Arhiva DANI 140
GDJE SU PARE?
U periodu 1997. i 1998. godine iz budzeta Sarajevskog kantona iscurili su milioni maraka koji su kao dugorocne ili kratkorocne pozajmice davani opcinama, bankama, preduzecima… Ali – ne samo u Sarajevskom kantonu. Medju duznicima su i Opcina Bugojno, Borac iz Travnika, Agrokomerc iz Velike Kladuse… Da prica bude kompletna, Sarajevski kanton je uzimao kredite od istih onih banaka kojima je davao pozajmice?! Transferi su obavljani pod budnim okom i uz potpis Mustafe Mujezinovica, prvo premijera potom guvernera Sarajevskog kantona. I danas Mujezinovic vedri i oblaci kako finansijama, tako iinteresima Kantona. Istina, s parama je stanje drasticno drugacije jer je vispreni guverner svome nasljedniku na premijerskoj stolici u amanet ostavio – dugove. Dani posjeduju Popis sredstava, obaveza i potrazivanja budzeta Kantona Sarajevo, koji je uradila strucna sluzba zakljucno sa 31. decembrom 1999. godine. Dugovanje kantonalnog budzeta trenutno je vise od 45 miliona maraka, potrazivanja su takodjer enormna – no, najveci je problem sto malo ko vjeruje da ce procerdane pare Sarajevskog kantona ikada biti vracene. I ima jos nesto, bosanska poslastica zvana donacija – pare su dosle, a kako su potrosene... Guverner Kantona Sarajevo, nekadasnji premijer, odgovornost za novac pokusava prebaciti na svoga nasljednika i sadasnjeg premijera, no, Belkic je naslijedio dugove, a Mujezinovic nastavio prepoznatljivu SDA praksu: uoci svake sjednice Vlade sjeti se da ima stosta recisvojim ministrima
|
Pise: Dzenana Karup-Drusko
|
| DRZAVA JE LOS DOMACIN |
Dani raspolazu Popisom sredstava, obaveza i potrazivanja budzeta Kantona Sarajevo, koji je zakljucno sa 31. decembrom 1999. godine uradila ovlastena komisija. Konacni bilans bio je: 4.401.437,81 KM na ziroracunima ("Ne daj boze zemljotresa ili kakve nepogode", prokomentirao je jedan od 16 kantonalnih ministara koji su na ruke dobili ovaj popis), ukupna potrazivanja 25.474.891,23, a ukupne obaveze 29.855.657,49 KM, plus ino–krediti u iznosu od 16.010.192,99 KM. Guverner sve zna Na prvi pogled bi se moglo reci da situacija i nije strasna: plus––minus nekoliko miliona. No, pazljivom analizom, koju su za sebe sacinili neki kantonalni ministri, dosli su, kako su izjavili za Dane, do zakljucaka da su mnogi milioni davani olako, po preporukama i zarad dobrih odnosa pojedinih mocnika. Jedini koji zna sve o tokovima kantonalnog novca je guverner Mustafa Mujezinovic, bar tako tvrde ministri sa kojima smo kontaktirali, jer je on, u vrijeme kad je novac podijeljen, bio predsjednik Vlade Kantona. Potvrda za njihove rijeci jeste cinjenica da su oni na sadasnje funkcije dosli u januaru prosle godine, a do tada su vec pale milionske pozajmice i zaduzenja. Skupstina je u vise navrata pokusala reagirati: u proljece prosle godine, na jednoj od sjednica, poslanici su insistirali na naplati pozajmica po svaku cijenu – cak i uz blokiranje racuna pojedinim preduzecima. Na zahtjev premijera Vlade Beriza Belkica, tada je dogovoreno da se od tada nijedna marka iz kantonalnog budzeta ne daje u obliku kredita. Vec na narednoj sjednici reakcije poslanika u Skupstini bile su znatno blaze. Predlozeno je da se hitno iznadju sto bezbolniji nacini za naplatu dugova kako ne bi, objasnili su neki od onih koji su stali za govornicu, doslo do socijalnih nemira. To su obrazlagali brojem zaposlenih u pojedinim firmama – duznicama. Kanton Sarajevo, samo na ime pozajmica koje je davao pojedinim preduzecima kao podsticaj za proizvodnju, trenutno potrazuje oko jedanaest i po miliona maraka. Situacija po kantonalni budzet vise je no slozena, jer neka od preduzeca u medjuvremenu su potpuno prestala sa radom, druga su pred privatizacijom, a trecima su blokirani racuni. No, dok se imalo, iz Kantona se dijelilo: Energoinvest – Specijalne armature 450.000 KM, Energoinvest Livnica milion maraka, Energoinvest ELOP milion maraka, UNIS Lasta 994.500, UPI P.D. Butmir 1.652.000, Kras 216.399, Milkos 576.000, Agrokomerc (treba li naglasavati da ovo nije firma iz Sarajevskog kantona?) 1.036.345, Alhos 500.000, Sarajevo Publishing 479.167, Gumitehnika 300.000, Ingrap Hadzici 465.000, Mercato 91.400, Modna konfekcija 500.957, Bjelasnica Hadzici 440.000, Prvi 15. april 300.000, Borac Travnik 231.032 (takodjer van Sarajevskog kantona), Kljuc 141.685, UNIS P.S.C. 500.000, UPI T.P.D.C. 450.000 i dugorocna pozajmica UPI P.D. Butmir 200.000 KM. Nakon prebacivanja ovih iznosa (neki su bili i puno veci, ali su u medjuvremenu djelomicno vraceni) uslijedile su raznorazne kompenzacije izmedju pomenutih preduzeca, nadleznih ministarstava i Kantona. Situacija se savrseno zapetljala jer se ispostavilo da duznici nemaju novac koji su dugovali. Ovdje treba naglasiti da su direktori prilikom potpisivanja ugovora o kreditima kao pokrice davali akceptne naloge. Upravo je u toku sudjenje velikom broju direktora privatnih i drustvenih preduzeca koji su uzeli kredite iz SAB banke, kao pokrice dali akceptne naloge i, kad se ispostavilo da ne mogu vratiti posudjeni novac, zavrsili su na sudu. U prvim zavrsenim slucajevima izrecene su visegodisnje zatvorske kazne. U cemu je razlika izmedju SAB banke i Kantona? Kanton ce svoj novac naplatiti, bar tako se planira, nakon privatizacije firmi koje im duguju. Mogucnosti za to su realne, ali onda se postavlja pitanje odgovornosti pojedinih direktora koji su do kraja upropastili svoje firme, a onda se jednostavno povukli sa funkcija. Ili, s druge strane, pitanje odgovornosti onih koji su im dali na raspolaganje velike kolicine novca koje su uspjeli samo – potrositi. Vise no ilustrativan je primjer D.D. Gumitehnike, kojoj je Kanton dao 300.000 KM. Ovo preduzece trenutno ne radi. Racun im je blokiran od marta 1999. godine zbog dugovanja prema SAB i Market banci, a njihova ukupna dugovanja su oko 650.000 maraka. Sve obaveze za podignute kredite u ime preduzeca potpisivao je sad vec bivsi direktor Hajrudin Breovic, koji je pored svega ovoga prodao i dio opreme za protektiranje guma koja je bila vlasnistvo firme. Program privatizacije je uradjen, predat Agenciji za privatizaciju, ali nema zainteresiranih kupaca. Naplata u zivoj stoci Najveci duznik Kantonu, od svih preduzeca, jeste Energoinvest, koji je, kroz Specijalne armature, ELOP i Livnicu, ukupno dobio oko dva i po miliona maraka. Dug treba posmatrati u jednoj cjelini jer Energoinvest zvanicno nije podijeljen na odvojene firme, a i sve kreditne ugovore potpisao je jedan covjek – Edib Bukvic, koji nije vise na celu Energoinvesta, vec je bosanskohercegovacki ambasador u Indoneziji. Zasluzan kadar. Trenutna situacija u Energoinvestu izgleda ovako: ELOP preko godinu dana nije imao konkretnog ugovora o poslu, tako da ne postoje realne sanse da vrate milion maraka koje su dobili. Njihovo dugovanje ce, po zakljucku nadleznih u Kantonu, morati rijesiti Energoinvest. Ali, kako? Ni Bukvicev nasljednik Nedzad Brankovic ne pokazuje narocite afinitete ka svome poslu, barem kada je rijec o znacajnijem oporavku i pokretanju proizvodnje u nekadasnjem gigantu. Upuceni tvrde da je ovaj, inace poznati kadar koji preferira Izetbegoviceve kriterije o poslusnosti ispred strucnosti, konacno rijesio da svoje dobro vladanje naplati mjestom Prvog u firmi u kojoj je dovoljno ne mijesati se u svoj posao. Pominje se Elektroprivreda BiH, no, sve u svemu, kadrovska kombinatorika mu je daleko preca od Energoinvestovih dugova. Ni Specijalne armature nisu u sjajnoj situaciji: proizvode uredjaje za busenje nafte, a zasad jos uvijek nemaju ugovorenog posla iako su, kako njihov direktor Zeljko Ilic tvrdi, dobili certifikat americke organizacije koji je uslov pojavljivanja na medjunarodnim tenderima. Prognozira da ce u naredne dvije godine stati na svoje noge. Ne treba sumnjati da je ove cinjenice znao i guverner Mujezinovic kad je potpisivao ugovore o kreditima sa Bukvicem. UPI P.D. Butmir je samo jos jedno preduzece u koje je Kanton ulagao. Njihov direktor Lutvo Memic izjavio je da ne moze izmiriti obaveze prema Kantonu jer njima duguje Milkos, koji im ne placa isporuceno mlijeko. Mala napomena: Milkosu je, navodno, vise od godinu dana blokiran racun, no oni jos uvijek rade, ali tako da od narucioca uzimaju novac u kesu odmah po isporuci?! Azem Kaljanac, direktor Milkosa, rekao je na jednom sastanku u Kantonu da oni dug ne mogu vratiti jer je firma prezaduzena, ali joj je ukupna vrijednost 14 miliona, od cega je drzavno 12 posto, a ima zainteresiranih da ih kupe. Kanton je presudio: preduzeti sve da se Milkos sto prije privatizuje, a od P.D. Butmira izuzeti zivu stoku koja bi postala dio robnih rezervi Kantona i, naravno, dati je njima na cuvanje i odrzavanje. Mnoga su preduzeca na ime duga Kantonu ponudila kompenzacije. Medju njima je i Alhos. Dogovoreno je da se odredjena kolicina robe koja je stajala po Alhosovim magacinima podijeli izbjeglicama. Tako je i ucinjeno, jer poznato je da se njihova roba, zbog loseg dizajna i niskog kvaliteta, slabo prodaje, te bi se tesko nasao neki kupac naveliko, osim Kantona. No, zlobnici tvrde da Alhos umije kad hoce, narocito kad treba oblaciti funkcionere?! K'o fol kratkorocno U Popisu je medju dugorocnim i "potrazivanje po osnovu pozajmica demobilisanim borcima", koje iznose vise od devet miliona maraka. O cemu se radi: o jos jednom "uspjesnom" potezu odgovornih iz Kantona? Pomenuti iznos dali su u kesu, bar tako pise, odredjenim bankama koje su dijelile kredite "demobilisanim borcima": Central profit banka d.d. Sarajevo 4.646.194,90 KM; Hipotekarna banka d.d. Sarajevo 1.413.274,34; Market banka d.d. Sarajevo 2.736.795,11; Ljubljanska banka d.d. Sarajevo 224.256,83; Union banka d.d. Sarajevo 46.281,25; Privredna banka d.d. Sarajevo 5.381,24 KM. Svaki demobilisani borac koji je na ovaj nacin pokusavao dobiti kredit dobro zna koliko su bile visoke kamate i kako su mu trebale dobre veze da do ovih kredita uopce dodje. I nije istina da su krediti davani samo demobilisanim borcima, svako ko je imao dovoljno "jaku stelu" po ovom osnovu je mogao uzimati kredit od vecine pomenutih banaka. Od upucenog izvora, bliskog Vladi Kantona, saznali smo i ovo: kredite su uzeli i brojni taksisti (ne ulazimo u to da li su ili ne demobilisani borci), kupili automobile, nisu vratili ono sto su duzni i sad nude – certifikate. Posebno zanimljiva stavka u Popisu su pozajmice za stambene kredite, koje su, kako tvrde nasi izvori iz Kantona, dobili samo oni sa "jakim preporukama" jer su stanovi kupovani u najelitnijim zgradama. Za stanove je ukupno Kanton dao oko dva i po miliona. Spisak onih koji su na ovaj nacin kupili stan, adaptirali postojeci, obnovili kucu da bi se u nju mogli vratiti i napustiti okupirani stan, pa to nisu ucinili, strogo je cuvana kantonalna tajna. Tako nam rekose ministri koji nisu zaduzeni za "stambena pitanja". Ipak, u jedno su sigurni: Mujezinovc zna. A po tom osnovu novci su dati na sljedece adrese: Central profit banka 935.118,65 KM; Hipotekarna banka 204.671,95; Market banka 263.020,92; Ljubljanska banka 272.743,57; Union banka 55.212,47; Privredna banka 132.704,65; Postanska banka 54.456,82; UPI banka 308.848,42; Universal banka 142.673,49 i BH Banka 15.000,00 KM. Pored svih pobrojanih dugorocnih potrazivanja, Kanton, za utjehu, ima i kratkorocna, samo su neka od njih zbog duzine dugovanja u medjuvremenu postala jos dugorocnija. Medju takvima je Opcina Bugojno, kojoj je iz budzeta dato milion maraka, Sarajevogasu 796.782, Toplanama 276.987, te potrazivanja po osnovu depozita kod poslovnih banaka – UPI banka 420.000. Ministarstva jedu pare Toliko o potrazivanjima. U drugom dijelu Popisa govori se jedino i iskljucivo o obavezama Kantona, koje ukupno iznose preko 45 miliona maraka. Samo po ino–kreditima Kanton ima dugorocna dugovanja u iznosu od 16.010.192,99 KM. A uzimalo se: malezijski kredit za rekonstrukciju stambenog fonda putem Bor–banke 1.493.959,64; od Vlade Kraljevine Belgije za projekt firme Schreder 873.000,00; od Svjetske banke za rekonstrukciju kanalizacione mreze 4.439.150,64; od Comeleca za javnu rasvjetu 666.668,00; od Siemensa za kardio–hirursku opremu 4.517.414,71 i od kuvajtskog kredita za Sokolovice 4.020.000 KM. U odnosu na ove, kratkorocni krediti su sitnica – 5.700.000, a uzimani su od banaka kojima je Kanton, svojevremeno, davao pozajmice: Central profit banka, kojoj Kanton duguje milion i po maraka, UPI banci isti iznos, Market banci 2.200.000 i Union banci 500.000 KM. Osim banaka tu je i kratkorocna pozajmica od Zavoda za izgradnju Kantona, kome Kanton duguje 700.000 maraka, a novac je od rente kojom Zavod raspolaze, bar tako pise na papiru. Pominju se i "obaveze po namjenskoj donaciji" iz Turske, zajednice gradova Italije, Norveske, Barcelone… Za neke od ovih donacija ministri Vlade sa kojima smo kontaktirali nisu ni culi, a kamoli da znaju kako su utrosene. Jedan od njih siguran je da, recimo, u prosloj godini o njima nisu nikad zajednicki raspravljali, a, takodjer, nisu im poznati ni racuni na koje su pohranjivane ove pare. No, pored svega ovoga pobrojanog, najvece obaveze budzeta su ipak prema organima Kantona, odnosno pojedinim ministarstvima. Iznose preko 23 miliona. Naravno, to se ne odnosi na place zaposlenih, koje su redovne. Interesantna su obrazlozenja pojedinih ministarstava za sta su sve potrosili novce ili im tek trebaju. Poreznicima Sarajevskog kantona bit ce zanimljivo za sta se sve trose njihove pare i kome se daju. Navest cemo samo ilustrativne primjere do kojih smo dosli: – Ministarstvo prometa i komunikacija od Kantona potrazuje 2.940.493,44 KM, pored ostalog i za elektricnu energiju koju potrose semafori i parkomati. Svako ko parkira svoj automobil, dakle, osim sto ubaci novac u automat, od poreza koji daje za Kanton placa struju na koju taj automat radi. Ali, sta sa onima koji nemaju automobile? I oni placaju za parkomate. Sa semaforima je posebna prica. Svaki vozac koji se usudi proci kad je zuto, odnosno crveno svjetlo, zna kako su rigorozne kazne. Kome onda ide novac iz parkomata i od kazni? – Ministarstvo prostornog uredjenja i komunalnih poslova medju svojim potrazivanjima od 3.265.216,08 KM ima i troskove na ime hotelskih usluga "Holiday Innu" i "Bosnia hotelima". – Ministarstvo privrede potrazuje 580.453,00 a pored ostalog finansira i pojedine clanove upravnih odbora!? Uspjeli smo saznati kako: naime, neka preduzeca koja su pred stecajem ne mogu placati svoje uvazene clanove upravnih odbora, probrane po oprobanom SDA receptu obezbjedjenja sto vise redovnih primanja za svoje zasluzne kadrove. S druge strane, da bi krenula privatizacija, mora prvo postojati projekt odobren od strane upravnih odbora. Kako neki clanovi ne primaju plate, odbijaju da potpisu. Nadjeno je rjesenje: placa ih ovo ministarstvo, a novac, naravno, ide iz budzeta. – Ministarstvo kulture i sporta trazi svega 414.418,00 maraka, ali zato su njihovi troskovi najrazlicitiji: koristenje fitnes kabineta KK "Bosna"; za obiljezavanje 50–godisnjice Drustva bibliotekara BiH dali su 300 maraka, a za obiljezavanje 20–godisnjice rada primadone Amile Baksic Ministarstvo je izdvojilo 20.000 maraka. Takodjer treba znati da se preko ovog ministarstva placaju dvorane za treninge Kosarkaskog kluba "Bosna" kao i njihovo najuze rukovodstvo. Naravno, najznacajnija stavka ovog ministarstva su veleljepneBascarsijske noci, koje su, naravno, na vrijeme placene. – Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice za svoj rad treba jos 2.526.365,15. Od toga veliki je dio otisao za subvencije po raznim osnovama, potom za humanitarni hljeb, troskove prihvatilista za beskucnike. Ali, ovo je Ministarstvo uspjelo i inovirati svoj rad: cim je Omer Behmenpreuzeo fotelju u Udruzenju gradjana "Mladi Muslimani" i nameracio predloziti onaj svoj cuveni zakon o naplati dusevne boli, iz kase Ministarstva za rad i socijalnu politiku pozurili su da zbrinu ovu tako potrebnu instituciju sa nepunih 10.000 KM?! Toliko ministar potpisuje bez suglasnosti Vlade. – Ministarstvo obrazovanja, nauke i informisanja ima dug spisak svojih potrazivanja, a sveukupno preko cetiri miliona maraka. Troskovi su razliciti, ali su najzanimljivija finansiranja i sufinansiranja postdiplomskih studija i doktorskih disertacija, od kojih neke vrijede i 40.000 maraka?! Tu je, naravno, i usavrsavanje prijeko potrebnih kadrova u Islamskoj zajednici, do hiljada maraka namijenjenih za nabavku kompjuterske opreme za Islamsku zajednicu, odnosno Preporod, Svjetlo rijeci, NIP Reviju PRESS, NIP Oslobodjenje, Studio 99, otkupljivanje knjiga samo pojedinih autora, stampanje knjige Mustafe Spahica, pomoc Islamskoj zajednici za pokretanje casopisa Muallim, 350.000 maraka za sanaciju hotela "Nacional", Islamskoj zajednici za nabavku opreme za El kalem… – Ministarstvo obnove, razvoja i zastite covjekove okoline potrazuje 860.530,21 maraka, koje, izmedju ostalog, duguje Zavodu za planiranje 42.807 maraka za vodic i licnu kartu Sarajeva te Elektrodistribuciji 66.000 maraka za izmjenu kablova na Mostu Suade Dilberovic. – Ministarstvo stambenih poslova potrazuje 1.601.172,00 a samo jednom organu uprave na ime sanacije i adaptacije mora isplatiti milion maraka. – Ministarstvo za boracka pitanja treba 1.666.521,93 ali su pored ostalih troskova naveli i 150 maraka za naocale demobilisanom borcu i to u Zenici, nekoliko adaptacija i popravki kuca. Ima li Dahic posla Popis sredstava obaveza i potrazivanja budzeta Kantona Sarajevonapravljen je, valjda, s ciljem da se kaze, pojasni, objasni i obrazlozi gdje su pare iz budzeta. Cinjenica je da se nakon svega pojavljuje najvise pitanja: zasto je pojedinim firmama Kanton davao milionske pozajmice iako se u startu znalo da ih nece moci vratiti; zbog cega je novac posudjivan drugim kantonima; zasto su davani krediti bankama, a onda uzimane pozajamice ne samo od banaka vec i od Zavoda za izgradnju, koji je, usput receno, na kantonalnom budzetu; kome su davani krediti za stanove; koliko je tek novca podijeljeno sa pokricem a koliko bez pokrica; sta je sve stalo u racune i isplate; otkud tolika koincidencija da kredite i pozajmice iz Sarajeva odu u one opcine koje se smatraju visim bosnjackim interesima… Osim pitanja tu je, naravno, i odgovornost. Na prvom mjestu, guvernera Mustafe Mujezinovica, kome Stranka demokratske akcije iz mandata u mandat uzastopno daje povjerenje i podrsku, a koji je – barem tako u Popisupise – ionako zaduzenu i opterecenu sarajevsku privredu jos vise u crno zavio dijeleci i pomazuci i ostale kantone. Bez mrvice lokalpatriotizma, ostaje pitanje: je li se to Mujezinovic namjerava kandidirati za neku drzavnu funkciju pa kupuje glasove ili je pak i Mujezinovic tek jedan od onih SDA pulena poznatih po petici iz vladanja? Pomenuli smo na pocetku teksta da zbog slicnih stvari Hazim Vikalo sjedi na optuzenickoj klupi. Gdje su ti antikorupcioni timovi? Ima li za njih posla u Sarajevskom kantonu? Kada ce Finansijska policija, MUP, tuzilastvo i pravosudje reagirati, ili je sve vecoprano u papirima? Hoce li barem Mustafa Mujezinovic izaci pred Skupstinu da podnese izvjestaj o tokovima novca u Kantonu, po cijenu da nakon toga iz sale izadje sa Ismetom Dahicem? Naravno, Dani su sva ova pitanja zeljeli postaviti neposrednim akterima i izvrsiocima odluka u Kantonu: guverneru Mustafi Mujezinovicu i premijeru Vlade Berizu Belkicu, koji je biranim rijecima prokomentirao da su krediti koji su davani bankama po osnovu pozajmica demobilisanim borcima bili projekt koji su predlozila nadlezna ministarstva, a Vlada usvojila. Formirana je i Kreditna komisija, na cijem celu je Harun Imamovic, sadasnji ministar za boracka pitanja. Komisija i dalje postoji jer prati realizaciju kredita. Ideja je, smatra premijer, bila dobra, jer je demobilisanim borcima davala mogucnost da, na osnovu poslovnih ideja koje su imali, uzmu kredite uz povoljne kamate i pokrenu posao gdje se moglo zaposliti jos ljudi. Prosle su najbolje ideje, a Kanton je za 893 ponude dao 13.905.980 maraka i zaposleno je 1.440 radnika. Za premijera je ovo uspjeh, ali napominje da se radi samo o jednom dijelu populacije koja je to mogla iskoristiti, a i dalje je na hiljade nezaposlenih boraca, ili su na cekanju, i mora im se pomoci pokretanjem vecih preduzeca. U ovom projektu banke su bile samo serviseri zbog svoje strucnosti u kreditiranju i njihovih infrastruktura. Bivsi borci su bankama kao garant davali svoje vojne knjizice, a takodjer su pod hipoteku stavili i imovinu kojom su raspolagali. Kanton jos nije donio odluku hoce li neisplaceni krediti biti pokriveni certifikatima. Direktori moraju odgovarati Krediti koji su davani preduzecima bili su odredjeni s ciljem da se pokrene proizvodnja i zaposljavanje novih radnika. Novac je isao firmama koje su donijele programe i ideje, no kako projekti nisu dali odredjene rezultate – sta ce sada biti? Premijer odgovara: "Postoji moralna i svaka druga odgovornost onih koji su radili projekte, upravnih odbora i direktora. Ne mogu ja kriviti Energoinvest sto je trazio kredit. Kanton je dao kredit, mi smo dali. A ako nije realiziran, moraju odgovarati oni koji su napravili projekt. Naravno, nisu krivi radnici. Nedzad Brankovic, sadasnji direktor Energoinvesta, ako nije ucestvovao u izradi projekta, mora obezbijediti odgovornost onih koji su ga ponudili Upravnom odboru, koji je i stao iza njega." A odgovornost ostalih direktora koji su zaduzivali firme, a poslije ih napustali kad nestane novca? "Odgovornost postoji, nebitno da li je to Edib Bukvic ispred Energoinvesta, Kemo Hujic, direktor Alhosa, Esad Luckin, direktor Laste, Azem Kaljanac, direktor Milkosa, Lutvo Memic, direktor P.D. Butmir… Ima da odgovaraju pred radnicima, a preko Upravnog odbora drzavi. Upravni odbor, primjera radi, Alhosa, prvo treba da smijeni Kemu Hujica, koji je predlozio projekt, Ministarstvo privrede treba da smijeni Upravni odbor Alhosa, koji je prihvatio ideju i elaborat, a ja bih trebao da odgovaram sto kredit nije vracen. Jucer sam razgovarao sa predstavnicima sindikata jedne firme i prvi put za ove tri godine cuo sam jednog direktora da kaze da se povlaci jer ne moze pomoci svojim radnicima. Ne treba bjezati od odgovornosti. Treba ljudima reci o cemu se radi. Niko ne ocekuje da se nesto promijeni preko noci, ali ljudi ocekuju barem perspektivu, ili samo nadu." Za novac koji je u obliku kredita i pozajmica otisao van Sarajeva, premijer kratko komentira: "Mislim da je bilo pogresno", i naglasava da ce se insistirati na povratu novca od tih duznika. Najvise se dijelilo 1997. godine, a 1999. Kanton je dosao u situaciju da mora pozajmljivati. Krediti su uzeti od banaka uz kamate od oko 10 posto (krediti koje je Kanton davao imale su kamatu sedam posto), ali plate su dijeljene zdravstvu, skolstvu, policiji…, a dio i za Armiju. Finansiranje pojedinih medija Belkic komentira: "I ja se pitam zasto se ne daju pare TV Hayatu, a daju Kantonalnoj televiziji? Ja licno ne bih imao nista protiv da se daje novac Slobodnoj Bosni ili Danima u obliku kratkorocne pomoci. Finansiranje stampe bi trebalo ici strucno, da se vidi sta je nama drustveno korisno." Ko je ispred Kantona potpisivao ugovore o kreditima? Belkic kaze: "Tadasnji premijer Vlade." A ko je bio premijer? "Pa, sadasnji guverner." Mujezinovic nece da govori Ovo je prva verzija intervjua sa premijerom Belkicem, napravljena u utorak, prvog februara ove godine. Autoru se desilo ono najgore sto novinara moze snaci u ovakvim prilikama – zakazao je diktafon. Profesionalna odgovornost nalaze samo jedno rjesenje: ponovni poziv u kabinet premijera, izvinjenje i molba za autorizaciju. U prvi mah, Belkic odbija autorizaciju, isticuci svoje povjerenje u novinare, no, uvazavajuzi maler sa diktafonom, zakazuje ponovni susret. U kracem razgovoru, premijer ima jednu molbu: "Mozete li izbjeci posljednja dva pitanja u ovom obliku: upadljiva su i citalac ce steci dojam da zelim nekoga optuzivati, sto mi nije ni na kraj pameti. Mozete li preinaciti moj odgovor – zOdluke o kreditima je donosila Vlada i u ime Vlade je potpisivao tadasnji premijer.'" Naravno, u isto vrijeme kada smo se obratili premijeru Belkicu prvi put, trazili smo razgovor i sa guvernerom Mujezinovicem. Dok premijer susretljivo odgovara da nema sta da krije od javnosti, Lamija Bojadzic, sef pres––sluzbe u Kantonu, u vrijeme kada se po drugi put zavrsava razgovor sa Belkicem, uspijeva da sroci guvernerov odgovor: "Guverner Mujezinovic smatra da nema potrebe da razgovara sa vama na temu koju ste trazili i rekao vam je da je za budzet nadlezan Beriz Belkic i da sa njim razgovarate." Novinarsko insistiranje na cinjenici da je guverner u vrijeme svog mandata premijera Kantonalne vlade zapravo i podijelio sve iz budzeta sto se podijeliti dalo, umililo je guvernerovu saradnicu na kratak susret. Oci u oci s novinarom – naravno, ne guverner, vec Lamija Bojadzic. Nakon kraceg razgovora u njenoj kancelariji, za sagovornika predlaze Kemu Kozarica, koji je donedavno bio ministar finansija, a tu duznost je obavljao od osnivanja Kantona. (Kemo Kozaric je, u ovom casu, na funkciji jednog od viceguvernera Central banke i zaduzen je za analize, statistiku i razvoj.) Potom, guvernerova saradnica za medije odlazi guverneru da provjeri hoce li on ipak pristati na razgovor ili ce pozvati Kozarica?! Nakon poduzeg izbivanja (posve dovoljnog za intervju), stize guvernerova poruka: "To sto vas zanima je iskljuciva nadleznost premijera Belkica, koji je bio duzan da u prosloj godini vrati te kredite!" Uz slijeganje ramena, novinaru ne preostaje nista drugo do da ipak priupita premijera zna li i on da je sve njegova odgovornost?! Kad me je treci put toga dana ugledao na svojim vratima, Beriz Belkic se vjerovatno spremio da otvoreno posumnja u tehnicku opremljenost Dana. No, osmijeh s njegovog lica je nestao kad sam mu objasnila razlog svoje posjete. Vidno potresen, premijer je zamolio da ponovim Mujezinovicevu izjavu, a onda zatrazio da je jos jednom procitam! Nazvao je Lamiju Bojadzic i zatrazio od nje objasnjenje. Odgovor je izazvao jos vece sivilo na njegovom licu. Pozvao je, potom, guvernera Mustafu Mujezinovica i, jos uvijek ne vjerujuci, od njega zatrazio objasnjenje za izjavu koju je posredstvom svoje suradnice dao za nas magazin. Iako vidno potresen, Belkic se nastojao kontrolirati. Nije uspio sakriti poigravanje cigarete u ruci, ali je uspio izustiti: "Ja se ne zelim prepucavati preko novina, to nije moj nivo. No, ako vam uistinu trebaju dodatne informacije, spreman sam govoriti o radu Vlade." |
BELKIC: Nasi pokusaji da zakonom predvidjenim nacinima, blokadom racuna ili podnosenjem tuzbi, naplatimo pare, propali su, i to iz sljedecih razloga: prvo, nije bilo priliva para na racunima duznika, jer su totalno neaktivni, i, drugo, blokada je onemogucavala i onu malu solventnost koja je tim preduzecima omogucavala isplatu plata. Zaustavili smo taj metod i ja sam, zajedno sa ministrom finansija i privrede, cijeli decembar razgovarao, pregovarao, prijetio... Uspjeli smo sa Alhosom preko Ministarstva za socijalna pitanja kompenzirati 500.000 njihovog duga; sa Sarajevo Publishingom smo rijesili 72.000 maraka kompenzirajuci to dijelom njihove literature koja se uklapala u potrebe Ministarstva obrazovanja – on je nudio 500.000 knjiga, ali mi nismo uzeli ono sto se nije uklapalo u nastavne planove i programe; sa P.D. Butmirom smo rijesili 42.000 maraka, uzimajuci dio njihove imovine u robne rezerve; sa Modnom konfekcijom smo napravili trojno rjesenje: Ministarstvo odbrane Federacije BiH, Kanton i Modna konfekcija. O svemu smo informisali Vladu i dogovoreno je da nastavimo jer imamo ideje. Sa Energoinvestom cemo, najvjerovatnije, pokusati vratiti dugovanja, ili kroz postojecu imovinu koju imaju ili nakon privatizacije. Vec tokom februara cemo pokusati iznaci rjesenja sa jos nekim preduzecima, ali nakon toga idu tuzbe bez obzira sta se bude desavalo. DANI: Zasto dosad nije bilo tuzbi? BELKIC: Isle su, ali nije bilo efekata. Mislili smo da cemo ovako rijesiti probleme. DANI: Jeste li tuzili Opcinu Bugojno zbog milion maraka koje duguje Kantonu? BELKIC: Ne. Moja greska. Medjutim, upucene su im opomene pred tuzbe i dobili smo i garancije za vracanje i akceptne naloge od njih. Ova vlada ce rijesiti Bugojno. Rijesit cemo mi i ostala dugovanja, i ja garantujem da se iz budzeta vise nikad nista nece dati bez znanja Skupstine. DANI: Koliko je Kanton kostao kvadratni metar poslovnog prostora koji ste kroz kompenzaciju preuzeli od Agrokomerca? BELKIC: Nakon odluke Vlade da se ide u tu kompenzaciju, ja sam, posto sam trebao potpisati taj ugovor, odbio to uciniti dok ne dobijem misljenje o ugovoru od kantonalnog pravobranioca i strucnu procjenu vrijednosti tog prostora koji se nalazi na Bascarsiji. Cak sam trazio da se pribavi dokumentacija kojom se dokazuje da je to vlasnistvo Agrokomerca i da imaju gradjevinsku dozvolu. Cijena koja je bila u prvobitnom ugovoru i procjena sudskog vjestaka su bile vrlo blizu. Ja mislim da sada mogu potpisati taj ugovor i Kanton ce postati vlasnik tih objekata. Procijenjena vrijednost je 392.175, i na taj nacin cemo rijesiti dio Agrokomercovog duga. Oni imaju jos neke imovine u Sarajevu, pa cemo na taj nacin pokusati rijesiti jos dio dugovanja. Nazalost, ja sam prisiljen da radim ovakve stvari jer imam odgovornost da pare vratim drzavi. DANI: Znate li zasto je Agrokomercu bilo odobreno milion i po maraka iz budzeta Kantona Sarajevo? BELKIC: Nisu sve dobili, realizovano je milion i trideset sest hiljada, a mi smo zaustavili dalju realizaciju kredita jer nismo imali vise novca. Bila je ideja da se ovdje kroz neka nasa preduzeca sa Agrokomercom pokrene proizvodnja. Pare su otisle u Krajinu. DANI: Kako cete vratiti dug od preduzeca za koje u privatizaciji ne bude zainteresiranih kupaca? BELKIC: Ima nekoliko metoda: javne aukcije, tenderi itd., a sve su to firme koje imaju neku imovinu. Imam informacije da je, recimo, Gumitehnika krenula. Promijenili su rukovodstvo i mozda ima sansi da i u ovoj godini pocnu vracati kredit. DANI: Vracamo se na pitanje odgovornosti. BELKIC: Sam cin primopredaja duznosti kod nas se obavlja na jedan vrlo neozbiljan nacin, neobavezan. Ja ne mislim da treba vrsiti inventure u smislu ko sta kome ostavlja, ali globalne, osnovne stvari, narocito sa stanovista finansija, moraju biti potpuno jasne. Dakle, odgovornost za naplatu kredita je apsolutno na ovoj Vladi i mi imamo odgovornost prema Skupstini. Poslanici ne pitaju ko je tada bio protiv, ko je dizao ruku i sta je mislio o tome. Oni hoce da se sredstva vrate i mislim da cemo mi to tokom ove godine uspjeti uraditi. Ne mogu da ne kazem da sam ja u nekoliko navrata govorio da je uspjesan kredit samo onaj koji se vraca i postize ciljeve za koje je uzet. Nisam bio optimista da ce drzavna preduzeca sa ovakvom strukturom, ovakvom vrstom menadzmenta i drzavom kao gazdom biti efikasna toliko da mogu vratiti kredite. Dakle, njihovi su menadzeri lose projekte ponudili. Napricano je da ce zaposliti sto–dvjesto radnika, da ce pokrenuti proces proizvodnje, a sada je ponovo pitanje odgovornosti. Stalno i ponovo se vracamo na to. DANI: I ko ce u ovoj drzavi odgovarati za ovo o cemu govorite? BELKIC: Evo, ja odgovaram. DANI: Ne mozete Vi sami odgovarati jer niste potpisivali kredite i donosili projekte. Ko konkretno treba da odgovara sto para nema, a projekti su propali? Koga ce tuziti radnici Energoinvesta sto ce im se imovina sutra prodavati da bi se vratili dugovi preduzeca zbog necijih losih ideja? BELKIC: Sve dok imamo sistem koji jeste, bit ce ovako. Na kraju ce u ovu vladu doci uposlenik Energoinvesta. Jer, onaj kaze: Upravni odbor je postavila Vlada, taj Upravni odbor je postavio direktora, to je vrzino kolo, zatvoreni krug. Lanac je Vlada – upravni odbori – direktori, a to su sve ljudi iz drzavne strukture, gdje se stalno pokrecu veze jednih s drugima. Direktor u Energoinvestu racuna: mi smo drzavni, drzava je nasa, Vlada je odgovorna... Pa i politicki kadrovi su tu, zasto i to ne reci? Ova drzava konacno mora shvatiti da mora izvrsiti tranziciju, da mora preci u kapitalizam, razvlastiti se imovine i da, po cijenu da hiljade ljudi ostanu bez posla, krenemo u privatni kapital. Ko sad pita tamo za nekog direktora? Covjeka nema. Kazu: dao ostavku i otisao. Nasi ljudi moraju shvatiti da smo mala siromasna zemlja koja je imala strasnu srecu da nakon agresije i tragedija koje su je zadesile medjunarodna zajednica u tako jednu malu zemlju, sa tako malim brojem ljudi, od Daytona naovamo, ulozi cetiri milijarde dolara. Sada su efekti takvi kakvi su. DANI: Sta se moze uraditi? BELKIC: Posmjenjivati nesposobne upravne odbore, posmjenjivati direktore, privatizovati preduzeca i dati ih onome ko ima pare i ko ima viziju i ideju sta ce s preduzecem. DANI: A kad se smijene direktori, ko ce odgovarati za njihove poteze? BELKIC: I kad zakonski odgovaraju, onda je milion okolnosti, pa jeste kriv, a o nije, bilo ovako, ili onako... Pravila igre se moraju u potpunosti promijeniti, a prava je odgovornost kad ti odgovaras za imovinu koja je tvoja. Ovo je drzavna imovina, ali je drzava los domacin, los pas cuvar. Ovo sto ja govorim nije napamet, svi se opredjeljuju za kapitalizam, iako, moram reci, nisam odusevljen ni kapitalizmom, ali on funkcionise, on se potvrdjuje. |
Objavljeno u broju 140 DANA, 4. februar / veljaca 2000.
© Copyright Nezavisni magazin DANI, 2000.
Nema komentara:
Objavi komentar