Prijava podataka o smrtno stradaloj žrtvi Drugog svjetskog rata i poraća sa područja Mostara

Prijava podataka o smrtno stradaloj žrtvi Drugog svjetskog rata i poraća sa područja Mostara Povjerenstva za popis mjesta stradanja i žrtava Drugog svjetskog rata i poraća na području Mostara i Komisije za Hrvatski martirologij HBK i BK BiH (Povjerenstvo za Mostarsko-duvanjsku i Trebinjsko-mrkanjsku biskupiju)

U toku je popis žrtava Drugog svjetskog rata i poraća na području Mostara. Uvid u trenutno stanje popisa žrtava kao i tačnost već upisanih podataka moguće je provjeriti na lokalnim portalima kao i na službenoj web stranici www.grobljemira.info . Dopunu popisa i ispravak netačnih podataka moguće je obaviti putem ovog Obrasca za žrtve Drugog svjetskog rata i poraća ilii izravnim kontaktima sa Komisijom. 

Washington i Zagreb nisu željeli zauzeti Banju Luku, nego Srbe dovesti za stol - Večernji list, 26. srpnja 2023, str. 9 - autor Zoran Krešić

Bivši diplomat Vitomir Miles Raguž u Ademijevoj knjizi "Samo istina": Washington i Zagreb nisu željeli zauzeti Banju Luku, nego Srbe dovesti za stol

"Tada sam zaključio da je SAD zahvaljujući operaciji "Oluja" odustao od svog tadašnjeg plana podjele Bosne i Hercegovine na dva dijela i iskoristio priliku novog odnosa snaga na terenu kako bi postavio temelj za Daytonsko-pariški sporazum nekoliko mjeseci poslije, koji će održati zemlju nepodijeljenom", napisao je, uz ostalo, bivši hrvatski i bosanskohercegovački diplomat Vitomir Miles Raguž u recenziji knjige "Samo istina - Ratni dnevnik generala Hrvatske vojske".
"Sada general Ademi prvi put otkriva da je Washington zatražio od Zagreba da poduzme još dva niza operacija nakon Oluje, prvo da zauzme Šipovo i Jajce, a zatim da napreduje prema Banjoj Luci, čime bi se izvršio pritisak na Radovana Karadžića i Ratka Mladića, koje su se pregrupirale u cilju ponovnog zauzimanja izgubljenog ozemlja, neobzirne na zračne napade NATO-a koji su bili u tijeku." Miles Raguž ističe kako je Oluja okončana 8. kolovoza, no da je srpska strana u BiH pristala ući u razgovore tek pod vođstvom Richarda Holbrookea nakon 11. listopada kako hrvatske snage ne bi ušle i zauzele Banja Luku. "Ademi nam sada kaže da Zagreb nikada nije postavljao Banja Luku, a time ni Jajce i Šipovo, kao ciljeve. Planove za preuzimanje tih gradova pripremili su u posljednjem trenutku Ademi i njegovi ljudi, i to na zahtjev Washingtona." On dodaje kako je nakon srpske protuofenzive "Vaganj '95"Ademi objavio detalje o još dvije akcije na teritoriju BiH - Maestralu (8-15. rujna 1995.) i Južnom potezu (8-11. listopada 1995.). Namjera Maestrala bila je pomaknuti hercegovačku tampon-zonu dalje prema sjeveru kako bi se osigurali i Grahovo i Livno od mogućih reakcija VRS-a, a fokus je bio na zauzimanju Drvara. Međutim, Šušak je za vrijeme trajanja akcije javio Ademiju da Washington želi da se zauzme Šipovo, ali i Jajce, ako se to čini izvedivim. Ovdje Ademi navodi bespilotne letjelice NATO-a, koje su nadzirale operacije HV-a, i istodobne zračne napade NATO-a u cijeloj zemlji.

U Njemačkoj radi 17.900 njegovatelja s bh. državljanstvom, brojniji od njih samo Poljaci (Večernji list, subota, 8.srpnja 2023.)

Njemački mediji objavili službenu statistiku Ministarstva zdravstva o strukturi zaposlenih

U Njemačkoj radi 17.900 njegovatelja s bh. državljanstvom, brojniji od njih samo Poljaci. U staračkim domovima poslove njege obavljala su 814.042 radnika. U poslovima njege zastupljeno je 10.000 Filipinaca, 6900 Vijetnamaca, kao i 6.900 Sirijaca. Među 11 najzastupljenijih su i Talijani (7200) i Albanci (6700). Plaća njegovatelja u Njemačkoj u 2021. godini iznosila je 3531 euro, što je najveći razlog velikog zanimanja bh. građana za ovaj posao. Četvrti po brojnosti su državljani Hrvatske - 14.700, a peti državljani Srbije, kojih 11.300 radi kao njegovatelji u Njemačkoj.

RH već uložila 1.3 milijarde eura u BiH, a dolaze i novi projekti (Večernji list, subota, 8. srpnja 2023.)

 Republika Hrvatska uložila 1.3 milijarde eura u Bosnu i Hercegovinu, a dolaze i novi projekti. Osim političke podrške, Hrvatska je i strateški važan ekonomski saveznik BiH.

U 2022. BiH bila najveći primatelj hrvatske bilateralne pomoći s više od 40 projekata u vrijednosti od 16.7 milijuna eura. Hrvatska će svojim savjetima, ali i pozicijom i ugledom u EU, svakako ojačati perspektivu BiH za IPA projekte.

Hrvatski premijer Andrej Plenković u kontekstu gospodarstva podsjetio je na čak 4 milijarde eura vrijednu vanjskotrgovinsku razmjenu.

Hercegovački vojnik, list 4. korpusa Armije Republike BiH, Mostar, februar, 1993. br. 1

 Prvi broj Hercegovačkog vojnika, lista 4. korpusa Armije Republike BiH, Mostar, februar 1993. donosi brojne zanimljive priče.

Između ostalog može se odlomak razgovora sa gosp. Šefkijom Džihom, pomoćnika načelnika za bezbjednost 4. korpusa Armije RBiH, u kojem on između ostalog navodi: Konačno, Slobodan Milošević je i išao po Izraelu prije rata i kupovao licence kako treba postupati sa Muslimanima na osnovu iskustva Izraelaca vršeći genocid Arapa u Palestini. Iz reportaže sa prve linije koju potpisuje Faruk Krvavac, od Admira, zapovjednika grupe Donja Mahala, mogli smo čuti: Oružja i municije imamo i više nego što nam treba. Sve smo to dobili od bivše JNA koja je bila i sada je četnička. I ovo malo što sada imaju oružja, sve će to oni ostaviti, jer u našem naletu kad budemo oslobađali Bosnu teške će im gaće biti. (...) Srbočetničke bande su bile te koje bolovaše i danas boluju od ovih svih opakih riječi i djela. Valjda je to u genima pogani i zlikovaca da siluju, pale, ubijaju, raseljavaju, pljačkaju i nadaju se bez posla i rada dobiti pune stanove, a nas potčiniti trećerazrednim građanima, valjda zato što smo Muslimani.

Na ove Admirove riječi, Samir Marić, "pun ogorčenja ovako reče: Boli me zasljepljenost Evrope, boli me njena sljepoća, što gleda, ništa ne čini. Dopuštaju ti Evropljani da im se Milošević, Karadžić i ostala bratija svih boja i suludih htijenja krvavih ruka do lakata i do ramena šetaju Briselom, Ženevom, Parizom i ostalim metropolama bacaju ljagu na narod koji nema pravo čak ni oružje za odbranu da kupi. Sram ih bilo 200.000 mrtvih muslimana, 20 - 30.000 silovanih djevojčica, djevojaka i žena, bezbroj invalida, milion i više raseljenih, sve u ime nekakve velike, gadi mi se spomenuti ime. Misle oni da ćemo sjediti skrštenih ruku, da nas sele i preseljavaju gdje to njima bude ćeif."

Iz uvoda knjige "Upoznaj Kraljevinu Saudijsku Arabiju" koji potpisuje direktor Kulturnog centra Kralj Fahd (izdavač Kulturni centar Kralj Fahd - Sarajevo, 2018.god./ 1439. h. god.)

"S obzirom na to da je neznatan broj knjiga informativnog karaktera o Kraljevini Saudijskoj Arabiji, koje su napisane na bosanskom, srpskom ili hrvatskom jeziku, publicirano je ovo djelo, koje se odlikuje jednostavnim stilom i lahkim načinom prezentiranja informacija. Ova knjiga je namijenjena svim čitaocima s ciljem da predstavi Kraljevinu Saudijsku Arabiju "Kraljevinom humanizma", utočištem arabizma, kolijevkom islama, Kiblom muslimana i zaštitnicom dvaju časnih harema."

(...)

"Zbog inicijativa koje je poduzela i još uvijek poduzima u rješavanju sukoba, promovišući kulturu mira i suživota u cijelom čovječanstvu, Kraljevina Saudijska Arabija zaslužuje naziv "Kraljevina humanizma", imajući u vidu njene zasluge i humanitarna dostignuća na lokalnom, arapskom, islamskom i međunarodnom nivou. Vrlo bitno je napomenuti da je Kraljevina Saudijska Arabija zauzela častan stav prema Bosni i Hercegovini tokom nepravednog rata protiv miroljubivog naroda (mart 1992. - novembar 1995.)., ali i nakon toga. Ona je odigrala vodeću ulogu u okončanju krize, pružajući potporu bosanskom narodu i bezgraničan doprinos kako bi se izgradila moderna bosanskohercegovačka država. Početkom rata u BiH, Čuvar dvaju časnih harema kralj Fahd b. Abdulaziz je intervenirao, u junu 1992. godine, kod tadašnjeg američkog predsjednika Džordža Buša starijeg, britanskog premijera Džona Mejdžera, generalnog sekretara UN-a Butros Butros Galija i drugih, kako bi promijenili svoje stavove prema ratu u Bosni i Hercegovini, pokrenuvši ujedno kompletnu međunarodnu zajednicu da zaustavi rat. Njegova inicijativa je na kraju dovela do NATO intervencije i potpisivanja Dejtonskog sporazuma.

Kraljevina Saudijska Arabija je u periodu od 1992-2000. godine, putem Visokog saudijskog komiteta za pomoć narodu Bosne i Hercegovine donirala pomoć u visini od 2.103.869.021 rijala (dvije milijarde, 103 miliona, 869 hiljada i 21 rijal) u hrani, odjeći, lijekovima, ogrijevu, pomažući jetime, povratak raseljenih osoba, smještaj izbjeglica, obnovu porušenih zgrada, te pružajući nesebičnu podršku vladinim i nevladinim organizacijama. Također, Saudijski fond za razvoj odobravao je od 2009 - 2013. godine zajmove i pružao pomoć Bosni i Hercegovini u vrijednosti od preko 100.000.000 dolara (100 miliona dolara), uključujući i zajam od 25 miliona dolara za obnovu i opremanje 4 bolnice. Ovaj Fond je obezbijedio 25 miliona dolara za izgradnju obilaznice oko grada Zenice, finansirao je obnovu Filozofskog fakulteta, Srednje poslovne škole, te 12 osnovnih i srednjih

škola u iznosu od 20,10 miliona rijala. Također je pružio podršku i pomoć malim preduzećima u iznosu od 18,75 miliona rijala. Podržao je program za uzgoj stoke sa 3,75 rijala, osposobio fabriku tekstila "Olimp" u vrijednosti od 1,5 miliona rijala, potom fabriku lijekova "Bosnalijek" u iznosu od 7,5 miliona rijala.

Pored navedenog, Saudijski fond za razvoj je učestvovao u popravci i obnovi stambenih objekata u Brčkom i Sanskom Mostu sa 3,85 miliona rijala. Također je pomogao rekonstrukciju zgrade i željezničke stanice u Sarajevu iznosom od 5,55 miliona rijala.

(...) 

ISIL nije mrtav, jako utočište mu je u Africi (autor: Hassan Haidar Diab, objavljeno u Obzoru, Večernji list - vikend izdanje 24. i 25. lipnja, 2023., str. 30)

Brojne terorističke organizacije vehabijsko-selefijske ideologije prisegnule su rigidnoj Islamskoj državi

Unatoč tome što je teroristička organizacija Islamska država (ISIL) teritorijalno poražena i 2017. je izgubila područje koje je nazivala državom kalifata na Bliskom istoku te unatoč likvidaciji njezina utemeljitelja Abu Bakra al-Baghdadija, stručnjaci za sigurnost upozoravaju da ta zloglasna organizacija nije mrtva, štoviše da oživljava i na Bliskom istoku i u drugim regijama. Ponovno pojavljivanje ISIL-a ili bilo koje njegove inačice, neizbježno je s obzirom na velike neuspjehe nekoliko vlada na Bliskom istoku, u Africi i Aziji da je suzbiju. Zbog rata u Ukrajini i stanja u svijetu ISIL je u drugom planu i nije u fokusu, a još uvijek je vrlo aktivan i opasan. Samo u posljednjih godinu dana, osim u Afganistanu, ISIL je izveo nekoliko bombaških napada na vojne konvoje u planinskoj regiji Hamrin u Iraku, a u Siriji je pokrenuo napade na Deir Ezzor, Al-Hasakah, Raqqu i Aleppo, ubivši oko 300 ljudi. Procjenjuje se da još ima između 10.000 i 15.000 boraca u Siriji i Iraku, kojima su baze uglavnom u ruralnim područjima pod kontrolom sirijske i iračke vojske te nastavljaju postavljati zasjede i izvoditi bombaške napade uz ceste. Jedini teritorij koji je do danas ostao pod kontrolom ISIL-a i ostalih džihadističkih skupina je provincija Idliba na sjeverozapadu Sirije. Ondje je prije rata živjelo oko 300 tisuća ljudi, a danas ih je gotovo dva milijuna. Nitko nema prave informacije koliko je džihadista na tom području. Prema obavještajnim podacima, ondje su još i brojni državljani zemalja članica EU, SAD-a, Rusije ...

ISIL još djeluje u Afganistanu, ali njegova snaga i utjecaj variraju, iako se procjenjuje da i ondje ima između 15 i 20 tisuća boraca. U toj zemlji djeluje od 2014. godine. Tada su se neki talibanski borci odvojili od talibanske organizacije i pridružili se ISIL-u. Ta grupa bila je poznata kao ISIL-K (Islamska država Horasana provincija Khorasan) i uglavnom sekoncentrirala na istočne i sjeverne dijelove zemlje. ISIL-K i talibani često su se sukobljavali oko teritorija i utjecaja. Iako imaju slične ideološke korijene, dvije skupine imaju različite strategije i prioritete. Taj je sukob rezultirao brutalnim okršajima dviju skupina. Nakon povlačenja većine američkih snaga iz Afganistana 2021. godine, talibani su brzo napredovali u preuzimanju kontrole nad mnogim dijelovima zemlje. To je stvorilo novo okruženje u kojem ISIL-K pokušava iskoristiti nestabilnost i oslabljeni sigurnosni aparat.

Nakon gubitka teritorija na Bliskom istoku, ISIL se prebacio na taktiku gerilskih napada, kojima pokušava destabilizirati zemlje u kojima djeluje. Njegovi ciljevi uključuju vojne postrojbe, sigurnosne snage, civilno stanovništvo i vjerske manjine. ISIL i dalje koristi internet i društvene mreže za propagandu i regrutiranje novih članova. Iako su mu glavni računi na platformama poput Twittera, Facebooka i YouTube uklonjeni, ISIL koristi enkriptirane komunikacijske kanale i druge mreže kako bi širio svoju ideologiju i privukao nove simpatizere i borce. Do prihoda je, poznato je, dolazio prodajom nafte, pljačkama banaka, otmicama i drugim kriminalnim aktivnostima. Iako su mnogi od tih izvora prihoda smanjeni, još postoje izvješća da im novac pritječe od krijumčarenja nafte, trgovine oružjem, iznuda, ali i donacija izvana. ISIL i dalje promiče svoju radikalnu verziju islama i pokušava privući sljedbenike. Ta ideologija potiče nasilje, vjersku netoleranciju i stvaranje kalifata prema njihovoj interpretaciji. I u zemljama EU ISIL je i dalje aktivan, ali ne kao organizacija. Isilovci su u Europi vukovi samotnjaci, a njihovim smo napadima svjedočili i nedavno.

Posljednjih godina najviše su se na udaru ISIL-a našle afričke zemlje, u kojima je našao jako utočište. Da je Afrika danas postala uporište ISIL-a. dokazuje i zadnji krvavi napad koji su izvele Savezničke demokratske snage (ADF), paravojska povezana s terorističkom organizacijom Islamske države, u gradu Mpondwe u Ugandi, blizu granice s Demokratskom Republikom Kongo. Pripadnici terorističke skupine ADF, koja djeluje iz DR Konga, podrijetlom su iz Ugande i zakleli su se na vjernost Islamskoj državi. Dužnosnik pokrajinske vlade kazao je kako je islamistička milicija ubila najmanje 42 osobe, 38 učenika, zaštitara i dva člana zajednice u napadu na srednju školu, a oteto je 15-ero djece, uglavnom djevojke, dok su ubijeni uglavnom muškarci. Prema policijskim izvještajima, teroristi su upali u srednju školu Lhubiriha duboko u noći dok su učenici spavali te pritom zapalili spavaonice. 

ADF i druge kongoanske paravojske već godinama izvode napade u pograničnom području dviju istočnoafričkih zemalja. Savezničke demokratske snage tvrde da se bore za prava muslimana, koje vlada u Ugandi sve više pomiče prema marginama društva. Cilj je skupine svrgnuti vladu u ugandskom glavnom gradu Kampali. Međutim, žrtve njihovih terorističkih napada uglavnom su civili. Dosad najgori napad koji je izvela ta teroristička skupina bio je na sveučilište u graničnoj pokrajini 1998., u čemu je smrtno stradalo 80 studenata.  

ADF se protivi vladavini predsjednika Ugande Yowerija Musevenija, koji je na vlasti od 1986. godine. Američka vlada klasificirala je ADF kao globalnu terorističku organizaciju. Snage demokratskog saveza (ADF) već su više od dva desetljeća aktivne u Demokratskoj Republici Kongo i dijele istu radikalnu ideologiju s ISIL-om. Skupinom se upravlja prema šerijatu. Ako kradeš, izgubit ćeš ruku. Siluješ li dijete, umrijet ćeš. Kažeš li laž o nekome i otkriju te, kazna je smrt.

Vjerski rat između islama i kršćanstva u Africi, koji je počeo krajem prošlog i početkom ovog stoljeća na području Somalije, Sudana, preko Sahare, sjeveroistočno od Nigerije, ubrzano se širi prema ekvatorijalnom pojasu. Nakon obnove sukoba u Somaliji, Južnom Sudanu i Srednjoafričkoj Republici, džihadisti iz Ugande, povezani sa somalijskim ogrankom Al'Qa'ide, prelili su vjerski sukob neizvjesnog ishoda na krševit teren sjeveroistočnog dijela DR Konga.  Jedini islamski pobunjenički pokret koji je djelovao u ekvatorijalnim džunglama Ugande od sredine 1990-ih upravo je ADF-NALU (Ujedinjene demokratske snage - Nacionalna vojska za oslobođenje Ugande). O toj se organizaciji ne zna mnogo. Ono što se zna jest to da su pripadnici ADF-a prekaljeni i obučeni borci kojima je zapovjednik Jamil Mukulu, katolik iz Ugande koji je prešao na islam sredinom 1990-ih i na meti je sankcija UN-a od 2011. godine. Prema podacima zapadne obavještajne službe, Mukulu je nekoć prošao ozbiljnu obuku u Al'Qa'idinim kampovima u Sudanu i Afganistanu te je još 2003. zamolio istomišljenike u Iraku da mu pomognu u srcu Afrike, ali i protiv zapadnih interesa u Ugandi, Keniji, Burundiju, Južnoj Africi.

Iako Jamil Mukulu potječe iz poznate kršćanske obitelji, tvrdi da je prešao na islam jer nije zadovoljan vladom Ugande zbog ponašanja prema muslimanima i njihova tlačenja ističući da islam jedini jamči vječni život u raju. Teroristička skupina stigla je iz Ugande 1995. godine. ADF ima nekoliko kampova za obuku u istočnom DR Kongu. Između srpnja 2010. i studenoga 2013. Benijevo civilno društvo registriralo je 660 otmica koje je izveo ADF, od kojih su se 382 dogodila u 2013. godini. 

Teroristička organizacija Islamska država nakon nestanka u Iraku i Siriji, osim u Afganistanu, brojna uporišta našla je i u afričkim zemljama, gdje su brojne terorističke organizacije iste ideologije, vehabijsko-selefijske, dale prisegu i pridružile se ISIL-u. Radikalna organizacija Wilayat Sinai u Egiptu, prije poznata kao Beit al-Maqdis, pristupila je ISIL-u i sve svoje aktivnosti vodi kao ogranak ISIL-a u toj zemlji. Slična teroristička organizacija aktivna je i u Alžiru pod nazivom Vojska halifata. Ta je skupina otkazala poslušnost Al Qa'idi i pridružila se ISIL-u kao njegov ogranak u toj afričkoj zemlji. Teroristička organizacija Boko Haram nastala je prije nekoliko godina u nigerijskoj pokrajini Borno, a danas djeluje i na prostorima Kameruna i regije oko jezera Čad. Kao jedna od najvećih terorističkih organizacija u Africi, Boko Haram dao je prisegu i pridružio se pokretu ISIL-a. Trenutačno vodi sukobe protiv snaga sigurnosti Nigerije, Nigera, Kameruna i Čada, ali izvodi i napade na civile. 

Al Shabaab, čiji je lider Abdel Kabir al-Mu'min, teroristička je organizacija koja je nastala 2006. godine nakon etiopske okupacije u Somaliji. Tu se organizaciju tereti za niz terorističkih napada u Somaliji i Keniji. Svoju odanost ISIL-u objavila je i radikalna skupina Al Murabitun, koja uporište ima u Maliju, ali djeluje duž afričkog pojasa Sahel. Riječ je o organizaciji koja je prije dvije godine nastala udruživanjem nekoliko manjih radikalnih pokreta. Nakon pada režima Moamera Gadafija, i Libija je postala povoljno tlo za različite terorističke skupine, uključujući i ISIL. Organizacija je uspjela uspostaviti baze i izvesti napade u nekim dijelovima zemlje. Djelovanje ISIL-a u Libiji dodatno je destabiliziralo situaciju u toj zemlji. U nekim dijelovima Malija zabilježeno je djelovanje ISIL-a, posebno u regiji Sahel. ISIL je uspio izvesti terorističke napade i regrutirati borce iz lokalnih militantnih skupina. Djelovanje ISIL-a u Maliju dodatno komplicira sigurnosnu situaciju u regiji koja već pati zbog drugih terorističkih skupina. Posljednjih godina pokrajina Cabo Delgado u Mozambiku postala je također poprište nasilja i terorističkih napada. Grupa poznata kao ISIL-Mozambik, koja je povezana s ISIL-om, izvodi napade na civilno stanovništvo, vojne postrojbe i infrastrukturu. Djelovanje ISIL-a u Mozambiku izazvalo je humanitarnu krizu i velik broj raseljenih ljudi. Velika prisutnost ISIL-a u afričkim zemljama zasigurno je pridonijela kompleksnosti situacije na afričkom kontinentu te stvorila plodno tlo i za druge terorističke skupine i lokalne konflikte. Teroristička organizacija ISIL koristi veze s drugim skupinama kako bi proširila svoj uzjecaj i iskoristila nestabilnost u tim regijama.