Dokle će Ravnogorski četnički pokret u BiH uživati status folklornog društva - Enes Ratkušić, Ljiljan, 2002.

Komentatori zbivanja 11. septembra, nakon uistinu jednog užasavajućeg zločina koji se dogodio u Sjedinjenim Američkim Državana, bili su potpuno u pravu, konstatirajući da u svijetu ništa više neće biti kao ranije. Čak je i jedna mala zemlja kakva je naša već podobro osjetila to novo vrijeme koje je uslijedilo nakon septembarskih zbivanja. Više je nego iluzorno misliti kako "veliki" zapadni svijet terorizam nije vezao isključivo za sljedbenike islama. Prva Bushova izjava o krstaškom ratu nije nikakva omaška, kako ju je već sutradan nastojao prikazati. Bosna i Hercegovina već se suočila i svakodnevno se suočava s takvom vrstom neprincipijelne identifikacije.

Druga stvar. daleko opasnija za zapadni svijet, izumitelja demokratije, kao oblika društvenog života, jeste činjenica da će ta tekovina, na zadovoljstvo rodonačelnika jednoumlja, biti definitivno sahranjena. Komunisti su, konačno, ostvarili svoj san. "Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska" više nije sintagma za podsmijeh nego realnost u dvije zemlje, realnost koja prijeti da bude jedinom budućnosti. Velika prevara konačno je realizirana, mada ovakvu vrstu "perestrojke" nisu očekivali ni najveći pesimisti. Indicije su postale jedini argument za identifikaciju potencijalnih neprijatelja.

Najočitiji primjer koji potvrđuje izrečene teze jeste odnos svijeta, ali i domaćih vlasti, spram zbivanja u Republici Srpskoj; užasavajuće događaje u Banjoj Luci kada su najviši predstavnici vlasti i međunarodne zajednice, predvođeni Jacquesom Kleinom i Zlatkom Lagumdžijom, bili zatočenici razularene rulje koja je divljala ulicama glavnog grada Republike Srpske. Ništa manje četničkog orgijanja nije bilo ni u Trebinju i sve uz prepoznatljivu ikonografiju i vidljivo režirano negodovanje samo zbog kamena temeljca za jedan vjerski objekt koji je tu stoljećima stajao.

Nikakvu pouku iz tih zbivanja nisu izvukli ni jedni ni drugi. U vrijeme kada su pripadnici snaga SFOR-a, uz blagoslov vlasti, odvodili ljude za koje niko nikad nije utvrdio nikakvu krivicu, organizacija "Gavrilo Princip", koja sebe naziva terorističkom organizacijom, organizirala je nogometne utakmice i javne nastupe, obećavajući da će terorizmom zaustavljati povratnike Bošnjake. To što bilo kakve pouke nisu izvukli samo potvrđuje teze da je terorizam jasno identificiran kao eminentno islamski izum i da je demokratija u svijetu konačno sahranjena.

Prije nekoliko dana javno je obznanjeno da su Ravnogorski pokret i organizacija "Gavrilo Princip" najavili da će krenuti s terorističkim akcijama. Niko ta upozorenja nije shvatio ozbiljno, niti ih je, zarobljen bušovsko-huntingtonskim poimanjem terorizma, začinjenog Staljinovim vizijama budućnosti, koje bez Gulaga i Golog otoka nema, mogao shvatiti. I dok pripadnici SFOR-a plaše stanovništvo po Dobrinji i uvježbavaju dinamički odgovor, s realizacijom neozbiljno shvaćenih prijetnji se krenulo. U Ključu kod Gacka minirana je nedavno obnovljena džamija. O rukopisu ne treba nagađati niti treba strahovati od eventualne nedosljednosti s logičkim zaključivanjem. Isuviše je koincidencija da bi se o neorganiziranom ili neosmišljenom zločinu moglo govoriti.

Eksploziv je pod ovu džamiju postavljen oko tri sata poslije pola noći između 18. i 19. septembra, dakle nekoliko sati prije nego će krenuti suđenje vinovnicima već spomenutih prošlogodišnjih nereda u Trebinju. Sam čin ima začudnu koincidenciju i s najavom rata na ovim prostorima. Naime, razularene horde Užičkog i Valjevskog korpusa bivše JNA 18. septembra 1991. godine ušle su u Mostar i dolinu Neretve. Hoće li ovaj slučaj konačno zainteresirati pripadnike SFOR-a da konačno nešto poduzmu? Teško je vjerovati da hoće jer je ovdje terorizma bilo i ranijih godina. Gotovo da se zaboravilo da je povratničko naselje Fazlagića Kula ujesen 1998. godine, dvadesetak dana nakon povratka, granatirano iz minobacača. 

Ne treba, također, zaboraviti da se tada više činilo na uklanjanju dokaznog materijala, ostataka granata, negoli na rasvjetljavanju slučaja. Energičnija reakcija izostala je čak kad su i sami pripadnici SFOR-a naletjeli na protutenkovsku minu, kada je ranjeno nekoliko francuskih vojnika. Na minu je naletio i kamion, koji je za povratnike u ovo naselje prevozio ogrjev. Godinu nakon povratka u Fazlagića Kulu, teško je ranjen inžinjer Čengić, kada je vozilo CRS-a naletjelo na protutenkovsku minu. Od protutenkovske mine teško je ranjen Enes Džemić, dok je njegova saputnica Edina Džeko ostala bez noge. Nedugo zatim, u istom naselju, poginula je Majda Džeko. Objašnjenja, međutim, da je moglo biti riječi o zaostalim minama potisnula su logičnija objašnjenja. Naime, na ovom području nije bilo nikakvih vojnih sukoba. S druge strane, tim putem kroz Fazlagića Kulu, kretala su se najteža moguća vozila, uključujući i transportere SFOR-a, ali je eto, nekim čudom luksuzno vozilo aktiviralo minu. Samo su luđaci, uvažavajući navedene činjenice mogli misliti da ona nije sračunato postavljena. 

O razlozima puno ne treba govoriti. Zaustavljanje povratka, odnosno očuvanje Republike Srpske kao čisto srpske zemlje, može biti jedini cilj svega. Na potezu je policija, koja u pravilu o počiniocima nikada ništa ne sazna. SFOR je neefikasan, što je, nakon nekoliko neuspješnih pokušaja da se uhapsi najtraženiji ratni zločinac na svijetu Radovan Karađić, više nego evidentno. Kako će reagirati Milan Lovrić, odnosno antiteroristički tim na čijem se čelu nalazi, ostaje nam da vidimo. Hoće li konačno krenuti u akciju ili će Ravnogorski pokret i dalje biti tretiran kao folklorni ansambl? Ne bude li reakcija, prisustvovat ćemo nastavku uobičajenog lova i zastrašivanju ljudi jer o njihovim namjerama postoje indicije.

(2002.)

Kompilacija članaka Enesa Ratkušića koje je pisao tokom perioda 1992. - 2018. objavljena je u knjizi "Bosna je veća od Evrope", CIF BiH, Stolac, 2019.