Prezentacija o PDV-u/ Presentation on VAT (English only) - Jean Tesche Professor, Sarajevo Graduate School of Business

Hapšenja pred Olimpijadu ( Iz knjige: "Deda, Dedo i Babo Bosnu KOSili!", autora Munira Alibabića - Munje)

Iz knjige: "Deda, Dedo i Babo Bosnu KOSili!", autora Munira Alibabića - Munje, bivšeg direktora AID-a BiH, OSS-a FBiH i nosioca brojnih drugih važnih funkcija.
Op. A.M. Deda, Dedo i Babo su pseudonimi za Dobricu Ćosića (Deda), Aliju Izetbegovića (Dedo) i Fikreta Abdića (Babo)

Tokom 1983. godine, Služba državne bezbjednosti (SDB), Kontraobavještajna služba (KOS) i druge službe su združeno participirale u pripremama za Zimske olimpijske igre u Sarajevu - ZOI 84, posljednjem zajedničkom kolosalnom jugoslovenskom projektu. U okviru toga, isplanirano je intenzivno pokrivanje i presijecanje neprijateljske aktivnosti pojedinaca i grupa - fašističke jugoslovenske emigracije, nacionalista i kleronacionalista, liberala i anarholiberala, kao i interesantnih ostataka Informbiroa (IB), Mladih Muslimana (MM) i nosilaca organiziranog kriminala, sa ciljem stvaranja povoljnog bezbjednosnog ambijenta za Olimpijske igre.

Rezultat tih operativnih mjera je bilo više hapšenja i procesuiranja, među kojima i privođenje sudu pravde grupe nacionalista i kleronacionalista, okupljene oko Dede (op.a. Alije Izetbegovića) u proljeće 1983. godine, te Radovana Karadžića (zv. Monstrum sa Durmitora - Stojser) i Momčila Krajišnika (zv. Obrvan) - po privrednom kriminalu, a nešto kasnije Vojislava Šešelja (zv. Vojvoda Voja), koji je već tada bio eksponent grupacije, tzv. građanske desnice na čijem čelu je bio Dobrica Ćosić (zv. Deda, Zlotvor Ćosić) iz Beograda.

Ova elita ... je već bila na jugoslovenskom nivou uspostavila međusobne kontakte i deklarisala se kao značajan protivnik Saveza komunista, a pod firmom ZAŠTITE SLOBODA I PRAVA GRAĐANA. Svoju oštricu usmjerila je prema KOSOVU I BOSNI I HERCEGOVINI, držeći da je Bosna i Hercegovina "TAMNI VILAJET", "TAMNICA NARODA", pogotovo Srba... Težnja je bila da među njima budu i predstavnici Muslimana i Hrvata. To su već bili djelomično postigli uspostavljanjem saradnje sa Novom demokratskom alternativom (NDA), na čijem su čelu bili Adil Zulfikarpašić, zv. Beg, Tošić i dr...

Vijest o Dedinu (A. Izetbegović) hapšenju brzo je obišla zemlju, pa je Zlotvorova grupa (D. Ćosić), podatke o tome često tretirala na svojim sesijama (u udruženju pisaca, "slobodnom univerzitetu" i drugim "opozicionim" susretima) i nakon detaljno prikupljenih informacija zauzela konkretan stav - pomoći ... ovoj grupi u zaštiti njihovih sloboda i prava. Za početak su o tome definisali medijski nastup, a onda se uključivali u konkretnu odbranu okrivljenih - preko svojih advokata, novinara i izdavača... Finansijsku podršku su u tome dobili od Bega (A. Zulfikarpašić), Tofe (MM-ovac) i dr. 

Interno su Dedinu grupu tretirali vjerskom, UZ OBRAZLOŽENJE DA SE RADI O ANTIKOMUNISTIMA I NAGLAŠENIM VJERNICIMA, ali da oni nisu ni protiv Jugoslavije, ni protiv Srba. To je bio njihov orjentir i zaključili su da "ne smiju propustiti priliku da za svoje ideje i stavove (rušenje Saveza komunista i rukovodstva Republike Bosne i Hercegovine) pridobiju nove saveznike - Muslimane"...

Zlotvorovi (D. Ćosić) su u vezi s tim bili stalno operativno prisutni u Sarajevu, plasirajući poruke porodicama uhapšenih da će im se pomoći konkretno - pravno, finansijski, medijski i politički i da oni računaju na tu novu snagu u Bosni i Hercegovini.   

Kratice:
SDB - Uprava državne bezbjednosti (UDB, UDB-a ili UDBA) je bila jugoslovenska tajna policija za vrijeme SFRJ, nastala 1946 godine, podjelom OZNE na civilni dio (UDBA) i vojni dio KOS JNA, a prestala je djelovati raspadom SFRJ 1990-ih godina. Funkcionisala je po sličnim principima kao i sovjetski KGB. UDBA je zapamćena među narodom kao straho-policija, a sama je bila dorasla i svjetskim tajnim službama kao što su američka CIA, sovjetski KGB. Od 1966. UDBA je preimenovana u Službu državne bezbjednosti (SDB).
IB - Informbiro - Komunistički informacioni biro (pun naziv: Informacioni biro komunističkih i radničkih partija; skraćeno Informbiro ili Kominform) je bila istočnoevropska organizacija komunističkih partija koja je djelovala od 1947. do 1956.  Jugoslovenski režim na čelu s Titom i KPJ ogradio se od Staljinovog SSSR-a, a što je dovelo do početka neprijateljstva tadašnje Jugoslavije sa novostvorenim Istočnim blokom, ekonomske krize, ratnih napetosti i pojačanja unutrašnje represije prema stvarnim ili navodnim pristašama Staljina u Jugoslaviji čiji je najzloglasniji simbol Goli otok. Na osnovu jugoslovenskih podataka od 468.175 članova KPJ i 51.612 kandidata za člana KPJ, za Rezoluciju Informbiroa izjasnilo se 55.000 komunista. Svi "informbirovci" su bili isključeni iz partije, a 16.312 lica su bila podvrgnuta represalijama i zatvoreni u specijalne koncentracione logore na ostrvima Jadranskog mora - Goli otok i Grgur.
KOS - Kontraobavještajna služba - obavještajna služba SFRJ osnovana sredinom 1952. koja se posebno bavila praćenjem "neprijateljske emigracije" i "unutrašnjeg neprijatelja".
AID - Agencija za istraživanje i dokumentaciju - tajna bošnjačka obavještajna služba formalno ugašena 2001.
OSS - Služba za obavještajno-sigurnosne poslove FBiH

Was Alija Izetbegovic a Focal Point for the Muslim Brotherhood in the former Yugoslavia?

Extract from the book: "Grandfather, Grandpa and Pa Mowing Down in Bosnia!", by author Munir Alibabic - Munja (Lightning), a former director of AID BiH, OSS FBiH and holder of numerous other important functions.
Note by blogger:  Grandfather, Grandpa and Pa are pseudonyms for Dobrica Cosic (Grandfather), Alija Izetbegovic (Grandpa) and Fikret Abdic (Pa).


Over 1981, the Grandpa (Alija Izetbegović, note by blogger) was working on the consolidation of his contacts with those sharing the same views, encouraged by success of the Iranian Islamic Revolution. He was having regular contacts with the members of the Muslim Brotherhood all over the world and the dollars were also coming to him.

Several clerico-nationalistic texts were written and published under pseudonym. Key programmatic, already completed material of ID (Islamic Declaration, note by blogger) was kept in secrecy because of the possible reaction of the police. Under those circumstances, several members of the Muslim Brotherhood from Egypt, possible accomplices, aides or connections of the assassins of Anwar el Sadat - found themselves in Sarajevo. The Grandpa's people were providing safe haven and hospitality to them, until they found their feet and moved on. The Grandpa's specific task was to provide haven and direct such cases further.

During 1983 investigation, his follower Zika explained how he had met the Grandpa. He recalled that in 1980, in front of the Bey's Mosque in Sarajevo, he was approached by the Grandpa, who introduced himself and tasked him to find during the day in the area of the Sedrenik settlement "one brother" (a member of the Muslim Brotherhood, note by author) who was exiled by Soviets, and bring him to the Granpa's apartment.

He executed the task and to the Grandpa's pleasure brought "the brother" to the Grandpa's place. The Grandpa thanked him and warned him on secrecy. Zika did not know the exact role of the Grandpa in this and similar cases, but he assumed that he was a kind of the "base" for the Muslim Brotherhood in the former state.


Abbreviations:
KOS - Counter-intelligence Service - SFRY intelligence service established in the midst of 1952, specially engaged in the monitoring and surveillance of "enemy emigration" and "inside enemy".
AID - Agency for Investigation and Documentation - secret Bosniac intelligence service formally dismissed in 2001.
OSS - Service for intelligence and security services of the Federation of Bosnia and Herzegovina

Explanations:

Muhammad Anwar el-Sadat Muhammad Anwar el-Sadat (Arabic: محمد أنور السادات‎‎ Muḥammad Anwar as-Sādāt, Egyptian Arabic pronunciation: [mæˈħæmmæd ˈʔɑnwɑɾ essæˈdæːt]; 25 December 1918 – 6 October 1981) was the third President of Egypt, serving from 15 October 1970 until his assassination by fundamentalist army officers on 6 October 1981. Sadat was a senior member of theFree Officers who overthrew King Farouk in the Egyptian Revolution of 1952, and a close confidant of President Gamal Abdel Nasser, under whom he served as Vice President twice and whom he succeeded as President in 1970 (more on Wikipedia https://en.wikipedia.org/wiki/Anwar_Sadat)

Sedrenik - residential area in Sarajevo.

Da li je Alija Izetbegović bio "baza" Muslimanskoj braći u SFRJ? (Iz knjige: "Deda, Dedo i Babo Bosnu KOSili!", autora Munira Alibabića)

Iz knjige: "Deda, Dedo i Babo Bosnu KOSili!", autora Munira Alibabića - Munje, bivšeg direktora AID-a BiH, OSS-a FBiH i nosioca brojnih drugih važnih funkcija.
Op. A.M. Deda, Dedo i Babo su pseudonimi za Dobricu Ćosića (Deda), Aliju Izetbegovića (Dedo) i Fikreta Abdića (Babo)


Tokom 1981. godine, Dedo (Alija Izetbegović, op. A.M.) sa svojim istomišljenicima uspostavlja čvršće kontakte podstaknut uspješno izvedenom iranskom Islamskom revolucijom. Redovno kontaktira pripadnike Muslimanske braće u svijetu, a stižu mu i dolari.

Više kleronacionističkih tekstova se piše, objavljuje pod pseudonimom. Ključni programski cjeloviti materijal I.D. (Islamske deklaracije, op. A.M.) se drži u tajnosti zbog moguće reakcije organa gonjenja. U takvoj atmosferi u Sarajevu se obrela nekolicina pripadnika Muslimanske braće iz Egipta, mogući saučesnici, pomagači ilii veze atentatora na A. Sadata. Utočište i domaćinsku pažnju su im pružili Dedini, dok se ovi nisu snašli i otišli dalje. Konkretnije, Dedo je imao zadatak, da takve i slične slučajeve udomi, opskrbi i usmjeri.

Njegov sljedbenik Žika je u istrazi 1983. godine objasnio kako je upoznao Dedu. Sjeća se da mu je 1980. godine ispred Begove džamije prišao Dedo, predstavio se, te dao u zadatak da u toku dana na području Sedrenika pronađe "jednog brata" (pripadnika Muslimanske braće, op. autora) kojeg su protjerali Sovjeti i dovede ga do Dedina stana.

Ovaj je to izvršio i "brata" na Dedino zadovoljstvo doveo do Dede, a ovaj mu se zahvalio i upozorio na konspiraciju. Kakva je stvarna Dedina funkcija u tom i sličnim slučajevima bila, Žiki je bilo nepoznato, a pretpostavljao je da je on bio neka vrsta baza Muslimanske braće u bivšoj državi.







Kratice:
KOS - Kontraobavještajna služba - obavještajna služba SFRJ osnovana sredinom 1952. koja se posebno bavila praćenjem "neprijateljske emigracije" i "unutrašnjeg neprijatelja".
AID - Agencija za istraživanje i dokumentaciju - tajna bošnjačka obavještajna služba formalno ugašena 2001.
OSS - Služba za obavještajno-sigurnosne poslove FBiH

Objašnjenja:
Muhammad Anwar el-Sadat (25. decembar 1918. – 6. oktobar 1981.) je bio treći predsjednik Egipta, koji je obavljao tu dužnost od 15. oktobra 1970. sve do atentata koji su izvršili fundamentalistički orijentirani vojni oficiri 6. oktobra 1981. Sadat je bio visoki član pokreta Slobodnih oficira koji je zbacio s vlasti kralja Faruka tokom

Egipatske revolucije 1952. godine i blizak saradnik predsjednika Gamala Abdel Nassera, i bio je njegov zamjenik u dva mandata i naslijedio ga na predsjedničkoj funkciji 1970. godine.

Sedrenik - naselje u Sarajevu.

Bosanski lonac: Cijepanje BiH dovelo bi do palestinizacije Bošnjaka i instaliranje Bliskog istoka u samo srce Europe/ Bosnian Pot: Division of BiH would cause 'palestinization' of Bosniaks and installing Near East in a very heart of Europe (Express, 5/01/2017)

Dijelovi osvrta novinara Josipa Mlakića objavljenog u hrvatskog magazinu "Ekspres" na članak Timothyja Lessa objavljenog u prestižnom američkom magazinu "Foreign Affairs" (cijeli članak ispod teksta)

Najspornija teza iz teksta je ona o nužnosti prekrajanja granica na Balkanu tako da se stvore nacionalne države, odnosno velika Srbija, Hrvatska i Albanija, i to prvenstveno na račun Bosne i Hercegovine. Republika Srpska bi po tom scenariju bila pripojena Srbiji, a uspostavljeni "treći entitet", hrvatski, bio bi pripojen Republici Hrvatskoj. Drugi veliki gubitnik prema Lessovu scenariju bila bi Makedonija, čiji bi dijelovi, uz Kosovo, bili pripojeni Albaniji.
Nakon tog procesa ostala bi Bosna kao neovisna država koja bi bila bazirana na prostor Sarajeva i ostale dijelove. Moguće je da bi se Srebrenica i dijelovi RS-a s bošnjačkom većinom mogli pridružiti bosanskoj državi. Srbi i Bošnjaci bi trebali o tome raspravljati.
Lessova analiza se ne smije tek tako odbaciti, njena najveća snaga je u tome što polazi od neodrživosti trenutnog stanja u Bo
sni i Hercegovini, do kojeg je dovela pogrešna politika Zapada.
Očajničke karte jedne potrošene politike, kao što je kontaminiranje društva sumnjivim novcem iz nedemokratskih arapskih režima koji završava u džepovima nekolicine, dodatno kompliciraju problem budućnosti BiH... Političke elite u BiH, a pogotovo bošnjačka, moraju shvatiti jedno: dosadašnja politika unitarizma je jedna krajnost, a ideje o pripojenju nekih dijelova BiH Hrvatskoj, odnosno Srbiji, druga.
Odavno ponavljam kako je ključni problem BiH Izetbegovićev SDA, koji je cijelu zemlju pretvorio u taoce pohlepe svojih odabranih članova. Nedavno je na Federalnoj televiziji emitiran prilog iz Zvornika, gdje je bošnjačka sirotinja za 50 maraka prodala svoj glas na prošlim lokalnim izborima Dodikovu SNSD-u. Je li itko na trenutak u sarajevskoj centrali, ..., pomislio na ljudsko dostojanstvo tog svijeta?

Extracts of the analysis of the journalist Josip Mlakic published in the Croatian weekly "Express" of the article of Timothy Less published in the prestigious US magazine "Foreign Affairs" (a full original text of the article below)

The most disputable thesis of the (Less's) article is on the necessity of re-drawing the borders in the Balkans with the aim to establish nation-states, i.e. Greater Serbia, Croatia and Albania, predominantly at the expense of Bosnia and Herzegovina. According to this scenario, Republika Srpska would become a part of Serbia and a newly established Croatian "Third Entity" would be annexed to the Republic of Croatia. The second big loser, according to the Less's scenario would be Macedonia, the parts of which, along with Kosovo, would be annexed to Albania.
Following this process, Bosnia concentrated to the area of Sarajevo and the other parts would remain an independent state. It is also possible that Srebrenica and parts of Republika Srpska with a Bosniak majority could become parts of such Bosnian state. Serbs and Bosniaks should discuss these options.
Less's analysis should not be rejected just like that, as its greatest power derives from the unsustainability of the present situation in Bosnia and Herzegovina as a result of the wrong politics of the West.
Desperate cards of drawn out politics, such as contamination of society with suspicious money from undemocratic Arab regimes ending up in the pockets of only few, further complicate the issue of BiH future... Political elites in BiH, particularly Bosniak, must comprehend one thing: the current politics of unitarism is one extreme, and the idea of annexation of some parts of BiH to Croatia and Serbia - another.
I have been stressing out for a while that a key problem in BiH is Izetbegovic's SDA, which turned the entire country into the hostage of its chosen members' greed. Only recently the Federation TV broadcast about Zvornik, where during the last local elections, the Bosniak poor had sold their vote for 50 KM to Dodik's SNSD. Was anybody at Sarajevo HQ only for a moment ... thinking of human dignity of these people?  

   

Bosna bit će cijela od ČETIRI DIJELA/ Bosnia will be single comprised of FOUR PARTS

Uskoro nakon potpisivanja Rezolucije Muslimana Hercegovine, osniva se i Vijeće Muslimana. Insistiranje na unitarnoj Republici BiH Vijeća Muslimana, za razliku od stava SDA koji je spreman na kantonizaciju RBiH, kao i mogućnost stvaranja monetarne, carinske i ekonomske unije sa Hrvatskom ukazuje na to da ni kod samih Muslimana ne postoji zajednički stav u pogledu ustavno-pravnog uređenja RBiH.
Sastanku u Međugorju između  predstavnika HDZ-a i SDA održanom 27.08.1992. prisustvovala je delegacija SDA u sastavu: Ćamil Salahović, Ismet Hadžiosmanović i Muhamed Cero. Delegacija SDA imala je ovlaštenje predsjednika predsjedništa Alije Izetbegovića da u njegovo ime vodi razgovore, uradi radne materijale i iste mu ponudi u pitanjima realizacije međudržavnog Ugovora o prijateljstvu i saradnji između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine.
U zaključcima usvojenim na tom sastanku utvrđeno je da je neophodno nastaviti demokratski dijalog i izražena je zahvalnost Hrvatskoj za sve ono što je učinila u BiH. Međutim, ono što je najbitnije za ovaj sastanak jeste zapravo da su delegacije dogovorile da će BiH biti sastavljena od četiri kantona:
1) Mostarsko-travnički pod Hrvatima; 2) Sarajevsko-zenički pod Muslimanima; 3) Tuzlansko-dobojski pod Muslimanima i Hrvatima i 4) Banjalučko-bihaćki pod Muslimanima i Srbima. Također, dogovoreno je da se HVO uključi u oružane snage RBiH i zadrži autonomiju u komandiranju.
Po sačinjavanju zaključaka, delegacija SDA se vratila u Zagreb i predočila zaključke i prijedlog Aliji Izetbegoviću koji se složio sa prijedlogom i ocijenio ga kao dobru osnovu za dalje pregovore. Sa prijedlogom se složio i Haris Silajdžić, koji je u to vrijeme također bio u Zagrebu na Islamskoj konferenciji koja se održavala u hotelu Intercontinental, koji je predložio da se pokuša ubaciti još jedna konstitutivna jedinica na prostorima srednje Bosne.
Što se tiče hrvatske strane, predsjednik HZ H-B, Mate Boban je oštro kritikovao prijedlog, ali se sa njim složio predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman.
Na slikama:
Članak iz Nedeljne Dalmacije, 2.9.1992.
Ovlaštenje predsjednika Izetbegovića na memorandumu hotela Intercontinental, 24.8.1992.

Soon after the Resolution of Muslims of Herzegovina had been signed, the Council of Muslims was established. Insisting of the Council of Muslims on unitary Republic of Bosnia and Herzegovina (RBiH), unlike the position of SDA that was prepared to negotiate on "cantonisation" of the RBiH, as well as preparedness of the SDA to further negotiate the possibility of creation of the monetary, customs and economic union with Croatia, is a clear indication that the Muslims themselves were not united in their position on the constitutional and legal establishment of the RBiH.
The meeting between the representatives of the HDZ and SDA in Medjugorje, held on 27/08/1992 was attended by the SDA delegation consisted of: Ćamil Salahović, Ismet Hadžiosmanović i Muhamed Cero. The SDA delegation was authorised by the President of the RBiH Presidency, Alija Izetbegović, to hold negotiations on his behalf and prepare the working material on the issues of implementation of the bilateral Agreement on Friendship and Cooperation between Republic of Croatia (RC) and RBiH.
The conclusions adopted at this meeting expressed a necessity to continue a democratic dialogue and gratitude to Croatia for everything it did in BiH. However, the most important aspect of the meeting was the agreement between the delegations on the future composition of BiH of four cantons: 1) Mostar-Travnik under Croats; 2) Sarajevo-Zenica under Muslims; 3) Tuzla-Doboj under Muslims and Croats and 4) Banja Luka-Bihać under Muslims and Serbs. The inclusion of the HVO (Croat Defense Council) in the structure of the RBiH Armed Forces with the autonomy in command was also agreed.
Following the adoption of the conclusions, the SDA delegation returned to Zagreb to present them to Alija Izetbegović, who agreed in general to the proposals, assessing them as a good basis for the future negotiations, Haris Silajdžić, who was also in Zagreb at the Islam Conference held at the Hotel Intercontinental, also agreed to the proposals, proposing to attempt to create one additional constitutional unit in the area of the Central Bosnia.
As for the Croatian side, a President of the Croat Union Herzeg-Bosnia, Mate Boban, fiercely criticized the proposal, but the proposal was agreed by the President of the RC Franjo Tuđman.
Pictures:
Article from "The Nedeljna Dalmacija", 02/09/1992
Authorization of the President Izetbegovic at the memorandum of the Hotel Intercontinental, 24/08/1992.

  

  

Tenzije između mostarskih Muslimana i Hrvata počele već u ljeto 1992/ Tensions between Muslims and Croats of Mostar surfaced already in the summer 1992

Tenzije između Hrvata i Muslimana u Mostaru otpočele su neposredno nakon zauzimanja lijeve obale Neretve. Već u avgustu 1992. godine ugledni Muslimani Hercegovine potpisuju Rezoluciju Muslimana Hercegovine u kojoj ističu da se zalažu za cjelovitu i nedjeljivu državu BiH, što je u bitnoj kontradikciji sa hrvatskim ciljevima etabliranja Herceg-Bosne, koja bi u konačnici postala sastavnim dijelom Hrvatske. Prema riječima tadašnjeg hercegovačkog muftije Hadži Seida ef. Smajkića, ova rezolucija je početno inspirisana istorijskom Rezolucijom Muslimana grada Mostara iz 1941. Rezolucija je masovno distribuirana. Također je distribuirana i kao prilog novinama Muslimana, kao što su "Ljiljani" koji izlazi u Zagrebu i "Republika Bosna i Hercegovina" koja se štampa u Splitu. Rezoluciju je do septembra 1992. godine potpisalo više od 10 000 Muslimana Hercegovine.
27.08. u Međugorju se održava sastanak između SDA i HDZ-a radi kvalitativnog poboljšanja odnosa i usvajaju se određeni zaključci. U zaključcima je utvrđeno je da je neophodno nastaviti demokratski dijalog i izražena je zahvalnost Hrvatskoj za sve ono što je učinila u BiH.

Tensions between Croats and Muslims in Mostar started soon after the left bank of the Neretva river was taken over. Already in August, 1992 respectable Muslims of Herzegovina signed the Resolution of Muslims of Herzegovina, pointing out their striving for a unitary, indivisible and single state of BiH, that was in major contradiction with the Croatian goals of further affirmation of Herzeg-Bosnia, that would eventually become a part of Croatia. According to a then Herzegovinian mufti, Hadži Seid ef. Smajkić, this Resolution was initially inspired by a historical Resolution of Muslims of the City of Mostar from 1941. The Resolution was massively distributed. It was also distributed as an addendum to the Muslim magazines and newspapers, such as "Ljiljani" printed in Zagreb and "Republika Bosna i Hercegovina" printed in Split. By September 1992, the Resolution was signed by over 10 000 Muslims of Herzegovina.
On 27.08. a meeting was held in Međugorje between the Croat political party HDZ (The Croat Democratic Union) and Muslim SDA (The Party of Democratic Action) with a purpose of qualitative improvement of mutual relations and specific conclusions were adopted. The conclusions expressed a necessity to continue a democratic dialogue and gratitude to Croatia for everything it did in BiH.