Nakon Vladine odluke o iračkom dugu/ Following the Government Decision on Iraq Debt (Avaz, 18/01/2010)

#Pretis #Bosnalijek #BNT #Binasu #Igman #Zrak #Gineks
Radnici su tražili da se dolari od iračkog duga iskoriste za ozdravljenje namjenske industrije, umjesto da im se nadoknade plate i uveže radni staž. Tzv. pomoć koju je Vlada dala za uvezivanje radnog staža radnika kompanija: Bosnalijek, Pretis, BNT Novi Travnik, Binasu Bugojno, Igman, Zrak i Gineks su zapravo MILIONI AMERIČKIH DOLARA KOJE SU TI RADNICI ZARADILI. Oni su tražili da se sredstva ulože u nove projekte i pokrije dio dugova. Izrazili su opravdanu bojazan da će samo manji dio sredstava biti iskorišten za uvezivanje staža radnika, a da će se ostalo nenamjenski usmjeravati.

Arape u Njemačku švercaju za 3000 dolara, a u Italiju za 2500/ The price for smuggling Arabs to Germany is 3000, and Italy 2500 $ (Oslobođenje, 25/11/2001)

Oslobođenje (25/11/2001) Svjetski lanac krijumčarenja ljudi: U Sarajevu je najjača tuniska krijumčarska mafija s kumom Ali Al Mousbahijem, koji je na švercu ljudima zaradio pet milijuna dolara. Novinar "Večernjeg lista" se infiltrirao u redove krijumčarske mafije, glumeći posrednika koji namjerava prebaciti ljude u Njemačku i Italiju. Putem ovih kanala infiltrirani su ekstremisti u odredišne zemlje. Tuniski kum ima tri kuće i u Hrvatskoj, a cijeli posao je organizovan kao porodični biznis. Alijeva sestra, Leila Al Mousbahi, preko lažnih turističkih agencija organizira grupe ilegalnih imigranata koji odlaze u Istanbul ili Beograd (nešto rjeđe). U Sarajevu ih prihvata Ali Al Mousbahi, a u Belgiji Alijev brat Ferid. Ta je tuniska veza najopasnija u odlučnosti da brani monopol na prebacivanje ilegalnih imigranata koji dolaze iz zemalja Magreba (Tunis, Alžir, Maroko)./ On 25/11/2001, Sarajevo based daily "Oslobođenje" published a part of the findings of the investigation of the journalist of "Večernji List" from Zagreb who went undercover to infiltrate himself into the smuggling-people mafia. He presented himself as a middleman whose intention was to transfer the smuggled people to Germany and Italy. According to the author, described channels are used for transferring extremists to specific countries. The most powerful smuggling mafia in Sarajevo is from Tunisia and it is led by the godfather Ali Al Mousbahi, who earned 5 million US$ from this "business". The godfather from Tunisia owns three houses in Croatia. His business is organised as a family business. Ali's sister, Leila Al Mousbahi, uses fake travel agencies to organise groups of illegal immigrants traveling to Istanbul or Belgrade. In Sarajevo their contact point is Ali Al Mousbahi, and in Belgium Ali's brother Ferid. This Tunisian connection is described as the most dangerous in its decisiveness to defend its monopoly to transfer illegal immigrants originating from Maghreb countries (Tunisia, Algeria, Morocco).

Članak u originalu kako je objavljen u "Večernjem listu" preuzet sa hrvatskog internet portala http://www.ganganet.net/pregledtiska/domaci_tisak.asp: 

VEČERNJI LIST

PREDSTAVLJAJUĆI SE KAO POSREDNIK, "VEČERNJAKOV" REPORTER U SARAJEVU UPAO U SVJETSKI LANAC KRIJUMČARENJA LJUDI (1)

Arape u Njemačku švercaju za 3000 dolara, a u Italiju za 2500
Sarajevo, 22.veljače,01. godine - Tko ikad bilo kojim poslom stigne na sarajevski autobusni kolodvor, neka odmah krene svojim putem. Jer, samo malo zastajkivanja i "zjakanja" po ljudima može mu samo priskrbiti nevolje. A one ponajprije dolaze u obliku svodnika (ma koliko bila neprimjerena, to je ipak prava riječ!) za moguće imigrante. Meni je prišao mladi Albanac, rodom iz Gostivara, nudeći krivotvorenu telefonsku karticu za 4 DEM, raspitujući se kamo putujem i nabacujući mi imena europskih država. Na moj odgovor kako ustvari ne putujem, nego putovanja u Europu organiziram za druge ljude iz arapskih zemalja, te na prošaptanu molbu kako bi bilo dobro susresti se s njegovim šefom, Albanac se počeo zadovoljno smješkati. Njušeći dobru ponudu, nazvao je šefa koji se na kolodvoru pojavio za pet minuta. Tako je Tunišanin Mohamad Shafik postao moj prvi čovjek za kontakt s ljudima u jednom od najvećih svjetskih ilegalnih biznisa, za šverc s ljudima!
Na spomen desetak tisuća zainteresiranih s Bliskog istoka za imigraciju u Europu, koje bih, predstavljajući se kao posrednik, mogao prebaciti i zato tražim kontakt baš s tuniskom organizacijom u Sarajevu, Mohamad Shafik odmah je pokrenuo cijelu mašineriju. Istog sam trena shvatio kako u ovom poslu svi akteri djeluju vrlo brzo jer je konkurencija velika i zahvaljivao sam Bogu što moji "partneri" nisu imali vremena za detaljnu provjeru moga identiteta.

Shafik je mobitelom nazvao "kuma" tuniske mafije, glavnog za ilegalce, i bez sumnje najjačeg i najopasnijeg u tome poslu, Ali Al Mousbahija, koji je trenutačno u Francuskoj. Posao koji sam ponudio mora odobriti šef osobno, iako je u svojoj odsutnosti iz Sarajeva za posao zadužio nećaka, sestrina sina, Mohamada Tahira.

Ali Al Mousbahi bio je zadovoljan brojem ljudi koje namjeravam prebaciti i Mohamad Shafik mi je ponudio cijenu: za transport u Italiju 2500 dolara po glavi, za Njemačku 3000 dolara, a meni kao posredniku 500 dolara po glavi! Kao pravi biznismen, ponudio je i ostale usluge kojima se tuniska mafija bavi u BiH: šverc drogom, prebacivanje ukradenih automobila, krivotvorenje novca i prodaja oružja.
- Evo, baš idem na aerodrom po desetak novih. Uskoro stižu, možeš sa mnom vidjeti kako ide posao. Sve pošteno odradimo, a jamčimo da 98 posto uspije - ponudio je Shafik.
Nisam ga mogao odbiti kako ne bih bio sumnjiv. U nedoumici sam što učiniti s fotoparatom, diktafonom i iskaznicom "Večernjeg lista". Nadajući se da me zbog zaokupljenosti poslom neće pretražiti na nekom zabačenom mjestu, sjeo sam sa Shafikom u auto i krenuo u zračnu luku.

U naselju Dobrinja kod supermarketa "Intex", Mohamad Shafik naglo je zaustavio automobil vidjevši na ulici tučnjavu. Zaprepašteno sam promatrao prolaznike koji se nisu obazirali na incident, nego su pognuli glave i ubrzali korak. Prema njihovim reakcijama, shvatio sam kako je to uobičajena scena na sarajevskim ulicama. Shafik je bio naoružan pištoljem i dok je prilazio Alžircu i Jordancu koji su mlatili dvojicu Alžiraca strepio sam kako će mi reportaža propasti. No, Shafik je doviknuo: - Neka, tako vam i treba! Ubijte ih! Nitko ne vara u poslu, pa nećete ni vi. Nakon što se bivši švercer drogom, zbog čega je odsjedio u tuniskom zatvoru, izvikao, sjeo je u automobil i objasnio: - Ta su dvojica Alžiraca, Salah i Taufiq, smeće. Htjeli su na Zapad preko Iranca Ismaila, a taj je još gori. Prevario ih je i uzeo im novac. E, sad kad su zaglavili u Sarajevu našli su šestoricu ilegalaca koji su putovali preko Hazima, te im uzeli novac koji su zapili i prokockali. Hazim ne oprašta i poslao je svoje ljude da im pokažu kako ovdje nitko ne solira. Ali, i Hazem je smeće. Jedino mi radimo pošteno.
Mohamed Shafik i nesvjesno mi je tako otkrio način rada krijumčara ljudi organiziranih u mafijaške grupe s punom kontrolom područja na kojem djeluju. Tuniska veza, kojoj i Shafik pripada, pod kontrolom je bivšeg tuniskog policajca Ali Al Mousbahija. Al Mousbahi je uhićen u pokušaju krijumčarenja droge, zbog čega je bio u zatvoru, a nakon toga je došao u Sarajevo i u početku radio za izvjesnog Ademija, Albanca koji mu je po osobi plaćao 30 DEM. No, brzo se osamostalio i organizirao vlastiti lanac suradnika. Prvi mu je suradnik Munir Al Safaksi, također Tunišanin, koji živi u Istambulu i ondje ima kuću za prihvat ilegalnih imigranata koji čekaju zrakoplov za Sarajevo. Al Safaksi je predstavnik stranke islamske obnove, koja je zabranjena u Tunisu i čiji je vođa Rashid Al Ganushi, pa Munir koristi puteve ilegalnih imigranata za infiltraciju ekstremista, najčešće u Francusku. Tuniska veza organizirana je kao obiteljski posao. Alijeva sestra, Leila al Mousbahi, preko lažnih turističkih agencija organizira grupe ilegalnih imigranata koji odlaze u Istambul ili Beograd (nešto rjeđe). U Sarajevu ih prihvaća Ali Al Housbahi, a u Belgiji imigrante dočekuje Alijev brat Ferid. Ta je tuniska veza najopasnija u odlučnosti da brani monopol na prebacivanje ilegalnih imigranata, koji dolaze iz zemalja Magreba (Tunis, Alžir, Maroko). Tunišanin Hazem, kojeg spominje Shafik, radio je za Al Mousbahija, ali se htio odvojiti i preuzeti dio kolača iz Magreba. Posvađao se s Alijem, odvojio i osnovao svoju grupu koja ima dvadesetak Tunišana i Alžiraca s podebljim dosjeima u svojim zemljama. Alijev odgovor na tu izdajničku konkurenciju bio je brz i brutalan. Poslao je dvojicu snagatora koji su Hazema pretukli usred dana na ulici u Travniku i oteli mu automobil. Hazem je obavijestio policiju koja na sve to nije reagirala, a Hazemu je stigla poruka s prijetnjom da će mu ubiti trudnu suprugu. Očito je da Ali Al Mousbahi, koji je na švercu ljudi dosad zaradio pet milijuna dolara, ne dopušta da mu bilo tko kvari posao. Stoga sam, predstavljajući se kao posrednik, pohvalio dobar glas Al Mousbahijeve grupe, nadajući se kako će me lakše prihvatiti, što se i obistinilo. Tijekom vožnje do zračne luke mučio me sadržaj moje torbe, a malo me tješila brzina kojom me Mohamed Shafik prihvatio kao mogućeg suradnika. On ništa nije krio, a ja sam ipak uspio snimiti nekoliko prizora dok je on bio zauzet prihvatom desetak Tunišana u zračnoj luci. Smjestivši ih u taksije, uputio je kolonu do kuće u Boće potoku. U velikoj katnici već je bilo smješteno pedesetak ilegalaca i na ulazu me zapuhnuo smrad neopranih tijela i raznih otpadaka nagomilanih u kuhinji uz gomilu neopranog posuđa. Shafik je objasnio ljudima da se kuća noćas prazni i da se kreće dalje, te da budu spremni. U tom trenutku netko je pozvonio na ulaznim vratima, najbliži ih je otvorio, a unutra su upala dva Arapina naoružana "škorpionima" vičući da Hazemu vrate dvanaestoricu otetih imigranata. Dok sam se zavlačio iza nekog naslonjača, Shafik je smirio uzbunu:
- Koji su to? Koji? Samo recite imena! Jedan od naoružanih izvadio je popis i čitao naglas. Shafik je zamolio prozvane da krenu s tom dvojicom i ispričao se zbog zabune. Prozvani su pokupili svoje stvari i poput ovaca slijedili naoružanu dvojicu, a Shafik je bjesnio: - Budale poput ovih stvaraju gužvu. Zaboga, zar ne mogu zapamtiti na čije ime putuju? Ljutio se na ilegalne imigrante zbog kojih je moglo doći do obračuna. Vidjevši moje blijedo lice nakon odlaska Hazimovih ljudi, Shafik se pomalo sumnjičavo nasmiješio, ali posao je išao dalje i odmah je mobitelom dogovorio da se izvjesni Brane obavijesti kako grupa taksijima navečer kreće prema Mostaru. Kao veza između Shafika i Brane služili su Bošnjaci koji znaju arapski. Dogovorio sam se sa Shafikom da se nakon toga nađemo u hotelu "Sinovi Drine" gdje ću upoznati Momhamada Tahira, nećaka mafijaškog kuma Al Mousbahija. Izlazeći navečer iz hotela razmišljao sam hoću li ponijeti diktafon ili ne. Odluka je ne.

Imigrantima ukrali 1000 putovnica
Iako Mohamad Shafik tvrdi kako tuniska veza radi pošteno, ne znam kako bi objasnili krađu približno 1000 putovnica od tuniskih ilegalnih imigranata, koje je Al Mousbahi preprodao. U Tunisu je na snazi zakon prema kojem ako netko izgubi putovnicu, ili mu je netko ukrade, nikad više ne može dobiti drugu i jasno je da putovnica vrijedi više nego zlato. Bošnjaci su brzo shvatili tuniski problem s putovnicama, što potvrđuje i priča o tome kako je Ali Al Mousbahi zakasnio platiti najamninu vlasnici kuće u Buća potoku gdje drži imigrante. Vlasnica je sa sinovima jednostavno ušla u kuću, uzela stotinjak putovnica koje je ondje našla i prodavala ih ilegalnim imigrantima.

Tuniski kum ima tri kuće u Hrvatskoj
Ali Al Mousbahija, mafijaškog kuma u krijumčarenju ljudi, traži i tuniska obavještajna služba, ali bosanske vlasti dosad nisu na to reagirale. On je dovoljno moćan u Tunisu da prijeti svakome tko bi organizirao posao mimo njegove sestre Leile, a jak je i u BiH gdje je na njegovom platnom popisu impresivan broj službenika raznih ministarstava, te MUP-a Federacije i Republike Srpske. Kako novac ne poznaje granice, i s Hrvatske su strane mnoga imena na tom popisu, od policajaca i carinika do taksista i fiktivnih vlasnika Al Mousbahijevih kuća u okolici Varaždina, Čakovca i Makarske.

Kum se u Sloveniji zove Jan Krizstan
Ni Slovenija nije pošteđena Al Mousbahijevih poslova, a slovenski MUP morao bi provjeriti putovnicu BA 331574, na ime Jan Krizstan, izdane u Ljubljani 3. svibnja 1994. godine, koju je potpisao izvjesni Kozić (ili Kočiš), te osobne iskaznice na isto ime. Naime, Jan Krizstan ustvari je Ali Al Mousbahi, a putovnica je ili lažna ili ukradeni original i u Sarajevu takva stoji 1500 DEM. U krugovima u kojima se kreće Al Mousbahi lažne su putovnice obvezne kao i oružje.

Pripadnik Misije UN-a u BiH iz Gane liječi se od zarazne malarije (12/09/2001)

Avaz, 12/09/2001. Pripadnik UN-a je stigao u BiH pet dana prije nego što je hospitaliziran, a prije toga je boravio u hotelu u Sarajevu. Inače, pati od hronične malarije i prije dva mjeseca je imao zdravstvene probleme, a uz navedeno pati i od gljivičnih bolesti.
BiH je od 1992. godine insistirala na tome da međunarodne organizacije prijave sve oboljele od zaraznih bolesti i kliconoše. Međutim, međunarodne organizacije su to odbile, govoreći da nisu dužne to učiniti - dr. Zlatko Puvačić, glavni epidemiolog Zavoda za javno zdravstvo FBiH.

Pregovori sa MMF za novi kreditni aranžman (2001.)/ Negotiations with the IMF for the new credit arrangement (2001)

Zapravo je i PDV uveden kao uslov za kreditni aranžman sa MMF-om. Pročitajte više u članku iz Avaza od 12/09/2001., gdje se kao glavni uslovi za novi kreditni aranžman navode: reforma poreznog sistema i uvođenje PDV-a, reorganizacija Porezne uprave, uvođenje poreza na dohodak, usvajanje budžeta za 2002. i PRIVATIZACIJA BANAKA do kraja 2001. godine. Od privaizacije banaka očekivani prihodi su iznosili 20 miliona KM. Budžet Federacije za 2002. je povećan na milijardu i 140 miliona KM i on je bio pokriven sa 989 miliona. Preostalih 139 miliona se planiralo namiriti donacijama i kreditima. / The VAT (Value Added Tax) in Bosnia and Herzegovina was introduced as the condition for the loan agreement with the IMF. The article below (Dnevni Avaz, 12/09/2001) is listing as the main preconditions for the IMF  loan agreement: tax system reform and introduction of the VAT,  reorganization of the Tax Administration, introduction of the income tax, adoption of the budget for 2002, as well as the BANK PRIVATIZATION by the end of 2001. The expected income from the bank privatization was ca 20 million BAM.  The Federation Budget for 2002 was increased to one billion and 140 million BAM and it was covered with 989 million. It was expected to obtain the additional 139 million BAM from donations and loans.

Land Registry Certificate for PRETIS listing all mortgages and bank loans by 28/10/2009

Kako se zadužuje državna imovina i kako padaju giganti pogledajte na primjeru PRETIS-a. U prilogu je prepis posjedovnog lista i zemljišnoknjižni izvadak za Pretis d.d. Vogošća na kojem se mogu vidjeti svi krediti (iznosi, svrha i banke) koji su uzimani na hipoteku do 28/10/2009. U isto vrijeme, PRETIS nije redovno isplaćivao lične dohotke radnicima, a za uvezivanje staža (malobrojnim) radnicima je dobivao pomoć od vlada FBiH i KS. Zaduživanja su izlistana u teretnom listu C.

UNDP Rejects False Accusations About Surplus Salw And Ammunition Stock Destruction (28/04/2010)

Zanimljivo je da situacija u Pretisu i malverzacije o kojima se uveliko pisalo u medijima nisu omele UNDP u BiH da zaključi ugovor sa Pretisom, nego je naprotiv UNDP uputio otvoreno pismo javnosti i medijima pozitivno prikazujući cijeli proces uništavanja viška naoružanja i municije u okviru svog projekta kontrole naoružanja u BiH ( 28/04/2010).

28/04/2010 Following the public allegations on the abuse of the role of the United Nations Development Programme (UNDP BIH) in the surplus weapons and ammunication destruction process, UNDP decided to send an open letter to all the media to clarify all the procedures taken within the Arms Control Project in BiH.

UNDP Rejects False Accusations About Surplus Salw And Ammunition Stock Destruction

28/04/2010 - Following several false accusations and the incorrect and misleading information on the alleged abuse of the role of the United Nations Development Programme (UNDP BIH) in the surplus weapons and ammunication destruction process, which were carried by some media outlets in BIH, and after UNDP asked Ms. Majkic to explain her groundless accusations, UNDP decided to send an open letter to all the media to clarify all the procedures taken within the Arms Control Project in BiH.

The United Nations Development Programme (UNDP) launched in 2003 the Small Arms Project for Bosnia and Herzegovina to assist BiH authorities at all levels in reducing the immediate threat posed to human life by SALW. In 2005, the Project was endorsed by the Council of Ministers of BIH, and later reviewed and endorsed one more time on December 3, 2008.

The Project activities are taken within three Project components: Development of Institutional Capacity for SALW Control; SALW and Weapon Systems Destruction; and Ammunition Demilitarization.

Within the Development of Institutional Capacity Component, activities are taken toward enhancing the SALW and ammunition control and management expertise and practical knowledge of institutions. UNDP supports the Coordination Board and the relevant institutions helping them prepare for taking over and performing the arms control functions in the future. Moreover, UNDP provides support through the Project to all relevant institutions in harmonizing the legislation with the EU directives and regulations for civilian possession of firearms, as well as the EU Code of Conduct on exports and imports of arms, military equipment and dual-use items.

Furthermore, UNDP provided support to the former entity Defense Ministries and the Defense Ministry of BIH in building capacity for the destruction of small-caliber ammunition and arms. In this regard, in 2005-2006, over 86,000 pieces of SALW from military stocks were destroyed in cooperation with the Defense Ministry of Republika Srpska and the Defense Ministry of the Federation of BIH. The small arms owned by the RS Defense Ministry were smelted at the Banja Luka Jelsingrad Steel Mill, and the small arms owned by the Defense Ministry of the Federation of BIH were smelted at the Zenica Steel Works. In 2006, with UK Government support, UNDP procured and installed a rotary kiln burner for small caliber ammunition, less than 14.7 mm in caliber, at the Doboj Military Workshop. The value of the environmental protection machine, manufactured in accordance with the EU standards, was US$ 400,000.

Together with all relevant institutions, and BIH Defense Ministry in particular, UNDP coordinated its activities toward improving potential defense and industrial capacities necessary for the destruction of ammunition. UNDP chose industrial demilitarization of ammunition, instead of destruction of ammunition by open detonation, primarily for the protection of people and environment, and encouragement of local economies.

In view of the amounts and surpluses of unstable ammunition, international institutions and ministries in BiH jointly proposed that the ammunition destruction capacities should be expanded, and new sites were selected in conformity with a specialized assessment: TROM Doboj, Pretis, Vitezit and Binas.

With the European Union support in the amount of EUR 2,7 million, UNDP procured sophisticated equipment for the destruction of ammunition of different calibers, and personal protective equipment for the workers who were trained in UK.

In addition to the agreed 3,000 tons, under the contract signed with Pretis, UNDP has so far destroyed 1,300 tons of ammunition, and over 3,600 tons of ammunition have been destroyed at TROM Doboj. Accordingly, UNDP and the Defense Ministry of BIH have signed a Memorandum of Understanding which regulates details of transportation, loading, unloading and manipulation of ammunition from storage sites to Pretis and TROM Doboj.

In the end, we want to emphasize that control and supervision over the destruction of ammunition and arms, which is the subject of the contract between UNDP and Pretis, were done by a combined team of UNDP, EUFOR, OSCE and NATO representatives. Moreover, the Ministry of Foreign Trade and Economic Relations carries out quarterly inspections at the Pretis, under the Law on the Manufacture of Firearms and Military Equipment. The inspection teams supervise the ammunition destruction and storage, as well as secondary materials.

Kako su otjerani Nijemci iz vogošćanskog "Pretisa": SDA stopirala milionske strane investicije! (Avaz, 05/08/2012.)

"Kako su ministri iz kriminalizirane SDA u Vladi FBiH planski uništavali i spriječavali ulazak stranih investicija na bh. tržište govori i podatak da je vogošćanskom "Pretisu" na dan pregovora sa njemačkim partnerom "JOST Werkerom" koji je bio spreman uložiti desetine miliona eura, isključena struja, te blokirani svi žiro računi."


Kako su otjerani Nijemci iz vogošćanskog "Pretisa": SDA stopirala milionske strane investicije!
Na dan pregovora s Nijemcima o velikim ulaganjima u namjensku industriju "Pretisu" isključena struja 

Autor M. AŠČIĆ | Objavljeno 05.08.2012. u 06:07 
"Pretis": Radnici bez plaća, novih ulaganja ni na vidiku 
Kako su ministri iz kriminalizirane SDA u Vladi FBiH planski uništavali i spriječavali ulazak stranih investicija na bh. tržište govori i podatak da je vogošćanskom "Pretisu" na dan pregovora sa njemačkim partnerom "JOST Werkerom" koji je bio spreman uložiti desetine miliona eura, isključena struja, te blokirani svi žiro računi.

Tražili sastanak

No, nekoliko dana prije sastanka 22. marta 2011. godine, bivša Uprava "Pretisa" tražila je sastanak sa resornim ministrom energije, rudarstva i industrije Erdalom Trhuljom kako bi ga obavijestili o dolasku ino partnera u BiH, te značaju ove kompanije za namjensku industriju naše zemlje. 

Izvor blizak bivšoj Upravi "Pretisa" kaže za "Avaz" da su pregovori sa Nijemcima trajali puna četiri mjeseca, u koje je bila uključena i Ambasada Njemačke u BiH.

- Sve se skoro dogovorilo. Nijemci su prihvatili našu ponudu i saradnju. Ostalo je još da se vide mogućnosti naše firme i da potpišemo ugovor. No, odjednom je je stigao poziv da je "Pretisu" isključena struja. Taj dan smo bili na sastanku u Ambasadi Njemačke u BiH. To je SDA predvođena ministrom Trhuljom planski uradilla kako bi spriječili dolazak Nijemaca u "Pretis". Izgubili smo ugovore vrijedne stotine miliona maraka - kaže naš izvor.

Sve otkazano

On tvrdi da je slično desilo i sa gigantima vojne industrije, španskom firmom "EXPAL" i francuskom "NEXTER".

- Svjesno su minirali te ponude, čak ih nisu htjeli ni razmatrati. Francuzi su već bili ponudili dva miliona dolara, a obećali uložiti preko sto miliona. Sve je to SDA stopirala zarad nekih svojih ličnih interesa. Nijemci su odmah otkazali svaki vid saradnje - kaže on.

SDA želi graditi hotel

- Prema nekim informacija, čelni ljudi vrha SDA namjeravaju totalno ugasiti proizvodnju u "Pretisu", što je najbolji primjer stopiranjem stranih investicija. Na taj način, oni žele na lokaciji "Pretisa" graditi hotele, golf terene. Njih namjenska industrija ne zanima. Ta lokacija im je idealna za hotele - kaže naš sagovornik.