Milenko Vračar

Srpska Online Vijesti 29. 10. 2003.

Intervju: Milenko Vračar, predsednik Nove banjalučke banke.

Neću se naći na crnoj listi EU jer za to ne postoji nijedan razlog

Gospodin Dragan Čičić je ostao najveći dužnik Kristal banke i njegov dug je veći od 20 miliona maraka. On više nije u RS, a gospodin Milorad Dodik mu je dok je bio premijer direktno omogućio da koristi te pare, bez obzira na što on nije bio u kreditnom odboru Kristal banke, ali su te pare Čičiću date po nalogu Dodika

razgovarao : Slobodan Vasković

Milenko Vračar, predsednik Nove Banjalučke banke i bivši ministar finansija Republike Srpske, tvrdi da ne postoji nijedan razlog da se nađe na crnoj listi Evropske unije. Komentarišući izjavu šefa Međunarodne krizne grupe (ICG) za Srbiju i Crnu Goru Džejmsa Lajona da je ICG svojevremeno međunarodnoj zajednici u BiH dostavio deo prikupljenih podataka o njegovim finansijskim malverzacijama, Vračar kaže da ga iznenađuje što je takvu izjavu dao šef ICG-a za Srbiju i Crnu Goru, a ne šef ICG-a za BiH. "Možda razlog leži učinjenici da je on bio i šef ICG-a za BiH. Ja sam mu napisao otvoreno pismo u kojem sam naglasio da je prošlo vrijeme kada se služilo komunističkim metodama i kada se neko okrivljuje samo da bi se pokazalo kako lovci nešto rade", ističe on. Vračar dalje ocenjuje da su Lajon i njemu slični zarad dokazivanja vlastitog autoriteta spremni da bez ikakvih dokaza opanjkaju ljude. "Djelovanje ICG-a najbolje je okarakterisao Predrag Radić, koji je rekao da je Krizna grupa više izazvala krizu nego što je napravila reda u BiH. Odranije je poznato kako se gospodin Lajon ponaša i s kim se nalazi u hotelu 'Interkontinental' u Beogradu", zaključuje Vračar.

"Patriot": Šef ICG-a za Srbiju i Crnu Goru otišao je i dalje tvrdeći da vi finansirate paravojne strukture koje obezbeđuju Radovana Karadžića. Da li je to tačno i da li ste u vreme kada ste bili ministar finansija, pre, a i posle toga, imali vezu sa ljudima koji obezbeđuju Karadžića, a ukoliko niste, koji su razlozi zbog kojih Lajon iznosi ovakve ocene?

Vračar: To su potpuno netačne informacije. Ja ljude iz obezbjeđenja Radovana Karadžića nisam sretao ni u vrijeme kada je on bio predsjednik RS, niti poslije toga. Ne znam šta ga je navelo na takve zaključke i smatram da su to ovdašnje, lokalne priče, jer se po svaku cijenu želi napraviti neka afera. Ne postoji niti jedan jedini argument da sam ja uopšte bio sa nekim iz njegovog obezbjeđenja i, jednostavno, sve su to konstrukcije koje sa mnom nemaju ama baš nikakve veze.

Smatrate li da vas sa Karadžićem neki mediji i strani činovnici, poput Lajona, dovode u vezu, jer ste u vreme rata bili guverner Narodne banke RS, što bi trebalo da znači da ste uživali ogromno poverenje Karadžića, koji je tada bio predsednik RS?

Što se tiče mjesta guvernera Narodne banke RS, na tu funkciju sam došao na osnovu prijedloga gospodina Mome Pejića, koji je bio potpredsjednik Vlade RS i bivši ministar u predratnoj bh. vladi. Znali smo se iz finansijskih krugova, a tada gospodina Karadžića nisam ni poznavao. Dužnost guvernera obavljao sam svega šest mjeseci, što najbolje govori o tome da ja uopšte nisam uživao povjerenje gospodina Karadžića.

Koji je onda razlog za ovakve Lajonove istupe i znate li ko stoji iza njih?

Sve te priče potiču iz jednog kruga u Banjaluci, posebno od ljudi iz opozicije, koji pokušavaju da međunarodnoj zajednici predstave bilo kakav argument iz moje karijere koji se ne bi mogao smatrati profesionalnim ili moralnim. Vi znate da sam bio direktor Agroprom banke (i znate kako sam tamo završio), da sam bio direktor Cepter banke svega šest mjeseci, da sam bio u Ministarstvu finansija, da sam sada predsjednik Nove banjalučke banke (NBB) i da tu nisu našli nikakvu mrlju. Onda se traži i izmišlja dalje i pokušava mi se sada prikačiti da sam nekada bio blizak strukturi SDS-a. A ja od tih ljudi nikada nisam bio ni predložen na mjesto guvernera, i ne samo da nisam bio predložen već su me stalno napadali, što dobro znaju i ovi iz opozicije.

Da li smatrate da gospodin Milorad Dodik stoji iza napada na vas?

On je sigurno jedan od učesnika.

Možete li nabrojati i druge učesnike?

Nije prilika sada, ali sve njih ću uskoro imenovati.

Da li, prema vašim saznanjima, ista ekipa pravi listu o kojoj se toliko u poslednje vreme govori?

Ne, nije to ista ekipa. Koliko ja znam, pojedine strukture međunarodne zajednice već duže vrijeme istražuju ljude koji su pomagali i koji pomažu direktno ona lica koja se nalaze na javnim spiskovima za ratne zločine. Oni to rade više od dvije godine. Taj posao rade vrlo temeljito, što je dobar znak za sve one koji nisu učestvovali u takvim rabotama da se neće naći na takvoj listi. Oni koji pokušavaju spasiti sebe tako što će potopiti druge i ugurati ih na tu listu neće uspjeti u svojim nastojanjima. Bitno je da međunarodna zajednica svaku činjenicu provjerava, što su jasno naglasili i predstavnici EU i OHR-a, koji ističu da će se na listi naći samo ona lica za koja se osnovano utvrdi da su pomagala optužene za ratne zločine.

Bez obzira na sve to, mnogi su skloni tvrdnji da ste vi, zajedno sa bivšim ministrom finansija Simeunom Vilendačićem, bivšom direktoricom Poreske uprave Milicom Bisić i v. d. direktora Agencije za bankarstvo Dušankom Novaković, stvarni "gospodari finansijskog neba", što je i propagandni slogan Nove banjalučke banke, čiji ste prvi čovek!?

Dosta medija je objavilo takvu tvrdnju. Pomenuti slogan je nastao prije mog dolaska u NBB, jer su smatrali da se tim sloganom može vratiti povjerenje klijenata. Tu se očito aludira na neki, kako su to nazivali, finansijski kartel. Želim da kažem da jeste postojala finansijska grupacija, ali finansijska grupacija koja je radila u korist budžeta RS i koja je presjekla kriminalne radnje. To potkrepljuju činjenice poput one da je za vrijeme vlade Mladena Ivanića u budžetu RS naplaćeno oko 200 miliona maraka više javnih prihoda nego za vrijeme prethodne vlasti. Ta pozitivna grupacija jeste postojala i međunarodna zajednica, a posebno Svjetska banka, to je dokumentovala u svim svojim materijalima ističući da su napravljeni reformski potezi. To je bio nevjerovatan uspjeh, jer je MMF u svojim dokumentima naglašavao da će RS tek 2003. moći da dostigne budžetske prihode u visini od 820 miliona maraka domaćih izvornih prihoda, a desilo se da se već u 2002. iz tih izvora naplati milijarda maraka, što govori da je uvedena disciplina u finansijske tokove. Za taj period je takođe bitno naglasiti da je ta grupacija udarila i tamo gdje niko nije do tada smio da takne – u kriminalce koji su se bavili švercom visokoakcioznom robom. I tu su ostvareni odlični rezultati. Jedan od razloga čestih napada na mene, a time i na gospođu Bisić, jeste što smo mi mnogim kriminalcima stali na put i prihode koji su išli u njihove džepove uputili u budžet RS.

Na dušu vam se stavlja da ste otpisom duga omogućili Momčilu Mandiću da za male pare postane većinski vlasnik Privredne banke, Hipo Alpe Adrija banci da za jedan euro kupi Kristal banku, da ste takođe za male pare prodali Banjalučku banku, čiji ste kasnije postali predsednik. Da li su ove optužbe tačne, odnosno šta se zapravo dešavalo oko privatizacije ovih banaka?

Kada je u pitanju privatizacija banaka, tu je situacija potpuno jasna. Postoje dokumenti iz 2001. godine, kada je Svjetska banka tražila likvidaciju Kristal banke, Banjalučke banke i Privredne banke Sarajevo. U to vrijeme predložili su da se privatizuje samo Razvojna banka. Kako je vrijeme odmicalo, u SB počeli su sumnjati da se i to može uraditi. Njihov model je bio likvidacija banaka, a mi smo napravili dodatne napore i uspjeli da nađemo strateške partnere i za Banjalučku banku i za Kristal banku i kasnije za Razvojnu banku. Ta cijena, bilo da se radi o jednom euru ili sto hiljada maraka, za Ministarstvo finansija je postala simbolika, jer između privatizacije banaka za bilo koju cijenu ili likvidacije mi smo se odlučili za prvu varijantu. Bilo bi dobro napraviti razgovore sa ljudima koji su kupili te banke da bi se shvatilo kakvih problema oni imaju, jer su se iznenadili u šta su upali kada su ušli u te banke. Uvijek postoje skrivene garancije kod banaka koje se ne prikazuju prilikom prodaje banaka, a za koje ni mi iz Ministarstva finansija tada nismo znali. Bilo bi dobro da pitate u Hipo banci zašto im je nemoguće da naplate određene plasmane od ljudi koji su u vrijeme kada su uzeli novac važili kao privrednici od kojih neće biti problema naplatiti ta sredstva. A oni su u stvari uzeli pare i otišli iz RS.

Znate li ko su ti privrednici?

To je poznata stvar. Gospodin Dragan Čičić je ostao najveći dužnik Kristal banke i njegov dug je veći od 20 miliona maraka. On više nije u RS, a gospodin Milorad Dodik mu je svojim nalogom Kristal banci dok je bio premijer direktno omogućio da koristi te pare, bez obzira na to što on nije bio u kreditnom odboru te banke. Tu je i gospodin Vukelić, koji duguje velika sredstva, kao i gospodin Bojčeta, koji je takođe uzeo pare i napustio RS i vratio se u Hrvatsku. Pitanje je: Gdje su sredstva? Da li je moguće da ne postoje fabrike koje je trebalo izgraditi od tih sredstava, sem one na Laušu, koja je zatvorena? Zar je moguće da fabrike koje su u vlasništvu tih ljudi ne postoje ni na područuju Srbije i Crne Gore i Hrvatske? Prema mojoj procjeni, ta sredstva su vjerovatno sa nekim podijeljena, jer nemoguće je tolika sredstva upropastiti.

Kada ste preuzeli Ministarstvo finansija, većina budžetskih korisnika račune je otvorila u Cepter banci, u kojoj ste prethodno bili direktor. Ovaj podatak sam našao na sajtu ICG-a, a tvrdi se da su nakon vašeg razlaza sa Cepterom ti računi preusmereni u Novu Banjalučku banku. Neki su sve ovo tumačili kao vaš pritisak na budžetske korisnike, kao i nameru da na taj način ojačate finansijsku poziciju banaka u kojima ste vodili glavnu reč. Da li je to tačno?

Pročitao sam i ja taj materijal ICG-a i tada shvatio na koji način oni funkcionišu: Skup kafanskih priča i tračeva oni prikupe lagano pijuckajući i od svega slože određen tekst koji je kao njihova analiza. Nigdje ne postoji niti jedan jedini dokument koji potvrđuje da sam ja kao ministar finansija naredio prenošenje bilo kog računa u Cepter banku ili bilo koju drugu banku. Takva uredba je postojala za vrijeme vlade Milorada Dodika – da se sva budžetska sredstva prenose u Razvojnu banku, a računi Fonda zdravstva, Fonda PIO... ostanu kod nekih drugih banaka. Čim sam postao ministar, rekao sam da nema nikakvog smisla da se miješamo u poslove klijenta. Budžetski korisnik je za naš klijent i on bira banku koju on hoće. Svi budžetski korisnici su samostalno odlučivali gdje će otvoriti svoje račune i ja nikada nisam naredio gdje će ih otvoriti.

Da li je bilo usmenih naredbi?

Nije bilo ni usmenih naredbi. Kada sam postao predsjednik NBB, ja sam, kao i svaki drugi bankar zainteresovan za klijente, obilazio klijente i obilazim ih i objašnjavam koje su prednosti banke koju vodim. Ako klijent procijeni da je to povoljno, on će da pređe, a ako ne, neće to ni učiniti.

Sarajevska "Slobodna Bosna" prošle nedelje je objavila da držite šverc kafom i nekim drugim akciznim robama u RS i da sve te poslove obavljate putem firme Genex trejd grup "Željka Đekića i Jelenka Lolića!?


Ne bi me čudilo da taj list objavi i da sam ja izdavao prostore na Marsu, jer na takav način oni pišu. Ja se nikada u životu nisam bavio trgovinom, niti sam podržavao šverc, i uopšte ne znam šta sve radi firma "Genex trejd". Koliko se sjećam, ta firma se bavila cigaretama, i dok sam bio u Ministarstvu, podnosili su zahtjeve za markice. Toga se sjećam, a sa gospodinom Lolićem sam se samo jednom sreo i stvarno ne znam da li se ta firma bavi kafom ili ne. To je imputiranje bez ikakvog osnova.

Šta je sa gospodinom Đekićem?

I njega se sjećam dok sam bio u Ministarstvu finansija, jer je za firmu "Matrix" podnosio zahtjeve za uvoz cigareta. Znam da su ti zahtjevi išli prema Rovinju i da je on bio snabdjevač iz Rovinja. Da li se bavio još nečim, ja to ne znam.

Optužuju vas i za manipulacije budžetskim sredstvima?!

Neki samo prave tenziju oko toga gdje se nalaze određeni budžetski računi, što suštinski nije mnogo bitno, već je bitno vidjeti kod kojih se banaka nalaze i ostali državni računi. Niko se ne pita gdje su računi Fonda zdravstva, Fonda PIO... kod kojih se to banaka nalazi i da se na taj način vidi zbog čega se ti računi nalaze baš kod tih banaka. Neka se to ispita cjelovito, isto kao i to gdje se nalaze budžeti lokalnih zajednica vrijedni 400 miliona maraka godišnje. Dakle, treba vidjeti ima li logike da se budžeti određenih gradova nalaze u jednoj, a ne nekoj drugoj banci i da li ta banka uopšte posluje u tom gradu. I to je bitno. Prema tome, kada se govori o budžetskim sredstvima, odnosno o ukupnim javnim računima i budžeta i fondova i opština, onda treba vidjeti na kakav način se ti računi prebacuju, pa ćete vrlo lako naći odgovor kako se održavala likvidnost Agroprom banke u 2000. godini, kada je ta banka strašno pala u svom potencijalu. Tada bi se vidjelo ko je sve držao račune u njoj da opstane, kako u toj tako i u narednoj godini.

Vreme u kojem ste bili ministar finansija RS obeležio je vaš sukob sa glavnim revizorom RS Boškom Čekom. Zbog čega je do tog sukoba došlo?

Ja izuzetno cijenim funkciju glavne revizije i maksimalno sam, dok sam bio ministar, podržavao da im se obezbijedi prostor i veći troškovi i plate. Vi znate da oni imaju mnogo veće plate nego ostali budžetski korisnici, ministri, premijer, predsjednik Skupštine... Smatram da je to i logično kako bi oni bili potpuno nezavisni i oslobođeni bilo kakvog pritiska. Mene je iznenadilo da u svakoj drugoj zemlji postoji mogućnost da se odgovori na primjedbe revizije, a samo u RS glavni revizor nije prihvatio nijednu primjedbu stručnih ljudi iz Ministarstva finasija. Mislim da je nemoguće da ljudi iz Ministarstva finansija koji su kreirali mnoge zakonske propise i čiji je zadatak vođenje računovodstva i knigovodstva cijele RS ne znaju kako se knjiže pojedine pozicije. Lično se pitam da li je dobro izabrana struktura ljudi u Glavnoj reviziji, dok je gospodin Čeko nesporno stručan. Ali moram reći i da je Čeko svojom rukom kod privatizacije PBS-a napisao model vansudskog poravnanja, a sada nam se to stavlja na teret. To nije nikakva izmišljotina Ministarstva finansija, već je komisija koja je pripremala prodaju PBS-a to potvrdila i članovi te komisije su spremni i pismeno potvrditi da je Čeko svojom rukom napisao kako treba uraditi vansudsko poravnanje u tom slučaju, jer vansusdsko poravnanje zakonski nije zabranjeno. Takođe, niko se nije odrekao potraživanja, jer preduzeća sada duguju državi a ne bankama.

Glavna služba revizije uskoro bi trebalo da izvrši reviziju privatizacije Nove banjalučke banke. Da li se pribojavate te revizije?

Treba se napraviti revizija privatizacije i banaka i preduzeća od '97, kada su doneseni zakoni o privatizaciji. Sve je rađeno po tom zakonu i pratećim propisima. Tražio sam da se tako učini da se ne bi pod pritiskom vršila revizija samo jedne banke, jer to onda nije konzistentno. Ne vjerujem ni da bi opozicija imala išta protiv. Na skupštini sam rekao da su kupci Agroprom banke oni ljudi koji su u vrijeme kupovine te banke dugovali pare državnim bankama, iako u zakonu jasno piše da se kao kupac akcija neke banke ne može pojaviti lice koje duguje pare nekoj drugoj banci. Ali se desilo da se dva kupca – "Kaldera" i "Karavan" Sokolac – koji su tada dugovali novac Kristal banci, pojave kao kupci Agroprom banke i tu je napravljen prekršaj. Ja sam za reviziju i podržavam je pod ovakvim uslovima. 

Da li još uvek stojite iza tvrdnje da je Agroprom banku kupio gospodin Dodik?


Sve činjenice govore da je gospodin Dodik jedan od najvećih suvlasnika te banke, odnosno sada Nove banke. Ti kupci koji su se pojavili u to vrijeme – Radanović, Kaldera i Karavan – nekoliko puta su i sa mnom održali sastanke tražeći da, pošto su bili veliki problemi u toj banci, mi kupimo dio akcija u toj banci. Oni su uvidjeli da su pogrešno ulagali. Nakon tih razgovora išli su kod Dodika i on im je to zabranio. Jasno je da Dodik odlučuje o samom radu Agroprom banke, odnosno Nove banke Bijeljina, što najbolje govori ko upravlja tom bankom.