utorak, 15. siječnja 2019.

Slučaj Leutar - RAT AID-a I HRVATSKIH OBAVJESTAJNIH SLUZBI, Dani, 98 - Vildana Selimbegović

https://www.bhdani.ba/portal/arhiva-67-281/98/tekst898.htm

"Dakle, napad na Leutara je 132. teroristicki akt na prostoru Federacije i za sada 107. nerazrijeseni takav slucaj."

RAT AID-a I HRVATSKIH
OBAVJESTAJNIH SLUZBI
Zasto je puklo u automobilu doministra policije i ko je bijeli "golf" Federalnog MUP-a pretvorio u brdo lima, ne zna se. Jednako je nepoznat i nalogodavac ovog, po svim definicijama, klasicnog teroristickog akta, 132. u FBiH i, ocito, najinspirativnijeg za kovanje teorija zavjere. Ono sto se zna je sljedece: u danu eksplozije Sarajevo je vrvjelo od hrvatskih obavjestajaca, policijskim istraziteljima su ispred nosa odmaglila dva svjedoka atentata, a i crni "audi"... SDA, HDZ, AID, SIS, HIS, mudzahedini, fundamentalisti, teroristi uvjezbani u srednjoj Bosni... Ko je kriv? Za sada, rekli bi ulicni kockari u zemlji u kojoj je i izlazak na ulicu postao hazard - svaka igra, svaka dobija


Pise: Vildana SELIMBEGOVIC

MAGICNI TROUGAO
"SVE DO TVRDNJE GOSPODINAJelavica da je bosnjacki vrh odgovoran za terorizam, vjerovao sam sasvim obrnuto: da sam ja ucinio sve sto je u mojoj moci da terorizma ne bude. Vjerovao sam tako jer nikada nisam naredio bilo koji teroristicki akt..." Jedno ovakvo pismo mogao bi Alija Izetbegovic rahat poslati na tri adrese: emiru iz Bocinje, Abu Hamzi Karraju Kamilu Bin Aliju i Ahmetu Zuhairu Handali. I zavrsiti ga decidnim pitanjem: molim vas, izjasnite se jesam li ja ikada naredio terorizam. Kako se na svako pitanje gradjanina Izetbegovica podanici utrkuju ko ce prije odgovoriti, bilo bi realno ocekivati da sem trojice najpoznatijih mudzahedina domacu stampu preplave i odgovori onih manje poznatih - sto uvezenih sto proizvedenih.
Naravno, poplava odricnih odgovora trebala bi potvrditi operiranost Bosnjaka od terorizma. Uostalom, sâm Izetbegovic nema dvojbe: teroristicki bombaski akt u Sarajevu, dizanje u zrak Joze Leutara, zamjenika ministra unutarnjih poslova, mogle su izvesti "ili nase budale ili hrvatski ekstremisti". Dakle, rezime glasi: Bosnjaci, kako je vec ranije Izetbegovic odbrusio Jelavicu, nisu proizvodjaci terorizma, oni nemaju ekstremiste, imaju samo budale. To sto imaju mudzahedine treba shvatiti malo drugacije: sama cinjenica da su mudzahedini ne znaci kako su istovremeno i teroristi, a uostalom - Hrvati imaju ekstremiste, a Srbi ionako nisu konstitutivni u Federaciji.
Hrvatska veza
Prvi u Bosnjaka pozurio je podsjetiti ovdasnju javnost i na jos jednu cinjenicu: ubice Olofa PalmeaAlda Mora, a po njemu i J. F. Kennedyja nikada nisu otkrivene. Gdje je Jozo Leutar u cijeloj prici? Sem sto je tesko stradao, zamjenik ministra unutarnjih poslova nasao se u epicentru rata koji se posljednjih dana vodi na prostoru BiH. Eksploziv u automobilu u kojem je unesrecen zapravo je jedna od etapa bespostednih borbi svih protiv svih. Ili jednostavnije receno: terorista u sluzbi politickog kriminala, ali i raznih obavjestajnih sluzbi kojih u Bosni i Hercegovini ima, kazu, i previse. Identificiranih 25, neidentificiranih sam Bog zna koliko. Uz prisustvo i operativno pokrivanje stranih obavjestajaca, najjaci obavjestajni rat ipak je, federalne prirode. Vode ga hrvatske obavjestajne sluzbe protiv domaceg AID-a. Razloga je bezbroj: od zelje za trecim entitetom do panike zbog Haaga izazvane najnovijim zbivanjima na sudjenju generalu Tihomiru Blaskicu.

No, ne treba prebrzo zakljucivati: iako se politicki vrh u bosanskih Hrvata koristi u optuzbama istim metodama kao i bosnjacki vrh u odbrani, za sarajevsku bombu niko nije kriv dok se ne dokaze suprotno. A sto se odgovornosti tice - ona u znatno vecem omjeru pada na bosnjacka pleca iz prostog razloga sto je eksplodirala tek nakon svih onih eksplozija koje su, u manjoj ili vecoj mjeri, tresle srednju Bosnu, ali i ostatak Federacije.
Dakle, napad na Leutara je 132. teroristicki akt na prostoru Federacije i za sada 107. nerazrijeseni takav slucaj. Upravo taj podatak tesko tereti bosnjacke nosioce vlasti. Cinjenica da je, ne tako davno, u Kantonalnom sudu u Zenici, Ahmedu Zuhairu Handali u odsustvu izrecena kazna zatvora u trajanju od 10 godina, kao glavnom krivcu za auto-bombu koja je u septembru 1997. godine eksplodirala u Mostaru, ne ide nimalo u prilog ovdasnjem sudstvu i vlasti. Naprosto zato sto su, iako osudjeni, Handalini pomagaci zajedno s njim oslobodjeni optuzbe da su teroristi - jer tuzilac nije pronasao dokaze da su okrivljeni djelovali kao organizirana grupa sa politickim motivom.
Ubistva Hrvata u Travniku, tamosnji policajci koji su takodjer letjeli u zrak, brojna paljenja, ranjavanja, kamenovanja i prijetnje jos uvijek nisu uvjerili nosioce vlasti da je na djelu klasicni terorizam politickih ciljeva. Do sada su, u nekoliko navrata, otkriveni pocinioci prepoznati kao mudzahedini, no prvooptuzeni su redovno u bjekstvu - prije Handale nestao je jos poznatiji Abu Hamza, zatim Hamzala, koji se, da zlo bude kompletno, jedno vrijeme krio u sluzbenom stanu nacelnika policije?! Spektakularnu akciju hapsenja pratilo je jos spektakularnije bjezanje.
Mudzahedinska zajednica u BiH nastala je jos 1993. godine. Dobri poznavaoci tadasnjih prilika tvrde da su mudzahedini na prostor Bosne i Hercegovine stigli na jedini moguci nacin - hrvatskom vezom, a neki i sa hrvatskim putovnicama. Za pojedine je, kasnije se i dokazalo, bio redovno obezbijedjen i smjestaj "negdje oko Zagreba". Motiv nije tesko prepoznati: s mudzahedinima u BiH daleko je bilo lakse govoriti o gradjanskom ratu. A s radikalizacijom muslimana i podjela Bosne cinila se izvjesnijom.
Desant na AID
Prvi znacajniji udar na mudzahedine ali i bosnjacki politicki vrh izveden je desantom na Pogorelicu, nakon kojeg je uslijedio americki zahtjev za smjenom tadasnjeg, ujedno i prvog, direktora Agencije za istrazivanje i dokumentaciju i nesto ranije ministra unutarnjih poslova - Bakira Alispahica. Dvije godine nakon Vasingtonskog sporazuma i nepunih pola godine poslije Daytona, sâm Alija Izetbegovic, tada predsjedavajuci Predsjednistva BiH, upozoren je da medjunarodna zajednica nece tolerirati prisustvo stranih drzavljana koji su u BiH stigli kao instruktori terorizma. Problem je lociran, Bosnjaci dobili i rokove da ociste teren, no kada je Izetbegovic kao povratnu informaciju uputio garancije da "u Bosnjaka takvih nema", Warren Christopher i general Walker su morali javnosti pokazati da bosnjacki lider ne govori istinu. Tako je Pogorelica pala.

Njena je nesreca utoliko veca sto su tada privedeni strani drzavljani bili za Ameriku klasicni sinonimi terora - Iranci. Pomoc koju je Iran u oruzju uputio Bosni i Hercegovini onda kada je ona bila najpotrebnija, cak ni Americi nije bila sporna, ali Pogorelica jeste. I to je prvi veliki ispit na kome su bosnjacki duznosnici dobili crveni karton. Od koje su obavjestajne mreze medjunarodni faktori informirani o zbivanjima na ovom, i za dobar dio Armije i MUP-a BiH, malom poljoprivrednom policijskom dobru i nije tako bitno: ostao je gorak okus koji se vuce do danas. Pogorelica od tada slovi kao zacetak neke tajne sluzbe unutar samog AID-a, koja ce sluziti onom radikalnijem, iskljucivijem i bosnjackijem djelu SDA.
Sam AID, ophrvan svojim problemima i zabavljen samim sobom, ni prije ni poslije Pogorelice nije uspio postati ono sto je trebao biti: obavjestajna sluzba BiH, odnosno Federacije. U uslovima u kojima je djelovao, objektivno, bilo je to i tesko postici: Republika Srpska ima svoje i jugoslavenske obavjestajne sluzbe i svoj entitet, a od formiranja AID-a do atentata na Jozu Leutara stavovi se u HDZ-u ne mijenju - AID treba ukinuti! Ovakav zahtjev HDZ-a BiH cini se razumljivim: donedavno je HIS, jedna od sedam hrvatskih obavjestajnih sluzbi, legalno i zvanicno imao svoje urede u zapadnom Mostaru. I bez zavaravanja: sto zvanicno sto nezvanicno, sve hrvatske obavjestajne sluzbe vrsljaju po uredima u BiH.
Kada je, usred Sarajeva, iz neposredne blizine ubijen Nedzad Ugljen, tada pomocnik netom postavljenog danasnjeg direktora AID-a Keme Ademovica (treba li napominjati da ubica jos nije uhvacen), kao jedna od najozbiljnijih opcija motiva ovog zlocina pominjan je obracun unutarbosnjackih obavjestajnih krugova. No, kao druga ozbiljna varijanta plasirana je mogucnost da je ubica, istina, Bosnjak i, uistinu, pripadnik jedne od dvije zaracene strane u samom AID-u, vrbovan od strane hrvatske obavjestajne mreze da usutka Ugljena. Razlog: previse se AID, dokumentirajuci zlocine nad civilima i popunjavajuci dosjee za Haag, u tom trenutku primakao vrhu HDZ-a.
Gdje je crni "audi"?
U vrijeme teroristickog ataka na Jozu Leutara, tvrde nasi izvori, u Sarajevu je zabiljezena prava najezda hrvatskih obavjestajaca. Zanimljivim se cini podatak da je jedan broj njih stigao i sa novinarskim akreditacijama. Sjediste i okupljaliste hrvatskih obavjestajaca u kriticnom periodu, prema istom izvoru, bio je objekat predstavnistva INA-e u Sarajevu. Vozila i radnici INA-e, sto je jos interesantnije, bili su u neposrednoj blizini mjesta teroristickog napada, i to duzi vremenski period. Policija je, cak, kriticnog dana zaustavila vozilo "audi" crne boje, zagrebackih registarskih oznaka, na koji su naknadno upozorili i mnogi gradjani. Ono je, saznaju Dani, takodjer vlasnistvo predstavnistva INA-e u Sarajevu, ali policija nije smatrala potrebnim da vozaca i putnike iz spornog automobila podvrgne detaljnijem propitivanju?!

No, nije to jedina, najblaze receno, iznenadjujuca reakcija ovdasnje policije kada je o najnovijoj istrazi rijec: sama cinjenica da je policija dozvolila da Sarajevo napuste Leutarov vozac Zeljko Cosic i saputnik Ivo Rezo, iznenadjuje policijske profesionalce. Takodjer, iznenadjuju nacini na koje se, navodno, AID-ovi duznosnici pokusavaju odbraniti od optuzbi da je ova kuca umijesana u terorizam - izjavom neimenovanog duznosnika koji odbranu AID-a temelji na tezi da je "Jozo bio tipicni predstavnik, mozda i jedan od lidera liberalne struje u HDZ-u. On nije sudjelovao na bilo kakav nacin u ratnim zlocinima, nema ni kolektivnih ni pojedinacnih neprijatelja u bosnjackom narodu"?!
Sem sto AID kao sluzba mora hitno zamoliti svoje "visoke duznosnike" da ga ne brane javno, ne bi bilo zgoreg da se odredi po pitanju Haaga: ili ce suradjivati ili ce "oni manje liberalni od Joze" morati dobro razmisliti jesu li i javno stavljeni na crnu listu. No, kako u Haagu trenutno stvari stoje, AID nema potrebe da se na ovaj nacin angazira: kako odmice sudjenje generalu Blaskicu, tako se vrata sve cesce zakljucavaju. Na zatvorenim seansama, nekadasnji zapovjednik Zbornog podrucja HVO-a za srednju Bosnu pokusava objasniti kako se dogodio pokolj u Ahmicima, odnosno, odakle su sve mogla stici naredjenja njegovim podredjenim koji su izveli zlocin.
General Blaskic je sve kooperativniji, no jedan od svjedoka koji se uskoro treba pojaviti pred Haskim tribunalom ocekuje se barem koliko i presuda: Saud Curic, poznatiji kao Sok, ovih dana treba izaci pred Louise Arbour. Rijec je o nekadasnjem radniku AID-a koji je u ljeto 1996. prvo nestao iz Fojnice, da bi nesto kasnije, u maniru prebjeglog obavjestajca, vaskrsnuo na Hvaru. Vrbovanje obavjestajaca nije nikakav balkanski izum - no, kada je o AID-u rijec, moraju se priznati domace specificnosti. Prosto, nije neki veliki problem vrbovati agenta kuce koja neredovno prima i to relativno male place, sto opet otvara vrlo ozbiljno pitanje: koliko je, zapravo, i sam bosnjacki vrh zainteresiran za ovakav AID? Mozda se isplativijom i efikasnijom smatra metoda ukinuca jedne sluzbe i njena zamjena rezervnom varijantom? Jedno je posve sigurno: atentat na Jozu Leutara pokrenuo je lavinu pitanja koja moraju dobiti odgovor. Sa AID-om ili bez njega, atentatori, teroristi, mudzahedini, ekstremisti, raznorazni obavjestajci i kontraobavjestajci vec haraju Bosnom. A to su vrste sklone prebrzom razmnozavanju. Kad pronadju pogodno tle.
MAGICNI TROUGAO:
KARLOVAC - DUBROVNIK - ZAGREB
D
Na prostoru Federacije BiH, tvrde dobro obavijesteni izvori, djeluju dvije sluzbe bivse HR HB i to: civilna Sluzba za nacionalnu sigurnost (SNS) i vojna kontraobavjestajna Sigurnosna izvjestajna sluzba (SIS), cija je centrala u Zagrebu. SNS je nastala kao sljedbenica bivse sluzbe UNS, a svoj legalitet crpi iz Zakona o unutarnjim poslovima bivse Hrvatske Republike Herceg-Bosne, proglasen ukazom Kresimira Zubaka od 26. marta 1996. godine. Na celu SNS-a do skora je bio Ivica Lucic, odani prijatelj bivseg sefa HIS-a Miroslava Tudjmana, koji je preselio u Zagreb i stupio na novu duznost u SIS-u, dok je sadasnji sef SNS-a general Ivica Primorac. Zanimljivim se cini podatak da je i u civilnim obavjestajnim sluzbama rukovodni sastav militariziran - Primorac je direktor SIS-a sa cinom generala.
Nakon uspostave Federalnog MUP-a i zajednickog stozera Vojske Federacije, tvrde nasi izvori, veliki broj agenata SNS-a i SIS-a nastavio je raditi svoje poslove, ali sada u odorama policije i vojske Federacije. Duznosti u Federaciji samo su pokrice. Kao eklatantan primjer navodi se Mijo Golub, zamjenik komandira PU Ilidza, koji je, kazu, aktivni djelatnik SIS-a. Golub, navodno, ima razgranatu mrezu svojih spijuna i medju licima bosnjacke nacionalnosti na prostoru opcine Busovaca, posebno na terenu Kacuna.
Na drugoj strani, SNS i dalje na teritoriji pod kontrolom bivseg HVO-a, zajedno sa policijom, nastavlja svoje djelovanje ne obaziruci se na zvanicno ukidanje svih institucija bivse HR HB. Stavise, tvrde izvori Dana, djelatnici SNS-a rade u zajednickim prostorijama sa federalnim policajcima i to u opcinama Livno, Mostar, Kiseljak, Orasje, Odzak, Brcko, Vitez, Novi Travnik?!
SIS HVO-a jos uvijek djeluje, cak pod krinkom Vojske Federacije, u Bihacu, Mostaru, Busovaci, Vitezu, Zepcu, Dastanskom. Posebno je zanimljivo da na svim podrucjima pod kontrolom HVO-a sve policijske stanice i policijske uprave imaju obavezu i duznost prosljedjivati obavjestajna i svaka druga saznanja SNS-u i SIS-u. Tako se dogadja, saznaju Dani, da od komandira policije, nacelnika, krim-inspektora, pa sve do najobicnijeg pozornika, svaki vid bezbjednosno interesantnog podatka mora biti proslijedjen SNS-u i SIS-u?! Za "dobre" informacije policajci dobijaju unosne nagrade od agenata SNS-a i SIS-a.
Sem sigurnosnih sluzbi HR HB, u Bosni djeluju i ostale sluzbe Republike Hrvatske. Posebno su agilne na podrucju Bihaca: kao primjer istice se Sluzba za zastitu ustavnog poretka (SZUP) - kontraobavjestajna sluzba koja djeluje u okviru hrvatskoga MUP-a. Usto, SZUP pokriva cijelu Hercegovinu a koordinira je jedno specijalno odjeljenje stacionirano u Dubrovniku. Tako se iz Dubrovnika, zapravo, koordinira aktivnostima SZUP-a za Hercegovinu, dok se bihacki dzep pokriva stabom iz Karlovca. Hrvatska izvjestajna sluzba (HIS) i Ured za nacionalnu sigurnost (UNS) takodjer su u BiH. Ima jos?!
Objavljeno u broju 98 DANA, 29. MART / OZUJAK 1999.

Nema komentara:

Objavi komentar