MONITORING ANALIZA “ SARAJEVSKE DEKLARACIJE “ usvojene na regionalnoj ministarskoj konferenciji o rješavanju izbjegličko- raseljeničkih pitanja (2005.)

Sarajevo, 31. januar 2005 –SARAJEVSKA DEKLARACIJA
Ministri nadležni za pitanja izbjeglica i raseljenog stanovništva u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji I Crnoj Gori, sastali su se u Sarajevu kako bi se dogovorili o pojedinačnim i zajedničkim aktivnostima,koje treba preduzeti u idućem periodu uz pomoć predstavnika međunarodne zajednice u cilju osiguranja pravednog I trajnog rješenja pitanja izbjeglica i prognanika u ovim zemljama;smatrajući kako pravedno rješenje ovog važnog pitanja mora biti prvenstveno u interesu sigurnosti, dostojanstva idobrobiti pojedinaca i naroda, te mora dodatno pridonijeti miru i stabilnosti u jugoistočnoj Evropi, kao i naporima ovih zemalja na individualnom pristupanju EU;
svjesni činjenice da je prevladavanje naslijeđa ratnog razdoblja sastavni dio pune normalizacije odnosa između ovih zemalja;potvrđujući predanost provođenju međunarodnih konvencija koje uređuju zaštitu izbjeglica, posebno Konvencije o izbjeglicama iz 1951. i njenog Protokola iz 1967., te s obzirom na Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini iz 1995., posebno njegov Aneks 7., kao i važeće bilateralne sporazume;uzimajući u obzir Program povratka i zbrinjavanja prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba - Republika Hrvatska, 1998.godina; Sporazum o suradnji buduće Vlade RH i zastupnika Samostalne demokratske srpske stranke u Hrvatskom saboru,2003. godine, Strategiju Bosne i Hercegovine za provedbu Aneksa 7. Dejtonskog mirovnog sporazuma (BiH, 2002. godina), Nacionalnu strategiju za rešavanje pitanja izbeglih i interno raseljenih lica (Srbija, 2002. godina) i Nacionalnu strategiju za trajno rješenje problema izbjeglica i interno raseljenih lica (Crna Gora, 2005. – 2007. godine);uzimajući u obzir što je postignuto do današnjeg dana na ostvarenju povratka izbjeglica među ovim zemljama, kao i da je uzajamna operativna saradnja potrebna za dovršenje preostalih zadataka u procesu povratka i u potpunosti svjesni da sve izbjeglice uživaju pravo na siguran i dostojanstven povratak;potvrđujući da sve izbjeglice imaju puno i neotuđivo pravo na pojedinačne odluke o zemlji stalnog boravka, te odlučni preduzeti sve nužne državne i administrativne mjere kako bi se omogućilo ostvarenje tih pojedinačnih odluka i osiguralo
pravedno rješenje pitanja izbjeglica između ovih zemalja, dogovorili su se kako slijedi:

Do kraja 2006. godine, na osnovu programa naših zemalja, obavezujemo u rješavanju pitanja izbjeglica i raseljenog stanovništva, omogućiti proces povratka ili lokalne integracije u našim zemljama, na nediskriminacijskoj osnovi ina osnovu njihove pojedinačne odluke, pružajući pomoć i podršku, u saradnji s UNHCR-om, EU i OSCE-om; Pristup pripadajućim pravima,
uključujući smještaj, osigurat će se na pošten i transparentan način, a svi socijalni,pravni, proceduralni ili neki drugi uslovi za provedbu navedenog, bit će ispunjeni u duhu ove deklaracije;Ne umanjujući ni na koji način prednost prava na povratak, izbjeglicama koji izaberu trajno nastanjenje u zemlji gdje sada žive, zemlja domaćin pružit će mogućnost lokalne integracije u skladu sa domaćim zakonodavstvom; UNHCR, kao i EU i OSCE, pozvani su da pomognu našim vladama u procesu povratka i lokalne integracije, te da angažuju finansijske i druge oblike pomoći i podrške međunarodne zajednice; Izbjeglice će po svom povratku ili lokalnoj integraciji uživati ista prava i
obaveze kao svi ostali stanovnici/građani,na nediskriminacijskoj osnovi; Gore navedena načela i ciljevi, bit će osnov za izradu pojedinačnih planova aktivnosti («Road Map») naših zemalja,tvoreći obuhvatan popis zadataka koji se moraju preduzeti i svaka će zemlja snositi pojedinačnu odgovornost za njihovo provođenje. Ti pojedinačni planovi aktivnosti objedinit će se u jednu zajedničku provedbenu matricu; Svaka zemlja pripremit će u roku od tri mjeseca svoj plan aktivnosti. U tom vremenskom okviru UNHCR pozvan je da pomogne u izradi odgovarajućih baza podataka; Obavezujemo se imenovati svoje predstavnike iz nadležnih ministarstava, odnosno drugih
nadležnih tijela i pozvati UNHCR, kao i EU i OSCE, da također imenuju svoje predstavnike u stručnoj radnoj skupini. Stručna radna skupina sastajat će se najmanje četiri puta godišnje kako bi:
• objedinila pojedinačne planove odvijanja aktivnosti u zajedničku
provedbenu matricu;
• pregledala baze podataka iz tačke 7;
• preispitala preostale zadatke iz područja (i) programa repatrijacije i pristupa
pravima, (ii) privrednog razvoja na područjima povratka i lokalne integracije,
(iii) razmjene podataka o trajnim rješenjima, te (iv)mogućih pitanja lokalne
integracije kao što su, uz ostalo, problemi vezani uz socijalnu zaštitu ranjivih
skupina poput starijih osoba, medicinskih slučajeva, samohranih majki, itd.;
• pratila provedbu zajedničke provedbene matrice;
• pripremala ministarske sastanke koji će se održavati barem jednom
godišnje.
Ova je Deklaracija sastavljena u tri izvornika, Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore u Sarajevu, 31. januara 2005. godine