Helmut Moritz (President of IHL) 1998-2006

Helmut Moritz helmut.moritz@tugraz.at

Vita: Born 1 November 1933 in Graz (Austria); 1951 -- 1956 study of geodesy, Graz University of Technology (TUG); 1959 Dr.techn. (TUG); main research topics: physical geodesy, gravitational field, inverse problems in geodesy and geophysics; since 1955 various positions at TUG, Geodetic Service of Austria, Ohio State University, Technical University Hannover, and Wuhan University; 1964 -- 1971 Professor of Physical Geodesy at Technical University Berlin; 1971 Professor of Geodesy, TUG; 2002 Emeritus. Graz, March 2007.	Honorary Doctorates: Dr.-Ing.h.c., Technische Universität München, 1981; D.Sc.h.c., The Ohio State University, 1992; Dr.h.c., University of Geodesy and Cartography, Moscow, 1994. Member of the Austrian Academy of Sciences and of 10 foreign Academies.	International Activities: 1979 -- 1983: President of the International Association of Geodesy; 1991 -- 1995: President of the International Union of Geodesy and Geophysics; 1998 -- 2002: Director General of the Inter-University Center Dubrovnik; 1998 -- 2006: President of the International League of Humanists.
230 publications. 7 books, among them (with W. A. Heiskanen) Physical Geodesy, W.H. Freeman, San Francisco, 1967 (translated into Chinese, Serbian, Spanish  and Turkish); Advanced Physical Geodesy, Herbert Wichmann Verlag, Karlsruhe, 1980 (translated into Chinese and Russion), 2nd ed. 1989; (with B. Hofmann-Wellenhof) Geometry, Relativity, Geodesy, Herbert Wichmann Verlag, Karlsruhe, 1993; Science, Mind and the Universe: An Introduction to Natural Philosophy, Herbert Wichmann Verlag, Heidelberg, 1995 (translated into Croatian); (with B. Hofmann-Wellenhof) Physical Geodesy, Springer-Verlag, Wien-New York, 2nd ed., 2005 (translated into Japanese).

Deutscher Lebenslauf (Leibniz-Sozietät).

Back to main page.

http://www.helmut-moritz.at/SciencePage/cv.html

Internacionalna liga humanista: Stari skandal na naplati (Aljazeera Balkans, 23. novembar 2016.)

Internacionalna liga humanista: Stari skandal na naplati

Da li su pare građana Budve, poreskih obveznika, koje je Liga humanista uzela od općtine, dijelom otišle i za novčane nagrade Đukanoviću i Maroviću?

Piše:

Veseljko Koprivica

Svetozar Marović osuđen je u septembru na tri godine i deset mjeseci zatvora zbog korupcijeEPA

Kancelarija Internacionalne lige humanista (ILH) u Budvi, ogranak istoimene nevladine organizacije iz Sarajeva, prinudno je iz budžeta budvanske opštine prošlonedjeljnog petka naplatila 82.188 eura. Budvanska Liga humanista finansirana je iz budvanskog budžeta, kako je kazao njen direktor i ovlašćeni zastupnik Slavko Dašić iz Petrovca, deset godina sve do 2009. godine. Međutim, uoči smjene vlasti u Budvi Dašić je uspio da naplati osmogodišnji dug.

Skidanju novca sa računa Opštine Budva javnosti je u utorak otkrio Đorđe Vujović, šef budvanske Nove srpske demokratije. On je odbornicima lokalnog parlamenta pokazao dokument u kojem piše da je preko javnog izvršitelja naplaćeno dugovanje staro osam godina.

Pošto je 2007. godine Internacionalna liga humanista iz Sarajeva dodijelila nagrade za humanost tadašnjem, a i aktuelnom, lideru vladajuće Demokratske partije socijalista Milu Đukanoviću i njenom potpredsjedniku Svetozaru Maroviću, Vujović se zapitao: "Da li su pare građana Budve, poreskih obveznika, koje je Liga humanista uzela od opštine, dijelom otišle i za novčane nagrade pomenutih laureata?"

'Uvreda žrtvama rata'

To će zasigurno uskoro otkriti nova vlast u Budvi, koja je naslijedila Đukanovićev DPS nakon izbora 16. oktobra.

Upućeni u tadašnja dešavanja pretpostavljaju da je taj novac otišao za troškove organizovanja svečanog uručivanja nagrada u Budvi. Nikad nije objavljeno koliki je bio novčani iznos nagrada, ali nagađalo se da je bio simboličan.

Internacionalna liga humanista ovjenčala je Đukanovića i Marovića kao mirotvorce. Marovića priznanjem Prvi počasni ambasador mira za zemlje jugoistočne Evrope, a Đukanovića Zlatnom poveljom mira sa plaketom i zlatnom značkom.

Dodjeljivanje tih zvučnih nagrada izazvalo je protivljenje ne samo u Crnoj Gori nego i u Bosni i Hercegovini.  

Sredinom maja 2007. godine grupa crnogorskih javnih ličnosti uputila je pismo tadašnjem predsjedniku Češke Vaclavu Havelu, kome je te godine ILH dodijelio nagradu za humanizam i trebala mu je biti uručena u Budvi 28. maja te godine, kad Đukanoviću i Maroviću.

"Dodjeljivanje nagrada za mir i humanizam Đukanoviću i Maroviću predstavlja uvredu žrtvama rata, jer su oni od 1990. do 1997. godine slijedili politiku Slobodana Miloševića, čiji su rezultati zločini i stotine hiljada mrtvih i izbjeglih na prostoru bivše SFRJ", navedeno je u tom pismu, uz apel da se Havel distancira "od dobitnika koji nagradu ne zaslužuju". 

Reagovala je i Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja žena žrtava rata u BiH i ranija dobitnica priznanja ILH-a. Hasečić se odrekla nagrade, uz pismo javnosti u kojem je napisala i ovo: "Đukanović i Marović su bili najodaniji i najvjerniji saradnici Slobodana Miloševića i njegove ratne politike… MUP Crne Gore, koji je bio pod ingerencijom tadašnjeg predsjednika Vlade Đukanovića, je protivno svim međunarodnim konvencijama hapsio izbjegle Bošnjake i izručivao ih Karadžiću na nož, a da do dan-danas niko nije odgovarao."

Ostavke zbog 'prljavih rabota'

Razočaran odlukom da nagradi Đukanovića i Marovića, sarajevski univerzitetski profesor Zdravko Grebo vratio je nagradu koju mu je tri godine ranije dodijelio ILH. Iz istih razloga ILH je napustio i univerzitetski profesor iz Podgorice Milan Popović.

I Sonja Stiegelbauer, predsjednica ILH-a, podnijela je ostavku dva dana prije uručivanja nagrada, uz objašnjenje da ona nije bila ni uključena u tu prljavu rabotu, te da nije ni dala glas da Internacionalna liga humanista nagradi Đukanovića i Marovića.

Priznanja Internacionalne lige humanista dodijeljena Bakiri Hasečić i Zdravku Grebu ostavljene su ispred ulaza zgrade Predsjedništva Crne Gore, pa su oni koji su u nju ulazili i iz nje izlazili morali da ih zaobilaze.

Protestvovali su i pripadnici bošnjačke dijaspore i čitaoci portala bošnjaci.net iz Amerike, Kanade i Evrope. Saopštili su da su "razočarani i poniženi", naglašavajući da je režim Mila Đukanovića "u periodu 1992-1995. godine sa Miloševićevom Srbijom vodio genocidnu agresiju na BiH i Bošnjake".

Podsjetili su da pred crnogorskim pravosudnim organima nije osuđen nijedan nalogodavac niti izvršilac "ratnih zločina počinjenih nad Bošnjacima Crne Gore, i posebno bošnjačkim izbjeglicama iz BiH koji su uhapšeni i deportovani na nož Radovanu Karadžiću".

Protesti nisu bili uzaludni. U Budvu na svečano uručivanje nagrada nisu došli Vaclav Havel, niti bivši predsjednici Makedonije i Slovenije Kiro Gligorov i Milan Kučan. Ceremoniju su ignorisali predstavnici diplomatskog kora i brojni najavljeni gosti iz regiona, a dolazak je otkazala i predsjednica ILH-a Sonja Stiegelbauer.

'Humanista' u zatvoru

Đukanović je grupu crnogorskih univerzitetskih profesora, novinara i NVO aktivista koji su se usprotivili dodjeljivanju pomenutih priznanja njemu i Svetozaru Maroviću, koji se nalazi u spuškom zatvoru, nazvao "sramotni ljudi", ali pokazalo se da je Međunarodna konferencija održana u Budvi bila još jedan pokušaj da se prekreči nedavna prošlost Crne Gore i uloga njenih čelnika iz ratnih devedesetih.

Bivši visoki funkcioner vladajućeg DPS-a i nekadašnji predsjednik Državne zajednice Srbije i Crne Gore Svetozar Marović osuđen je u septembru na tri godine i deset mjeseci zatvora zbog korupcije. Zbog milionskih prevara on će morati i da plati 1,1 milion eura odštete, a u humanitrne svrhe da uplati 100.000 eura. 

Njemu je ova kazna izrečena nakon što je priznao da je koristio politička ovlašćenja za kupovinu terena u Budvi i nagodio se sa Tužilaštvom. Marović je uhapšen u decembru prošle godine po nalogu crnogorskog tužilaštva. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

TAGOVI: 

Reagiranja (Arhiva Dani 199) Internacionalna liga humanista (30.03.2001)

https://www.bhdani.ba/portal/arhiva-67-281/199/reagiranja.shtml

Humanista koji je pogriješio Prije godinu dana, nazvala me mlada žena koju sam poznavala, i pitala da li se možemo vidjeti. Odgovorila sam potvrdno. Ferida je izgledala loše, bila je blijeda i nervozna, i očigledno joj je bilo neugodno. Duboko je uzdahnula, a suze su joj pošle na oči. Tada sam čula njenu dugu i potresnu priču. Više od godinu i po radila je za čovjeka koji je neprestano uznemiravao svojim seksualnim ponudama. On je bio dovoljno star da joj bude otac, oženjen, čovjek sa porodicom. Bio je to mali ured u kojem je bilo i drugih žena, uključujući pravnicu i sekretaricu, koje je također uznemiravao svojim ponudama. Sekretarici se to zgadilo i napustila je posao. Nije joj bilo teško naći novi. Pravnica je bila samohrana majka tinejdžerke i bojala se ostati bez posla. Bila je sve više zabrinuta. Njena plata je smanjena, ali je nastavila da mu se odupire. Feridi je bilo drago što je uspjela pronaći posao. Plata je bila relativno dobra i bio je to posao za koji je mislila da će biti izazovan i zanimljiv. Radila je različite stvari, uključujući usmeno i pismeno prevođenje te istraživanje. U jesen 1999. godine, Međunarodna liga humanista me zamolila da prisustvujem konferenciji u Dubrovniku na temu "Zaštita djece od zlostavljanja i nasilja". Generalni sekretar me zamolio da predsjedavam komitetom za zaštitu djece. Pošto sam dva puta odbila, poslije nekih pregovora pristala sam da predsjedavam pod uvjetom da zaista bude organizovan tako da se bori protiv nasilja u domaćinstvu ili u porodici. Poslije konferencije, počela sam istraživanja. Počela sam se sastajati sa gosp. Šurlanom, generalnim sekretarom, i malom grupom koju smo oboje izabrali. Ferida je bila prevodilac za vrijeme ovih sastanaka, koji su obuhvatali razne teme, i dobro je radila. Poslije jednog od ovih sastanaka, ona me nazvala. Pitala sam je kome je pričala o toj situaciji. Rekla je da nije ni s kim osim sa kolegicama u uredu. Tražila sam, uz njenu saglasnost, da tu priču ponovi pred mojom prijateljicom koja je Bosanka i advokat. Njihov sastanak je prošao dobro. Moja prijateljica također ima kćerku, tako da su se dvije žene odlično razumjele. Moja prijateljica je predložila da Ferida i kolegica iz njenog ureda napišu zajedničko pismo a da će ona predati pismo gospodinu Šurlanu. Da skratim, dovoljno je reći da je pravnica otpuštena, a Ferida je sama napustila posao. Sljedećih nekoliko mjeseci nisu bili jednostavni ni za jednu od njih dvije, ali nijedna se nije požalila što je napustila posao. "Ja ne bih mogla ostati u MLH-u više ni dana. Bila sam fizički mučena svaki dan (tako sam se osjećala). Sad se osjećam mnogo bolje", napisala mi je Ferida. Kad sam se srela s njom, jedva sam mogla povjerovati promjenu u njenom izgledu. Stajala je uspravno i gledala me ravno u oči. Uvidjela sam da iako nije bila stvarno fizički zlostavljana, izgleda kao da jeste. Razgovarala sam sa Srđanom Dizdarevićem, advokatom za ljudska prava u to vrijeme. U aprilu se u Danima pojavio članak. Kada su ga pitali o tome, Šurlan je sve protumačio kao novinarski eksces. Pisala sam i akademiku Ivanu Supeku, jednom od osnivača MLH-a od prije 25 godina, i doktoru Helmutu Moritzu, profesoru na Univerzitetu u Grazu, koji je trenutno i predsjednik MLH-a. Oni su me bezrezervno podržali. Obojica su situaciju uzeli krajnje ozbiljno i iskazali ozbiljnu zabrinutost što se neko takvog moralnog kalibra predstavlja kao "humanista" jer to ima štetan utjecaj na instituciju koja ima najviše ideale. Stalni komitet Međunarodne lige humanista je sada dobio i razmotrio sve neophodne informacije i zatražio od gospodina Šurlana da podnese ostavku. Gospodin Šurlan je bez sumnje učinio sve da od domaćih pristalica sagradi zid podrške oko sebe, ali ja mislim da ga to neće spasiti. Vrijeme kad se prema ženama moglo ponašati na takav način, prošlo je. Uprkos velikim zaslugama i dostignućima Međunarodne lige humanista, i uzimajući u obzir teške i vjerodostojne optužbe za seksualno uznemiravanje, koje su nanijele veliku štetu reputaciji Međunarodne lige humanista, Stalni komitet Međunarodne lige humanista odlučio je da traži od prof. Zdravka Šurlana da podnese ostavku na mjesto generalnog sekretara Međunarodne lige humanista. Ovo znači da prof. Šurlan više nije ovlašten da predstavlja Stalni komitet ili predsjednika Međunarodne lige humanista i da ne može sazivati Generalni kongres ili generalne konferencije Međunarodne lige humanista.

Peggy Barry

DIREKTNA PODRŠKA PROMOTORIMA GENOCIDA OD INTERNACIONALNE LIGE HUMANISTA Zijad Bećirević (Voice of Diaspora, 23.09.2012.)

http://www.orbus.be/becirevicz/aktua3470.htm

DIREKTNA PODRŠKA PROMOTORIMA GENOCIDA
OD INTERNACIONALNE LIGE HUMANISTA
Zijad Bećirević

---

Internacionalna liga humanista (ILH) je prije desetak dana dodijelila posebna priznanja jednom broju bh opština i njihovih čelnih ljudi za posebne rezultate u razvoju lokalne samouprave . Svjesno ili nesmotreno neke od nagrada došle su u ruke i sredine koje ne samo da ne zaslužuju nagradu, već izazivaju gnušanje, bojkot i sankcionisanje od svih nas i čitava miroljubiva svijeta. U entitetu Rs to je prije svega Prijedor i njegov gradonačelnik Marko Pavić, koji otvoreno štiti i podržava počinioce genocida, a ignoriše i osporava prava prijedorskih žrtava. ILH je zavedena ili je zalutala, izgubila se u poratnoj agoniji Bosne, pa u nekim slučajevima ne odvaja dobro i zlo, ne razlikuje žrtvu i zločinca.

Internacionalna liga humanista (ILH) je nezavisna međunarodna asocijacija humanista -pojedinaca sa svih kontinenata, uglednih znanstvenika, kulturnih i javnih djelatnika, vjerskih dostojanstvenika, te drugih mirotvoraca koji svojim radom i djelovanjem grade mir, povjerenje i demokraciju. ILH je utemeljena 1976 u Filadelfiji (SAD) a prošle godine slavila je 35 godina rada i postojanja, kada je i u Sarajevu obilježena 13- godišnjica ILH Bosne i Hercegovine. Predsjednik ILH BiH je dr. Elizabeth Rehn, zamjenik predsjednika prof. dr. Josip Vrbošić, počasni predsjednik g. Stjepan Mesić, a generalni sekretar prof. Zdravko Šurlan.

Za izuzetne rezultate u radu i razvoju lokalne samouprave, u skladu s Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, Vijeće ILH dodijelilo je 14. Septembra u Sarajevu Zlatnu plaketu sa značkom „ Lider lokalne zajednice decenije “ osmorici načelnika i dvojici gradonačelnika iz oba entiteta BiH. Priznanja su dobili načelnici opština: Laktaši - Milovan Topalović, Doboja- Obren Petrović, Foče- Zdravko Krsmanović, sarajevske opštine Novi grad- Ibrahim Hadžibajrić i opštine Centar- Dževad Bećirević, Prozor/Rama – Jozo Ivančević, Tešanj- Fuad Šišić i Lukavac-Dževad Mujkić. Pored ovih na neki način priznanje je uručeno i opštini Kozarska Dubica (historijsko ime Bosanska Dubica) i njenom načelniku Nini Jauzu, članu SNSD i Dodikovom slijepom sljedbeniku. Uručio ga je lično, ispod ruke, sekretar ILH g. Zdravko Šurlan, uz obrazloženje da je načelnik svojim programima i projektima dao izvanredan doprinos sveopštem razvoju.

U obrazloženju odluke ILH navodi se da su priznanja dodjeljena na osnovu procjene stepena poštivanja principa Evropske povelje o lokalnoj samoupravi u radu organa i lokalnih lidera vlasti. Procjena je zasnovana na Anketi – Istraživačkom projektu ILH nazvanom „Rad lokalnih organa vlasti i lokalne samouprave u skladu sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi “. Očito da Vijeće ILH ili uticajni pojedinci Vijeća nisu bili svjesni svoje odgovornosti ili pokušavaju svoje lične simpatije prema odabranim opštinama i čelnicima opština kao što su Prijedor, Foča, Bosanska Dubica…( koje nisu ni stopu odmakle od Karadžićevih ideala i Mladićeve tiranije, koje i danas sve neSrbe drže u diskriminatorskom mračnjaštvu Srednjeg vijeka) poturiti kao stav tako respektabilne organizacije kao što je ILH. Dovoljno je pogledati imena nagrađenih opština i njihovih čelnika, pa je jasno čemu se teži. Nije to promocija mira… već nastojanje po svaku cijenu da se zločinac i žrtva stave u isti položaj, da se izjednače samouprava i tiranija, samouprava i diktatura.

Vijećnici ILH u Sarajevu, koji su ove godine dodijelili svoja priznanja čelnim ljudima opština koje podržavaju genocid nad Bošnjacima , su zalutali na tom putu, ili na njemu nikad nisu ni bili. Svojim priznanjima nisu promovirali mir, pojačali povjerenje i demokratiju, već povećali nemir, produbili sumnje i nevjerice, izazvali ogorčenje svih ljudi bh koji su osjetili čizmu okupatora na svom kućnom pragu. Sa ovom posljednjom odlukom ILH narušava svoj dugogodišnji ugled i baca mrlju na častan rad, koji je u brojnim slučajevima bio ohrabrenje nosiocima demokratije i podsticaj razvoju samouprave, ne samo na prostorima BiH već mnogo šire.

Šta to iz oblasti lokalne samouprave sadrži Evropska povelja o lokalnoj samoupravi , možemo pretpostaviti i mi koji je nismo čitali. Isto tako, još argumentovanije, možemo posvjedočiti da se na takvim osnovama ne razvija niti se u postdejtonskom periodu razvijala samoupravna demokratija u opštinama Republike srpske, kao što su nagrađene opštine Prijedor, Foča, Bosanska Dubica... Sa još manje argumentovanog osnova se može govoriti o zaslugama Marka Pavića i sličnih njemu u razvoju lokalne samouprave po Evropskim demokratskim principima. Kada bi se davale nagrade, a u Rs se često daju, za jačanje nacionalizma, šovinizma, nacionalne mržnje među narodima i prema svojoj državi, tada bi se svaki drugi načelnik iz Dodikovog networka mogao okititi takvim priznanjem.

Priznanja ILH su u velikoj mjeri zasnovana na vezi, poznanstvu i simpatijama. Dovoljno je pogledati strukturu Vijeća ILH, njihovo porijeklo i uporediti s imenima onih koji su ranije i sada dobili priznanja, pa će se vidjeti da mnoge dodijeljene plakete nisu rezultat zasluga već VIP-a. Naravno, u ovom kontestu se ne misli na sami vrh ILH, naročito ne na g. Elizabeth Rehn, niti na g. Mesića, koji je dokazani demokrata i prijatelj BiH, ali u njihovoj sjeni i u njihovo ime djeluju drugi koji misle i rade drugačije. U međuvremenu, g. Elizabeth Rehn, predsjednica ILH, se javno ogradila, a vjerovatno će to učiniti i g. Mesić, jer nakon svega što su učinili i što čine za dobrobit čovječanstva ne možemo sumnjati u njihova opredjeljenja.

Posebno pada u oči da se priznanja dodjeljuju i promovišu u jeku izborne kampanje, što se ne može drugačije shvatiti nego kao promocija lidera i stranaka, prije svega SNSD, kojem srcem i dušom pripadaju gradonačelnik Prijedora Marko Pavić, naveden kao prvi na Spisku zločinaca prijedorskog kraja u Zapisima za nezaborav „ Kolika je u Prijedoru čaršija “ prijedorskog TV snimatelja Nusreta Sivca ..., Nino Jauz, načelnik Dubice i mnogi drugi. Sve to nije nimalo slučajno, kao ni tempirano potpisivanje ugovora sa Rusijom o južnom kraku evropskog gasovoda, objelodanjeno ovih dana u svim medijima, kako bi Dodiku poslužilo kao zamajac i neutralisalo sve gadosti sa kojima nas on i njegov režim truju duže od deset godina.

Odlukom ILH zapanjena je kompletna bosanska javnost, ali i javnost bh okruženja. Ljudi ne mogu da vjeruju da se na tako javan i transparentan način može promovisati zločin genocida odnosno njegovi nosioci i protagonisti. Kako mogu služiti kao primjer i uzor Evropskoj lokalnoj samoupravi čelni ljudi gradova i gradovi u kojima još slobodno i nekažnjeno šetaju ubice i koljači, u kojima malobrojni etnički povratnici nemaju nikakvih sloboda i prava, u kojima se i danas napada i pljačka, hapsi i proganja svako ko se na bilo koji način suprotstavi srpskom nacionalizmu i tiraniji. Komentarišući dodjelu priznanja prijedorskom gradonačelniku Marku Paviću jedan od Prijedorčana kaže „ Ovo je Dno Dna!“.

Iz dana u dan sve je više reakcija i prigovora na pogrešnu i posljedičnu odluku Internacionalne lige humanista. Protestno pismo povodom odluke ILH uputili su Vijeću memorijala Holokausta u SAD brojne bošnjačke organizacije iz SAD i Kanade, među kojima Institut za istraživanje genocida Kanada i Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike.

Odluka ILH nije podrška samo lokalnoj samoupravi već centralnoj vlasti nacionalističkog režima genocidne Republike srpske i neprijateljima multietničke BiH. Vjetar u jedra dolazi im i kroz Razvojni program UN (UNDP) zasnovan na Memorandumu o razumjevanju Švicarske agencije za razvoj i suradnju, koji je do sada potpisalo 47 opština, a ciji je podrška lokalnoj upravi i demokraciji BiH. I u ovaj program uključuju se opštine koje otvoreno gaze demokratiju i ruše njena načela. Razumijevanje na lokalnom i širem planu je više nego potrebno, ali ga nema i neće biti dok se secesionisti ne zaustave i nacionalističke klike obuzdaju i eliminišu. Prihvatiti i nagraditi zločin, zločinca i onog koji ga podržava i pomaže, je isto što počiniti zločin iznova ili postati saučesnik u zločinu. Međunarodna zajednica je morala i trebala ustanoviti određenije kriterije i po njima uskratiti svaki vid finansijske i druge podrške nezdravim etničkim jezgrima entiteta, kantonima i opštinama koje štite zločince, ograničavaju i krše građanska prava,vrše diskriminaciju građana i onemogućavaju povratak prognanih. Ako takvi kriteriji i postoje, onda se često neispravno tumače, pogrešno i vrlo posljedično primjenjuju u bosanskoj zbilji.

A ovo su samo neke od formi i puteva koje sve uspješnije koristi srpski nacionalizam sa širokom mrežom lobija da izjednači zločinca i žrtvu, dobro i zlo, segmente tiranije i demokratije , da neutrališe moguće posljedice izvršene agresije i nezakonito stečena prava inkorporira u državni sistem Rs, u kojem će zadržati dominaciju i izbjeći sve odgovornosti za počinjeno zlo.

Zijad Bećirević

23.09.2012.

---

LIGA ZA PRANJE NOVCA (br 158, 9. juni / lipanj 2000.)

Kako je plemenita misija Internacionalne lige humanista iskoristena za prebijanje dugova sarajevskog trgovackog preduzeca "Bazar" prema bosansko-turskoj firmi "Kalem"? Kakva je veza izmedju Elizabeth Rehn i jednog od prvoboraca bosanskog dzihada i komandosa turske armije - Jilmaza Juksektepea Komanda? Saradnik Dana iz Zenice raspetljava nesvakidasnji novcani cvor u kojem donacije za pomoc zastiti djece postaju pokrice za vracanje nenaplacenih potrazivanja

Pise: Esad Hecimovic

---

Da li je jedna medjunarodna konferencija za zastitu djece, organizirana prosle jeseni u Dubrovniku pod pokroviteljstvom Elizabeth Rehn, posluzila i za "pranje dugova" jedne bosansko-turske firme u suvlasnistvu Komanda, jednog od prvoboraca bosanskog dzihada? "To bi bilo pranje novca kada bih ja na to pristao", objasnjava Zdravko Surlan, generalni sekretar Internacionalne lige humanista (IHL), odbijajuci optuzbe za prevaru koje na njegov racun izrice Abidin Tokaj, direktor "Kalema", mjesovitog tursko-bosanskog preduzeca iz Zenice. Spor izmedju "Kalema" i IHL-a poceo je sredinom januara ove godine. Ispred Nadzornog odbora Internacionalne lige humanista upucen je dopis sarajevskom trgovackom preduzecu "Bazar", potpisan imenom tuzlanskog docenta dr. Imsira Imsirovica. "Na temelju uvida u dokumentaciju, Nadzorni organ Internacionalne lige humanista utvrdio je da je Vasa organizacija uplatila 5.000 KM na ime donacije za odrzavanje Medjunarodne konferencije o zastiti djece od zloupotrebe i nasilja, za sto Vam se osobno zahvalio generalni sekretar Internacionalne lige humanista. Medjutim, kako se radi o donaciji za najhumaniji projekat o kojoj moramo imati Vasu odluku o donaciji, kako bi sluzbeno izvijestili nadlezne organe Lige, Federacije i Kantona Sarajevo (u vezi Vase plemenitosti), to Vas molimo da samo pismeno potvrdite tu Vasu donaciju, kako bismo mogli poslati izvjestaj", pisalo je u dopisu IHL-a trgovcima u "Bazaru". Kako donacija postaje pozajmica Ali, zbunjeni sarajevski trgovci su na dopis samo dopisali oznaku "Veza - Kalem" i proslijedili pismo u Zenicu, direktoru ovog preduzeca Abidinu Tokaju. Ovaj tehnolog, koji je vecinu radnog vijeka proveo u banjaluckom kombinatu "Krajisnik" kao tehnicki direktor i direktor fabrike "Jadranka", tvrdi danas da je bio sokiran. "Sa Surlanom sam dogovorio pozajmicu od 2.000 maraka, a ne donaciju od 5.000 KM. Poznavao sam njega i njegovu bracu jos iz Banje Luke. Kada sam ga posjetio u sjedistu Lige humanista, u prisustvu Josipa Pejakovica, Surlan mi je pokazivao rukom da mu trebaju dvije hiljade kao pozajmica za konferenciju u Dubrovniku. Cak mi je obecao da ce mi taj novac vratiti u kesu. Potrazio sam potpisanog dr. Imsira Imsirovica u Tuzli i on mi je rekao da je njegovo ime upotrijebljeno mimo njegovog znanja", tvrdi Tokaj, trazeci da mu pozajmljeni novac bude vracen. Trgovacko preduzece "Bazar", ocito, nije ni vjerovalo da treba donijeti odluku o donaciji Internacionalnoj ligi humanista, jer nije ni bilo rijeci o "Bazarovom", nego o "Kalemovom" novcu. Tokaj objasnjava da je, po nagovoru i obmani Zdravka Surlana, usmeno zatrazio od direktora "Bazara" da uplati novac na racun IHL-a. "Kalem" i "Bazar" su, prema Tokajevom objasnjenju, dobri poslovni partneri. "Kalem" uvozi djeciju konfekciju i konfekcijski pribor iz Turske, a sarajevski "Bazar", sa svojim prodavnicama u Curciluku, Hrasnom i drugim dijelovima Sarajeva, najveci je od 150 prodavaca te robe. Godisnji promet "Kalema" iznosi oko 350.000 maraka, ali, prema Tokajevom objasnjenju, nenaplacena potrazivanja su dostigla cak oko 200.000 maraka. Tokaj nastoji na razlicite nacine naplatiti ova potrazivanja od drzavnih i privatnih firmi sirom BiH - roba se dobro prodaje, ali trgovci ne placaju dobavljacu. Trenutni dug "Bazara" prema "Kalemu" iznosi oko 28.000 maraka. Tokaj tvrdi da mu je Zdravko Surlan, generalni sekretar Internacionalne lige humanista, ponudio pomoc u naplati dugova. "Surlan mi je rekao da ce, ako dam pozajmicu, pisati svim mojim duznicima i iz cisto humanih razloga urgirati kod njih da isplate dugove prema zKalemu'", tvrdi Tokaj. "Ta sredstva su uplacena. Medjutim, oni su kasnije dosli u veoma tesku situaciju i traze da im se ta sredstva vrate, ali mi ih ne mozemo vratiti posto je to donacija. Mi smo njih molili da donesu odluku. Donirana sredstva su cisto namjenska, to je bilo za konferenciju u Dubrovniku i ta konferencija je zavrsena. Sredstva je, na njihov prijedlog, uplatila njihova partnerska organizacija, sarajevski zBazar'. I sad smo mi od zBazara' trazili da donese odluku, jer ne mozemo drzati sredstva bez odluke. Ali, sada zKalem' trazi da mu se ta sredstva vrate, a mi to ne mozemo jer je rijec o namjenskoj donaciji", objasnjava Zdravko Surlan, tvrdeci da uopce nije on dogovarao donaciju sa "Kalemom", nego jedan od koordinatora IHL-a, koji je trenutno nedostupan. Surlan se poziva na odluku "Kalema", na osnovu koje je i upucen pisani nalog "Bazaru" da uplati sredstva na racun IHL-a. U tom pismenom nalogu stoji da "Kalemova" odluka od 20. jula 1999, kojom je donirao 30.000 KM za ucesce djece bez roditelja na Medjunarodnoj konferenciji koju organizira IHL od 26. do 27. septembra, "nije mogla biti realizovana zbog potrazivanja koja nismo naplatili od nasih komitenata, medju kojima je i Vase preduzece". Da li je Surlan obmanuo Tokaja? "Kako smo preuzeli obaveze prema ovoj svjetskoj organizaciji, koje moramo uplatiti do 15. septembra ove godine, to smo odlucili da nasi duznici direktno uplate odredjeni iznos kako ne bismo dosli u situaciju da budemo prozvani bez nase krivice. Stoga Vas ovlascujemo da od dijela duga nasem preduzecu uplatite na donatorski racun Lige humanista Sarajevo iznos od 10 hiljada KM, kako bi mogli da ga upotrijebe za Konferenciju. Kako se radi o donatorskim sredstvima, na iste ne placate doprinose. Trebate navesti naznaku zDonacija za djecu bez roditelja'. Za ovaj iznos umanjite dugovanja ovoj organizaciji", stoji u pismu koje je, bez datuma, sa potpisom i pecatom "Kalema", na "Kalemovom" memorandumu, adresirano na direktora sarajevskog "Bazara". Upoznat sa postojanjem pismenog ovlastenja direktoru "Bazara" da dio dugova uplati na racun IHL-a, direktor "Kalema" kaze da "ne moze ni da potvrdi niti da negira postojanje takvog pisma". Abidin Tokaj tvrdi da, ako i postoji takvo pismo, onda je Surlan njega obmanuo i naveo da tako nesto potpise i ovjeri. Tokaj tvrdi da nema nikakav dokument o dogovoru sa IHL-om, a Surlan tvrdi da su "Kalemova" odluka i pismo "Bazaru", koje on posjeduje, autentican dokument. U jednom pismu Tokaju, datiranom dan nakon novinarskog upita, Surlan upucuje direktora "Kalema" da jedino Bazar moze zatraziti povrat donacije, ako je ona imala neku drugu svrhu (politicku, finansijsku transakciju, vjersku ili bilo koju drugu). U ovom pismu Surlan potvrdjuje da je pismo IHL-a "Bazaru" napisala strucna sluzba, a ne dr. Imsirovic, koji je potpisan: "Bili ste kod dr. Imsira Imsirovica, koga ste pitali u vezi pisma koje je u njegovo ime nasa sluzba poslala zBazaru'. Sto je tu lose? Sluzba ima pravo da u ime organa pise. Vi ste prijetili tuzbom", pisao je Surlan Tokaju, pozivajuci ga da to rijesi "u duhu dobre poslovne saradnje, a ne ogovaranjem i prijetnjom". Internacionalna liga humanista utemeljena je 1974. jednim sastankom u Dubrovniku na kome su se okupila "sestorica mirotvoraca: Philip Noel Baker, prvi predsjednik Komiteta za razoruzanje UN-a, nosilac Nobelove nagrade za mir, Ava i Linus Pauling, nosioci Nobelove nagrade za mir i kemiju, Aurelio Peccei, predsjednik Rimskog kluba, Sophia Wadia, indijska knjizevnica, i Ivan Supek, rektor Univerziteta u Zagrebu". Odlukom iz 1998. godine, sjediste ove Lige izmjesteno je iz Philadelphije u Sarajevo. Konferencija Internacionalne lige humanista u Dubrovniku od 26. do 29. septembra 1999. godine, odrzana je na temu "Zastita djece od zloupotrebe i nasilja". Pokrovitelj i glavni uvodnicar ove konferencije je Elizabeth Rehn, tadasnji specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a za ljudska prava u BiH. Cinjenica da je konferencija odrzana pod tako visokim medjunarodnim pokroviteljstvom, za regionalne prilike, daje za pravo onima koji tvrde "da uopce nije bio problem novac za odrzavanje ove konferencije". Zasto je IHL zvao policiju? Bosansko-tursko preduzece "Kalem" iz Zenice ima tri suvlasnika. Jedan od njih je Abidin Tokaj, direktor preduzeca. U bosanskoj javnosti je daleko poznatiji mudzahid sa ratnim imenom Komando, jedan od prvih i najpoznatijih stranih mudzahida u srednjoj Bosni koji je ucestvovao u nizu vaznih ratnih akcija kao sto je proboj obruca oko Sarajeva, kod Ilijasa, u decembru 1992. godine. Njegovo ime je Jilmaz Juksektepe, a nadimak je dobio po svom profesionalnom zvanju komandosa turske vojske, u cijem sastavu je bio prije dolaska u Bosnu. Komando je novcem i znanjem pomogao ratne napore, ali nije dobio drzavljanstvo BiH. Postovaoci njegovog ratnog doprinosa tvrde da je i u ratu Komando vise puta prevaren od bosnjackih zvanicnika. Treci suvlasnik je trgovac i konfekcionar iz Burse Osman Bahadir. Nije poznato u kakvim su sve poslovnim odnosima bili Internacionalna liga humanista i "Kalem". Tokaj Abidin tvrdi da su, prije ove prevare, imali i zajednicki plan otvaranja jedne fabrike za izradu gornjih dijelova obuce, koja bi imala mjesecni prihod od 200.000 maraka. Tokaj tvrdi da ce sada pokusati samostalno da ostvari ovaj projekat, objasnjavajuci da mu toliko vise i nije stalo do povrata novca koliko do toga da javnost sazna kakvim se sve sredstvima sluzi sekretar IHL-a, pozivajuci se na pomoc djeci u "humanitarnom biznisu". U cijeloj prici nije moguce do kraja istraziti odnose i dogovore Zdravka Surlana i Abidina Tokaja. Surlan je o svemu izvijestio Finansijsku policiju, MUP Zenica i "druge nadlezne instuticije" trazeci da se provjeri Tokaj. Direktor "Kalema" objasnjava da je on policajcima dobro poznat, jer je vec bio zrtva jednog nocnog prepada u kome su mu trojica napadaca prijetila pistoljem i nozem, trazeci da u jednom kontejneru ostavi 30.000 maraka. Tokaj tvrdi da se prema njemu policija odnosi kao prema zrtvi, te da ga nisu maltretirali nakon Surlanove prijave. Ko je prevaren, a ko je prevarant? Jedini pisani trag jeste uplata 5.000 maraka sa racuna "Bazara" na racun IHL-a. S obzirom da "Bazar" nije svojom odlukom potvrdio da je uplaceni novac njegova donacija, ocito je tacna tvrdnja da je "Bazar" IHL-u platio dio svojih dugovanja prema "Kalemu". Tako je pod izgovorom donacije, IHL naplatio dio "Kalemovih" dugovanja u svoju korist. Niti "Komando", niti Elizabeth Rehn o tome nisu, izgleda, nista znali.

https://www.tropolje.info/muselimovic-ubojstva-santica-i-leutara-nikad-se-nece-razrijesiti/

Muselimović: Ubojstva Šantića i Leutara nikad se neće razriješiti

 MLADEN NIST

Redovito odlazim na Dane odvjetništva u zemlje okruženja. Kada dođem na Dane hrvatskog odvjetništva, uvijek sam imao priliku sresti ministra pravosuđa, predsjednika ustavnog i vrhovnog suda, državnog odvjetnika i predsjednika države. Na Dane bh. odvjetništva nikada nitko ne dolazi. Istina, iznimku je napravio Dragan Čović kada je prvi put obnašao dužnost predsjedatelja Predsjedništva BiH.

Ove je godine Danima odvjetništva nazočio ministar pravosuđa Josip Grbeša kao osobni izaslanik predsjednika Čovića te Radmila Komadina kao izaslanica gradonačelnika.

U Mostaru su, od 18. do 20. rujna, održani tradicionalni Dani bh. odvjetništva. Prvi put u gradu mediteranske svjetlosti okupili su se odvjetnici iz svih krajeva BiH i širega okruženja. Uz kolegijalno druženje, naravno, bila je to prigoda za razmjenu mišljenja o najaktualnijim pitanjima reforme pravosudnog sustava. Tim povodom razgovarali smo s Josipom Muselimovićem, bivšim predsjednikom Odvjetničke komore FBiH i predsjedateljem svečane skupštine Dana bh. odvjetništva.

 

Večernji list: Na početku našega razgovora, možete li se prisjetiti početaka rada Odvjetničke komore FBiH? Kako je nastajala, kako se razvijala?

Odmah po okončanju rata započeli smo razgovore o obnovi rada Odvjetničke komore FBiH. Smatrali smo da se društveni procesi ne mogu oblikovati i odvijati bez stabilnog pravosudnog sustava i njegove sastavnice – samostalnog i neovisnog odvjetništva. Sastali smo se u Neumu. Bili su tu i predstavnici Međunarodne zajednice u ulozi organizatora, medijatora i koordinatora. Sjećam se da su bili zatečeni brzinom i lakoćom dogovora. Stekao sam dojam da su očekivali teške i mukotrpne razgovore, da će tu biti puno sastanaka, a time i „turističkih” putovanja i deviznih zarada. Istodobno, tekli su razgovori i o formiranju odvjetničke komore Republike Srpske. Tada sam shvatio da je zemlja podijeljena po svim šavovima – pa i po pravosudnom po kojemu nikako i nikada ne bi smjela biti razjedinjena. Sjedišta naših komora su u Sarajevu i Banjoj Luci. U vrlo kratkom vremenu pripremili smo normativne akte, održali izbornu skupštinu i uspostavili tijela naše komore. Prve dvije godine na čelu Komore bio je Ekrem Galijatović, odvjetnik iz Sarajeva. U iduća dva mandata predvodio sam odvjetništvo i obnašao dužnost predsjednika Komore. S ponosom želim kazati da sam za vrijeme mandata, s kolegama suradnicima, uspio obnoviti pokidane veze s odvjetničkim komorama Slovenije, Hrvatske, Vojvodine, Srbije, Crne Gore, Makedonije i Međunarodne unije odvjetnika. Mi smo profesionalna obitelj. Smatrao sam da trebamo biti zajedno i da ćemo tako lakše rješavati probleme i sve češće nasrtaje na našu samostalnost i neovisnost. S Advokatskom komorom Republike Srpske uspostavili smo kolegijalne odnose i otvorili mogućnost nesmetanog obavljanja poslova na prostoru cijele zemlje. U ovo vrijeme, odvjetništvo u FBiH predvodi Branko Marić, odvjetnik iz Sarajeva.

 

Večernji list: Po vašem mišljenju, je li reforma pravosudnog sustava u našoj zemlji dala očekivane rezultate?

Reforma pravosudnog sustava nije dala očekivane rezultate. Treba biti odlučan i reći da se u našem pravosudnom sustavu ne poštuju drevna načela presumpcije nevinosti i “In dubio pro reo”. Česte su zloupotrebe sustava prisluškivanja, praćenja i pritvaranja. U pravosudnom sustavu naše zemlje često se mogu sresti mladi ljudi. Za obavljanje odgovornih sudačkih i tužiteljskih dužnosti potrebno je stručno i životno iskustvo. Stoga se ne čudim što često naiđem na loše i površne optužnice, na loše i neobrazložene presude. Cijelo desetljeće sudjelujem u radu Povjerenstva za polaganje pravosudnih i odvjetničkih ispita. Na kompetentan način mogu ocijeniti znanje kandidata – onih koji će u dogledno vrijeme preuzeti tako značajne dužnosti.

Večernji list: U uvodu ovoga razgovora spomenuli ste kako su, po vašem mišljenju, poseban problem privatni pravni fakulteti…

Da… Ponovno i po tko zna koji put ukazujem na probleme mladih pravnika koji dolaze s privatnih pravnih fakulteta. Stvari su dovedene do društvenog apsurda. Kome možete objasniti da na prostoru male zemlje kao što je Bosna i Hercegovina djeluju 22 pravna fakulteta?! Zar na njenom prostoru postoji toliko sveučilišnih profesora koji mogu mlade ljude obrazovati i pripremiti za ono što će raditi?

Večernji list: Stalno upozoravate na velike sudske postupke koji su obilježili cijelo jedno vrijeme u BiH.

Točno je… Tri velika sudska postupka silno opterećuju našu pravosudnu, političku i društvenu svakodnevicu. Dvadeset godina je prošlo od ubojstva generala Vlade Šantića. Nešto manje od ubojstva Joze Leutara, doministra unutarnjih poslova FBiH. Prije dvije godine posjetio sam bihaćko Županijsko tužiteljstvo i dobio čvrsta uvjeravanja da će optužnica uskoro biti podignuta. Još uvijek je nema, a stvar se čini jednostavnom. Tako je i s ubojstvom Joze Leutara. Tko zna koliko sam puta rekao i napisao – ako netko želi riješiti ovaj predmet, sve što ga zanima naći će u spisu Županijskog suda u Sarajevu, u predmetu koji je vođen protiv sedmorice odabranih i lažno optuženih Hrvata. Danas, odgovorno mogu reći da se ubojstva generala Vlade Šantića i doministra Joze Leutara nikada neće razriješiti. Zato ne postoji politička volja, a to znači da sustav uporno i dosljedno štiti neke svoje ljude. Nisam pesimist, ali sve su prilike da takva sudbina čeka i predmet u kojemu je, prije dvije godine, ubijen Jozo Kafadar, istaknuti viteški gospodarstvenik. Ovog bremena moramo se riješiti. Inače, kod svakog promatrača društvenih zbivanja, ostat će dojam da je pravosudni sustav naše zemlje potonuo u rukama političkih moćnika.

 

Večernji list: Jedno ste od najvećih odvjetničkih imena s ovih prostora. Dobitnik ste mnogih prestižnih profesionalnih i društvenih priznanja…

Za svoj dugogodišnji, po ocjenama drugih, uspješan rad, dobio sam Zlatne povelje za životno djelo u profesiji odvjetničkih komora FBiH, Hrvatske, Vojvodine, Srbije, Crne Gore i Makedonije. Ponosan sam na ova priznanja. Posebno sam ponosan na Zlatnu povelju i Plaketu Hrvatske odvjetničke komore s imenom svevremenog odvjetnika dr. Ive Politea.

Za ovih četrdesetak godina kroz moj ured prošao je velikih broj mladih vježbenika. Danas su to uspješni odvjetnici, suci, tužitelji i gospodarstvenici. Moja dugogodišnja partnerica je kolegica Ana Primorac. Uz Orden grada Mostara, Povelju Sportskog saveza grada Mostara, silno sam počašćen Poveljom „Mimar mira” koju mi je, u srpnju ove godine, na svečanosti ispod Starog mosta, dodijelio Centar za mir i multietničku suradnju Mostar. Ne mogu zaboraviti na tri velika, zaista velika društvena priznanja: Odličje predsjednika Republike Hrvatske, Zlatnu povelju Matice hrvatske za najveći kulturni događaj u njenoj povijesti staroj skoro dva stoljeća i Zlatnu povelju Internacionalne lige humanista s imenom dvostrukog nobelovca Linusa Paulinga.

Večernji list: Često ističete kako su odvjetnički uredi svjedoci vremena i društvenih mijena. Vi progovarate pisanom riječi, tako da smo upoznali i Josipa Muselimovića, književnika i, ja bih rekla, vrlo uspješnog i rado čitanog kolumnista i kroničara društvenih zbivanja…

Kazališnom dramom „Druga savjest” prikazao sam sudbinu četvorice mladića koji su iskoračili ispred vremena, i to platili teškom zeničkom robijom. Predstava je igrana pedesetak puta. Uvijek pred prepunim gledalištem. Vjerujem da je predstava sišla s pozornice jer su umrli njeni nositelji – legendarni mostarski glumci Jozo Lepetić, Ante Vican, Dana Kurbalija, Toni Pehar i Tatjana Feher. Od nastanka prve knjige „Poštovani suci, zašto?”, do ove posljednje, desete, „Tri dragulja i 33 priče”, prošle su godine spisateljskog truda. Radiodramom „Tek iza rešetaka osjetila sam slobodu” opisao sam sudbinu jedne hercegovačke žene. Drama je dobila prvu nagradu na natječaju Radio Sarajeva. Tekst je otkupio Radio Beograd i napravio slušanu radio dramu. Bio sam na njenoj beogradskoj promociji. Vjerujem da će nova knjiga, još nedefiniranog naslova, ugledati svjetlo dana najkasnije do idućih Dana bh. odvjetništva. Odvjetnici su, u pravilu, prezauzeti svojim tekućim poslovima i različitim obvezama. Malo pišu. Zato se radujem skorom izlasku knjige mostarskog odvjetnika, poštovanog kolege Nine Gvozdića. bpz.ba

Slučaj Garaplija - Josip Muselimović i Faruk Balijagić

O slučaju “Garaplija” za “Slobodnu Dalmaciju” su u septembru 2000. godine govorili i advokati Faruk Balijagić i Josip Muselimović, koje je Edin Garaplija, bivši agent AID-a, angažirao nakon što je poslije presude koja ga je poslala u zenički zatvor i to na 13 godina, shvatio da je žrtvovan od samog vrha bošnjačke politike. 

Rad bez naknade

Muselimović je u tom intervjuu suđenje Garapliji i njegovim kolegama ocijenio „procesom velikog rizika”.

• 
  Odluka Doma za ljudska prava o prihvatljivosti i meritumu donesena je 2002. godine u slučaju „Garaplija protiv Federacije BiH“

- Ja sam se prvi put susreo s gospodinom Garaplijom i on je na mene ostavio poseban dojam. Nalazi se u izvrsnom psihičkom stanju i kao mlad, obrazovan čovjek ustrajat će u svojoj obrani, u dokazivanju svoje nevinosti i razotkrivanju nevjerojatnih zločina. Ovaj predmet je zaista nevjerojatna priča o našoj ne tako davnoj prošlosti. Naše sudjelovanje u ovom kaznenom predmetu bit će primarno u zaštiti ing. Garaplije, a zatim i u inicijalnom poticaju u stvaranju moderne pravne države.

Doktora Faruka Balijagića poznajem nekoliko desetljeća, imamo vrlo konkretnu i kolegijalnu suradnju. Njegova borba u slučaju „Garaplija“ je na ponos naše odvjetničke profesije. Nadam se kako će se osigurati sve pretpostavke za normalno održavanje sjednice Vijeća Vrhovnoga suda, a i nama braniteljima sigurnost u radu.

• 
  araplija s advokatima Balijagićem i Muselimovićem fotografiran 2000. godine u krugu KPZ-a Zenica tokom posjete novinara „Slobodne Dalmacije”

Morate znati da je ovaj kazneni predmet, s aspekta osobne sigurnosti, proces osobito velikog rizika. Konačno, predložio sam dr. Balijagiću da ovu obranu obavimo bez naknade, odnosno bez odvjetničkoga honorara. Naravno, on je to i prihvatio - kazao je 2000. za „Slobodnu Dalmaciju” advokat Muselimović.

Istovremeno, advokat Balijagić je tada najavio kako će protiv tadašnjih određenih sudija Doma za ljudska prava podnijeti krivičnu prijavu i to Haškom tribunalu „zbog pokušaja sprečavanja i zataškavanja ratnih zločina koje je počinila teroristička skupina Ševa”.

• 
  Balijagić tražio da se ispita kako je došlo do paljevine

Dokument „Orao”

- Od pojedinih sudaca, predvođenih Matom Tadićem, zatražit ću razloge zbog čega su nastojali da ne dođe do obnove postupka. A prvo pitanje koje će biti upućeno prije otvaranja zasjedanja Vrhovnoga suda bit će upućeno Sulji Babiću - ostaje li kod optužnice koju je podigao Mustafa Bisić ili ne. Jer na temelju svega onoga što je u javnosti izneseno i svih bivših istražnih radnji, kao i onoga što smo kolega Muselimović i ja objasnili u našoj žalbi, Suljo Babić bi morao odustati od optužnice.

Inače, nedavno sam imao razgovor s predsjednikom Vrhovnoga suda Venceslavom Ilićem informirajući se o početku sudskog procesa. Među ostalim, zamjerio sam mu da je on, zajedno sa Suljom Babićem, čuo za dokument pod kodiranim imenom „Orao“, i da se nakon toga dogodila paljevina dokumentacije Izetbegovićeve tajne političke policije AID u zgradi tadašnjeg Ministarstva policije Federacije BiH.

• 
  Muselimović je suđenje Garapliji ocijenio procesom visokog rizika

Imao sam informaciju da će se taj požar dogoditi, odnosno da će se ići na uništavanje dokumentacije. Zbog čega to Venceslav Ilić i Suljo Babić nisu spriječili? Ilić mi je kazao kako će se on kretati u granicama kaznenog spisa i da ga ne interesira ta paljevina. Na to sam mu odgovorio da on i gospodin Babić nisu ni stolari, ni obućari, nego pravnici s najvećim pravosudnim pozicijama koje im je dao gospodin Izetbegović. Budući da su doznali i imali odluku Doma za ljudska prava, oni su morali izvršiti osiguranje i izuzimanje dokumentacije od Izetbegovićeve tajne političke policije AID. Na tu moju konstataciju ostao je bez riječi - tvrdio je Balijagić u septembru 2000. godine za „Slobodnu Dalmaciju”.

(Sutra: Kako je došlo do obnove postupka)