THE PROROK
| Jos od onog dana u ratu kada su se na teritoriji RS-a poceli sudarati kamioni sa neocarinjenom robom od kojih je jedne kontrolisao Momcilo Krajisnik, dok su drugi pripadali tadasnjoj Milosevicevoj simpatiji iz opozicije, Miloradu Dodiku, buduci premijer RS-a je shvatio da ekonomije ne samo da nema bez politike nego i da ne treba da je bude. Drzao se toga i kasnije kada je svojim ljudima direktorske pozicije dijelio kao ordenje |
Pise: Zeljko Cvijanovic
|
2. DODIK JE DEMOKRATA: Naravno, nije problem sto u svijetu ne postoji toliko hrabar premijer koji ce za svoj parlament reci: “To je skup povrsnih ljudi.” Problem nastaje kada taj isti premijer, koga je u bolja vremena birao parlament, hoce da bira poslanike. Iako se nije libio i da poslanicima zaprijeti batinama ili da im ponudi novac za dizanje ruke, Dodik je jedini premijer na svijetu koji vlada uz istinsku podrsku jedva cetvrtine parlamenta. Takav opstanak na vlasti, uz malo je reci podrsku stranaca, problematican je zbog tri stvari: prvo, Dodika udaljava od podrske biraca. Drugo, i Dodika, i strance, i RS udaljava od demokratije. I trece, najvaznije, RS udaljava od toga da ima vlast koju ce u isto vrijeme podrzavati i narod i stranci, sto je, kad se oba bosanska entiteta tice, jedina prosperitetna formula. Ovako, poruka odsudne podrske stranaca Dodiku emitovana Srbima glasi: “Dodik je jedini normalan covjek u ovom narodu”, sto je dovoljan razlog da se svaki normalan Srbin osjeca bar posrano. 3. DODIK CE STVORITI MULTIETNICKO DRUSTVO: Nece, zato sto nije ucinio nista da prosjecnom srpskom biracu, koga je Krajisnik “prerano” napustio, objasni da je on covjek iz drugog filma, nego je cak nasilno posegao za Krajisnikovom podrskom iz Haaga. Nece, zato sto se nikada nije fotografisao sa bosnjackim izbjeglicom koji se vraca kuci, cime bi Srbima pokazao da ovi nisu dosli da ih pojedu niti da otmu i ono malo hljeba od njihovih porodica. Nece, zato sto svake godine iznova vjeruje da treba da dobije izbore nacionalnom zvakom, dok tajno potpisuje sve multietnicke naloge koje pred njega stavljaju stranci. Ali, manje je vazno hoce li BiH imati zajednicku elektroprivredu ili vojsku. Vaznije je stvaranje drustvene strukture koja ce funkcionisati na otvorenom principu. Ali Dodik nije otvoren, ne zato sto je nacionalista, vec zato sto voli da mulja i sto rijec drustvo za njega ne znaci nista vise od ekipe sa kojom je upravo smijenio nekog provincijskog direktora, a onda su svi skupa otisli na pice. 4. DODIK CE STVORITI NOVU INFRASTRUKTURU: Premijer Dodik pita svog ministra: “A sta vi o tome mislite, ministre odbrane Dodik?” A ovaj odgovara: “Potpuno se slazem, predsjednice Dodik, naravno ukoliko su saglasni ministar policije Dodik i ministar saobracaja Dodik.” Drugim rijecima, Dodiku je u vladi poslo za rukom da preslika izvrsni odbor njegove opstine Laktasi. Nije bilo problema da radi sest poslova odjednom, problem je nastao kada je tih sest poslova morao da radi na sest mjesta. Bili su potrebni mjeseci da Dodik shvati da u istom trenutku ne moze biti i premijer RS-a i predsjednik opstine Bratunac. Kada je to shvatio, uzeo je torbu sa parama i krenuo na turneju, gdje su jedino oni sa nosom stecenim u prethodnoj vlasti znali sta se nosi u takvim torbama i kako se ta zivotinjka mami napolje. Zato njegove vlade danas izvan Banjaluke ima malo i jedino kada smjenjuje direktore firmi koji pripadaju drugim strankama. Zato je njegove i srodnih mu stranaka diljem RS-a poslije samo dvije godine vlasti bilo vise u aferama i malverzacijama nego u maticnim kancelarijama. Rijecju, Dodik se nije pojavljivao sa idejom pa potom ubrizgavao pare, nego je skratio put pojavljujuci se sa parama, poslije cega vise nikome nije bilo do ideje. To ce oko njegove vlade i SNSD-a, ako tu i ima neke razlike, skupiti face tipa Marka Asanina, lidera SNSD-a u Srpskom Sarajevu, koji se na izborima 1998. pojavio na listi radikala, Vojina Mujicica, prvog covjeka Rafinerije u Bosanskom Brodu i jedinog pravoslavca koji stice lovu na slican nacin kao i kuvajtski emir. Tu je carinik Dragoljub Trivanovic, valjda prvi biznismen na svijetu koji je privatizovao carinu, i jos mnogo njih sa kojima se prije dobija neka godina zatvora nego izbori. Sto se tice one mase najboljeg u RS-u sto je '97. podrzalo Plavsicevu i Dodika, njih danas valja traziti pod sljedecim odrednicama: inostranstvo ili bar redovi pred ambasadama; SDS (“reformisani”); PDP Mladena Ivanica, gdje je sada i Branko Dokic, jedan od rijetkih politicara po vokaciji koji je bio sa Dodikom i kome se, izgleda, nije dopalo da ga u sopstvenoj zemlji gledaju kao gastarbajtera na godisnjem odmoru u rodnom selu. 5. DODIK CE PROVESTI DEJTONSKI SPORAZUM: Mozda bi o tome najvise mogli da govore svi oni Srbi koji pet godina poslije rata zive u kolektivnim smjestajima ili oni Bosnjaci koji su najavili kako ce ove jeseni kampovati u satorima pred Banskim dvorom. Ali, varaju se da je Dodik antidejtonac nacionalisticke provenijencije: sprecavanje Bosnjaka da se vrate u Banjaluku samo zato sto su Bosnjaci bila bi, iako nakaradna, Dodikova strateska postavka, a on je od strateskih postavki beznadezno operisan. Citava njegova politika zasnovana je na tome da svakoga jutra uz kafu svoje ljude pita: “Sta cemo danas?” A izbjeglice su po prirodi stvari takve da uvijek mogu cekati jos jedan dan. Kao i svi drugi dijelovi Daytona koji nisu mogli da stanu u kofer Jacquesa Kleina. 6. DODIK CE PRIVREDU UKLONITI OD POLITIKE: Jos od onog dana u ratu kada su se na teritoriji RS-a poceli sudarati kamioni sa neocarinjenom robom od kojih je jedne kontrolisao Momcilo Krajisnik, dok su drugi pripadali tadasnjoj Milosevicevoj simpatiji iz opozicije RS-a, Dodiku, buduci premijer je shvatio da ekonomije ne samo da nema bez politike nego i da ne treba da je bude. Drzao se toga i kasnije kada je svojim ljudima direktorske pozicije dijelio ne kao stvari povjerenja i odgovornosti, vec kao ordenje. Tako je glavni nacin privredjivanja kod Dodikovih ljudi – dobijanje preduzeca na lizing, a po principu: “evo, direktorisi, platices kad ti krene”. Za to vrijeme, on sam i njegov narod nakaceni su na strance u jednoj cudnoj mjesavini prosenja (“daj, da te Bog pozivi”), ucjene (“daj, ili ce se vratiti SDS”) i reketa (“daj, stitim RS od Milosevica, a to kosta”). Zbog svega toga danas se moze reci da dnevni opstanak RS-a zavisi od milosti stranaca i da u toj drzavi jedini novac koji nije politicke boje jeste onaj koji zaradi prodavac kokica pred Banskim dvorom. Elem, od pocetka Dodikove vladavine pa do danas – taj grafikon nema oscilacija – svakog sljedeceg dana bilo je teze napraviti posao ako u njega nisi ugradio premijerove ljude i ostale nosioce pecata, koji vole da se odazivaju na ime drzava. 7. DODIK JE ZA SLOBODNE MEDIJE: “Sta bi mi bez nezavisnih medija”, rekao je jednom prilikom, vjerovali ili ne, Momcilo Krajisnik. Doduse, tek posto je otisao u opoziciju. A Dodik ni tada, kad mu je medjunarodna zajednica poklonila Nezavisne novine, cija kritika rezima se razvijala u iskljucivoj zavisnosti da li je u njemu Mile ili nije. U medjuvremenu, RS je dobila Rajka Vasica za ministra informacija, koji se, kao stari kumrovecki kadar u novom pakovanju, bavio prebrojavanjem redova koji su u novinama posveceni premijeru u odnosu na ostale manje vazne politicare. Potom je smijenio gomilu urednika, vladinu agenciju prije dovodjenja u red proglasio teroristickom, smijenjen je jedan urednik koji je naslov Dodikove izjave stavio opasno blizu fotografije majmuna koji je u zoo vrtu dobio potomstvo, da bi sve bilo zacinjeno Vasicevim pozivom javnom tuziocu da najzad preduzme nesto protiv neposlusnih novinara. Rezultat: na kraju Dodik, osim dva magazina, kontrolise sve uticajne medije u RS-u i oni se po svom jeziku zaista mnogo razlikuju od Milosevicevih. Dok Slobina RTS, sasvim posteno, mrzi demokrate, kurve i strance, Dodikovi mediji to rade suptilnije: “Pokazi mi ko nije demokrata, da mu slomim kicmu.” 8. DODIK CE POMOCI OPOZICIJI U SRBIJI: Naravno, to je vec stara ideja medjunarodne zajednice, koja se ostvarila utoliko sto je Dragoslav Avramovic vidio Laktase, a Dodik pokazao da i on kanabe za trku ima. Poslije se vjerovalo da ce Srbija biti promijenjena medijima iz RS-a, bez da se iko normalan upitao: a zasto onda nije promijenjena RS. Ukratko, Dodik ima sanse da pomogne opoziciji u Srbiji taman onoliko koliko medju Beogradjanima ima procenata navijaca banjaluckog “Borca”. 9. DODIK CE ELIMINISATI KORUPCIJU: S obzirom na strukturu korupcionaske piramide u RS-u, ideja da Dodik moze eliminisati korupciju moze se realizovati samo na dva nacina. Da se sam zakljuca i kljuc baci kroz prozor ili da izvrsi harikiri (“To je ono kad avion rukne u brod”, kako je, kazu, drevni istocnjacki obicaj objasnio jednom prilikom po povratku iz Japana). Posto se obje postavke kose sa novinarskim kodeksom, prelazim na sljedecu zabludu. 10. DODIK CE BITI DIO DEMOKRATSKOG FRONTA U RS-u I BiH: Mozda, ali bi za pocetak bar trebalo da od njega prestanu da bjeze Zlatko Lagumdzijai Mladen Ivanic. Umjesto toga, oni su, da ih ne bi ko povezao sa demokratom iz Laktasa, Dodiku cak suprotstavili svoje ljude na predsjednickim izborima u RS-u, cime obojica, u krajnjem, rade posao Mirku Sarovicu, kandidatu SDS-a. Gdje je problem? Vezati se s nekim valjda znaci biti spreman i podijeliti sudbinu s njim, sto ni Lagumdziji ni Ivanicu ne pada na pamet kad je Dodik u pitanju. Oni sa sobom racunaju na duzu stazu, a u Dodiku vide tipa za jednu sezonu. Ali Dodik na vlasti vec igra trecu zaredom. Nista za to, komad je bio malo veci. Komad posljednjeg lidera pretpoliticke ere u RS-u. |
Objavljeno u broju 169 DANA, 25. august / kolovoz 2000.
Nema komentara:
Objavi komentar