do aprila 2008. godine, uključujući i radnike Faguma.
Do sada su zaposlili 16 radnika a niti jedan od njih nije iz Faguma. Direktor kompanije u BiH, Vesna Janković kaže da radnici Faguma ne zadovoljavaju standarde i da ih nisu mogli uposliti. Dodala je da su otpočeli testnu proizvodnju i da rade sa 20 posto kapaciteta.
I dok Ein Shemer Rubber kaže da su kupili dio Faguma, sudska dokumentacija pokazuje da samo iznajmljuju dio fabrike i mašine za 4.000 KM mjesečno. Ne postoji dokumentacija o prodaji u sudu u Bijeljini.
IRB RS je osnovana 2006. godine, uglavnom pomoću 667 miliona KM dobivenih prodajom Telekoma Srpske. Među ciljevima banke su i rješavanje stambenih pitanja građana, razvoj postojećih preduzeća i otvaranje novih.
Komercijalne banke moraju dati početno odobrenje za kredit a ako se radi o iznosu iznad 50.000 KM, zahtjev biva proslijeđen petočlanom kreditnom odboru IRB-a. Zahtjevi za kredite iznad 500.000 KM prosljeđuju se drugom petočlanom odboru. Dodik je predsjedavajući ovoga najvišeg odbora koji na kraju odobrava kredite.
Sve kredite iznad 500.000 KM potpisuje premijer RS-a lično ili u njegovom odsustvu ministar finansija kojeg on imenuje.
Glasnogovornik banke kaže da je, uprkos mogućim greškama kod nekih kredita, banka do sada uradila uspješan posao a mnogi dobili kredite sa izuzetno povoljnom kamatnom stopom od oko 5,5 posto.
Tokovi novca
U prvim redovima onih koji su imali koristi od vladinog programa su kompanije pod kontrolom Vladimira Romanova, litvanskog biznismena ruskog porijekla, vlasnika brojnih kompanija širom svijeta, uključujući i škotski fudbalski klub. Poreski obveznici nisu imali previše koristi od podrške Vlade Romanovim kompanijama.
Romanov je vlasnik i Balkan Investment Bank, jedne od 12 finansijskih institucija preko kojih IRB dodjeljuje kredite. U maju 2009. godine je Romanovoj firmi odobren kredit od 5 miliona KM a sredstva su uplaćena preko njegove banke.
Novac je namijenjen kompaniji Energolinija, koja je dio mreže firmi pod kontrolom Romanova i njegovog sina Romana. Iz poslovne dokumentacije i sudskih spisa može se pratiti mreža fiktivnih kompanija sa bankovnim računima u poreskim rajevima na Sejšelima, Djevičanskim ostrvima i Panami.
Romanov je 2001. godine kupio fabriku glinice Birač iz Zvornika za 10 miliona KM. Postrojenja ovog industrijskog giganta nisu bila uništena ratom a njihov godišnji kapacitet je 600.000 tona glinice. Iz dokumentacije preduzeća, sudskih spisa i svjedočenja pred američkim državnim sudom vidljivo je da je gotovo istovremeno počeo otvarati fiktivne kompanije koje su novac prebacivale na bankovne račune na Britanskim djevičanskim ostrvima.
U vrijeme kupoprodaje Birač je spao na niske grane, iako je se radilo o fabrici sa direktnim pristupom željeznici i vrijednim rudama.
Situacija se nije znatnije poboljšala dolaskom Romanova, niti podrškom Dodikove vlade koja je 2006. i 2008. godini uplatila još 4 miliona KM.
Prema riječima Predraga Tomića, bivšeg predsjednika sindikata preduzeća, broj zaposlenih je ostao manje-više isti.
Međutim, u izvještaju Bečkog institut za međunarodna ekonomska istraživanje navedeno je da je vrijednost Birača 1. januara 2006. godine iznosila 575 miliona KM. Jedan od nalaza studije je i da Birač prijavljuje milionske gubitke svake godine, dijelom i zato što je rukovodstvo osnovalo posebnu kompaniju pod nazivom Balkal, posredstvom koje prodaje i izvozi robu. Balkal, kao i neke druge strane kompanije u RS-u ne plaća porez na dobit.
Romanov je tako organizovao svoj biznis da je Balkal štitio Birač od rizika, no ne krije da je ovom šemom Birač izbjegao plaćanje poreza na dobit i dividendi malim dioničarima, kaže bivši direktor Balkala Ratko Marčeta. Ovo potvrđuju i izvještaji kompanije.
S obzirom da je Balkal registrovan u mjestu Tortuga na Britanskim djevičanskim otocima on nije dužan plaćati porez RS-u. Romanov i Birač su u posljednjih pet godina uplatili samo 32.562 KM poreza na dobit, prema podacima koji su navedeni na banjolučkoj berzi.
To je manje od polovine iznosa koji je Romanov poklonio svojoj plesnoj partnerici nakon pobjede na litvanskom TV takmičenju talenata 2007. godine. Prema procjenama britanske štampe Romanovo bogatstvo iznosi oko 800 miliona KM.
‘Nije on ovdje došo da plaća porez’ kaže Marčeta koji je napustio kompaniju prije tri godine. ‘On nije ni državljanin ove zemlje. Njega zanima koliko će profita izvući i preusmjeriti na druge poslove. To je njemu prioritet i tako njegova moć progresivno raste.’
Korijeni Energolinije su u firmi Cascado AG, registrovanoj u Panami, zemlji koju su američki i zvaničnici Europske Unije nazvali rajem za pranje novca. Ova panamska kompanija je osnovala kompaniju Team Front na Sejšelima, afričkom off-shore centru.
Prošle godine Romanov je preselio kompaniju sa ostrva u Sarajevo. U oktobru je kompanija sa Sejšela osnovala firmu Industrija Adrija u sarajevskim neboderu UNITIC. Energolinija je dobila kredit od 5 miliona KM samo nekoliko mjeseci nakon što je postala vlasništvo Industrije Adrija.
Iz dokumentacije o vlasničkoj strukturi vidljivo je da su sve povezane kompanije u vlasništvu Romanova.
Sudski spisi, tužbe i dokumenti iz četiri države, otkrivaju da je 2003. godine protiv Romanova pokrenuta parnica pred američkim federalnim sudom zbog bogaćenja preko off shore banaka i fiktivnih kompanija.
Prema podacima navedenim u parnici, Vladimir i Roman Romanov su osnovali 2003. godine Viva Trade, još jednu kompaniju povezanu sa Biračem. Naveli su da je centrala Viva Trade smještena u američkoj državi Wisconsin ali i da ima poslovnicu na adresi u državi Delaware, poznatoj po labavim propisima za registraciju preduzeća.
Romanov se ugovorom obavezao da će glinicom iz Birača snabdijevati Rual Trade, kompaniju ruskog milijardera Olega Deripaske. Pored miliona koji su mu ranije isplaćeni za modernizaciju pogona Birača, Romanov je dobio 7 miliona dolara od Ruala. No za ovaj novac nije isporučio ugovorenu robu, niti je modernizovao pogone a odbio je i da vrati novac, navedeno je u tužbi.
Dvojica muškaraca angažovanih da registruju Viva Trade posvjedočili su da firma ne posjeduje imovinu niti ima zaposlene službenike, što je sudiju navelo na zaključak da Romanov u Americi vodi u stvari fiktivnu firmu.
Nakon što je ova informacija postala dostupna javnosti, otac i sin Romanov su zatražili nagodbu a iz sudskih spisa se vidi da je slučaj zatvoren 2007. godine.
Povlačenje po sudovima, i činjenica da je Romanov strukturirao svoje kompanije kako bi izbjegao plaćanje poreza na dobit RS-u, nije bila prepreka da Energolinija dobije kredit u maju.
U svom kreditnom zahtjevu, kompanija je navela da će novac uložiti u proizvodnju električne energije i tehnološke pare.
Ali Energolinija nema dozvolu za proizvodnju električne energije, sudeći prema web stranici regulatorne agencije za električnu energiju RS.
Farmaland
U zaleđu Dodikovog porodičnog imanja u Gradiški nalazi se Farmaland, farma muznih krava. Farmaland je sjedište članova Elite Security, grupe nekadašnjih pripadnika vojnih i policijskih struktura RS-a bliske Dodiku, navodi se u podacima međunarodnih i domaćih istražitelja.
Direktor Farmalanda Hrvoje Capar izjavio je za CIN da su zaštitari prisutni kako bi ‘štitili farmu.’ Na farmi se nalazi 2.700 krava.
On je apsolutno odbio mogućnost da je zaštitarska firma prisutna na ovoj lokaciji kako bi zaštitila Dodika a takve navode je nazvao ‘neutemeljenim’.
Farmaland je dobila 3 miliona KM od IRB-a u januaru 2009. godine za kupovinu goveda i unaprjeđenje gazdinstva, navodi se u sažetku kreditnog zahtjeva koji je banka dostavila novinarima na uvid.
IRB je odbila dostaviti puni kreditni zahtjev novinarima CIN-a, uz objašnjenje da se radi o zaštićenim informacijama.
Iz poslovne dokumentacije vidljivo je da je vlasnik Farmalanda američka kompanija Farmland LLC koja djeluje sa adresa u američkim državama Wyoming, Delawar i Florida. U stvarnosti, adresa na kojoj je Farmland LLC registrovan u Wyomingu pripada jednoj advokatskoj firmi. Na osnovu podataka iz tamošnjeg registracionog biroa njen jedini direktor je britanska investiciona grupa Tylney Directors LTD.
Tylney Directors ima kancelarije u Belizeu i Kanarskim otocima, pokazuju podaci koji se nalaze u registracionom birou Floride. Navedena je adresa glavne kancelarije u Londonu ali ta kompanija nema ni telefonski broj niti web stranicu.
Na Floridi, Tylney rukovodi sa 10 kompanija koje uključuju i kompaniju za iznajmljivanje jahti, te proizvodnju maslinovog ulja a sve iz jedne male radnje United Parcels Service (UPS) u zabačenom kraju Orange City. Ukupno 27 firmi od kojih baš sve imaju vezu sa Hrvatskom kao svoje sjedište navode ovu istu adresu, pokazuju podaci sa Floride.
Dharmesh Amin, radnik UPS-a, kaže da na ovu adresu stiže samo pošta i da je ne koristi niti jedna druga kompanija osim njihove. Poreski procjenitelj iz ovog mjesta kaže da navedene kompanija nikada nisu dobile dozvolu za rad, odnosno, da se to nisu legalno registrovane firme.
Jedini član upravnog odbora Tynleya je Sandro Stipančić iz Hrvatske koga CIN nije uspio kontaktirati.
Capar, direktor banjalučkog Farmalanda, navodi da je ovu firmu prije nekoliko godina kupila američka firma ‘majka’ za 10.000 KM, te preuzela otplaćivanje njenih dugova koji su dostizali 10 miliona KM. On dodaje da vlada ne čini dovoljno da bi pomogla farmerima.
‘Postoje problemi sa državom što se tiče podsticaja…poljoprivreda bez podsticaja ne funkcionira’, objašnjava Capar.
Drugarski aranžman
Prema sažetku kreditnog zahtjeva, Nezavisne novine su prošle godine dobile 5 miliona KM od IRB-a za izgradnju građevinskog objekta i kupovinu obrtnih sredstava.
Direktor Željko Kopanja nije mogao razgovarati o priči uz objašnjenje da je na odmoru.
Podaci iz IRB-a pokazuju da je novac dobilo mnoštvo kompanija, no za mnoge od njih se ne može utvrditi da koristile poreskim obveznicima RS-a.
Fruit Ecco, u suvlasništvu Dodikovog sina Igora, je dobio zajam od 3 miliona KM za unapređenje proizvodnje. U kreditnom zahtjevu navedeno je da će zaposliti tri radnika, te zasaditi 169.000 sadnica jabuka i 9.400 sadnica kruške.
Sinicoop, kompanija koja u svom vlasništvu ima restoran uz obalu jezera, dobila je zajam od 3 miliona KM za nabavku višegodišnjih zasada. Vlasnik ove firme je porodica Slavka Roguljića, Dodikovog prijatelja za kojeg mediji tvrde da ugošćava premijera u svojoj vili u Crnoj Gori. Roguljić je svojevremeno prepisao imovinu na djecu prije nego mu je Visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown zamrznuo bankovne račune pod optužbom da je dio mreže za podršku ratnim zločincima. Njegovi računi su još uvijek zamrznuti.
Objavljeno: 14.8.2009. godine
Nema komentara:
Objavi komentar